Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: Pn-408/2016-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz S., OIB:…, zastupan po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika G.M. iz S.,OIB:…,zastupanog po punomoćniku S. G., odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 27.travnja 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 4.lipnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
I - Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Dužan je tuženik G. M. (OIB:…) u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe,
na ime pravične naknade neimovinske šteteisplatiti tužitelju N. M. (OIB:…) svotu
od 10.000,00 kn, uvećanu za zakonsku zateznu kamatu od 28.srpnja 2016. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Dužan je tuženik, ukoliko se usprotivi ovoj tužbi i tužbenom zahtjevu,
naknaditi tužitelju parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate po
propisanim stopama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do
isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II – Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kuna.
r i j e š i o j e:
Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim se tužbeni zahtjev
odnosi na naknadu neimovinske štete u iznosu od 20.000,00 kuna i naknadu
imovinske štete zbog troškova liječenja te tuđe pomoći i njege u iznosu od
2.500,00 kuna.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dana 28.7.2016. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi
naknade neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 32.500,00 kuna.
Tužba se činjenično temelji na tome da je dana 6.12.2014. tuženik tužitelju
nanio teške tjelesne ozljede zbog kojih je povrijeđeno njegovo pravo na
fizičko i psihičko zdravlje te je imao troškove liječenja i pružanja tuđe pomoći i
njege.
1.1.Na ročištu 27.4.2021. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na način da je
umjesto iznosa od 30.000,00 kn na ime pravične naknade neimovinske štete
tražio iznos od 10.000,00 kn, a tužbu u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji
se odnosi na iznos od 2.500,00 kn je povukao.
Protivno navodima tuženika nije riječ o preinaci tužbe za koju je potreban
pristanak tuženika (tako i VSRH, Revt-64/15) pa je stoga raspravnim
rješenjem od 27.4.2021. ovaj sud odbio prijedlog tuženika da odluči o
preinaci.
2.U odgovoru na tužbu tuženik se istoj u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom
zahtjevu prigovarajući kako osnovi tužbenog zahtjeva, tako i visinu zatražene
štete. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo kako je štetni događaj
isključivo isprovocirao tužitelj i doprinio nastanku incidenta minimalno 70%.
3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom spisa ovog suda br. K-
472/2015, otpusnog pisma KBC S. za tužitelja, vlastoručno pisane izjave,
saslušanjem svjedoka E. M. i I. Đ..
Dokaz medicinskim vještačenjem nije izveden zbog razloga navedenih u
rješenju od 30.3.2021., a od izvođenja dokaza saslušanjem stranaka se
odustalo zbog nedolaska istih na ročišta 15.3.2018. i 8.5.2018.
Raspravnim rješenjem od 27.4.2021. odbijen je prijedlog tužitelja za dodjelu
dodatnog roka za uplatu predujma troškova vještačenja budući da je tužitelj
od 14.11.2017. imao i više nego dovoljno vremena za uplatu predujma te bi
svako daljnje produljivanje roka bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka i
moglo bi biti protumačeno od strane tuženika kao pristranost suda prema
tužitelju, a ustavna je dužnost suda da odluči nepristrano, pravično i u
razumnom roku o pravima i obvezama stranaka.
3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4.Predmet spora u ovom stadiju postupka, nakon smanjenja tužbenog
zahtjeva tj. djelomičnog povlačenja tužbe, je zahtjev za naknadu neimovinske
štete te je riječ o sporu male vrijednosti u skladu s čl.464.st.2.Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP).
4.1.Među strankama nije sporno:
-da je tuženik pravomoćno osuđen u kaznenom postupku za nanošenje teške tjelesne ozljede tužitelju;
-da je tuženik 30% odgovoran za nastalu štetu;
-da je tuženik isplatio tužitelju u 2 navrata ukupno 3.000,00 kuna.
4.2.Među strankama je sporno: je li tuženik odgovoran za nastalu štetu više
od 30%, tj. postoji li podijeljena odgovornost tužitelja, a posljedično tome i
visina štete.
4.3.U ovom postupku su mjerodavne niže citirane odredbe Zakona o
obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,
dalje: ZOO).
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
Svjedok E. M. (otac tuženika) nije neposredni očevidac
predmetnog događaja već je u iskazu u bitnome naveo kako mu je sin
spornog dana rekao da mora hitno vani jer je netko napao njegovu djevojku
I., te mu je potom i priznao da je udario tog „luđaka“ kako ga je nazvao.
Također je izjavio kako mu je poznato da se njegov sin ispričavao tužitelju za
predmetni događaj davši mu u više navrata nekakav novac kao odštetu.
5.1.Svjedokinja I. Đ. (tuženikova izvanbračna partnerica) je u svom
iskazu navela da joj je na ulici pristupio tužitelj i počeo se, zbog njezinog
načina parkiranja, derati na nju prijeteći joj riječima, vrijeđajući ju pogrdnim
nazivima i pljujući ju, nakon čega je mobitelom nazvala tuženika da izađe iz
stana. Kad je tuženik izašao iz stana i vidio da tužitelj bježi, trčao je za njim
kako bi ga uhvatio, a ona nije dalje vidjela što se događalo. Nakon 5-6 minuta
tuženik se vratio u stan i otišao u kupatilo kako bi isprao ruke jer su mu bile
krvave. Navela je da joj je poznato kako se tuženik zajedno sa dva prijatelja
ispričavao tužitelju te mu isplaćivao novac u smislu nekakve odštete.
