Poslovni broj 21 Gž-52/2020-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž-52/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Lidije Bošnjaković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. J. iz P1., OIB:…, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P. i B. D. iz G., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj Pn-56/19-9 od 7. studenoga 2019., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2021,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj Pn-56/19-9 od 7. studenoga 2019. pod točkom I. izreke presude te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici da tuženici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 20.750,00 kn.

 

              II. Preinačava se djelomično navedena presuda pod točkom II. izreke u dijelu u kojem se nalaže tužiteljici isplatiti tuženici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 11.250,00 kn (preko 20.750,00 kn do 32.000,00 kn) i sudi:

 

              Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 11.250,00 kn.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženica na ime materijalne štete nadoknadi iznos od 210.000,00 kn sa zateznim kamatama od 15. veljače 2013. do isplate (toč. I. izreke), te je naloženo tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 32.000,00 kn (toč. II. izreke).

 

2. Prvostupanjsku presudu pobija žalbom tužiteljica zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70 /19 – dalje: ZPP) te predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koja je tužiteljici, prema činjeničnim tvrdnjama iz tužbe, nastala jer je izvođač radova na ratom oštećenoj kući samo djelomično izveo radove, odnosno dio radova je izveo protivno Uputi za sanaciju ratom oštećenih obiteljskih kuća i zahtjevima Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u P2.

 

5. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3018/17 od 29. siječnja 2019. ukinuta je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice i predmet vraćen na ponovno suđenje.

 

6. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

 

              -da je na temelju rješenja Ureda državne uprave u Požeško-slavonskoj županiji, Ispostava P1., klasa: UP/I-361-01/0780, ur. br: 2177-04/2-12-05-3 od 13. prosinca 2005. tužiteljica zajedno sa suprugom Đ. J. kao članom kućanstva ostvarila pravo na obnovu i opremanje u ratu oštećene (6. stupanj oštećenja) obiteljske kuće u P1., (kč. br. …, kuća, gospodarska zgrada i dvorište sa 189 čhv k.o. P.) (list 4 spisa),

              -da je rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u P1. od 3. svibnja 2006. izdano prethodno odobrenje za izgradnju stambene zgrade (kuća tužiteljice) u skladu s Uputom za sanaciju ratom oštećene obiteljske kuće od nadležnog ministarstva kao naručitelja i T. d.o.o. P. kao projektanta, da predmetna kuća ima status kulturnog dobra (nalazi se unutar registrirane urbanističke cjeline grada P1. koja je upisana u registar nepokretnih kulturnih dobara pod brojem 759) na kojemu je za građevinske radove potrebno navedeno prethodno odobrenje Konzervatorskog odjela kao nadležnog tijela sukladno čl. 62. u svezi čl. 6. st. 1. toč. 9. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine, broj 69/99, 151/03 i 157/03),

              -da je 15. ožujka 2007. od strane predstavnika izvođača, lokalnog i područnog nadzora izvršen tehnički pregled i primopredaja obnovljene kuće o čemu je sastavljen zapisnik o izvršenom tehničkom pregledu i primopredaji (list 47 spisa),

 

              -da je u dopisu o predaji ključeva Uredu za obnovu P1 konstatirano da zapisnici nisu potpisani od strane korisnika obnove, da je korisnik odbio potpisati primopredajni zapisnik i preuzeti ključeve te je izrazio nezadovoljstvo visinom objekta i terena kao i činjenicom da objekt nije u cijelosti zatvoren stolarijom te su ključevi predani Uredu za obnovu P1 (list 46 spisa),

              -da je prema završnom izvješću nadzornog inženjera od 10. travnja 2007. kvaliteta izvedenih radova i ugrađenih materijala u skladu sa zahtjevima projektne dokumentacije, da su sva odstupanja od odobrene projektne dokumentacije koja ne utječu na propisana svojstva i kvalitetu građevine odobrena od nadzornog inženjera te obiteljska kuća ispunjava bitne zahtjeve glede mehaničke otpornosti i stabilnosti čime su stvoreni minimalni uvjeti za korištenje predmetne građevine, dok bitni uvjeti u pogledu uštede energije i toplinske zaštite nisu ispunjeni jer uređenje pročelja nije predviđeno programom obnove i obveza je vlasnika građevine,

