- 1 -              Rev 456/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 456/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u ostavinskom postupku iza pok. J. B. pok. A. iz V., preminulog ...., odlučujući o reviziji nasljednice R. B. ud. J. iz Z., koju zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1112/2018-2 od 17. rujna 2018. kojim je potvrđeno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1003/17 od 15. prosinca 2017., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj O-1003/17-42 od 4. lipnja 2018., u sjednici održanoj 2. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I/ Odbija se revizija R. B. ud. J. u odnosu na pitanje primjene roka iz članka 84. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03 i 35/05 – dalje: ZN) u slučaju kada se pravo na nužni dio povratom dara ostvaruje u ostavinskom postupku, kao neosnovana.

 

II/ Odbacuje se revizija R. B. ud. J. u odnosu na ostala pitanja, kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1003/17 od 15. prosinca 2017. nasljednicima pok. J. B. pok. A. iz V., na temelju oporuke i zakona, proglašeni su R. B. – supruga te G., F. i A. B. – sinovi ostavitelja.

 

2. Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1112/2018-2 od 17. rujna 2018. odbijena je žalba nasljednice R. B. i potvrđeno je rješenje o nasljeđivanju prvostupanjskog suda.

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnijela nasljednica R. B. pozivom na odredbu iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku navodeći slijedeća sporna pravna pitanja:

 

„Je li ostavinski sud ovlašten odbiti raspraviti kao ostavinu nekretninu koja je upisana kao vlasništvo ostavitelja u vrijeme sačinjenja valjane oporuke te koja je kao vlasništvo ostavitelja upisana i u času njegove smrti samo na temelju okolnosti da je prije sačinjenja oporuke ostavitelj istu nekretninu darovao, ali se obdarenik nije uknjižio kao vlasnik iste, već mu je uknjižba odbijena?

 

Je li drugostupanjski sud postupio u skladu s člankom 8. i 375. ZPP kada nije ocijenio žalbene navode žaliteljice da je ostaviteljev stan u Z. trebao biti raspravljen kao ostavinska imovina, u skladu s postojećom valjanom oporukom ostavitelja, obzirom da se obdarenik po ranije sklopljenom darovnom ugovoru nije upisao kao vlasnik istog stana ni prije sačinjenja ostaviteljeve oporuke, a ni kasnije, sve do časa ostaviteljeve smrti?

 

Obzirom da pravo nasljednika postaviti u ostavinskom postupku zahtjev za nužni dio nije vezan rokom, da li je unutar ostavinskog postupka nasljednik ovlašten postaviti i zahtjev za vraćanje dara zbog povrede prava na nužni dio, bez obzira na rok od 3 godine od ostaviteljeve smrti iz članka 84. ZN?

 

Da li se odredba članka 214. ZPP, na temelju odredbe članka 175. ZN, supsidijarno primjenjuje i u ostavinskom postupku, a prema kojoj odredbi prekid postupka uzrokuje to da prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji?“

 

4. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja, nasljednica pok. J. B. ističe kako o postupovnopravnom pitanju zastare zahtjeva iz članka 84. ZN i utjecaju prekida ostavinskog postupka na tijek zastarnog roka revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, ali da o tim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (primjerice odluka Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1117/17 od 10. kolovoza 2017. – u kojoj je izraženo shvaćanje da se trogodišnji rok iz članka 84. ZN ne može primijeniti u slučaju kada nužni nasljednik pravo na vraćanje dara ostvaruje u ostavinskom postupku).

 

5. Revizija djelomično nije dopuštena, a djelomično je dopuštena, ali nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 175. ZN, ostavinski postupak je izvanparnični postupak (stavak 1.), a ako Zakonom o nasljeđivanju nije drukčije određeno, u ostavinskom postupku se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (stavak 2.).

