1                        Poslovni broj: 10. P-311/2019-20

 

 

Poslovni broj: 10. P-311/2019-20

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

            Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Z. B., OIB: …, M., zastupan po opunomoćeniku I. D., odvjetniku iz P. protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: …zastupan po opunomoćenicima iz O. K. & P. j.t.d., odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, vr.p.s. 7.233,46 kuna, nakon javne glavne rasprave zaključene 30. travnja 2021. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja odvjetnika I. D. i zamjenika opunomoćenika tuženika odvjetnički vježbenik M. P., 2. lipnja 2021.,

p r e s u d i o   j e

 

I              Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 4. stavak prvi, Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj: …, koji je tužitelj Z. B., OIB: …, M. sklopio sa pravnim prednikom tuženika S. banka d.d. O., dana …. godine, a koji je potvrđen od Javnog bilježnika Z. P.-M., O., pod brojem: …, dana … godine, pa stoga ta odredba ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane, a koja odredba glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“

 

II              Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: … da tužitelju Z. B., OIB: …, M., isplati razliku više plaćene redovne kamate između stvarno plaćene redovne kamate po stvarno primijenjenim kamatnim stopama u odnosu na redovnu kamatu prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,25%, u iznosu od 7.233,46 kuna (sedamtisućdvjestotridesettrikuneičetrdesetšestlipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% počevši od 02.11.2007. godine pa do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (u daljnjem tekstu z.z. kamata), koja teče na iznos od:

