1              Poslovni broj: Km-2/2020-57

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Km-2/2020-57

 

 

U   I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje Višnje Strinić., kao predsjednice vijeća za mladež, te sudaca porotnika R. B. i N. Ć., kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Vesne Šarolić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku prema maloljetnom A. O., zbog protupravnog djela iz članka 111. točka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11), nakon rasprave održane i zaključene 2. lipnja 2021. u nazočnosti maloljetnika A. O., branitelja maloljetnika B. M., odvjetnika u S., zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Splitu. za mladež, V. B., uz isključenje javnosti, a presude objavljene javno 4. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Na temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu: ZKP/08)

 

u t v r đ u j e   s e

 

da je

 

maloljetni A. O., OIB: …, sin J. i M., rođene Š., rođen …. u S., gdje i prebiva …, državljanin Republike Hrvatske, učenik, nezaposlen, neoženjen, bez djece, drugi postupak se ne vodi, nalazi se u istražnom zatvoru

 

dana 27. rujna 2020. oko 17,30 sati u S., u S. ulici, u stanju teže duševne smetnje, s paranoidno psihotičnom epizodom zbog čega nije mogao shvatiti značenje svoga djela niti upravljati svojim postupcima, nakon što je zvonio i kucao na vrata više stanara, te nakon što mu je žrtva H. M. rođena ... otvorila ista, a koja mu se zbog svoje dobi i bespomoćnosti nije mogla oduprijeti, nasilno ušao u stan, te u cilju da imenovanu liši života udario je šakom u glavu, a nakon što je počela vikati i dozivati pomoć ponovno je stao udarati šakama pa nakon što je pala na tlo, odvukao je u drugu prostoriju, te je unatoč njezinom zapomaganju nastavio snažno udarati rukama i nogama po glavi, uslijed čega je oštećena H. M. trpjela velike fizičke boli i psihičku patnju, pri čemu je zadobila brojne oguljotine i krvne podljeve i rane lica, višekomadni prijelom nosnih kostiju, koštanih dijelova obje očne šupljine, višestruke prijelome obje jagodične kosti, te obje gornje čeljusti, uslijed kojih ozljeda je i preminula,

 

dakle, u neubrojivom stanju na okrutan način ubio osobu posebno ranjivu zbog njezine dobi,

 

čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela - teškog ubojstva – djela opisanog i kažnjivog po članku 111. točka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11).

 

Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“, broj 66/14; dalje u tekstu: ZZODS) maloljetnom A. O.

 

o d r e đ u j e  s e

PRISILNI SMJEŠTAJ U PSIHIJATRIJSKU USTANOVU

U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI

 

Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.

 

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je 17. prosinca 2020. ovom sudu prijedlog prema maloljetnom A. O. zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točka 1. i 2. KZ/11 predlažući da sud nakon rasprave utvrdi da je maloljetnik počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti i da mu odredi prisilni smještaj sukladno ZZODS.

 

Prije početka rasprave 3. svibnja 2021. (list 497 spisa) na temelju članka 388. stavak 1. točka 1. ZKP/08 isključena je javnost za cijelu raspravu radi zaštite maloljetnika i to obzirom da se postupak vodi prema osobi mlađoj od 18 godina.

 

Neposredno prije početka rasprave 3. svibnja 2021. sukladno članku 552. stavak 2. ZKP/08 stalni sudski vještak za psihijatriju dr. S. B. i stalni sudski vještak za psihologiju mr. D. D. su radi ocjene njegove raspravne sposobnosti iz članka 325. stavak 5. ZKP/08 obavile razgovor s maloljetnikom nakon čega su navele da je isti raspravno sposoban (listovi 497-498 spisa).

 

Obzirom na ovakvo utvrđenje stalnih sudskih vještaka rasprava je održana u nazočnosti maloljetnika.

 

Prilikom očitovanja prema optužbi maloljetnik je izjavio da se ne smatra krivim za protupravno djelo koje mu se prijedlogom stavlja na teret. Također, kazao je da je voljan iznijeti svoju obranu i to na kraju dokaznog postupka te da će odgovarati na pitanja svog branitelja. Imajući u vidu očitovanje maloljetnika prema optužbi pristupilo se izvođenju dokaza.

 

U dokazne svrhe ispitani su stalni sudski vještaci dr. S. B. i mr. D. D. (listovi 500-503 spisa), stalni sudski vještak dr. A. A. (listovi 532-533 spisa), svjedokinja D. D. (list 504 spisa), te privilegirani svjedoci M. O. (listovi 505-506 spisa) i J. O. (list 506 spisa) koji su otklonili blagodat nesvjedočenja.

 

