-   -              2 UsIgr-285/2020-9

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja „G.“ d. o. o., sa sjedištem u S., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, direktoru T. Š., a on zastupan po opunomoćeniku V. B., odvjetniku u S., …, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja), Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 27. svibnja 2021. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 4. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja KLASA: UP/II-361-05/20-26/134, URBROJ: 531-09-2-20-2/KGM od 18. svibnja 2020. i Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave Sinj KLASA: UP/I-361-02/18-07/0066, URBROJ: 2181/1-11-00/69-20-0009 od 24. siječnja 2020. kao neosnovan.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je pravovremeno 8. srpnja 2020. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-361-05/20-26/134, URBROJ: 531-09-2-20-2/KGM od 18. svibnja 2020. i Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave Sinj KLASA: UP/I-361-02/18-07/0066, URBROJ: 2181/1-11-00/69-20-0009 od 24. siječnja 2020. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava. Tvrdi da mu je zahtjev odbijen stoga što nije postupio po nalogu prvostupanjskog tijela iz zaprimljenog zaključka od 11. veljače 2019. za otklanjanjem nedostatka zbog kojeg se zgrada koja je predmet ozakonjenja ne može ozakoniti i to dio zgrade na krovnoj ploči približnih dimenzija 1,00 x 1,00 metara približne visine 3,0 metara unutar koje se nalazi bazna stanica mobilnog operatera a koja nije vidljiva na …. Međutim, istaknuo je da opisani dio, nedostatak nije trajno povezan sa zgradom sagrađenom na čestici zemlje oznake, K. O. R. i kao takav nije predmet ozakonjenja a niti je dio postojeće zgrade na navedenoj nekretnini čije je ozakonjenje tužitelj tražio. Smatra da, u smislu članka 20. stavka 1. ZoPNIZ-a, nije mogao podnijeti zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju i za zgradu i za baznu stanicu, već samo za zgradu s obzirom na to da bi bila riječ o dvije građevine i osobito budući da je riječ o dvije zasebne građevine koje nisu funkcionalno povezane i koje ne čine jedinstvenu građevinsku cjelinu. Istaknuo je da izvedeno stanje zgrade za koju se traži ozakonjenje u cijelosti odgovara priloženoj snimci izvedenog stanja, da je bazna stanica mobilnog operatera izvedena nakon 21. lipnja 2021. i da stoga nije ni vidljiva na …. S tim u vezi tvrdi da je riječ o uređaju koje se lako, bez oštećenja, može odvojiti od građevine, skrenuvši pozornost na odredbu članka 9. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i da je navedena bazna stanica postavljena u skladu s Pravilnikom o jednostavnim građevinama i radovima te da ona nije predmet ozakonjenja. Na kraju je istaknuo da nedostatak dostave kopije katastarskog plana u situaciji kada je predmet ozakonjenja, kako je prikazan u snimci izvedenog stanja, vidljiv na … nije bitan i ne utječe na (ne)izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Stoga je zatražio poništiti navedena upravna rješenja.

 

Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su navedeni u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv  rješenjem odbijena je tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave Sinj KLASA: UP/I-361-02/18-07/0066, URBROJ: 2181/1-11-00/69-20-0009 od 24. siječnja 2020., a kojim mu je odbijen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju i ozakonjenje izgrađene manje zahtjevne zgrade koja je izgrađena na čestici zemlje oznake, K. O. R..

 

              U dokaznom postupku čitan je spis prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-612-08/17-09/0128.

 

Na ročištu od 27. svibnja 2021. tužitelj je, po opunomoćeniku, povukao prijedlog za izvođenjem dokaza svojim saslušanjem te je predložio zaključiti raspravu. Tuženik nije imao kakvih drugih dokaznih prijedloga.

 

Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

 

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka javnopravnih tijela, koje su donijete u postupku koji je pokrenut 5. travnja 2018. po tužiteljevu zahtjevu za izdavanja rješenja o izvedenom stanju i ozakonjenje manje zahtjevne građevine koja je izgrađena na nekretnini označenoj kat. čest. zem., K. O. R..

 

Nije sporno da je tužitelj 5. travnja 2018. podno zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju i da uz njega nije priložio tri primjerka geodetskog snimka izvedenog stanja odnosno kopije katastarskog plana i tri primjerka izvedenog stanja nezakonitog izgrađene zgrade i da ga je prvostupanjskog tijelo, zaključkom od 11. veljače 2019., kojeg je nesporno uredno primio, pozvalo da dopuni zahtjev navedenim ispravama koji su obvezatan sadržaj zahtjeva iz članka 12. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13 i 65/17, u daljnjem tekstu: ZoPNIZ).   