 

7. Nadalje, odredbom članka 190. ZN propisano je da u ostavinskom postupku nisu dopušteni izvanredni pravni lijekovi, osim zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

 

8. Odredbom čl. 285. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 117/03 – dalje: ZID ZPP/03) propisano je da u sudskim postupcima u kojima se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP, zahtjev za zaštitu zakonitosti ne može se izjaviti ako je postupak pred prvostupanjskim sudom okončan nakon stupanja na snagu tog Zakona (stavak 1.), a u postupcima iz stavka 1. može se podnijeti revizija iz članka 382. stavak 2. ZPP.

 

9. U ovom ostavinskom predmetu se prema odredbi članka 175. stavak 2. ZN na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, a kako je rješenje o nasljeđivanju donijeto nakon stupanja na snagu ZID ZPP/03, koji je stupio na snagu 1. prosinca 2003., ne može se izjaviti zahtjev za zaštitu zakonitosti, već se u smislu članka 285. stavak 2. ZID ZPP/03 može podnijeti revizija iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

 

10. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi iz stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanje važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

11. Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

12. U odnosu na pitanja ovlaštenja ostavinskog suda da odbije raspraviti kao ostavinu nekretninu koju je ostavitelj prije smrti darovao jednom od nasljednika, ali obdarenik do ostaviteljeve smrti nije uspio ishoditi upis prava vlasništva na temelju ugovora o darovanju, utjecaja prekida ostavinskog postupka na tijek zastare iz članka 84. ZN, kao i propusta drugostupanjskog suda da u skladu s odredbom članka 375. stavak 1. ZPP ocijeni sve one žalbene navode od odlučnog značenja, valja reći da je nasljednica R. B. u reviziji propustila određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da bi ta pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

13. Navodi obrazloženja revizije u odnosu na ta pitanja predstavljaju samo navođenje određenih povreda odredaba materijalnog i postupovnog prava zbog kojih nasljednica pobijanu odluku smatra nepravilnom i nezakonitom, kao i načelne tvrdnje o tome da su oba nižestupanjska suda donoseći odluke u konkretnom predmetu odstupili od shvaćanja koje ovaj (revizijski) sud beziznimno zauzima u primjeni konkretnih zakonskih odredbi, ali ne i navođenje i obrazloženje konkretnih razloga važnosti pitanja za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

14. Za dopuštenost (izvanredne) revizije nije dovoljno samo ustvrditi da je pobijana odluka nezakonita, već se u reviziji moraju iznijeti argumenti za tvrdnju da takva nezakonita odluka otvara potrebu za angažiranje ovog suda u zauzimanju pravnog shvaćanja koje će biti od značenja za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

15. Samo pravno pitanje (čak i kad je pravilno postavljeno) bez izlaganja razloga zbog kojih je ono prema mišljenju podnositelja revizije važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni nije dovoljno za dopuštenost revizije.

 

16. Revizija nasljednice u odnosu na prethodno naznačena pitanja ne sadrži ništa od navedenog, pa po ocjeni ovoga suda u njoj nema valjanih razloga važnosti postavljenih pitanja.

 

17. Valjalo je, stoga, na temelju odredbe članka 392. b stavak 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja te u tom dijelu reviziju nasljednice R. B. odbaciti kao nedopuštenu.

 

18. U odnosu na pitanje primjene roka iz članka 84. ZN u slučaju kada se pravo na nužni dio povratom dara ostvaruje u ostavinskom postupku, ovaj sud smatra da revizija nasljednice R. B. u odnosu na to pitanje ispunjava pretpostavke dopuštenosti te da razlozi kojima ona obrazlaže važnost postavljenog pitanja (ukazivanjem na različitu praksu drugostupanjskih sudova o istom pitanju) opravdavaju intervenciju ovoga suda i zauzimanje pravnog shvaćanja o njemu.

 

19. Polazeći od toga da rok iz članka 84. ZN počinje teći smrću ostavitelja (u konkretnom slučaju isti je preminuo 16. srpnja 2007.) i da istječe bez obzira na saznanje nužnog nasljednika o povredi njegovog nužnog dijela, da na tijek tog roka ne utječe niti prekid ostavinskog postupka do kojeg je došlo upućivanjem nasljednika u parnicu radi osporavanja valjanosti ugovora o darovanju čiji povrat nužni nasljednik zahtjeva, sud u pobijanoj odluci zauzima shvaćanje da je nasljednica R. B. zahtjev za povrat dara (postavljen u ostavinskom postupku podneskom od 3. travnja 2017.) podnijela nakon proteka roka iz članka 84. ZN, slijedom čega da je osnovan prigovor zastare zahtjeva za povrat dara.