U daljnjem tijeku dokaznog postupka na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o obdukciji sada pok. H. M. sačinjen od strane stalnog sudskog vještaka dr. A.A. (listovi 83-87 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka M. Š. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 7. listopada 2020. (listovi 104-105 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka S. Ž. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 7. listopada 2020. (listovi 106-108 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje O. M. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 7. listopada 2020. (listovi 109-111 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje G. K. G. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 7. listopada 2020. 7. listopada 2020. (listovi 112-114), zapisnik o daktiloskopskom ispitivanju PU SD, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku K-186/20 od 6. listopada 2020. (listovi 148-149), zapisnik o ispitivanju svjedokinje J. G. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 15. listopada 2020. (listovi 170-171 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika-posredne žrtve S.M. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 16. listopada 2020. (listovi 248-251), zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika-posredne žrtve S.M. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 16. listopada 2020. (listovi 253-255), zapisnik o ispitivanju svjedoka M. N. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 22. listopada 2020. (listovi 282-283), zapisnik o ispitivanju svjedokinje maloljetne N. N. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 23. listopada 2020. (listovi 292-293), zapisnik o ispitivanju svjedoka maloljetnog A. J. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 23. listopada 2020. (list 294), zapisnik o ispitivanju svjedoka maloljetnog S. L. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 23. listopada 2020. (listovi 295-296), zapisnik o ispitivanju svjedokinje maloljetne L. L. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 23. listopada 2020. (listovi 297-298), zapisnik o ispitivanju svjedokinje G. B. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 23. listopada 2020. (listovi 302-304),  toksikološko vještačenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V., Z. od 26. listopada 2020. za maloljetnog A. O. (listovi 323-324 i 359), analiza alkohola u krvi i urinu, mišljenje o stupnju alkoholiziranosti Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V., Z. od 13. listopada 2020. (list 329), zapisnik o ispitivanju svjedoka M. V. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 30. listopada 2020. (listovi 346-348), kombinirano sudsko psihijatrijsko – psihologijsko vještačenje maloljetnog A. O. sačinjeno od strane dr. S. B., spec. psihijatra, i mr. D. D., spec. kliničke psihologije od 23. studenog 2020. (listovi 369-387), zapisnik o biološkom vještačenju sačinjen od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 10. studenog 2020. (listovi 403-409).

 

Nadalje, u dokazne svrhe suglasnošću stranaka pregledan je i pročitan liječnički nalaz Kliničko – bolničkog centra S., Klinike za dječje bolesti, Hitne prijemne ambulante za A. O. (list 12 i 143), nalaz KBC S., Klinike za psihijatriju PSI, Konzilijarna ambulanta za A. O. od 28. rujna 2020. (list 13 i 144), zapisnik o očevidu sačinjen od strane zamjenika Županijskog državnog odvjetnika od 28. rujna 2020. (listovi 93-97), izvješće o sudjelovanju u očevidu PU SD, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku (listovi 116-120), Kriminalističko – tehničko izvješće, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističke tehniku PU SD K-186/20 od 28. rujna 2020. (listovi 121-124), zapisnik o utvrđivanju identiteta sačinjen od strane PU SD, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističke tehniku K-186/20 od 29. rujna  2020. (list 125), plan i CD snimka sačinjena od strane PU SD, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku K-186/20 od 5. listopada 2020. koja se reproducira uz pomoć sudskog informatičara J. J. (listovi 126-128), zapisnik o očevidu na tijelu maloljetnog A. O. PU SD, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku K-186/20 od 27. rujna 2020. (listovi 139-141), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU SD, Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj: 00080966 od 27. rujna 2020. (list 142), Kriminalističko- tehničko izvješće PU SD, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj: K-186/20 od 30. rujna 2020. (listovi 145-146), Izvješće stručnog tima Centra za socijalnu skrb S. za maloljetnog A. O. od 9. listopada 2020. (listovi 159-162), fotodokumentacija očevida na tijelu maloljetnog A. O. (listovi 178-210), fotodokumentacija očevida na mjestu počinjenja kaznenog djela (listovi 211-247),  potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU SD, Službe općeg kriminaliteta broj 00082836 od 8. listopada 2020. (list 267), izlisti poruka koje je putem Instagrama maloljetni A. O. izmjenjivao s L. L. 26./27. rujna 2020. (listovi 268-268), Kriminalističko-tehničko izvješće i fotodokumentacija obdukcije žrtve pok. H. M. PU SD, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku K-186/20 od 19. listopada 2020. (listovi 306-311), obrasci AUK-1 i AUK-2 za A. O. (listovi 332-333 i 360-361).

 

Zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Splitu za mladež nije imala primjedbi na izvedene dokaze, dok je branitelj maloljetnika istaknuo primjedbe na zaključke vještaka dr. B. i mr. D. koji se odnose na utvrđenja da bi njegov branjenik bio osoba s težim duševnim smetnjama navodeći da vještaci te zaključke temelje na dojmovima zasnovanim na testovima psihologijske obrade koji su nedostatni za takav zaključak.

 

Nakon što je branitelj istaknuo naprijed navedene primjedbe stalni sudski vještaci dr. B. i mr. D. su izjavile kako u cijelosti ostaju pri svim utvrđenjima koja su detaljno i obrazložile.

 

Zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Splitu nije imala novih dokaznih prijedloga, dok je branitelj maloljetnika predložio da se, obzirom na iznijete primjedbe na vještačenje dr. S. B. i mr. D. D. , obnovi vještačenje maloljetnog A. O., i to po stručnom timu sudskih vještaka psihijatara i psihologa uključivši i vještaka za mentalno zdravlje koji su specijalisti dječje i adolescente psihijatrije, uključivši i vještaka defektologa, obrazlažući kako svrha svakog postupka prema maloljetniku nije ista kao kod postupka prema punoljetnim osobama.

 

Tužiteljica se usprotivila dokaznom prijedlogu branitelja maloljetnika u svezi provođenja novog vještačenja navodeći kako je psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje sačinjeno po vještacima dr. S. B. i mr. D. D. napravljeno sukladno pravilima struke.

 

Na temelju članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP/08 vijeće za mladež je kao odugovlačeći odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem novog psihijatrijskog-psihologijskog vještačenja maloljetnika po stručnom timu.

 

Naime, po stavu ovog vijeća provođenje novog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja maloljetnika se ukazuje odugovlačećim, a obzirom da su stalni sudski vještaci i to dr. S. B. i mr. D. D. dale jasne odgovore na sva važna pitanja u ovom postupku, pa je provođenje novog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja okrivljenika očigledno usmjereno na znatno odugovlačenje postupka. Osim toga, ocjena je vijeća kako nezadovoljstvo stranke u postupku rezultatima provedenog vještačenja nije razlog da bi se naložilo novo vještačenje posebice ukoliko sud ocjenjuje kako je vještačenje napravljeno sukladno pravilima struke te da je isto dalo odgovore na sva relevantna pitanja. Za navesti je kako branitelj maloljetnika u svezi provedenog vještačenja, a nakon ispitivanja vještaka dr. B. i mr. D. na raspravi, nije dao uvjerljive i valjano obrazložene argumente kojima bi pobio nalaz i mišljenje vještaka koji su sačinili psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje maloljetnika.