-          62,97 kuna počevši od 02.11.2007. godine pa do isplate,

-          61,88 kuna počevši od 02.12.2007. godine pa do isplate,

-          62,37 kuna počevši od 02.01.2008. godine pa do isplate,

-          63,59 kuna počevši od 02.02.2008. godine pa do isplate,

-          58,63 kuna počevši od 02.03.2008. godine pa do isplate,

-          64,96 kuna počevši od 02.04.2008. godine pa do isplate,

-          59,74 kuna počevši od 02.05.2008. godine pa do isplate,

-          60,27 kuna počevši od 02.06.2008. godine pa do isplate,

-          58,57 kuna počevši od 02.07.2008. godine pa do isplate,

-          58,75 kuna počevši od 02.08.2008. godine pa do isplate,

-          58,46 kuna počevši od 02.09.2008. godine pa do isplate,

-          56,89 kuna počevši od 02.10.2008. godine pa do isplate,

-          63,21 kuna počevši od 02.11.2008. godine pa do isplate,

-          57,05 kuna počevši od 02.12.2008. godine pa do isplate,

-          112,38 kuna počevši od 02.01.2009. godine pa do isplate,

-          112,62 kuna počevši od 02.02.2009. godine pa do isplate,

-          101,28 kuna počevši od 02.03.2009. godine pa do isplate,

-          109,58 kuna počevši od 02.04.2009. godine pa do isplate,

-          137,91 kuna počevši od 02.05.2009. godine pa do isplate,

-          138,66 kuna počevši od 02.06.2009. godine pa do isplate,

-          130,86 kuna počevši od 02.07.2009. godine pa do isplate,

-          134,42 kuna počevši od 02.08.2009. godine pa do isplate,

-          134,33 kuna počevši od 02.09.2009. godine pa do isplate,

-          127,77 kuna počevši od 02.10.2009. godine pa do isplate,

-          129,63 kuna počevši od 02.11.2009. godine pa do isplate,

-          125,71 kuna počevši od 02.12.2009. godine pa do isplate,

-          130,01 kuna počevši od 02.01.2010. godine pa do isplate,

-          130,13 kuna počevši od 02.02.2010. godine pa do isplate,

-          115,66 kuna počevši od 02.03.2010. godine pa do isplate,

-          129,10 kuna počevši od 02.04.2010. godine pa do isplate,

-          122,55 kuna počevši od 02.05.2010. godine pa do isplate,

-          126,27 kuna počevši od 02.06.2010. godine pa do isplate,

-          128,00 kuna počevši od 02.07.2010. godine pa do isplate,

-          128,54 kuna počevši od 02.08.2010. godine pa do isplate,

-          133,10 kuna počevši od 02.09.2010. godine pa do isplate,

-          123,62 kuna počevši od 02.10.2010. godine pa do isplate,

-          123,23 kuna počevši od 02.11.2010. godine pa do isplate,

-          124,48 kuna počevši od 02.12.2010. godine pa do isplate,

-          131,02 kuna počevši od 02.01.2011. godine pa do isplate,

-          125,58 kuna počevši od 02.02.2011. godine pa do isplate,

-          111,89 kuna počevši od 02.03.2011. godine pa do isplate,

-          119,32 kuna počevši od 02.04.2011. godine pa do isplate,

-          113,96 kuna počevši od 24.05.2011. godine pa do isplate,

-          122,82 kuna počevši od 18.06.2011. godine pa do isplate,

-          117,48 kuna počevši od 22.07.2011. godine pa do isplate,

-          126,60 kuna počevši od 20.08.2011. godine pa do isplate,

-          121,25 kuna počevši od 22.10.2011. godine pa do isplate,

-          110,77 kuna počevši od 22.10.2011. godine pa do isplate,

-          111,77 kuna počevši od 03.11.2011. godine pa do isplate,

-          105,27 kuna počevši od 02.12.2011. godine pa do isplate,

-          107,60 kuna počevši od 02.01.2012. godine pa do isplate,

-          106,15 kuna počevši od 02.02.2012. godine pa do isplate,

-          96,82 kuna počevši od 02.03.2012. godine pa do isplate,

-          99,82 kuna počevši od 25.04.2012. godine pa do isplate,

-          94,24 kuna počevši od 22.05.2012. godine pa do isplate,

-          95,13 kuna počevši od 22.06.2012. godine pa do isplate,

-          88,83 kuna počevši od 21.07.2012. godine pa do isplate,

-          88,94 kuna počevši od 22.08.2012. godine pa do isplate,

-          85,60 kuna počevši od 22.09.2012. godine pa do isplate,

-          79,26 kuna počevši od 20.10.2012. godine pa do isplate,

-          79,99 kuna počevši od 22.11.2012. godine pa do isplate,

-          74,89 kuna počevši od 21.12.2012. godine pa do isplate,

-          74,20 kuna počevši od 22.01.2013. godine pa do isplate,

-          70,13 kuna počevši od 21.02.2013. godine pa do isplate,

-          61,36 kuna počevši od 27.03.2013. godine pa do isplate,

-          65,03 kuna počevši od 21.05.2013. godine pa do isplate,

-          59,58 kuna počevši od 21.05.2013. godine pa do isplate,

-          57,45 kuna počevši od 21.06.2013. godine pa do isplate,

-          52,03 kuna počevši od 20.07.2013. godine pa do isplate,

-          51,11 kuna počevši od 21.09.2013. godine pa do isplate,

-          48,30 kuna počevši od 21.09.2013. godine pa do isplate,

-          44,28 kuna počevši od 19.10.2013. godine pa do isplate,

-          42,11 kuna počevši od 21.11.2013. godine pa do isplate,

-          37,69 kuna počevši od 24.12.2013. godine pa do isplate,

-          35,69 kuna počevši od 21.01.2013. godine pa do isplate,

-          32,47 kuna počevši od 22.02.2013. godine pa do isplate,

-          26,38 kuna počevši od 25.03.2013. godine pa do isplate,

-          25,60 kuna počevši od 18.04.2013. godine pa do isplate,

-          21,20 kuna počevši od 28.05.2013. godine pa do isplate,

-          18,28 kuna počevši od 21.06.2013. godine pa do isplate,

-          14,26 kuna počevši od 21.08.2013. godine pa do isplate,

-          11,17 kuna počevši od 21.08.2013. godine pa do isplate,

-          7,59 kuna počevši od 02.09.2013. godine pa do isplate,

-          5,37 kuna počevši od 03.10.2013. godine pa do isplate,

te da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 7.787,50 kuna sa z.z. kamatom, koja teče od 2. lipnja 2021. pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.  Tužitelj Z. B., OIB: …, M. u tužbi koju je podnio protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: …u tužbi ističe da je sa pravnim prednikom tuženika A. B. d.d., S. b. d.d. dana … zaključio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj …koji je potvrđen od javnog bilježnik Z. P. M., O. pod broje … od … i na temelju ovog Ugovora njemu je pravni prednik tuženika (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik) odobrio kreditu u iznosu od …CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja, sa rokom vraćanja od 7 godina te sa kamatom od 5,25% godišnje.

2.               U čl. 4. st. 1. rečenog Ugovora navedeno je da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknade izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno Izmjenama i dopune odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa tom ugovoru, što tužitelj potpisom potvrđuje.

3.               Na temelju navedene odredbe čl. 4. st. 1. rečenog Ugovora  tuženik je jednostranom odlukom povećavao kamatnu stopu ugovorne (redovne) kamate tako da je ista od 5. listopada 2007. iznosila 6,10%, od 1. prosinca 2008. 6,80% i od 1. travnja 2009. 7,30%.