5.2.U presudi br. K-472/2015 od 10.7.2015., koja je pravomoćna, navedeno je
da je tuženik tužitelju 6.12.2014. nanio tešku tjelesnu ozljedu prijelomom
desno orbitozigomatično s minimalnim pomakom ulomka koji podatak je u
suglasju s nalazom i mišljenjem vještaka Š. A. (sačinjenim za potrebe kaznenog postupka) i otpusnim pismom KBC S..
5.3.U kaznenom spisu se nalazi priložen i zapisnik o saslušanju tuženika u
prekršajnom postupku te je dotični izjavio da se tužitelj zaključao u svoje
vozilo kad je uočio tuženika na ulici.
6.Prije svega, imajući u vidu gore citirani sadržaj izvedenih dokaza, ovaj sud
ne nalazi da postoji tužiteljev doprinos nastanku štetnog događaja. Verbalno
vrijeđanje, pljuvanje i verbalna prijetnja ne može biti opravdanje za fizički
napad tuženika na tužitelja u situaciji kad je tužitelj bijegom i zaključavanjem
u vozilo pokazao da ne predstavlja više opasnost za tuženikovu djevojku.
6.1.Stoga, temeljem čl.1045.st.1. i 1046.ZOO tuženik bi bio dužan naknaditi
tužitelju štetu u cijelosti.
6.2.Nadalje, što se tiče visine štete, prema prihvaćenoj sudskoj praksi (VSRH,
Rev-2533/99, II Rev-77/01, Rev-21/08), onaj koji tvrdi da mu je prouzročena
šteta, mora dokazati i postojanje štete i njezinu visinu.
6.3.Odredbom čl.19.st.2.ZOO propisano je da se pod pravima osobnosti
podrazumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast,
dostojanstvo, ime privatnosti i dr.
Dalje, odredbom čl.1100.st.1.ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava
osobnosti, sud ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju
dosuditi pravičnu novčanu naknadu.
6.4.Povreda prava osobnosti je jedinstvena pravna osnova za određivanje
neimovinske štete, a da bi se ta osnova dokazala kao nesporna potrebno je
prije svega utvrditi težinu povreda, za što sud nema stručno medicinsko
znanje pa je bilo potrebno izvesti dokaz medicinskim vještačenjem kako bi se
utvrdilo o kakvoj se šteti radi te koje su sve kvalifikatorne okolnosti.
6.5.Teret dokazivanja visine štete je na tužitelju, a njegovom krivnjom nije izveden dokaz medicinskim vještačenjem.
Iz ostalih izvedenih dokaza ne proizlazi koliko dugo je i kakve bolove trpio
tužitelj te koliko dugo je i kakav strah trpio, a upravo navedene okolnosti
tužitelj navodi u tužbi kao temelj svog potraživanja.
Dakle, može se zaključiti kako tužitelj nije nijednim dokazom dokazao visinu
štete koju mu je prouzročio tuženik.
6.6.Tužitelj se na ročištu 27.4.2021. pozivao na odredbu čl.223.a ZPP kao
temelj za utvrđivanje visine štete.
Ovaj sud ne nalazi da bi se u konkretnom slučaju mogla primijeniti ta
odredba. Naime, jedan od ključnih, kumulativno traženih uvjeta za primjenu te
odredbe jest da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti
povezano nerazmjernim teškoćama i troškovima.
Izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem ne predstavlja nerazmjernu
teškoću za utvrđenje činjenice trajanja bolova i straha (analogno odluci VSRH
br. Rev-431/2019). Kad bi se odredba č.223.a ZPP tumačila sukladno
prijedlogu tužitelja, to bi značilo da se ni u jednoj parnici radi naknade štete
do 10.000,00 kuna ne bi morala provoditi medicinska vještačenja.
Isto tako, ni troškovi potrebni za vještačenje (2.000,00 kn, a možda čak i
manje, ovisno o traženju vještaka) nisu nerazmjerni s obzirom na vrstu spora i
postavljeni tužbeni zahtjev. Pritom treba napomenuti da je tužitelj smanjio
tužbeni zahtjev na 10.000,00 kuna vjerojatno samo zato kako bi se mogao
pozivati na spomenutu odredbu.
6.7.Stoga, zbog svega navedenog, imajući u vidu da nije dokazana visina
štete, to je odbijen tužbeni zahtjev.
7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl. 155.
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP) te
odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, dalje: OT).
Do 27.4.2021. vrijednost predmeta spora je bila 32.500,00 kuna, a nakon toga
10.000,00 kuna.
Tuženiku je priznat sljedeći trošak: po 1.000,00 kuna za sastav odgovora na
tužbu te ročišta od 14.11.2017., 15.3.2018., 750,00 kuna za ročište od
27.4.2021. što zbrojeno i uvećano za 25% PDV-a iznosi 4.687,50 kuna.
U Splitu, 4.lipnja 2021.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave.
Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka
(čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.