 

Nakon što je maloljetnik na raspravi iznio svoju obranu tužiteljica je u skladu s rezultatima provedenog dokaznog postupka, odnosno u skladu s usmenom dopunom sudsko medicinskog vještačenja izmijenila činjenični opis na način da u sedmom retku treba brisati tekst "pala na tlo, te". U istom tom retku iza riječi: "pomoć", treba dodati tekst: "ponovno je stao udarati šakama pa nakon što je pala na tlo".Nadalje, u pravnoj kvalifikaciji u trećem retku da treba ispustiti tekst: "stavak 1."

 

Izvršene izmjene činjeničnog opisa i pravne kvalifikacije kaznenog djela su predočene maloljetniku nakon čega je isti izjavio da je izmjene razumio te da ostaje u cijelosti kod svog ranijeg očitovanja prema optužbi kao i kod iznesene obrane.

 

Nakon provedenog dokaznog postupka, te detaljne analize svih izvedenih dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti, utvrđeno je da je maloljetnik A. O. u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točka 1. i 2. KZ/11, na način kako je to opisano u izreci ove presude. Nadalje, vijeće za mladež je utvrdilo da su ispunjeni zakonski uvjeti za određivanje prisilnog smještaja maloljetnika u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

 

Iako je maloljetnik prilikom očitovanja prema optužbi naveo da se ne smatra krivim za utuženo kazneno djelo te da se samog događaja veoma slabo sjeća jer je bio u ovisničkoj krizi jer se drogirao, ni maloljetnik, a ni njegov branitelj nisu osporili kako se 27. rujna 2020. oko 17,30 sati u S., u S. ulici u stanu H. M. rođene ... dogodio napad na nju u kojem je ista udarana po glavi.

 

Jednako tako, obrana nije osporavala da je kritične prigode H. M. zadobila brojne oguljotine i krvne podljeve i rane lica, višekomadni prijelom nosnih kostiju, koštanih dijelova obje očne šupljine, višestruke prijelome obje jagodične kosti, te obje gornje čeljusti.

 

Međutim, spornim su se postavila tri pitanja. Prvo sporno pitanje je bilo činjenične prirode, a vezano je za osobu počinitelja pa je trebalo utvrditi je li maloljetnik A. O. počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, odnosno je li on osoba koja je ušla u stan H. M. i je li on istu ubio.

 

Drugo sporno pitanje se odnosilo na pravnu kvalifikaciju kaznenog djela, odnosno je li se radilo o teškom ubojstvu na okrutan način na štetu osobe posebno ranjive zbog njezine dobi.

 

Treće sporno pitanje se odnosilo na ubrojivost maloljetnika, kao jedan od sastojaka krivnje propisanih člankom 23. KZ/11.

 

Iznoseći obranu kako pred policijskim službenicima PU SD (listovi 30-34 spisa), tako i pred sucem istrage za mladež Županijskog suda u Splitu (listovi 44-45 spisa) maloljetnik je naveo kako se samog događaja veoma slabo sjeća. Navedene prigode da je bježao od veće skupine momaka koji su trčali za njim, ali da mu nije poznato iz kojeg razloga, ali misli da su ga oni htjeli istući. Te prigode da je bio i u ovisničkoj krizi jer se drogirao pa je bio potpuno "smantan", živčan i agresivan.

 

Naveo je kako je tražio i pomoć od nekih ljudi pa da se tako ukrcao u autobus gradskog prijevoza broj 17 i od vozača da je zatražio pomoć, ali da ga on nije ozbiljno shvatio. Nakon toga da je ušao u vozilo koje je bilo zaustavljeno na semaforu u kojem su bile dvije djevojke, ali da su one stale vikati na njega zbog čega je izašao iz vozila.

 

Maloljetni A. O. je na raspravi (list 534 spisa) iskazivao jednako kao prigodom ranijeg ispitivanja dodatno navevši da se iskreno kaje zbog počinjenog djela te da je nakon nekog vremena shvatio što je napravio. Naglasio je kako želi da sve ovo što bezbolnije prođe kako za njega tako i za njegovu obitelj te je iskazao nezadovoljstvo time što je smješten u Zatvorskoj bolnici u Z. U međuvremenu da je prestao pušiti cigarete te da se želi školovati.

 

U pravcu otkrivanja identiteta počinitelja utuženog kaznenog djela izveden je doista veliki broj dokaza kako verbalnih-ispitivanja svjedoka, tako i materijalnih-pregled fotodokumentacije, te biološko i daktiloskopsko vještačenje, na koji način je izvan svake sumnje utvrđeno da je počinitelj ovog kaznenog djela upravo maloljetni A. O.

 

U tom smislu, a što se tiče verbalnih dokaza, iskazivali su svjedoci S. Ž., O. M. i G. K.

 

Obzirom da su svjedoci M. Š. (listovi 104-105 spisa) i J. G. (listovi 170-171 spisa), inače susjedi oštećene-žrtve, sada pokojne H. M., naveli da osim jednog treska ništa drugo nisu čuli, to sud odluku nije temeljio na njihovim iskazima.