-da je ukupna planska vrijednost građevinskih radova na kući tužiteljice iznosila 568.647,52 kn, dok je ostvarena vrijednost od ukupno 598.930,67 kn te ukupno povećanje plana iznosi 25.799,39 kn,

              -da je tužiteljica 2010. iznijela primjedbe vezano za nedostatke o izvršenim radovima i za radove za koje smatra da su trebali biti izvedeni, a nisu, povodom čega su svoja očitovanja dali investitor, projektant/nadzor i izvođač,

-da je provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina M. P. (list 117 spisa), njegovim pismenim i usmenim očitovanjem (list 166,172 i 174 spisa) utvrđeno da su svi izvedeni radovi, izuzev radova na drvnoj konstrukciji krovišta, izvedeni sukladno rješenju i ugovoru o obnovi, pripadajućoj projektnoj dokumentaciji i drugoj građevinskoj dokumentaciji i stručnim pravilima u gradnji, kao i sukladno zahtjevima Konzervatorskog odjela u P2, i da se gradnji pristupilo na temelju Uputa za sanaciju ratom oštećenih kuća koja je izrađena u skladu sa Zakonom o obnovi,

              -da je temeljenje objekta izvedeno sukladno dokumentu temeljem kojeg je izvedena gradnja, a to je "Uputa za sanaciju ratom oštećenih obiteljskih kuća" u kojoj je ostavljeno nadzornom inženjeru da prosudi stanje postojećih temelja i sanira ih na način koji smatra adekvatnim, s tim da je prosudba nadzornog inženjera bila ispravna jer nisu uočene pukotine na objektu jer je težina modernog građevinskog materijala značajno manja nego težina materijala prilikom tradicionalne gradnje, što znači da su postojeći temelji više nego dovoljni za novi objekt, da su temelji sondirani dovoljno za donošenje ovih zaključaka,

              -da nedostaci na konstrukciji krovišta značajno utječu na održivi vijek korištenje same drvene konstrukcije krovišta, a umanjuju i vrijednost objekta, s tim da je iznos umanjenja troškovnički procijenjen kao iznos koji je potreban da se ispita izvedeno stanje krovišta, izradi projekt sanacije i sukladno projektu izvedu radovi na sanaciji, a procjena novčanog iznosa potrebnog za sanaciju navedena je u dvije varijante (sanacija kroz preslagivanje i konstruktivna ojačanja-65.000,00 kn; nova konstrukcija-140.000,00 kn).

 

7. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da je pravo na obnovu, koje je tužiteljici priznato rješenjem Ureda državne uprave u Požeško-slavonskoj županiji od 13. prosinca 2005., realizirano u opsegu koji predviđa Zakon o obnovi (Narodne novine, broj 24/96, 54/96, 87/96, 57/00, 38/09 i 45/11 i 51A/13-dalje: ZOOB), da se radi o netipičnom stambenom objektu odnosno o zgradi natprosječno velike površine (636,98 m2) u sklopu koje tužiteljici pripada cjelovita obnova (uključujući i radove unutarnjeg uređenja) samo u površini od 45 m2, te su na njezinoj kući izvedeni svi osnovni radovi na koje ima pravo (radovi na objektu kao konstrukcijskoj cjelini koja je sukladno pravilima o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara imala biti izgrađena u ranijem volumenu i obliku), a također i radovi unutarnjeg uređenja, i to u dijelu objekta i u neto površini predviđenoj odredbom čl. 24. st. 1. i 2. ZOOB, te kako su izvedeni svi građevinski radovi na koje je tužiteljica imala pravo, smatra da tužiteljica nema pravo na naknadu štete na temelju neizvedenih građevinskih radova.

 

8. Nadalje, vezano za naknadu štete za nedostatke u izvedenim građevinskim radovima, prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenja da nije moguće utvrditi kada je započeo teći subjektivni zastarni rok od 3 godine iz odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), utvrdio da je objektivni zastarni rok od 5 godina iz odredbe čl. 230. st. 2. ZOO istekao prije podnošenja zahtjeva tužiteljice za mirno rješenje spora 24. svibnja 2013. s obrazloženjem da je gradnja završena provedbom tehničkog pregleda i primopredajom objekta 15. ožujka 2007. kada su postojali opisani nedostaci na krovištu i tužiteljici je nastala imovinska šteta, a stranke nisu iznosile tvrdnje niti predlagale dokaze da bi šteta nastala neki drugi vremenski moment.