4.               Tužitelj pravno ocjenjuje kako je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03-dalje ZZP/03) bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj s tim da je odredbom čl. 87. ZZP/063 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, slijedom  navedenih  odredaba ništetna je odredba čl. 4. st. 1. rečenog Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopu, a koju je tuženik jednostranom odlukom povećavao u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu.

5.               Zbog neosnovanog i nezakonitog povećanja kamatne stope ugovorne (redovne) kamate jednostranom odlukom tuženika tužitelj ističe kako je po toj osnovi platio više nego što je bilo ugovoreno u predmetnom Ugovoru o kreditu i sukladno odredbi čl. 186.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – Pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) tužitelj je u tužbi istakao kako će visinu novčanog iznosa koji je platio zbog neosnovanog i nezakonitog povećanja  kamatne stope ugovorne (redovne) kamate odrediti nakon što tuženik dostavi stvarni plan otplate i pregled uplata te nakon što se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

              Pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te i na presude Vrhovnog suda RH posl. broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., a kojima je presuđeno da je takva ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ništetna, tužbenim zahtjevom je tražio da sud utvrdi da je  ništetna odredba čl. 4. st. 1. rečenog Ugovora o namjesnom kreditu bez depozita koji su parnične stranke kao ugovorne sklopile 31. kolovoza 2007. te da sud naloži tuženiku da mu isplati novčani iznos čija će se visina utvrditi nakon  što tuženik dostavi stvarni plan otplate i pregled uplata te nakon što se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje s tim da je zahtijevao da sud njemu prizna i z.z. kamatu  od dospijeća svih pojedinačnih iznosa pa do  isplate, zajedno s troškovima parničnog postupka.

6.               U odgovoru na tužbu tuženik je istakao kako izričito osporava osnovu, ali i visinu tužbenog zahtjeva jer da tužitelj tužbeni zahtjev nije postavio sukladno čl. 186.b st. 3. ZPP-a, a da za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke. Istakao je prigovor zastare i obrazložio sukladno čl. 226. st. 2. u vezi sa st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 -  dalje u tekstu: ZOO) tražbine povremenih davanja za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti od svakog pojedinog davanja pa da je u trenutku podnošenja tužbe nastupila zastara svih navod svih tražbina tužitelja. Tuženik je izričito osporio tvrdnje iz tužbe da bi odredba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi  bila ništetna. Naprotiv, istakao je kako je ta odredba valjana i onda tužitelj nema i ne može imati nikakve tražbine prema tuženiku. S tim  u vezi je istakao da tužitelj nema pravo pozivati se na rečene presude Visokog Trgovačkog suda u Vrhovnog suda jer nije postojala mogućnost ostvarenja kolektivne zaštite potrošača prema potrošačkim propisima u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a kako tužitelju nedostaje pravni interes za utvrđenje da su sporne odredbe ugovora ništetne i pravomoćnost presude donesene u kolektivnom sporu ne odnosi se na Ugovor o kreditu predložio je da sud tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan i zahtijevao da tužitelj tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

7.               Očitujući se na odgovor tuženika  tužitelj je istakao kako se protivi navodima tuženika upravo zbog toga što je svojim dopisom od 7. lipnja 2019. zatražio od tuženika dostavu plana otplate kredita, pregled uplata po kreditu i knjigovodstvenu karticu, a kako mu je tuženik 10. lipnja 2019. odgovorio da ne izdaje dokumentaciju vezanu  uz kredit po isteku ugovornog odnosa i kako je kredit otplatio 20. listopada 2014. i nema dokumentaciju uz navedeni kredit, a tuženik nema nikakvih dokaza da mu je za vrijeme trajanja otplate kredita dostavljao dokumentaciju koju je on od tuženika zatražio dopisom od 7. lipnja 2019. i sigurno mu nije dostavi zahtijevano, u toj situaciji treba zaključiti da tuženik  posjeduje dokumentaciju, budući da u odgovoru navodi da će ju dostaviti vještaku ako mu bude potrebna, a zbog čega tužitelj bez navedene dokumentacije i bez provođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem nije mogao određeno postaviti tužbeni zahtjev tj. odrediti visinu tužbenog zahtjeva kao novčanog potraživanja i zbog toga je zaključio da je tuženikov prigovor da je tužba nedopustiva potpuno neosnovan.

