Pristupanje sadržaju
Poslovni broj: 65 P-2931/2019-22
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7, 31000 Osijek
Stalna služba u Valpovu
31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. zastupane po punomoćniku H.M. , protiv tuženika Z.B. d.d., zastupanog po odvjetnicima iz OD P. & P., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 5. svibnja 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu za objavu presude 4. lipnja 2021.,
p r e s u d i o j e
l. Utvrđuje se da su ništetne odbredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu br. 3205109552, kreditna partija 7102799462, sklopljenog dana 8. srpnja 2005., između tužiteljice M.M., i tuženika Z.B. d.d., potvrđenog dana 27. srpnja 2005. godine, kod javnog bilježnika L.P. pod br. OU - 1649/2005, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
ll. Nalaže se tuženiku Z.B. da tužiteljici M.M. isplati novčanu tražbinu u iznosu od 7.276,30 kn u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to:
- 39,31 kn sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2007. do isplate,
- 39,31 kn sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2008. do isplate,
- 39,31 kn sa zateznom kamatom od 1. veljače 2008. do isplate,
- 39,31 kn sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2008. do isplate,
- 72,95 kn sa zateznom kamatom od 1. travnja 2008. do isplate,
- 72,95 kn sa zateznom kamatom od 1. svibnja 2008. do isplate,
- 72,95 kn sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2008. do isplate,
- 72,95 kn sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2008. do isplate,
- 72,95 kn sa zateznom kamatom od 1. kolovoza 2008. do isplate,
- 72,95 kn sa zateznom kamatom od 1. rujna 2008. do isplate,
- 72,95 kn sa zateznom kamatom od 1. listopada 2008. do isplate,
- 72,95 kn sa zateznom kamatom od 1. studenog 2008. do isplate,
- 72,95 kn sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2008. do isplate,
- 72,95 kn sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2009. do isplate,
- 72,95 kn sa zateznom kamatom od 1. veljače 2009. do isplate,
- 72,95 kn sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2009. do isplate,
- 72,95 kn sa zateznom kamatom od 1. travnja 2009. do isplate,
- 72,95 kn sa zateznom kamatom od 1. svibnja 2009. do isplate,
- 72,95 kn sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2009. do isplate,
- 72,95 kn sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2009. do isplate,
- 72,95 kn sa zateznom kamatom od 1. kolovoza 2009. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. rujna 2009. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. listopada 2009. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. studenog 2009. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2009. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2010. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. veljače 2010. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2010. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. travnja 2010. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. svibnja 2010. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2010. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2010. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. kolovoza 2010. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. rujna 2010. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. listopada 2010. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. studenog 2010. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2010. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2011. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. veljače 2011. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2011. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. travnja 2011. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. svibnja 2011. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2011. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2011. do isplate,
- 94,57 kn sa zateznom kamatom od 1. kolovoza 2011. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. rujna 2011. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. listopada 2011. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. studenog 2011. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2011. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2012. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. veljače 2012. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2012. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. travnja 2012. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. svibnja 2012. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2012. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2012. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. kolovoza 2012. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. rujna 2012. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. listopada 2012. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. studenog 2012. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2012. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2013. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. veljače 2013. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2013. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. travnja 2013. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. svibnja 2013. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2013. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2013. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. kolovoza 2013. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. rujna 2013. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1.listopada 2013. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. studenog 2013. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2013. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2014. do isplate,
- 87,03 kn sa zateznom kamatom od 1. veljače 2014. do isplate,
- 52,59 kn sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2014. do isplate,
- 52,59 kn sa zateznom kamatom od 1. travnja 2014. do isplate,
- 52,59 kn sa zateznom kamatom od 1. svibnja 2014. do isplate,
- 52,59 kn sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2014. do isplate,
- 52,59 kn sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2014. do isplate,
- 52,59 kn sa zateznom kamatom od 1. kolovoza 2014. do isplate,
- 52,55 kn sa zateznom kamatom od 1. rujna 2014. do isplate,
- 52,55 kn sa zateznom kamatom od 1. listopada 2014. do isplate,
- 52,55 kn sa zateznom kamatom od 1. studenog 2014. do isplate,
- 52,55 kn sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2014. do isplate,
- 52,55 kn sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2015. do isplate,
- 52,55 kn sa zateznom kamatom od 1. veljače 2015. do isplate,
- 52,55 kn sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2015. do isplate,
- 52,55 kn sa zateznom kamatom od 1. travnja 2015. do isplate,
- 52,55 kn sa zateznom kamatom od 1. svibnja 2015. do isplate,
- 52,55 kn sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2015. do isplate,
- 52,55 kn sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2015. do isplate,
- 52,44 kn sa zateznom kamatom od 1. kolovoza 2015. do isplate,
- 52,30 kn sa zateznom kamatom od 1. rujna 2015. do isplate,
s tim da zatezna kamata teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2008., po stopi od 15 %, a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanog za 5 % poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena godišnje.