 

Međutim, iz iskaza ispitane svjedokinje S. Ž., također susjede sada pokojne oštećene-žrtve (listovi 106-108 spisa), proizlazi kako je imenovana kritičnog dana bila u svom stanu kada je netko pozvonio navrata te da je kroz "špijunku" vidjela jednu mlađu osobu s kapom na glavi. Kako joj se osoba učinila nervoznom da nije otvorila vrata nakon čega da je on pozvonio na susjedna vrata obitelji D.

 

Svjedokinja O. M. koja je također susjeda sada pokojne oštećene-žrtve (listovi 109-111 spisa), je navela kako je predmetne prigode nakon što joj je netko pozvonio na vrata kroz "špijunku" i vidjela nepoznatu mušku osobu te da je isti nakon što je otvorila vrata bio zadihan i govorio; "zovite policiju, ubit će me, ubit će me, mogu li ..." U tom trenutku da je njezina kći koja se nalazila do nje zalupila vrata i odmah je pozvala policiju, a potom da su se čuli udarci u nekom od stanova iznad njezinog, a nakon toga i kako neka žena viče "upomoć". Misli da je tu osobu čula da zapomaže 2-3 puta, ali je odmah po glasu nije prepoznala.

 

I svjedokinja G. K. G. (listovi 112-114 spisa), stanuje u zgradi u kojoj je živjela sada pokojna oštećena-žrtva, i to u stanu ispod stana oštećene-žrtve. Imenovana je izjavila kako je navedenog dana u stanu poviše njenog čula kako  ženska osoba doziva upomoć te da je to trajalo dosta dugo, čak nekih 10-tak minuta. Najprije da je čula dozivanje na stubištu tj. ulaznim vratima i to u najmanje 5 navrata, a potom da je čula buku na sjeveroistočnom dijelu stana i činilo joj se kao da netko pomiče namještaj. Također da je čula i žensku osobu kako doziva upomoć, odnosno da doslovno "skiči".

 

Iako su tijekom pripremnog postupka u svojstvu svjedoka ispitani svjedoci N. N. (listovi 292-293 spisa), L. L. (listovi 297-298 spisa), S. L. (listovi 285-296 spisa), G. B. (listovi 302-304 spisa), A. J. (list 294 spisa), M. N. (listovi 282-283 spisa) i M. V. (listovi 346-348 spisa) te privilegirani svjedoci J. O. i M. O., vijeće nije odluku temeljilo na njihovim iskazima jer imenovani nemaju neposrednih saznanja o samom događaju.

 

Iako nisu bili očevici inkriminiranog događaja, u svojstvu svjedoka ispitane su posredne žrtve S. M. (listovi 248-251 spisa) i S. M. (listovi 253-255 spisa), sinovi sada pokojne H. M., koji su naveli kako je njihova majka imala 89 godina, ali da je bila vitalna, pokretna i samostalna. S. M. pojasnio je kako je on živio u stanu s majkom, te da se navedenog spornog dana trebao vratiti s posla oko 18,45 sati, a kada je došao blizu stambene zgrade, da je ispred stana vidio policijske službenike, od kojih mu je jedan kazao što se dogodilo s njegovom majkom. Još je naveo kako mu je njegov prijatelj odvjetnik A. A. kazao kako mu se obratio branitelj maloljetnika B.M., govoreći mu kako bi njegovi roditelji htjeli stupiti u kontakt s njim i bratom, kako bi im izrazili sućut, ali da je odgovorio kako smatra da je to za sada prerano.

 

Da je maloljetnik A. O. bio nazočan na mjestu događaja, odnosno da je bio u stanu H. M. proizlazi iz biološkog vještačenja sačinjenog od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V., Z. (listovi 403-409 spisa) kojim je na podlakticama desne i lijeve ruke maloljetnog A. O. u izuzetim tragovima krvi utvrđen DNA koji u potpunosti odgovora DNA profilu oštećene-žrtve, dok je na izuzetom uzorku tragova krvi na štednjaku i dovratnicima na prozorima u blagovaoni utvrđen DNA koji odgovara DNA profilu oštećene-žrtve H. M., a na pronađenoj kapi u stanu žrtve molekularno – genetskom analizom utvrđen je DNA profil koji u potpunosti odgovara DNA profilu maloljetnog A. O. Iz uzoraka odrezanih noktiju lijeve i desene ruke žrtve molekularno – genetskom analizom utvrđen je DNA profil oštećene-žrtve, dok preostali aleli miješanih DNA profila nisu bili podobni za vještačenje.

 

Nadalje, iz daktiloskopskog vještačenja (listovi 148-149 spisa) proizlazi kako otisci papilarnih linija prsta i dlana pronađenih u stanu oštećene-žrtve H. M. potječu od maloljetnog A. O.

 

Prema tome, iako je maloljetnik A. O. u svojoj obrani naveo kako se samog događaja ne može sjetiti, iz biološkog i daktiloskopskog vještačenja koja kao stručna i kvalitetno obrazložena prihvaća ovaj sud, proizlazi da je isti kritične prigode bio u stanu oštećene-žrtve.

 

Osim toga, iz iskaza ispitanih svjedoka S. Ž., O. M. i G. K. G., inače susjeda oštećene-žrtve H. M., proizlazi da je imenovani zvonio na vrata kako njima tako i drugim stanarima. Iskaze ovih svjedokinja sud je u cijelosti prihvatio jer iste cijeni jasnim, detaljnim i vjerodostojnim. osim toga, ove svjedokinje su nepristrane te nemaju nikakvog razloga neosnovano teretiti maloljetnika posebno kod činjenice da su upozorene na dužnost kazivanja istine i posljedice ukoliko bi učinile suprotno.

