Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA Povrv-842/20 OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja
T. d.o.o. S., OIB:…, kao upravitelj zgrade A. B.
S., zastupano po pun. M. B., odvjetniku u S., protiv
tuženika ad 1/ Z. K. iz T., OIB: …, zastupan po pun.
M. K., odvjetniku u S. i ad 2/ T. K.-B. iz Z., OIB:…, zastupana po pun. J. G., odvjetniku u S., radi
isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. lipnja 2021. u prisutnosti
zam. pun. tužitelja I. B., odvj. u S., pun. tuženika ad 1/ M. K., odvj. u
S. te odsutnosti tuženik ad 2/ J. G., odvj. u S., objavljeno istog dana.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog
bilježnika T. K. M. iz S. br. Ovrv-884/16 od 20. svibnja 2016. u
dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku 8 dana isplati tužitelju iznos od 130,79
kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21.7.2013. pa do isplate prema
eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31.07.2015.g., a od
01.08.2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračuna za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, dok se za više
obistinjeno do iznosa od 598,16 kn te za troškove ovršnog postupka u iznosu od
787,50 kn platni nalog ukida.
II. Dužan je tužitelj u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženima pod 1. i
2. parnični trošak u iznosu od po 675,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja
na taj iznos teče od 04. lipnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je
izračuna za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri)
postotna poena.
Obrazloženje
Kod javnog bilježnika T. K. M. zaprimljen je 17. svibnja 2016.
prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave T. d.o.o. kao upravitelja zgrade
protiv tuženika K. I., L. T. Š., Z.
Ž., Z. K., T. K., T. K. B., K. S., L.
K. i K. K., radi isplate iznosa od 1.676,44 kn na ime neplaćene pričuve za
razdbolje od kolovoza 2001. do travnja 2016., po pojedinim navedenim mjesecima.
Odlučujući o prijedlogu tužitelja javni bilježnik T. K. M. iz S.
rješenjem o ovrsi br. Ovrv-884/16 od 20. svibnja 2016.g. odredio je predloženu ovrhu i
obistinio tužiteljima trošak u iznosu od 787,50 kn.
Protiv prednjeg rješenja javnog bilježnika prigovor je izjavio ovršenik Z. K.
8. kolovoza 2016., prigovarajući aktivnoj legitimaciji tužitelja jer da isti ne bi bio u nikakvog
vezi s ovršenikom. Ističe i prigovor zastare, a računi tužitelja da ničim nisu potkrijepljeni, dok
su troškovi postupka paušalno određeni.
Prigovor je izjavila i ovršenica T. K. B. 6. lipnja 2016. ističući prigovor
zastare za potraživanja od 21. kolovoza 2011. do 21. travnja 2013. Ističe također da su
utužena potraživanja podmirena prema kazivanju osobe koja živi u stanu na koji se pričuva
odnosi i koristi ga kao vlasnik. Nadalje, navodi kako se među ovršenicima pred ovim sudom
vodi postupak glede vlasništva predmetnog stana, zbog čega ističe prigovor promašene
pasivne legitimacije.
Odlučujući o prigovoru tuženika ovaj sud je rješenjem Ovrv-2374/16 od 05. listopada
2016. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika T. K. M. br. Ovrv-
884/16 od 20. svibnja 2016.g. u odnosu na naprijed navedene tuženike Z. K. i
T. K. B. u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je
po pravomoćnosti spis dostavljen Parničnom odjelu ovog suda pozivom na odredbu čl. 54.
Ovršnog zakona.
Rješenjem ovog suda Ovrv-2374/16 od 7. travnja 2017. razdvojen je postupak u
odnosu na ovršenike Z. K. i T. K. B. te je predmet dostavljen
parničnom sudu.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o upravljanju stambenom zgradom
od 21. studenog 1997., izvatka iz poslovnih knjiga
tužitelja od 9. svibnja 2016., izvatka iz zemljišnih knjiga ovog suda za čest. zem. 1267/7 ZU
14669 K.O. S., međuvlasničkog ugovora od 1. listopada 2013. i privitka istom (popis
suvlasnika) i popisa zajedničkih dijelova zgrade.