lll. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.300,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 4. lipnja 2021. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanih za 3 % poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv tuženika 12. lipnja 2019. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate.
2. U tužbi tvrdi da je u svojstvu korisnika kredita dana 8. srpnja 2005. s tuženikom sklopila ugovor o namjenskom kreditu broj 3205109552, kreditna partija 7102792462, potvrđen kod javnog bilježnika L.P., pod br. OU-1649/2005 kojim se ugovorom tuženik kao kreditor obvezao tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 29.288,48 CHF, obračunat prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, dok se tužiteljica navedeni iznos obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom, s tim da je ugovoren rok otplate od 10 godina.
3. Tužiteljica se obvezala tuženiku iznos kredita vratiti u mjesečnim anuitetima, uz redovnu kamatu koja je člankom 2. predmetnog ugovora određena kao promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,50 % godišnje.
4. Međutim, tuženik je umjesto prvotno ugovorene kamatne stope od 4,50% jednostranom odlukom, mijenjao kamatnu stopu bez da se o tome pojedinačno pregovaralo, a time je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima u odnosu na prvi otplatni plan kredita, a navedenim promjenama kamatne stope mijenjao se i dužni iznos mjesečnog anuiteta, s tim da tužiteljica smatra da je takav način promjene kamatne stope ništetan s obzirom da se kamatna stopa mijenjala bez tužiteljici jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o tome, a ta je ugovorna odredba omogućila tuženiku promjenu ugovorne kamatne stope ovisno o njegovoj volji kao jednog od ugovoravatelja, čime je tužiteljica stavljena u nepovoljan položaj i uzrokovana je neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, a također tuženik prilikom zaključenja ugovora nije tužiteljici pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz promjenu kamatne stope.
5. Nadalje, tužiteljica se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014.g., na temelju kolektivne tužbe korisnika kredita s istim ugovornim odredbama sadržanim kao i u kreditu tužitelja kojim je taj sud zauzeo stav da su predmetne odredbe ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke, nepoštene, a prema tome i ništetne.
Isti je sud također naveo kako se pojedini potrošači u slučaju da sud utvrdi postojanje određene povrede popisa o zaštiti potrošača u postupku individualne pravne zaštite radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.
6. Ovo je potvrdio Vrhovni sud RH sa revizijskim rješenjem i presudom br. Revt – 249/14 i Rev-2245 u predmetu u kojem je zauzet stav o tome kako je zastarni rok 5 godina, a zastara je prekinuta donošenjem kolektivne tužbe 4. travnja 2012., s tim da zastarni rok počinje teći ispočetka, nakon pravomoćnog završenja postupka, dakle 4. lipnja 2014. godine.
7. Stoga tužiteljica, podnoseći tužbu, traži da sud točkom l tužbenog zahtjeva utvrdi ništetnost sporne ugovorne odredbe o kreditu, a točkom II, koju je tužiteljica specificirala, odnosno podnijela konačan tužbeni zahtjev podneskom od 26.4.21 (str. 150-154 spisa), a nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, traži da sud naloži tuženiku da tužiteljici na ime preplaćenih kamata isplati ukupan iznos od 7.276,30 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na dospjele pojedinačne iznose, pa do konačne isplate, dok je točkom lll tužbenog zahtjeva tužiteljica zatražila naknadu prouzročenog parničnog troška, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos, tekućom od presuđenja do isplate.
8. U pisanom odgovoru na tužbu (str. 31-37 spisa) tuženik je u cijelosti osporio istaknute zahtjeve u tužbi, kako deklaratoran kojim se traži utvrđenje ništetnim dijelova odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u članku 2. predmetnog ugovora o kreditu, tako i kondemnatoran tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži od suda da naloži tuženiku isplatu okvirnog iznosa od 10.000,00 kn, s propisanom zateznom kamatom, a po osnovi preplaćene kamate.