8.               Tužitelj je osporio prigovor tuženika da bi potraživanje bilo u zastari obzirom da je presudom Vrhovnog suda RH posl. broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. presuđeno da u smislu odredbe čl. 241. ZOO/05 pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

              Osim toga tužitelj je ocijenio da u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupak radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12-dalje u tekstu ZZP/07), propisano pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava i zato revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05.

              Tužitelj je ponovio da bi ovaj sud rukovodeći se smislom odredbe čl. 502.c ZPP-a trebao zaključiti da je vezan za navedene pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2012. i to za točku 5 izreke u odnosu na tuženika, a jer je presuda potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl. broj Pž-7129/13-4 od 13. travnja  2014. te da nije osnovan prigovor  tuženika da bi ugovorena promjenjiva kamatna stopa bila dozvoljena tj. da nije ništetna.

9.               Tužitelj se pozvao na presudu Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. jer je tom presudom potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda RH posl. broj Pž-7129/13-4 od 13. travnja2014. kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje povrijedi kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom  tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora  tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanu kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to čl. 96. i 97. ZZP te i suprotno odredbama ZOO-a.

              Tužitelj je istakao kako ima pravni interes utvrditi ništetnosti rečene odredbe ugovora o kreditu jer iste odredbe više ne proizvode nikakve pravne učinke, a i stari i novi ZOO utvrđuju da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

              S tim u svezi tužitelj je istakao kako je nužno provesti vještačenje i to radi izračuna razlike između iznosa ugovorne kamate koju je prema ugovoru o kreditu, sa početno ugovorenom kamatnom stopom tužitelj trebao platiti u svakom mjesečnom anuitetu izraženom u CHF u protuvrijednosti kuna po tečaju na dan dospijeća anuiteta određenom u početnom planu otplate i iznosa ugovorne kamate koju je tužitelj platio zbog tuženikovog neosnovanog i nedopuštenog povećanja ugovorne kamatne stope, u svakom mjesečnom anuitetu izraženom u CHF u protuvrijednosti kuna po tečaju na dan plaćanja, a što se može utvrditi uvidom u pregled plaćanja i karticu kredita. Protivio se prijedlogu tuženika da vještak izradi nalaz i mišljenje korištenjem kamate primjenjive na kunske kredite zato što stranke nisu izvršile konverziju predmetnog kredita, a predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnom odredbe u predmetnom Ugovoru o kreditu zbog činjenice da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika pa se zbog toga vještačenje može provesti samo na način kako je to navedeno tj. izračunom razlike koja je nastala zbog nezakonitog povećanja ugovorne kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

10.               Tužitelj se protivio prijedlogu tuženika za saslušanjem svjedoka radnika tuženika ocjenjujući da je to dokaz koji nije potreban, a obrazložio da je djelatnik tuženika njemu predložio ugovor o kreditu koji je tuženik sam unaprijed pripremio i takav kontakt s tuženikom nikako se ne može ocijeniti pojedinačnim pregovaranjem već samo kao razina formalnosti ukazivanja na mjesta predviđena za potpis na unaprijed pripremljenom ugovoru o kreditu i pratećim obrascima.

11.               Tuženik je i nadalje ostao kod svih pravnih stavova i uz podnesak od 13. svibnja 2020. dostavio obavijesti o parametrima kamatne stope od 18. prosinca 2013., obavijesti o promjeni kamatne stope od 11. prosinca 2008. i 9. travnja 2009. te otplatni plan.

12.  Na pripremnom ročištu održanom 23. listopada 2020. sud je zaključio prethodni postupak, prihvatio dokazne prijedloge stranaka i najprije odlučio izvesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a nakon toga na glavnoj raspravi saslušati i svjedoka tj. službenika tuženika S. G. i u svrhu dokazivanja saslušati tužitelja.

13.               U podnesku od 9. studenog 2020. tužitelj je isticao kako je pravni prednik tuženika unaprijed pripremio ugovor o kreditu i on nikako nije mogao utjecati na sadržaj ugovora pa ni na ugovornu odredbu kojom je ugovoreno da pravni prednik tuženika može jednostrano mijenjati kamatnu stopu i da se to nikako ne može smatrati pojedinačnim pregovaranjem sa tužiteljem o uvjetima kreditiranja. Ponovio je kako je rečeni ugovor o kreditu  sklopljen u valuti CHF i kako je ugovoreno vraćanje kredita, glavnice i redovnih kamata u CHF tada nema osnova za izračun  kamata primjenom kamatne stope za ugovore u HRK. Predložio je da sud imenuje vještaka i da vještak  izračuna razliku između iznosa ugovorne kamate koju je prema ugovoru o kreditu, sa početno ugovorenom kamatnom stopom tužitelj trebao platiti u svakom mjesečnom anuitetu izraženom u CHF u protuvrijednosti kuna po tečaju na dan dospijeća anuiteta određenom u početnom planu otplate i iznosa ugovorne kamate koju je tužitelj platio zbog tuženikovog povećanja kamatne stope i to u svakom  mjesečnom anuitetu izraženom u CHF u protuvrijednosti kuna po tečaju na dan plaćanja.