 

Nije sporno ni da je tužitelj djelomično postupio po navedenom zaključku javnopravnog tijela te dostavio tri primjerka geodetskog snimka, ali da nije dostavio tri primjerka kopije katastarskog plana.

 

Tužitelj, u biti, nije osporio niti utvrđenje javnopravnih tijela da zahtjevu priložena snimka izvedenog stanja ne odgovara stanju zgrade na licu mjesta, budući da je na krovnoj ploči izveden i dio zgrade približnih dimenzija 1,00 x 1,00 metara približne visine 3,0 metara unutar kojeg se nalazi bazna stanica mobilnog operatera koji nije vidljiv na s obzirom na to da je, prema njegovim tvrdnjama, izveden nakon 21. lipnja 2011., osim što je u tom dijelu iznio promašene pravne zaključke koji nemaju racionalno i logično utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.  Osim toga, tužitelj nije osporio da u snimci izvedenog stanja nije razlučen dio zgrade izgrađen nakon 21. lipnja 2011. od dijela zgrade izvedenog do toga trenutka.

 

Pokazalo se sporno jesu li u izloženom, u biti, nespornom činjeničnom stanju, ispunjeni kumulativno zakonski uvjeti za izdavanje rješenja o izvedenom stanju i bi li opisani dio gdje je smještena bazna stanica predstavljao nedostatak u smislu članka 20. stavka 1. i 4. ZoPNIZ-a te bi li, u biti, njegovo uklanjanje bilo u nadležnosti građevinske inspekcije.

 

Prema odredbi članka 12. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13 i 65/17, u daljnjem tekstu: ZoPNIZ) zahtjevu za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 i zgradu za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 1000 m2 (u daljnjem tekstu: manje zahtjevna zgrada), ako tim zakonom nije propisano drukčije, podnositelj zahtjeva prilaže: 1. tri primjerka geodetskog snimka, odnosno kopije katastarskog plana ako je nezakonito izgrađena zgrada evidentirana na katastarskom planu i 2. tri primjerka snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade koju je izradio ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer građevinarstva (u daljnjem tekstu: snimka izvedenog stanja.

 

Veličina, stupanj završenosti i namjena zgrade za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju utvrđuju se prema stanju prikazanom u arhitektonskoj snimci, odnosno snimci izvedenog stanja i stanju utvrđenom na očevidu (članak 16. stavak 2. ZoPNIZ-a).             

 

Člankom 20. stavkom 1. ZoPNIZ-a je propisano da se rješenje o izvedenom stanju donosi, ovisno o zahtjevu podnositelja zahtjeva, za jednu nezakonito izgrađenu zgradu na jednoj ili više katastarskih čestica ili za više zgrada na jednoj ili na više katastarskih čestica koje su funkcionalno povezan, dok je stavkom 4. toga članka propisano da se rješenje o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade može donijeti ako podnositelj zahtjeva otkloni nedostatak zbog kojeg se ne može ozakoniti zgrada (ukloni etažu ili drugi dio građevine, zatvori otvor na međi i sl.).

 

U izloženom, a posebno uzimajući u obzir da tužitelj nije upotpunio zahtjev dostavljajući tzv. obvezatne isprave iz članka 12. stavka 2. ZoPNIZ-a u skladu s nalogom javnopravnog tijela iz uredno zaprimljenog zaključka te da snimka izvedenog stanja ne odgovara stvarnom stanju na terenu, odnosno budući da zgrada koja je vidljiva na ne bi odgovarala zgradi kako je ona prikazana arhitektonskom snimkom izvedenog stanja za koju je podnijet zahtjev, sud smatra da u konkretnom predmetu nisu ispunjeni kumulativno propisani uvjeti za izdavanje rješenja o izvedenom stanju i ozakonjenje predmetne građevine. Izloženo pravno shvaćanje izraženo i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-884/2016-2 od 21. travnja 2016.

 

Dakle, sud ocjenjuje da je zakonito postupilo tijelo prvog stupnja, kada je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, odbilo tužiteljev zahtjev za ozakonjenje predmetne građevine iznoseći razloge koji imaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te koji imaju racionalno i logično utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.

 

Stoga, a budući da su osporene odluke zakonite i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09) na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom 1. izreke.

 

S obzirom na to da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, trebalo je, na temelju odredbi članka 79. stavka 4. i 6. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom 2. izreke.

 

U Splitu 4. lipnja 2021.

    S U D A C

 

     Silvio Čović, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 1. i 5., članak 66.a stavak 1. te članak 67. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 79. stavkom 7. ZUS-a).

DNA:

-          opunomoćeniku tužitelja V. B., odvjetniku u S., …, uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnike od 27. svibnja i 4. lipnja 2021., a spis upravnog tijela KLASA: UP/I-361-02/18-07/0066 vratiti po pravomoćnosti ove presude,

-          u spis.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Milka Škaro Grozdanić