 

9. Stoga je ocijenio da je petogodišnji zastarni rok istekao 15. ožujka 2012., dakle prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 24. svibnja 2013. godine, pa budući da je nastupila zastara naknade štete, tužbeni zahtjev je ocijenio neosnovanim i u dijelu koji se tiče nedostataka u izvedenim građevinskim radovima.

 

10. Ovakve zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

11. Naime, sukladno odredbi čl. 6., 21. i 23. ZOOB obnova obiteljskih kuća i stanova IV., V. i VI. stupnja oštećenja vrši se prema opsegu uništenja ili oštećenja, a odredbom čl. 21. do 43. ZOOB propisano je što obuhvaća VI. stupanj oštećenja i koje radove organizira tuženica (nadležno Ministarstvo), i to osnovne radove obnove i radove unutarnjeg uređenja iz čl. 21. ZOOB, koji se organiziraju od strane nadležnog Ministarstva, a u skladu sa raspoloživim sredstvima Državnog proračuna, prema redu prvenstva iz čl. 6. ZOOB.

 

12. Odredbom čl. 23. ZOOB propisano je da ovisno o opsegu uništenja ili oštećenja i broju članova obitelji kojima se obnavljanjem osigurava stambena površina nužna za stanovanje, osnovni radovi obnove i radovi unutarnjeg uređenja obiteljske kuće ili stana organiziraju se, projektiraju i izvode tako da se razaranja ili oštećenja otklone i da se obiteljska kuća ili stan dovedu u stanje prikladno za život, boravak i korištenje.

 

13. Odredbom čl. 33. ZOOB, na koju se poziva tužiteljica, propisano je da će se, radi očuvanja izvornih urbanističko-arhitektonskih i povijesnih značajki naselja i pojedinih objekata u naselju, na određenom broju uništenih ili oštećenih obiteljskih kuća koje su pod zaštitom zbog spomeničkog svojstva graditeljske baštine ili se nalaze unutar zaštićene urbane ili ruralne cjeline, izvoditi osnovni radovi obnove u skladu s načelima zaštite spomenika kulture i prirode, a na temelju tehničke dokumentacije na koju je prethodno dana suglasnost tijela državne uprave, nadležnog za poslove zaštite kulturne i prirodne baštine i uz suglasnost Ministarstva (st. 1.), a radovi unutarnjeg uređenja na obiteljskim kućama iz st. 1. članka izvode se u skladu s odredbom članka 24. st. 2. Zakona (st. 2.).

 

14. Odredbom čl. 24. st. 2. ZOOB propisano je da će se veličina neto površine utvrđena stavkom 1. primjenjivati za radove unutarnjeg uređenja, a za osnovne radove obnove u skladu s odredbama članka 25. do 33. ovoga Zakona, a prema st. 1. istog članka minimalna neto površina obnove uništene ili oštećene obiteljske kuće ili stana je 35 m2 za prvog člana te po 10 m2 za svakog sljedećeg člana obitelji.

 

15. Imajući u vidu da iz navedenih odredbi Zakona proizlazi da će se i na određenom broju uništenih ili oštećenih obiteljskih kuća koje su pod zaštitom zbog spomeničkog svojstva graditeljske baštine ili se nalaze unutar zaštićene urbane ili ruralne cjeline, kao što je nekretnina tužiteljice, izvodit samo osnovni radovi obnove i da će se veličina neto površine obnove uništene ili oštećene obiteljske kuće ili stana od 35 m2 za prvog člana te po 10 m2 za svakog sljedećeg člana obitelji primjenjivati i za radove unutarnjeg uređenja takvih nekretnina, neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 33. ZOOB s obzirom da su na nekretnini tužiteljice izvedeni građevinski radovi u opsegu koji predviđa Zakon o obnovi uz prethodno odobrenje Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Požegi kako je to propisano Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

 

16. Žalbeni navodi tužiteljice da nisu izvedeni građevinski radovi predviđeni projektnom i građevinskom dokumentacijom u Uputi u sanaciji ratom oštećene obiteljske kuće su u suprotnosti sa rezultatima provedenog dokaznog postupka pa nisu od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u navedenom dijelu.