14.               Sud je prihvatio pravni stav tužitelja da predmet vještačenja u ovom postupku može biti upravo izračun razlike između iznosa ugovorne kamate koju je prema ugovoru o kreditu, sa početno ugovorenom kamatnom stopom tužitelj trebao platiti u svakom mjesečnom anuitetu izraženom u CHF u protuvrijednosti kuna po tečaju na dan dospijeća anuiteta određenom u početnom planu otplate i iznosa ugovorne kamate koju je tužitelj platio zbog tuženikovog povećanja kamatne stope i to u svakom  mjesečnom anuitetu izraženom u CHF u protuvrijednosti kuna po tečaju na dan plaćanja, a vještakom je imenovao B. B. mag. oec. stalnog sudskog vještaka iz područja financija i računovodstva i to rješenjem od 22. siječnja 2021., a imenovani vještak je na temelju pisane dokumentacije trebao utvrditi pravno relevantne činjenice i zaključiti da li je zbog eventualno neosnovanog i nezakonitog povećanja kamatne stope ugovorne (redovne) kamate po toj osnovi tužitelj platio više novčanih sredstava nego što je to bilo ugovoreno u Ugovoru o namjenskom kreditu bez depozita broj …od ….

15.               Predmet ovoga spora je utvrđenje ništetnosti dijela odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj … od … koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate kojom je ugovorena promjena te stope odlukom tuženika kao kreditora i zahtjev za isplatu s osnova preplate ugovorne kamate temeljem navedene ništetne ugovorne odredbe.

16.               Imenovani vještak je dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje (stranica 308-351 spisa zajedno s prilozima) i u istom utvrdio da su parnične stranke kao ugovorne tj. pravni prednik tuženika kao kreditor S. b. d.d., O. i tužitelj sklopili dana …. rečeni ugovor o kreditu za kupnju automobila u iznosu od … CHF na rok otplate 7 godina, uz mjesečnu otplatu na 84 anuiteta i početni anuitet od 291,96 CHF. Početno ugovorena promjenjiva kamatna stopa bila je 5,25%, a prema početno ugovorenom i početnom planu otplate, a naknadno su se kamatne stope i anuiteti mijenjali od strane tuženika te dodatno uz primjenu srednjem tečaja HNB za CHF za kune na dan plaćanja kredita. Kredit je plasiran 7. rujna 2007., a stvarno zaduženje po kreditu je iznosilo …CHF i stvarna zaduženja po kreditu otplate anuiteta i početni uvjeti su izračunati na temelju dokumentacije tuženika.

              Vještak je u svom nalazu utvrdio da je na temelju pisane dokumentacije i to početnog plana otplate, stvarnog plana otplate kredita i pregleda prometa za klijenta unio u prilog (P-1) stvarni plan otplate kredita naveden u kolonama od 9 do 13 P-1 i temeljem navedenih dokumenata utvrdio na koji mjesec se odnosi pojedini anuitet i datum plaćanja anuiteta i u njemu sadržane glavnice i redovne kamate. Temeljem čl. 3. i 4. ugovora o kreditu obračun redovne kamate iz CHF u kune obračunao je na dan plaćanja ako je plaćanje bilo prije dospijeća plaćanja, a ako je plaćanje bilo na dan dospijeća plaćana ili poslije tada je redovna kamata iz CHF u kune obračunata na dan dospijeća plaćanja.

17.               Vještak je u koloni 15 P-1 utvrdio razliku ukupno više plaćene redovne kamate po svakom anuitetu između stvarno plaćene redovne kamate u ukupnom iznosu plaćanja od 5.261,66 CHF i redovne kamate od 3.927,17 CHF prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,25% iz početnog plana otplate i utvrdio da je razlika 1.334,49 CHF što preračunato srednjim tečajem HNB za 1 CHF za kune na dan obračuna svakog pojedinačnog iznosa redovne kamate iz CHF u kune čini ukupnu razliku više plaćene redovne kamate od 7.233,46 kuna. Manje plaćane iznose redovne kamate tijekom otplate kredita vještak nije utvrdio jer je stvarno primijenjena redovna kamata stopa bila uvijek veća u odnosu na početnu ugovorenu od 5,25%.