 

Uvidom u zapisnik o obdukciji od strane dr. A. A. za pokojnu H. M. (listovi 83-86 spisa) utvrđeno je kako je imenovana preminula nasilnom smrću zbog udahnuća krvi uslijed višestrukih prijeloma kostiju lica te da navedene ozljede pojedinačno i u svom zbiru predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu koja je bila takvog intenziteta i karakteristika da je dovela do smrtnog ishoda zbog udahnuća krvi dok je oštećena ležala na leđima. Sve navedene ozljede da su nastale s više udaraca tupotvrdim predmetom (stisnuta šaka, noga obuvena u tenisicu) silom jakog intenziteta.

 

Da je oštećena-žrtva zadobila ove ozljede osim iz naprijed navedenog zapisnika o obdukciji proizlazi i iz sudsko medicinskog vještačenja stalnog sudskog vještaka dr. A. A. (listovi 284-286 spisa) koje kao stručno i kvalitetno obrazloženo prihvaća ovaj sud, jednako kao što prihvaća i usmenu dopunu vještačenja po ovom vještaku. Sudsko medicinsko vještačenje potvrdilo je uzročno-posljedičnu vezu nastale posljedice i zadanih ozljeda kao i silinu udarca kojim su zadane ozljede.

 

Vještak dr. A. je utvrdio kako je maloljetni A. O. zadobio sitne crtaste oguljotine kože i krvni podljev na hrtu desne šake, te četiri do pet sitnih krvnih podljeva desne strane vrata, kao i oguljotinu gležnja desnog stopala što pojedinačno i u svom zbiru predstavljaju laku tjelesnu ozljedu. Ozljede šake i vrata koje je zadobio da su mogle nastati djelovanjem noktiju i jagodica oštećene H. M., tijekom tjelesnog kontakta s maloljetnikom jer se radi o obrambenim ozljedama, kako je to u svom kazivanju naknadno pojasnio vještak i to za vrijeme dok se oštećena-žrtva branila.

 

Nadalje, vještak je naveo kako je oštećena-žrtva H. M. već prilikom udarca u lice mogla izgubiti svijest te da je ista osjećala strah jakog intenziteta koji nije mogao dugo trajati, odnosno trajao je do gubitka svijesti kao i bolovi, pa vještak zaključuje kako ti bolovi i strah ne premašuju one patnje koje uobičajeno prate usmrćenje. Sve ozljede da su koncentrirane na maloj površini, te da je realno zaključiti da su nastale jedna za drugom, u kratkom vremenskom intervalu pri čemu da se oštećena-žrtva nije pomicala u prostoru, a smrtni ishod da je nastupio 15 do 30 minuta nakon posljednje ozljede prilikom udahnuća krvi ležanjem na leđima, pri čemu je moralo doći, i do hroptanja, krkljanja i slično.

 

Iskazujući u svojstvu svjedoka vještak dr. A. A. (listovi 392-399 spisa) naveo je kako dopušta mogućnost da oštećena-žrtva prilikom prvog udarca nije izgubila svijest. Još je kazao kako je oštećena-žrtva osjećala strah jakog intenziteta, a što ne može kazati što se tiče boli jer da su sve ozljede u dinamici nastanka nastale vrlo kratko jedna za drugom, i u tom afektu borbe ljudsko tijelo luči adrenalin pa se bol osjeća tek kasnije kada jaki stres prođe. Također, da ozljede koje je zadobio maloljetnik, a za koje je naveo da su mogle nastati djelovanjem noktiju i jagodica prstiju oštećene-žrtve, kako na šaci tako i na vratu, mogu biti obrambene ozljede koje mu je u tom slučaju zadala sama oštećena-žrtva, a s obzirom na maloljetnikovu obranu da su ga kritične prigode neke osobe proganjale da je moguće da je te ozljede zadobio i prije ulaska u stan oštećene-žrtve.

 

Na raspravi je vještak dr. A. A. pojasnio je kako je oštećena-žrtva kritične prigode zadobila više udaraca šakom i nogama obuvenih u tenisicu, te da je udarce šakom zadobila u stajaćem položaju, a udarce nogom u ležećem položaju. Kazao je kako je sporne prigode maloljetnik zadobio obrambene ozljede koje mu je zadala oštećena-žrtva i to za vrijeme dok su oboje bili u stajaćem položaju - sučelice.

 

Nakon što je nesporno utvrđeno da je upravo maloljetnik kritične prigode ušao u stan H. M. i istu udarao šakama po glavi uslijed čega je ista pala na tlo pa ju je odvukao u drugu prostoriju i nastavio je snažno udarati rukama i nogama po glavi, trebalo je riješiti drugo sporno pitanje i to pitanje pravne kvalifikacije kaznenog djela teškog ubojstva na okrutan način na štetu osobe posebno ranjive zbog njezine dobi.

 

Kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točka 1. KZ/11 počini onaj tko drugoga ubije na okrutan ili podmukao način te je propisana kazna zatvora najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

 

Člankom 111. točkom 2. KZ/11 propisano je da će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora kazniti onaj tko ubije osobu posebno ranjivu zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće.

 

Za navesti je kako je oštećena-žrtva H. M. u vrijeme počinjenja kaznenog djela imala 89 godina pa je nedvojbeno kako se radi o osobi koja je bila u dubokoj starosti i koja je zbog tih godina bila posebno ranjiva.

 

Maloljetnik je inkriminirane prigode nasilno ušao u stan oštećene-žrtve te je istu zatekao samu u stanu, a ona se tijekom fizičkog napada od maloljetnika koji je daleko fizički jači od nje nije mogla obraniti na način da očuva svoj život.

 

Stoga je nedvojbeno kako je ostvaren kvalifikatorni element koji se odnosi na to da je kazneno djelo ubojstva počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njene dobi.