Presudom ovog suda Povrv-1011/17 od 18. lipnja 2018. djelomično je održan na snazi
platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. K. M. iz S. broj
Ovrv-884/16 od 20. svibnja 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku 8 dana isplati
tužitelju iznos od 598,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 130,79 kn
teku od 21.7.2013., a na iznose od po 155,79 kn teku od 21.2.2016., 21.3.2016. i 21.4.2016.,
dok je za više obistinjeno do iznosa od 1.676,44 kn te troškove ovršnog postupka u iznosu od
787,50 kn platni nalog ukinut.
Odlučujući po žalbi tuženika Ž. sud u Z. je rješenjem Gž-4713/18-3 ukinulo prvostupanjsku odluku i predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.
Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.
Među strankama nije sporno da su tuženici suvlasnici stambene zgrade odnosno stana u S. oznake, i to Z. K. za 4/24
dijela, a T. K. B. za 1/24 dijela, te da je upravljanje zgradom povjereno
tužitelju. Ovo proizlazi iz priležećeg zk izvatka ovog suda za čest. zem. 1267/7 te ugovora o
upravljanju od 21. studenog 1997. i međuvlasničkog ugovora od 1. listopada 2013. Također,
nije sporno da tuženici nisu podmirili pričuvu u iznosu od 130,00 kn koja dospijeva
21.7.2013., dok je pričuva plaćena za siječanj 2016. 10.6.2016., veljaču 2016. 10.6.2016. te
za travanj 2016. 10.6.2016. Dakle, iz dostavljenih uplatnica tuženika proizlazi da je plaćena
pričuva za siječanj, veljaču i travanj 2016., sve 10.6.2016..
Kao sporno trebalo je raspraviti i utvrditi je li utuženo potraživanje zastarjelo, je li u cijelosti podmireno, te jesu li tuženici obvezni podmiriti isto.
U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti pa su stranke sve činjenice i
dokaze trebale iznijeti do zaključenja glavne rasprave jer se u žalbi protiv presude ne mogu
iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, a odluka se može pobijati samo zbog bitne
povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Odredbom čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («NN» RH br.
91/96/, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 dalje ZV-a), propisano je da se uzajamni odnosi
suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti
sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), dok je odredbom čl. 378. st. 1. određeno
da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u
skladu s ugovorom kojeg s tim upraviteljem sklapaju; st. 2. da upravitelj može biti fizička ili
pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova; st. 3. da upravitelj upravlja nekretninom u
ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom; st. 4. da upravitelj
raspolaže sredstvima zajedničke pričuve; st. 5. da upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s
upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz st. 1. ovoga
članka nije drukčije određeno; te st. 6. da ako upravitelj upravlja s više nekretnina, dužan je
poslovanje svake nekretnine voditi odvojeno.
Odredbom čl. 379. st. 1. ZV-a propisan je da su upraviteljeve dužnosti i ovlasti među
ostalim utvrditi visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik. Koristeći se
tim ovlastima upravitelj predmetne zgrade je utvrdio visinu sredstava zajedničke pričuve koju
snosi tužena kao suvlasnica predmetne zgrade, a što je razvidno iz izvatka iz ovjerovljenih
poslovnih knjiga tužitelja za utuženo razdoblje.
Odredbom čl. 380. st. 1. ZV-a propisano je da su suvlasnici dužni uplaćivati sredstva
zajedničke pričuve na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem odnosno
višegodišnjem programu, a st. 4. istog članka je propisano da su sredstva iz st. 1. ovog članka
suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno.
Odredbom čl. 89. st. 1. ZV-a određeno je da troškove za održavanje i za poboljšavanje
nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako
nije drukčije određeno, dok je st. 2. istog članka određeno da doprinose za zajedničku pričuvu
radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za
pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Nadalje,
odredbom čl. 90. st. 1. istog Zakona određeno je da zajednička pričuva iz čl. 85. st. 2. Zakona
je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za
pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće
tih troškova, a st. 2. istog čl. propisano je da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje
su suvlasnici uplatili temeljem odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno
odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud s obzirom na predvidljive troškove i
uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.