 

20. Revidentica je u ostavinskom postupku iza pok. J. B., podneskom od 3. travnja 2017., zatražila nužni dio kao njegova zakonska i nužna nasljednica te je protiv svog sunasljednika istim podneskom, zbog povrede prava na nužni dio, zatražila povrat dara (nekretnine koju je ostavitelj za života darovao svom zakonskom nasljedniku, sinu F. B.) do namirenja svog nužnog dijela.

 

21. Nužni je dio povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svog nužnog dijela (članak 70. stavak 5.), a pri utvrđivanju ukupne vrijednosti oporučnih raspolaganja i darova uzimaju se u račun i oni darovi i raspolaganja oporukom za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nužnom nasljedniku u njegov nužni dio.

 

22. Prema odredbi članka 83. stavak 1. ZN nužni nasljednici kojima je povrijeđen nužni dio imaju pravo zahtijevati povrat dara kojim je povrijeđen nužni dio, i to, prema odredbi članka 84. istog Zakona, u roku od tri godine od ostaviteljeve smrti, odnosno od dana pravomoćnosti rješenja o proglašenju ostavitelja umrlim, odnosno o utvrđenju njegove smrti.

 

23. I prema shvaćanju ovog suda, rok iz članka 84. ZN je objektivnog karaktera, iznosi tri godine bez obzira u kojem se postupku taj zahtjev ostvaruje (ostavinskom ili parničnom) i na njegov tijek ne utječu nikakvi subjektivni momenti (saznanje nasljednika za svoje pravo, odnosno za dar).

 

24. Dakle, nije prihvatljivo shvaćanje revidentice (kakvo je zauzeo i Županijski sud u Varaždinu u svojoj odluci broj Gž-1117/2017 od 10. kolovoza 2017.) da bi se trogodišnji rok iz citirane zakonske odredbe odnosio isključivo na one zahtjeve za povrat dara zbog povrede nužnog dijela koji se ostvaruju tužbom, a koji nisu postavljeni tijekom trajanja ostavinskog postupka.

 

25. To stoga što odredba članka 84. ZN, koja propisuje rok za zastaru zahtjeva, ne pravi nikakvu razliku u pogledu tijeka tog roka ovisno o tome ostvaruje li nasljednik svoje pravo na nužni dio u ostavinskom ili parničnom postupku. Stoga je potpuno neodlučno za početak tijeka roka za podnošenje ovog zahtjeva ovlaštenje nasljednika da zahtjev za nužni dio postavi tijekom cijelog ostavinskog postupka.

 

26. Tek u onom trenutku kada nužni nasljednik u ostavinskom postupku zatraži nužni dio, prekida se zastarijevanje njegova zahtjeva za povrat dara protiv daroprimca koji sudjeluje u ostavinskom postupku, pa kako je revidentica nužni dio zatražila protekom roka iz članka 84. ZN, to nije došlo niti do prekida zastare zahtjeva za povrat dara.

 

27. S obzirom da odgovor na postavljeno pitanje glasi da se rok iz članka 84. ZN primjenjuje i onim slučajevima kada se pravo na nužni dio povratom dara ostvaruje u ostavinskom postupku, nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili da je nastupila zastara zahtjeva po članku 84. ZN imajući na umu vrijeme smrti ostavitelja (16. srpnja 2007.) i dan podnošenja zahtjeva za povrat dara (3. travnja 2017.). Stoga pobijana drugostupanjska odluka nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovog suda.

 

28. Kako, dakle, pobijana drugostupanjska odluka nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovog suda, valjalo je reviziju nasljednice R. B. u odnosu na navedeno pravno pitanje, na temelju odredbe članka 393. ZPP, odbiti kao neosnovanu, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 2. lipnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.