9. Naime, tuženik osporava pravnu osnovu, visinu tužbenog zahtjeva, kao i razloge kojima je tužiteljica obrazložila svoju tužbu u ovom sporu.
10. Prvenstveno tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje koje je predmet ove parnice, s obrazloženjem da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kad se imovina stjecatelja povećala, a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate, jer je tužiteljica u svakom slučaju podnijela tužbu izvan petogodišnjeg zastarnog roka, računajući od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu u kolektivnom sporu donesenoj pod P-1401/12 (presuda pravomoćna 4. lipnja 2014., Pž-7129/13), računajući od pravomoćnosti te presude (13. lipnja 2014.), s obzirom da je tužiteljica podnijela tužbu tek 14. lipnja 2019.
11. Naime, tuženik drži kako kolektivna tužba na koju se tužiteljica poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja, unatoč pravnom shvaćanju Vrhovnog suda u presudi br. Rev 2245/2017-2 od 20.03.2018.g. Istovremeno tuženik se poziva na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, a isto to propisuje i članak 118. Zakona o zaštiti potrošača, prema kojim je odredbama sudu pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, s tim da tužiteljica nije bila stranka kolektivnog postupka, tako da ne postoji, po stajalištu tuženika, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužiteljice usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare, a da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače, onda bi to i propisao. S obzirom da to nije učinio, već je predvidio da pojedinačni potrošač može koristiti u svojem postupku jedino utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa, to proizlazi da je tuženikov stav opravdan i osnovan.
12. Nadalje, glede problema zastare i prekida zastarnih rokova u kontekstu zaštite prava potrošača, tuženik se poziva na okolnost da je Europska komisija dana 11. travnja 2018.g. uputila Europskom parlamentu prijedlog Direktive Europskog parlamenta i vijeća o udružnim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (Procedura 2018/0089/COD).
13. Naime, počevši od 1.1.2013. kamatna stopa mijenjala se u skladu s promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju: 6M LIBOR za CHF) a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana i fiksnog dijela kamatne stope, o čemu je tuženik obavijestio tužiteljicu kao korisnicu kredita obaviješću od 8.1.2013. godine, dakle, od 1.1.2013. promjene kamatne stope vezane su za referentnu, javno dostupnu stopu.
14. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud nakon izvođenja dokaza, uvidom u isprave koje se nalaze u spisu, odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška postupka.
15. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu u spisu, a koje je tužiteljica priložila u spisu i koja se nalazi na str. 5-27 spisa te daljnju dokumentaciju koju je tuženik pril ožio uz odgovor na tužbu na str. 41-47 te je izvršen uvid u opće uvjete poslovanja tuženika na str. 62-68, kao i pregled kamatnih stopa na str. 83, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku P. d.o.o. O. koji je dostavio nalaz i mišljenje u koji je sud izvršio uvid (str. 91 - 129 spisa), a nakon toga, odnosno nakon što je tužiteljica sukladno nalazu i mišljenju vještaka podnijela konačan tužbeni zahtjev, sud je na ročištu 5. svibnja 2021. zaključio glavnu raspravu i odredio ročište za objavu presude.
Tijekom postupka, sud je raspravnim rješenjem na ročištu od 5. svibnja 2021., dopustio tužiteljici preinaku tužbe, kako je to ona učinila podneskom od 26.4.2021., s obzirom da se radi samo o specifikaciji tužbenog zahtjeva, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, ocjenjujući da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među stranaka, sukladno odredbi čl. ZPP-a.
16. Ocjenjujući izvedene dokaze po svom uvjerenju, međusobno ih uspoređujući i analizirajući, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a s obzirom na načelo o teretu dokazivanja, sud je našao da je tužiteljica uspjela dokazati ključnu činjenicu u ovoj parnici, a koja je sporna između stranaka, a to je okolnost da je tuženik jednostranom promjenom ugovorene kamatne stope, tijekom ugovornog razdoblja mijenjao visinu kamatne stope.