 

Da bi se radilo o kaznenom djelu teškog ubojstva iz članka 111. točka 1. KZ/11, potrebno je da počinitelj postupa na okrutan ili podmukao način. U subjektivnom smislu se prema sudskoj praksi okrutnost očituje u surovosti i bešćutnosti počinitelja pri nanošenju žrtvi psihičkih i fizičkih boli visokog intenziteta, a posebice ako su te boli dugotrajne. Također, patnje i bolovi moraju biti izvan okvira uobičajenih bolova koji redovito prate svako ubojstvo. Osim toga, nužno je da počinitelj bude svjestan ili da pristaje na patnje, muke i bolove žrtve. U objektivnom smislu to kazneno djelo se najčešće pojavljuje kod ubojstava praćenih dugotrajnim mučenjem žrtve, nanošenjem boli ili teških tjelesnih i duševnih patnji postupnim umiranjem, održavanjem patnji kao i počiniteljevim uživanjem u tome. Patnje mogu biti fizičke ili psihičke, a za opstojnost ove kvalifikacije je dovoljno ili da su samo osobito intenzivne ili samo osobito dugotrajne.

 

Jednako kao i okrutnost, i podmukao način postupanja pri usmrćivanju ima subjektivnu i objektivnu sastavnicu. Subjektivna sastavnica se uglavnom odnosi na iskorištavanje odnosa povjerenja žrtve prema počinitelju, u himbenom ponašanju počinitelja, iskorištavanju žrtvine bezazlenosti, dok se objektivna strana sastoji od prikrivenoga, potajnog ili sličnog postupanja počinitelja, a ubojstvo se obavlja tajno i podmuklo.

 

Što se tiče okrutnosti kao obilježja kaznenog djela teškog ubojstva postavlja se pitanje može li žrtva biti svjesna bolova i patnji, te što je sa žrtvom koja je izgubila svijest. Ako bi počinitelj, imajući u vidu subjektivnu sferu njegovog odnosa prema kaznenom djelu, postupao s namjerom da žrtvi nanosi teške i dugotrajne bolove i patnje, odnosno da žrtvu iscrpljuje, da ju muči i da uživa u tome, prema stajalištu sudske prakse to sve opet ne bi bilo dostatno za postojanje navedenog kaznenog djela ako žrtva ne bi osjećala emocije, muke i patnje.

 

Tražeći odgovor na drugo sporno pitanje koje se odnosi na pravnu kvalifikaciju kaznenog djela vijeće je pošlo od nalaza i mišljenja vještaka za sudsku medicinu dr. A. A. Kako je već ranije navedeno u pisanom nalazu i mišljenju vještak dr. A. je naveo kako je oštećena-žrtva H. M. već prilikom prvog udarca u lice mogla izgubiti svijest te da je ista osjećala strah jakog intenziteta koji nije mogao dugo trajati, odnosno trajao je do gubitka svijesti kao i bolovi, pa vještak zaključuje kako ti bolovi i strah ne premašuju one patnje koje uobičajeno prate usmrćenje. Sve ozljede da su koncentrirane na maloj površini, te da je realno zaključiti da su nastale jedna za drugom, u kratkom vremenskom intervalu pri čemu da se oštećena-žrtva nije pomicala u prostoru, a smrtni ishod da je nastupio 15 do 30 minuta nakon posljednje ozljede prilikom udahnuća krvi ležanjem na leđima.

 

Potom je vještak dr. A. prilikom ispitivanja u tužiteljstvu naveo kako dopušta mogućnost da oštećena-žrtva prilikom prvog udarca nije izgubila svijest te da je ista osjećala strah jakog intenziteta, a što ne može kazati što se tiče boli jer da su sve ozljede u dinamici nastanka nastale vrlo kratko jedna za drugom, i u tom afektu borbe ljudsko tijelo luči adrenalin pa se bol osjeća tek kasnije kada jaki stres prođe.

 

Konačno, na raspravi je vještak dr. A. pojasnio je kako je oštećena-žrtva kritične prigode zadobila više udaraca šakom i nogama obuvenih u tenisicu, te da je udarce šakom zadobila u stajaćem položaju, a udarce nogom u ležećem položaju. Kazao je kako je sporne prigode maloljetnik zadobio obrambene ozljede koje mu je zadala oštećena-žrtva i to za vrijeme dok su oboje bili u stajaćem položaju - sučelice.

 

Iako je vještak A. najprije utvrdio kako je oštećena-žrtva mogla izgubiti svijest prilikom prvog udarca, a kasnije je naveo da dopušta mogućnost da ista nije izgubila svijest prilikom prvog udarca, sud na temelju drugih izvedenih dokaza ocjenjuje kako oštećena-žrtva nije izgubila svijest prilikom prvog udarca.

 

Na to upućuje iskaz svjedokinje G. K. G. koja je navela kako je čula oštećenu-žrtvu da više puta doziva upomoć, kao i lupanje kao da netko poteže namještaj po stanu, što je sve trajalo 10-tak minuta, a što je potkrijepljeno zapisnikom o očevidu, fotodokumentacijom očevida te skicom lica mjesta iz koje je razvidno da su na štednjaku u kuhinji uočene prskotine krvi. Kada se ima u vidu da su na štednjaku u kuhinji pronađene prskotine krvi za zaključiti je da je oštećena-žrtva prilikom zadobivanja ozljede bila na nogama, odnosno da tada nije izgubila svijest. Nadalje, kada se uzme u obzir da su na prozoru u kuhinji pronađeni tragovi koji odgovaraju DNA profilu žrtve, za zaključiti je kako je oštećena-žrtva pokušavala otvoriti prozor te da je ista prilikom zadobivanja ozljede još bila na nogama i pri svijesti.

 

Na potonji zaključak upućuje i iskaz svjedokinje G. K. G koja je navela da je čula kako je oštećena-žrtva najprije vikala na ulaznim vratima, a potom da je čula zapomaganje na jugoistočnom dijelu stana.