 

17. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi da prvostupanjska presuda nema razloga o zahtjevu za naknadu štete zbog nepravilnog temeljenja kuće s obzirom da je prvostupanjski sud za svoje utvrđenje (da je temeljenje objekta izvedeno sukladno dokumentu na temelju kojeg je izvedena gradnja i u skladu sa pravilima građevinske struke) dao jasne i argumentirane razloge koje kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

 

18. Provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina M. P., koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio objektivnim i izrađenim u skladu s pravilima struke, prvostupanjski sud je utvrdio da su svi izvedeni radovi, izuzev radova na drvnoj konstrukciji krovišta, izvedeni sukladno rješenju i ugovoru o obnovi, pripadajućoj projektnoj dokumentaciji i drugoj građevinskoj dokumentaciji i stručnim pravilima u gradnji, kao i sukladno zahtjevima Konzervatorskog odjela u P2, ali da radovi na krovištu zgrade nisu izvedeni sukladno Uputi za sanaciju, da je krovište izvedeno u nagibu od 30 stupnjeva, dok Uputa i statički proračun predviđa nagib od 37 stupnjeva, da je broj horizontalnih spregova manji nego što je predviđeno projektom, da kut nagiba krovišta koji je manji od projektiranog uzrokuje dodatna naprezanja drvene građe kao i smanjenje visine samog objekta, a dodatna naprezanja u drvenoj građi uzrok su velikog broja pukotina koje se na objektu jasno vide, te da nedostatci na konstrukciji krovišta značajno utječu na održivi vijek korištenje same drvene konstrukcije krovišta, a umanjuju i vrijednost objekta.

 

19. Pravilno je prvostupanjski sud o prigovoru zastare za naknadu štete zbog nedostataka na konstrukciji krovišta odlučio primjenom odredbe čl. 230. st. 2. ZOO.

 

20. Odredbom čl. 230. st. 1. ZOO (identična odredba u čl. 376. Zakona o obveznim odnosima/Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01), propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a sukladno st. 2. istog članka u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

 

21. Moment kada je nastala šteta i od kada počinje teći objektivni rok zastare s naslova naknade štete, koji ovisi o svakom konkretnom slučaju, odnosi se na situacije kada u vrijeme izvođenja radova nastane šteta, a i na one situacije u kojima je nastanak štete posljedica izvođenja radova, što u tom slučaju predstavlja vezu između radova i nastale štete.

 

22. Međutim, na navedenu okolnost (moment kada je nastala šteta) stranke nisu iznosile tvrdnje niti predlagale dokaze pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužiteljici nastala imovinska šteta završetkom gradnje, provedbom tehničkog pregleda i primopredajom objekta 15. ožujka 2007. kada su postojali nedostaci na krovištu.

 

23. Zbog navedenog, nisu od značaja navodi žalbe u kojima se poziva na odredbu čl. 633. st. 1. ZOO, kojom je propisano da izvođač odgovara za nedostatke građevine koji se tiču ispunjavanja zakonom određenih bitnih zahtjeva za građevinu ako se ti nedostaci pokažu za vrijeme od deset godina od predaje i primitka radova.

 

24. Okolnosti na koje ukazuje tužiteljica u žalbi, da je sin tužiteljice, punomoćnik u postupku obnove, tek 2012. saznao za štetu na krovištu jer je tada angažirao građevinskog stručnjaka, nije od utjecaja na tijek objektivnog zastarnog roka.

 

25. S obzirom da je utvrđeno da tužiteljica nema pravo na naknadu štete na temelju neizvedenih građevinskih radova jer su izvedeni svi građevinski radovi na koje je tužiteljica imala pravo, a da je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog nedostataka na konstrukciji krovišta u zastari, okolnost da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provedbu vještačenja po novom sudskom vještaku na okolnost visine troškova sanacije, odnosno zamjeni krovišta, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

26. Zbog svega navedenog, u skladu s odredbom iz čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u glavnoj stvari.

 

27. U odnosu na odluku o trošku žalba tužiteljice je neosnovana za iznos od 20.750,00 kn, dok je osnovana u dijelu dosuđenog troška postupka u iznosu od 11.250,00 kn, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku odluku i u tom dijelu odbiti zahtjev tuženice za naknadu troška.