17. Time je, dakle jednostranom promjenom kamatne stope, po ocjeni suda, tuženik povrijedio kolektivne interese i prava tužiteljice kao potrošača – korisnika kredita, primjenjujući u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštenu ugovornu odredbu, jer je, a kako je i naprijed navedeno, tuženik u predmetnom ugovoru koji je tzv. ugovor o pristupanju, odnosno ugovor po principu "uzmi ili ostavi", ugovorio obvezu plaćanja kamate na kredit po stopi koja je promjenjiva tijekom trajanja kreditne obveze, temeljem jednostrane odluke banke o kojoj se promjeni nije pojedinačno pregovaralo, pa je dakle ta odredba ništetna. Naime, tijekom dokaznog postupka, prvenstveno ocjenjujući nalaz i mišljenje vještaka P. koji nalaz sud prihvaća u cijelosti kao istinit i uvjerljiv dokaz, jer se radi o stalnom sudskom vještaku, dovoljno iskusnom i stručnom, a i na čiji nalaz stranke nisu imale primjedbi, nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica svakomjesečno vršila uplate tuženiku temeljem predmetnog ugovora o namjenskom kreditu, a s obzirom na dostavljeno izlistanje uplata, vještak D.D. izvršio je izračun razlike između početnog otplatnog plana i početnog tečaja te uplata koje je tužiteljica svakomjesečno otplaćivala, na način da je vještak prvotno zatvarao dospjelu kamatu, zatim glavnicu te na kraju zateznu kamatu, utvrdivši u svom mišljenju (zaključku) da je tužiteljica uslijed promjene u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu, uplatila više tuženiku iznos od 7.276,30 kn.
18. Dakle, sud nalazi da je tuženik unošenjem navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi doveo tužiteljicu kao korisnika tog kredita u neravnopravan položaj, prebacujući rizik promjene kamatne stope na korisnika kredita, i to jednostranom i samostalnom promjenom kamatne stope na odobreni kredit, čime je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, kao jednog od temeljnih načela Zakona o obveznim odnosima.
19. Uvidom u odredbe navedenog ugovora o kreditu sud je utvrdio da se u vezi s odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, budući da je ta odredba sastavni dio tipskog ugovora o kreditu, na koju odredbu tužiteljica kao ugovaratelj, odnosno korisnik kredita, nije mogao utjecati, a temeljem iste odredbe tužiteljica je nametnuta obveza koju on u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu pa je stoga takva ugovorna obveza uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužiteljice kao korisnika kredita u odnosu na tuženika kao banku – davatelja kredita.
20. Naime, odredbom čl. 96.st.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje ZZP) propisano je kako se smatra da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. istog članka propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je stavkom 4. određeno da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Ovo tuženik tijekom dokaznog postupka nije dokazao, već samo okolnost da je tužiteljicu pisano obavijestio o razlozima promjene kamatne stope pa se stoga, po stavu ovog suda, ne može pozivati na opće uvjete ugovora kao dopunu predmetnog ugovora o kreditu, jer ti opći uvjeti ne mogu valjano nadomjestiti pojedinačno pregovaranje o promjeni kamatne stope.
21. Dakle, bez obzira što se radi o tzv. solemniziranom ugovoru koji je svojim potpisom ovjerila javni bilježnik L.P. iz O. i time mu dala značaj javne isprave, sporne odredbe citiranog ugovora nisu poštene, odnosno njihova ništetnost nastala je već u trenutku potpisa ugovora, sukladno navedenim odredbama Zakona o obveznim odnosima te odredbama čl. 96. i 97. u vezi s čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača, koji su zakoni bili na snazi u vrijeme sklapanja i kasnijeg izvršavanja predmetnog ugovora o kreditu sve do njegovog potpunog izvršenja, odnosno naplate posljednjeg mjesečnog iznosa rate kredita.
22. Na temelju ovakvog utvrđenja bitnih činjenica, a primjenom odredbi citiranog propisa, sud je našao da je tužiteljica uspjela dokazati osnovanost prvog dijela tužbenog zahtjeva kao preambula presude, a koji se odnosi na ništetnost dijela odredbe članka 2. predmetnog ugovora o kreditu, kao u tužbi i izreci presude, tako da je u daljnjem tijeku dokaznog postupka valjalo, na temelju utvrđene ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, odlučiti o osnovanosti drugog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na visinu preplate, odnosno pojedinačne iznose preplaćenih kamata, radi čega je bilo potrebno provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje.
23. S tim u vezi, odnosno s obzirom da je i sud u cijelosti prihvatio nalaz vještaka D. kao stručnog i iskusnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, koji je vještačio po nalogu suda i čiji je nalaz točan i precizan, a na koji matematički izračun ni stranke nisu imale primjedbe, sud nalazi da je tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, uspio dokazati kako osnovanost, tako i točnost i drugog, odnosno kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva te ga je stoga prihvatio u cijelosti i dosudio tužiteljici navedeni iznos na ime stjecanja bez osnove.