 

Uvidom u skicu lica mjesta i zapisnik o očevidu utvrđeno je kako je oštećena-žrtva pronađena na lođi. Utvrđeno je kako su tragovi krvi pronađeni i u blagovaoni kao i tragovi koji upućuju na to da je maloljetnik vukao oštećenu-žrtvu do lođe. Nelogično je i neživotno da bi maloljetnik oštećenu-žrtvu iz blagovaone vukao na lođu, a da je ona izgubila svijest pa stoga vijeće ocjenjuje da ista nije prilikom prvog udarca izgubila svijest.

 

Za istaknuti je kako je vještak dr. A. naveo da je oštećena-žrtva zadobila udarce silom jakog intenziteta te da je osjećala strah jakog intenziteta. Prihvaćajući kao vjerodostojan iskaz svjedokinje G. K. G. prema kojoj je ozljeđivanje oštećene-žrtve kao i njeno zapomaganje koje je maloljetnik morao čuti trajalo desetak minuta, kao i kod utvrđenja da joj je zadao više udaraca stisnutom šakom i nogom obuvenom u tenisicu u području lica starije žene uslijed čega je ista za života zadobila ozljede, vijeće ocjenjuje kako je ostvaren kvalifikatorni element teškog ubojstva na okrutan način te da je namjera maloljetnika obuhvatila i okrutnost postupanja kao obilježje tog kaznenog djela.

 

Prema analizi krvi i urina (list 329 spisa) kod maloljetnika nije utvrđeno prisustvo alkohola, dok je toksikološkim vještačenjem (listovi 323-324 i 359 spisa) iz uzoraka krvi utvrđeno prisustvo MDMA, amfetamina te tetrahidrokanabinola, i njegovog metabolita THC-COOH, a iz uzoraka urina utvrđena je prisustnost MDMA i MDA, amfetamina te metamfetamina, i metabolita tetrahidrokanabinola (THC) THC-COOH. Naprijed navedeno upućuje na zaključak da je maloljetnik kritične prigode konzumirao MDMA, amfetamin i marihuanu i/ili hašiš.

 

Prema izvješću stručnog tima Centra za socijalnu skrb u S. (listovi 159-162 spisa) problemi s A. se počinju pojavljivati već u 6. razredu osnovne škole koji je ponavljao. Nakon toga maloljetnik je imao velik broj izostanaka, ispoljavao fizičko nasilje prema vršnjacima, a 8. razred osnovne škole je završio s dovoljnim uspjehom, te mu je zbog izrazito neprimjerenog ponašanja izrečena mjera ukora. Nakon završene osmogodišnje škole upisao se u srednju Tehničko-prometnu školu. Učenik je 1. razreda, međutim ne pokazuje nikakav interes za školovanje. Roditelji su samoinicijativno poduzimali određene korake i zatražili su pomoć psihologinje u KBC S.. Iz izvješća mobilnog tima za provođenje usluge savjetovanja i pomaganja proizlazi kako unatoč uspostavljenoj suradnji s roditeljima i maloljetnim A. nije došlo do željenih promjena, te se nastavilo njegovo neprimjereno ponašanje, sklonost skitnji, učestalo konzumiranje marihuane i drugih opojnih sredstava kao i sukobi sa zakonom, neprimjereno ponašanje na nastavi i tome slično. U Centru za socijalnu skrb je 29. rujna 2020. obavljen savjetodavni razgovor s roditeljima i dogovoreno je da se A. uključi u stacionarnu opservaciju u neku od ustanova socijalne skrbi ili da mu se odredi privremeni smještaj u terapijsku zajednicu s primarnim liječenjem od ovisnosti. Međutim, do realizacije dogovorenog nije došlo iz razloga što je maloljetnik u međuvremenu počinio kazneno djelo za koje se tereti.

 

Vijeće za mladež ocjenjuje kako ovakvo postupanje maloljetnika predstavlja obilježja kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva iz članka 111. točka 1. i 2. KZ/11. Da bi se za počinitelja moglo kazati da je kriv za kazneno djelo, počinitelj u vrijeme počinjenja kaznenog djela mora biti ubrojiv, te postupati s namjerom ili iz nehaja te biti svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno te da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog. Člankom 24. KZ/11 propisano je da neubrojiva osoba nije kriva niti joj se može izreći kazna, a neubrojiva osoba je ona osoba koja u vrijeme ostvarenja protupravnog djela nije mogla shvatiti značenje postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvitka ili neke teže duševne smetnje.

 

Tijekom postupka provedeno je multidisciplinarno, psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje maloljetnika po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju dr. S. B. i stalnom sudskom vještaku za psihologiju mr. D. D. (listovi 369-387 spisa), iz kojeg proizlazi kako se radi o osobi s težim duševnim smetnjama. Imenovani vještaci su utvrdili kako je u vrijeme počinjenja protupravnog djela koje mu se stavlja na teret maloljetnik bio u stanju psihičkog rastrojstva, te da su njegove sposobnosti shvaćanja svog postupanja, a osobito upravljanja svojom voljom bile isključene, odnosno da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio neubrojiv zbog čega kod maloljetnika postoji visoki stupanj vjerojatnosti za počinjenje težeg kaznenog djela, a za otklanjanje te opasnosti da je potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.

 

Kod ovakvih utvrđenja su dr. B. i mr. D. ostale i na raspravi (listovi 500-503 spisa). Stalni sudski vještak mr. D. D. je dodatno navela kako je tijekom ekspertize A. O. korištena forma za koju postoje norme koje su izrađene temeljem obrade adolescenata, odnosno ispitanika njegove dobi te da su dobiveni rezultati jasno pokazali profil s kodom 4.6. koji je jedini kod za kojega postoji dovoljno deskriptora i za objašnjavanje ukoliko se dobije na adolescentnoj populaciji, dok u odrasloj dobi ispitanici s profilom 4.6 dobivaju dijagnoze pasivno agresivne ličnosti, paranoidne ličnosti i paranoidne shizofrenije.