Kako je naprijed navedeno, tuženici su suvlasnici stana u zgradi anagrafske oznake, te su sukladno naprijed cit. zakonskim odredbama i odredbama međuvlasničkog
ugovora dužni plaćati utuženu pričuvu za utuženo razdoblje. Zajednička pričuva je namjenski
vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, te je uplaćivanje sredstava u sredstva
zajedničke pričuve zakonska obveza, bez obzira je li riječ o stambenom ili poslovnom
prostoru, odnosno ima li neki suvlasnik zaseban ulaz ili ne, te koristi li stan za stanovanje ili
ne. Dakle, tuženici su kao suvlasnici zgrade i suvlasnici posebnog dijela zgrade solidarni
obveznici plaćanja zajedničke pričuve u smislu odredbe čl. 89. st. 2. ZV-a, i riječ je o njihovoj
zakonskoj obvezi koje se ne mogu osloboditi. Nije sporno da je tuženik Z. K.
suvlasnik stana na koji se odnosi predmetno potraživanje za 4/24 dijela, a T. K.
B. za 1/24 dijela, te da je u tijeku parnični postupak između suvlasnika glede diobe
predmetnog stana. Stoga su tuženici obvezni podmiriti utuženu pričuvu, budući je riječ o
zakonskoj obvezi, zajedno s ostalim suvlasnicima predmetnog stana, odnosno solidarno, pa se
tužitelji mogu naplatiti ili od svih suvlasnika zajedno, ili samo od nekih suvlasnika, a
suvlasnik koji podmiri utuženo potraživanje ima pravo regresa prema ostalim suvlasnicima.
Tužitelj je ovlašten na podnošenje predmetne tužbe temeljem odredbe čl. 93. st. 1. i 2.
ZV-a, dok su tuženici obveznici plaćanja pričuve, s razmjernom svom suvlasničkom dijelu.
Spor suvlasnika predmetnog stana glede vlasništva ili diobe nije od relevantnog značaja za
presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari, već za eventualni odnos suvlasnika međusobno.
Budući iz dostavljenih uplatnica proizlazi da je dio potraživanja koji se odnosi na
naplatu pričuve u iznosu od 155,79 kn za siječanj, veljaču i ožujak 2016. podmiren, što
tužitelj ne spori, ostaje kao sporan iznos od 130,79 kn koji dospijeva 21.7.2013. godine. Za
ovaj dio potraživanja tužitelja tuženici nisu dostavili dokaze da bi isti bio podmiren, radi čega
sud smatra da je u tom dijelu valjalo održati na snazi osporavano rješenje o ovrsi.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.2. ZPP-a, te je sud
mišljenja kako trošak u konkretnom slučaju treba priznati tuženima iz razloga što je tužitelj
tužbeni zahtjev postavio u iznosu od 1.676,44 kn, da bi na kraju tuženi bili u obvezi podmiriti
iznos od 130,00 kn, što bi značilo da je uspjeh tužitelja u pogledu visine potraživanja 0,7%.
Imajući u vidu činjenicu da je veći dio tužbenog zahtjeva u zastari, te da je od preostalih
598,16 kn tužbenog zahtjeva, osnovano samo 130,79 kn, sud smatra da bi s obzirom na
prirodu spora i činjenicu da su tuženici podmirili znatni dio preostalog potraživanja, tužitelj
bio u obvezi naknaditi tuženima parnični trošak, i to trošak jednokratne nagrade uvećan za
PDV, odnosno iznos od po 625,00 kn te trošak pristojbe prigovora protiv rješenja o ovrsi u
iznosu od po 50,00 kn svakom tuženiku.
U Splitu, 04. lipnja 2021.g.
S U D A C
Vica Roščić
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba
se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku 8 dana od dana dostave prijepisa iste.
Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno
obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena
onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude
obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja,
- tuženima ad 1/ i 2/
- u spis
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.