18.               Nalaz i mišljenje vještaka tužitelj je prihvatio u cijelosti i u podnesku od 19. ožujka 2021. tužitelj je specificirao svoj tužbeni zahtjev tako kako je pojedinačne novčane iznose vještak utvrdio u svojim prilozima, (tablični prilog uz nalaz vještačenja-prilog 1(P-1) od 13. veljače 2021.).

19.               Tuženik je osporavao nalaz vještaka i radi toga je sud na glavnoj raspravi od 12. travnja 2021. bez obzira što je tuženiku istekao rok za očitovanje na nalaz vještaka  istom omogućio da nakon istaknutih prigovora vještak bude saslušan neposredno na raspravi od 30. travnja 2021.

20.               Na toj raspravi je sud pročitao Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj … od …., a zatim je pročitao pisani nalaz i mišljenje imenovanog vještaka.

21.               Na temelju ovako izvedenih dokaza, savjesnom analizom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelj u cijelosti osnovan.

22.               Naime, na temelju izvedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da  su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika kao kreditor sklopili Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita za kupnju automobila od …, tužitelju je odobreni kredit od … CHF na rok od 7 godina, uz mjesečnu otplatu i početni anuitet od …CHF i početno ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 5,25%, a koja je tijekom otplate kredita  prilikom prvog anuiteta iznosila 5,25%, a nakon toga je iznosila 6,10%, 6,80% i 7,30%.

              Kamata od 5,25 % prema nalazu vještaka nije nikad primijenjena, ona od 6,10% primijenjena je od 1. do 14. anuiteta, ona od 6,80 % primijenjena je od 5. do 18. anuiteta i ona od 7,30% primijenjena je od 19. do 84. anuiteta.

23.               U vještačkom nalazu nema bilo kakovih proturječnosti, isti je stručan i argumentiran te upotpunjen s izradom priloga u kojima su utvrđeni opći podaci o anuitetima, početni plan otplate kredita uz početno ugovorenu redovnu kamatnu stopu od 5,25%, stvarni plan otplate kredita uz primjenu redovne kamatne stope, razlika između plaćenih anuiteta i početno ugovorenog anuiteta, razlika između plaćenih kamata po stvarnim plaćanjima u odnosu na početno ugovorene. Na ovaj način sud je mogao utvrditi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, a posebno nakon što je vještak neposredno saslušan na raspravi i kada je odgovorio na sve istaknute prigovore tuženika i to tako da je istakao da ostaje u cijelosti kod nalaza vještačenja od 13. veljače 2021., primio je podnesak tuženika u kojem tuženik ističe određene prigovore te se očituje na primjedbu u kojoj punomoćnik tuženika ističe da je nalaz i mišljenje vještaka neobrazložen. Istakao je da je nalaz i mišljenje obrazložio te smatra da prosječno obrazovanoj osobi je isto jasno. Nalaz vještačenja je izradio u podlozi dokumentacije tuženika, a koju je tijekom izrade nalaza vještačenja zatražio i pribavio od punomoćnika tuženika te istakao da u prilogu 1 nalaza vještačenja je sveobuhvatni matematički izračun iz kojeg je vidljivo da su u kolonama od 4 do 8 uneseni brojčani podaci iz dokumenta tuženika,početnog plana otplate po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,25% na način da je unesen početni anuitet, a u njemu svaka sadržana redovna kamata i glavnica te saldo kredita nakon svakog anuiteta, a sve to izraženo u CHF. Nadalje, također na bazi dokumenta tuženika unesen je stvarni otplatni plan kredita uz primijenjene redovne kamatne stope sa brojčanim podacima u kolonama od 9 do 13 u kojem je vidljiva stvarno primijenjena kamatna stopa, ukupni iznos anuiteta te u njemu izražen iznos redovne kamate i glavnice te saldo nakon svakog anuiteta, a sve to na bazi dokumenta tuženika. Posebno je naglasio da je predmet vještačenja utvrditi stvarnu kamatu između stvarno plaćenih kamata i da su iste istaknute u koloni 11 priloga, a kamate prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi u koloni 6. Razlika između stvarno plaćenih kamata između kolone 11 i kolone 6 utvrđena je u koloni 15 priloga 1 i izračunate su razlike više plaćene kamate, a što jasno je i napisano u prilogu 1 koje kolone sudjeluju u izračunu. Tako utvrđene razlike više plaćene kamate pomnožene su srednjim tečajem HNB za CHF za kune sukladno ugovoru o kreditu prema danu plaćanja ili dospijeća plaćanja ako je plaćanje bilo prije dospijeća te su u koloni 18 utvrđene razlike više plaćene kamate u odnosu na početnu ugovorenu u kunama. S obzirom da je kamatna stopa u odnosu na početnu ugovorenu od 5,25% bila ista ili samo veća utvrđeni su iznosi samo više plaćene kamate što je ponovljeno u koloni 19 priloga, a iznosi manje plaćene kamate nisu utvrđeni što je vidljivo iz kolone 20 priloga 1. Sve to je obrazložio na ovaj način u tekstualnom dijelu nalaza vještačenja da ne bi bilo dvojbe, isto je ponovio s obzirom na primjedbu punomoćnika tuženika u svom podnesku od 16. travnja 2021. Nadalje, na prijedlog tuženika da se financijsko vještačenje provede primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u hrvatskim kunama na dan sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, a kako je punomoćnik tuženika naveo, koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK sukladno javno dostupnim podacima objavljenim u Biltenima HNB istakao da su mu poznati podaci vezani za kamatne stope, ali se ne nije mogao očitovati o bonitetu klijenata koji su koristili takve kredite niti o bonitetu klijenta tužitelja. Istakao je da na kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule, a koji imaju dugoročni karakter kredita danim stanovništvu banka je istakla pojam relativne važnosti kredita gdje je rekla da se taj izračun dobiva kao postotni udio pripadne kategorije kredita u ukupnim kreditima puštenim u tečaj u izvještajnom mjesecu i banka je objavila podatak da je učešće tih kredita od 6,54%. Na daljnji prijedlog tuženika da se primijeni kamata kako je opisano na dan sklapanja predmetnog ugovora o kreditu koji je sklopljen 31. kolovoza 2007. istakao je da prema navedenoj objavi HNB za kolovoz 2007. prosječno objavljena kamatna stopa za opisani kredit je bila 7,95.