24. Dakle, sud nalazi da je tuženik, stekavši navedene novčane iznose opisane u nalazu vještaka te sukladno naprijed navedenom i u konačno podnesenom tužbenom zahtjevu te izreci presude, došao do financijskih sredstava temeljem ugovorne odredbe koju je ovaj sud utvrdio ništetnom, a kako se, dakle, radi o pravnoj osnovi koja je postojala i otpala, to se radi o stjecanju bez osnove, sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05). Stoga je tuženik kao stjecatelj tog novčanog iznosa dužan tužiteljici kao ovlašteniku prava na povrat stečenog bez osnove vratiti preplaćene iznose kamate, kao u izreci presude.
25. Pri tom valja naglasiti, a u odnosu na tuženikov prigovor zastare, da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, s tim da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarivanja tražbine, a u tom slučaju zastara počinje teći iznova, s tim da se vrijeme prije prekida zastare ne računa u zakonom određeni rok za zastaru. U slučaju da je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, sve sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
26. Dakle, ovaj sud nalazi da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava protiv nekoliko banaka, prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, kad je donesena presuda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g., na koju se tužiteljica poziva u svojoj tužbi, zastara počela teći iznova, dok se vrijeme prekida ne računa u tijek zastare.
27. U ovoj parnici tužba je podnesena 12. lipnja 2019., a kako se u konkretnom slučaju, jer se radi o stjecanju bez osnove, za koji institut nije predviđen poseban zastarni rok, ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina, dok je citirana presuda od 13.06.2014.g., to je razvidno da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka, tako da je prigovor zastare neutemeljen. Ovakav stav u vezi zastare sličnih tužbi zauzima i važeća sudska praksa.
28. Stoga je sud, nakon provedenog cjelokupnog dokaznog postupka, nalazeći da je tužiteljica dokazala kako osnovanost, tako i visinu konačno podnesenog tužbenog zahtjeva, a primjenom citiranih materijalnih propisa, donio presudu kao u izreci. Naime, budući da je tuženik kao dužnik došao u zakašnjenje s isplatom preplaćenih iznosa kamata, to je dužan tužiteljici kao vjerovniku platiti i propisanu zateznu kamatu, sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a, a koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa utvrđenog po nalazu vještaka D. pa do konačne isplate, a ti su iznosi, kako je naprijed obrazloženo, utvrđeni i točno određeni u svakomjesečnim iznosima s datumima dospijeća, kao u izreci presude.
29. Budući da je tužiteljica uspjela u ovoj parnici u odnosu na tuženika koji se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovi tako i po visini, to ima pravo na naknadu prouzročenog parničnog troška, temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a, a koji je po ocjeni suda bio nužan za pravilno vođenje ove parnice.
30. Trošak se odnosi na zastupanje putem punomoćnika-odvjetnika i to za sastav tužbe, za sastav tri obrazložena podneska, sve od po 1.000,00 kn, kao i iznos od 750,00 kn za sastav podneska od 26.4.2021. te za zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo o meritumu spora (od 30. listopada 2020.), te za zastupanje na jednom ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima (pripremno ročište od 17.2.2020. ) od 500,00kn, kao i za zastupanje na ročištu od 26. travnja 2021. u iznosu od 750,00 kn, ili sveukupno 7.000,00 kn na ime zastupanja te predujmljeni trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn, kao i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 400,00 kn, ili ukupno 10.300,00 kn, sukladno odredbama Odvjetničke tarife, a s obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora od 7.276,30 kn.
31. Kod odlučivanja o troškovima koji su bili nužni za vođenje ove parnice, sud tužiteljici nije priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 375,00 kn jer ovaj trošak nije nužan s obzirom da je sud pun. tužitelja na zaključnom ročištu obavijestio da on kao odvjetnik u slučaju nedolaska na ročište za objavu presude, sadržaj presude može saznati putem e-oglasne ploče suda, dakle, nije nužno da se odaziva tom ročištu.
Valpovu 4. lipnja 2021.
Sudac
Zdravko Mamić v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.
Dostaviti:
- Tužiteljici putem punomoćnika
- Tuženiku putem punomoćnika