 

Mr. D. je u odnosu na zaključke pod točkom 3. zaključka navedenog u pisanom nalazu i mišljenju navela u kako je inventarom ličnosti kod maloljetnika utvrđeno da je isti nezreo, sklon sam sebi ugađati, u odnosu s drugim ljudima postavlja nerealistične i pretjerane zahtjeve, traži pažnju i simpatiju, sumnjičav prema drugim ljudima, ljut ako se nešto od njega traži, izbjegava dublje emocionalne veze, a upitnicima emocionalnog doživljavanja je utvrđeno postojanje anksiozno-depresivne simptomatologije, dok je upitnikom (PIE) utvrđeno kakav je ispitanik na planu ponašanja. Naglasila je kako je kod maloljetnika dobiven valjan protokol koji je potpuno opravdano stručno interpretativan, a koji je pokazao da se radi o nepovjerljivoj, neposlušnoj osobi koja je sklona impulzivnom ponašanju, i koja je sklona isprobavanju novih stvari i iskustava čime se može objasniti njegova konzumacija psihoaktivnih supstanci, koja je sklona rizičnim ponašanjima, riskiranju, lakom upadanju u nevolje a što ukazuje na loše testiranje realiteta koje je dominantno vezano sa njegovom patologijom ličnosti. Mr. D. je utvrdila kako psihodijagnostički instrumenti koji su upotrijebljeni u ovoj materiji za psihologijsko vještačenje nadopunjuju i potvrđuju rezultate drugih instrumenata te da ta baterija psihodijagnostičkih instrumenata ukazuje na težu psihopatologiju ličnosti. Neovisno o dobi maloljetnika, stava je kako u konkretnom slučaju nije potrebna dodatna defektološka obrada u smislu članka 67. ZSM-a jer ista podrazumijeva obradu zdrave osobe, a u konkretnom slučaju maloljetnik to nije. Stalni sudski vještak mr. D. je istaknula kako je 12 godina stalni sudski vještak za psihologiju pa da je često imala priliku raditi s ovom populacijom, 10 godina prije toga da je radila u sustavu Ministarstva unutarnjih poslova na Odjelu maloljetničke delikvencije gdje se imala priliku na dnevnoj bazi susretati s adolescentima koji su činili prekršaje odnosno kaznena djela.

 

Sud je prihvatio psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje jer je isto sačinjeno u skladu sa Zakonom i pravilima struke, jednako kao što je prihvaćena i usmena dopuna tog vještačenja budući su vještakinje dale jasne, uvjerljive i valjano obrazložene zaključke na koji način je riješeno i treće sporno pitanje.

 

Sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio kako je maloljetni A. O. u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja teškog ubojstva iz članka 111. točka 1. i 2. KZ/11 na štetu H. M.

 

Što se tiče namjere maloljetnika, ona je specifična i treba je obrazložiti imajući u vidu da se radi o osobi kod koje je utvrđena teža duševna bolest. Stoga namjeru ovih osoba treba cijeniti prema objektivnim pokazateljima njihovog ponašanja, te takvo ponašanje cijeniti u sklopu uobičajenog razumnog ponašanja prosječne osobe. Pri tome je navesti da je maloljetnik ostvario sva zakonska obilježja utuženog kaznenog djela teškog ubojstva koje je počinjeno s izravnom namjerom, pri čemu valja istaknuti da je njegova volja u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila pogrešno formirana, odnosno rezultat bio psihološkog stanja uslijed kojeg isti nije mogao ispravno, smišljeno rasuđivati, ni odlučivati odnosno nije mogao shvatiti štetnost svojeg učina. Dakle, maloljetnik nije mogao voljno kontrolirati svoj postupak, svoje htjenje što ga je navodilo na protupravno djelo jer je njegovo bolesno duševno stanje dovelo do poremećaja psihičkih funkcija u vidu nemogućnosti shvaćanja svoga djela i nemogućnosti upravljanja svojom voljom, zbog čega je isti nesposoban za krivnju. Naime, i kod neubrojive osobe stoga postoji voljni element, volja kao psihički proces stvaranja želje da se nešto učini, samo što je ta njegova volja za nepravom u trenutku donošenja odluke bila rezultat određenog biopsihološkog stanja. Maloljetnik nije bio svjestan da radnje koje poduzima ne bi trebao činiti, pri čemu je znao što čini i zašto čini, jer je imao određenu svijest i volju, samo što su one bile pogrešno formirane zbog njegovog bolesnog duševnog stanja.

 

Nakon utvrđenja suda da je maloljetnik u neubrojivom stanju počinio utuženo protupravno djelo, valjalo je postupiti po članku 554. stavak 1. ZKP/08 te uvažavajući provedeno sudsko-psihijatrijsko vještačenje maloljetniku kod kojega postoji visoki stupanj vjerojatnosti za počinjenje težeg kaznenog djela, odrediti prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci, a na način da će se po pravomoćnosti presude spis ustupiti nadležnom sucu izvršenja Županijskog suda u Splitu koji će u propisanom postupku prema maloljetniku primijeniti odgovarajuću mjeru sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

 

Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.

 

Obzirom da posredne žrtve nisu postavile imovinskopravni zahtjev to u tom pravcu nije ni donesena odluka.

 

Slijedom svega naprijed iznijetog, u postupku je utvrđeno da je maloljetnik A. O. počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točka 1. i 2. KZ/11, u neubrojivom stanju, pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 4. lipnja 2021.