24.               Dakle, na temelju nalaza i mišljenja imenovanog vještaka sud je mogao utvrditi pravno relevantne činjenice i zaključiti kako su svi pravni stavovi tužitelja  i ovom sporu osnovani, a to znači da je osnovan i stav tužitelja da nije osnovan prijedlog tuženika da je vještak trebao izraditi nalaz i mišljenje korištenjem kamate koja je primjenjiva na kunske kredite. Pravilno tužitelj ocjenjuje da on i tuženik nisu izvršili konverziju predmetnog kredita, a predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnom odredbe u predmetnom Ugovoru o kreditu na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika pa je vještačenje trebalo provesti samo na način kako je to vještaku i zadano tj. izračunom razlike koja je nastala zbog nezakonitog povećanja ugovorene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

25.               Prigovor zastare nije osnovan jer je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. doista zastare prekinuta u smislu čl. 241. ZOO, a svoje stajalište o tome je iznio Vrhovni sud RH u presudi posl. broj Rev-2245/2017-2 od  20. ožujka 2018. i pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača  13. lipnja 2014. zastara je ponovno počela teći. Kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 11. lipnja 2019. tj. u roku od 5 godina, proizlazi da je tuženikov prigovor zastare neosnovan, a kako se vrijeme prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru tada temeljem čl. 225. ZOO-a zastara nije nastupila

26.               Treba istaći da je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (Su-IV-47/2020-2) od 30. siječnja 2020. taj sud zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnih ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

27.               Dakle, to su razlozi zbog koji prigovor zastare nije osnovan.

28.               Ponovno je potrebno istaći da je tužitelj pravilno isticao kako je i Vrhovni sud u svojoj odluci Revt-249/14 naveo da ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapali korisnici kredita kao potrošači i banke kao trgovci, a koji su se odnosili na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu doista su bile uočljive i jasne, ali te odredbe nisu bile razumljive zato što je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi bila isključivo razumljiva osobama koje imaju ekonomsku izobrazbu i bave se bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog čovjeka takva terminologija apsolutno nerazumljiva, pa je takva odredba nepoštena sukladno odredbi čl. 99. ZZP/07.

              Polazeći od svih činjeničnih utvrđenja te i odredbe č. 138.a ZZP/07 kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 31. st. 1. toga zakona, u vezi postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovanja postupanjem tuženika ovaj sud jedino može zaključiti da je navedena odredba rečenog Ugovora (čl. 4. st. 1.), o promjeni redovne kamate odlukom tuženika kao kreditora nepoštena, a onda je i ništetna u smislu čl. 102. ZZP/07.