 

28. Naime, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1., čl. 154. a, čl. 155. i čl. 163. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje: Tarifa) tuženici je valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu 250 bodova (Tbr. 8/1), sastav podneska od 12. studenoga 2014.250 bodova, sastav podnesaka od 21. studenoga 2014., 4. svibnja 2016. i 13. lipnja 2016. po 50 bodova (Tbr 8/3), za zastupanje na ročištima 23. svibnja 2019., 11. srpnja 2019., 20. listopada 2016. i 13. studenoga 2014. po 250 bodova (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištima 19. siječnja 2017., 23. travnja 2015. i 29. listopada 2015. po 125 bodova (Tbr 9/2), za zastupanje na ročištu 26. veljače 2015.50 bodova (Tbr 9/5), ukupno 2075 bodova, što uz primjenu Tbr. 50 Tarife iznosi 20.750,00 kn, a kako je tuženici dosuđen trošak u iznosu od 32.000,00 kn, preko iznosa od 20.750,00 kn, za iznos od 11.250,00 kn, zahtjev tuženice je neosnovan.

 

29. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, stav Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) izražen u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Republike Hrvatske u pogledu troškova koji su u tom predmetu priznati državnom odvjetništvu prilikom zastupanja Republike Hrvatske ne može se primijeniti u predmetnom slučaju, s obzirom da je taj stav utemeljen na konkretnim okolnostima tog predmeta, financijskoj situaciji podnositelja zahtjeva, te visini troška koja je odmjerena podnositeljima zahtjeva, te nema pravnu primjenu u svakoj situaciji u kojoj se na jednoj strani u postupku pojavi država zastupana po državnom odvjetništvu, a kako to pogrešno smatra tužiteljica.

 

30. Nalog podnositelju da plati troškove zastupanja države predstavlja ograničenje prava na pristup sudu (Klauz protiv Hrvatske, broj: 28963/10, presuda od 18. srpnja 2013., § 81.; i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, broj: 72152/13, § 119., presuda od 6. rujna 2016.). Pravilo da "gubitnik plaća" teži legitimnom cilju osiguravanja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova (Klauz, § 84. i Cindrić i Bešlić, § 121.).

 

31. U svakom predmetu koji otvara pitanje moguće povrede prava na pristup sudu, potrebno je utvrditi postoji li razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti.

 

32. Pri razmatranju razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti u takvim predmetima, ESLJP je u predmetu Cindrić i Bešlić postavio tri uvjeta koja trebaju biti ispunjena kumulativno da bi se moglo doći do zaključka da ograničenje nije bilo razmjerno, a to je; da je državu zastupalo državno odvjetništvo i da su troškovi zastupanja države odmjereni prema odvjetničkoj tarifi; da tužbeni zahtjev podnositelja protiv države nije bio lišen ikakvog sadržaja ili očigledno nerazuman i da iznos troškova koje treba nadoknaditi državi predstavlja značajan financijski teret za podnositelje.

 

33. Kako tužiteljica u žalbi nije konkretizirala zbog čega bi naknada troškova državi predstavljala za nju značajan financijski teret niti je te tvrdnje potkrijepila konkretnim dokazima, nije moguće ispitati je li ispunjen treći kriterij, a kako sva tri kriterija moraju biti kumulativno ispunjena, nije moguće ocijeniti da bi nalogom za plaćanje troškova zastupanja države bila poremećena "pravična ravnoteža" između zahtjeva od općeg interesa zajednice i zahtjeva za zaštitu temeljnih prava pojedinaca.

 

34. Tužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe jer je djelomično uspjela samo u odnosu trošak postupka, a sukladno odredbi čl. 35. st. 1. i 2. ZPP kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju obzir ako ne čine glavni zahtjev.

 

 

U Zagrebu 2. lipnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.