29.              Sud prihvaća stav  tužitelj da on i službena osoba tuženika nisu pojedinačno pregovarali o uvjetima kreditiranja već je jedini logičan zaključak da je tužitelj kao prosječan potrošač, a to je najveći broj korisnika kredita prihvatio formalnosti ukazivanja na mjesta predviđena za potpis unaprijed pripremljenih odredaba Ugovora o kreditu i pratećih obrazaca, a radi čega nije bilo razloga da sud postupi po raspravnom rješenju da na te okolnosti sasluša službenu osobu tuženika te i tužitelja u svrhu dokazivanja.

30.               Proizlazi da se pravno relevantne činjenice mogu podvesti na one koje su utvrđene u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12, presudi Visokog trgovačkog suda RH posl. broj Pž-7912/13, a i u presudi Vrhovnog suda RH posl. broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015.

              Dakle, promjena ugovorne kamatne stope bila je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja tj. tuženika, a zbog čega je tužitelj bio u nepovoljnijem položaju i bio je u neravnoteži u pravima i obvezama vezano za rečeni Ugovor, na svoju štetu. Evidentno je da tužitelj nije dobio prave i obrazložene informacije na temelju kojih će se mijenjati kamatna stopa, nije preciziran način utvrđenja promjene kamatne stope i prosječnom potrošaču takvo utvrđenje iz ugovora ne daje točne i razumljive kriterije na temelju kojih bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla proizlaze.

              Kako je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao od tužitelja ugovornu kamatu temeljem naveden ništetne ugovorne odredbe, prema stopama povećanima jednostranom odlukom tuženika, tužitelju u smislu čl. 323. st. 1. ZOO/05 pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćene kamate, tj. povrat danog u izvršenju ugovora. preplaćeni iznos ugovorne kamate utvrđen je provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem i kako je već istaknuto od 2. studenog 2007. pa do 3. listopada 2013. tužitelj ima pravo zahtijevati svaki pojedinačni novčani iznos po osnovi povećane kamate sa z.z. kamatom od dana kada je navedena razlika utvrđena pa sve do isplate, a ukupan iznos prema vještačkom nalazu je 7.233,46 kuna.

31.               Dakle, tuženik je kao nepošteni stjecatelj novčanih sredstva u obvezi tužitelju isplatiti navedene novčane iznose u smislu čl. 1115. ZOO/05 sa z.z. kamatom od dana stjecanja pa sve do isplate, a radi čega je sud uz pravilnu primjenu formulacije z.z kamate za određena razdoblja tužitelju dosudio ukupan novčani iznos od 7.233,46 kuna na način da mu je priznao i z.z. kamatu od dospijeća pa do isplate.

32.               oduka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi je s odredbom čl. 151. st. 2. ZPP-a jer je tužitelja zastupao opunomoćenik – odvjetnik pa sagledavajući parnične troškove kao izdatke učinjene u tijeku ili u povodu postupka, sukladno čl. 151. st. 1. ZPP-a sud je u smislu čl. 155. ZPP-a prilikom  odlučivanja o troškovima postupka tužitelju odredio naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice pravilno primjenjujući odredbe o Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12 i Izmjene i dopune u NN br.103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa), Zakon o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18), Uredbu o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19) i Pravilnik o stalim sudskim vještacima (Narodne novine br. 38/14), a to znači da je tužitelju priznao izdatak po osnovi nagrade za sastav tužbe u iznosu od 750,00 kuna, za sastav obrazloženih podnesaka od 11. svibnja 2020., 9. studenog 2020. i 19. ožujka 2021. u iznosima od po 750,00 kuna za svaki, za zastupanje na ročištima od 23. listopada 2020. i 30. travnja 2021. od po 750,00 kuna za svako  te i za odgođeno ročište od 12. travnja 2021. 187,50 kuna.

              Proizlazi da je trošak zastupanja 4.687,50 kuna, a kako je tužitelj obveznik plaćanja sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 600,00 kuna te je platio trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, sveukupno mu je dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 7.787,50 kuna, zbog uspjeha u parnici u cijelosti.

33.               Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

 

U Požegi 2. lipnja 2021.

Sudac:

Ljubomir Mirković v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba. Podnosi se ovom sudu, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

 

              DNA:

              1. Odvjetnik I. D.

              2. OD K. & P. j.t.d.