Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1               Poslovni broj: 3 UsI-118/2021-6

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 3 UsI-118/2021-6

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice R. G., M., V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, radi poreza na dohodak, 2. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/20-01/400, URBROJ: 513-04-20-2 od 4. prosinca 2020. i poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda V., Službe za nadzor KLASA: UP/I-471-02/16-01/289, URBROJ: 513-07-10-20-41 od 7. rujna 2020.

 

 

 

Obrazloženje

 

  1.   Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-471-02/20-01/400, URBROJ: 513-04-20-2 od 4. prosinca 2020. odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda V., Službe za nadzor KLASA: UP/I-471-02/16-01/289, URBROJ: 513-07-10-20-41 od 7. rujna 2020., kojim je tužiteljici, za razdoblja 2005., 2007., 2008., 2011., 2012., 2013. i 2014. godine, utvrđena obveza poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u iznosima i po stopi navedenoj u izreci poreznog rješenja od  7. rujna 2020. te je tužiteljici naložena uplata ukupnoga iznosa od 320.322,62 kn, koji se odnosi na utvrđeni porez na dohodak i na prirez porezu na dohodak.
  2.   Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi kako porezno tijelo nije po službenoj dužnosti pazilo na zastaru prava na naplatu navodne porezne obveze za razdoblje od 2005. do 2012. godine, čime nije pravilno primijenilo mjerodavne odredbe Općeg poreznog zakona, iz razloga što je ponovni postupak započet pozivom koji je tužiteljici upućen na temelju Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16. i 106/18.) te su i kasnije radnje u upravnom postupku poduzete na temelju toga propisa. Ističe kako službene osobe nisu potpisale zapisnik od 3. svibnja 2016., odnosno nije jasno koje radnje su službene osobe poduzimale u razdoblju od 1. ožujka do 3. svibnja 2016., jer je nadzor završio 29. veljače 2016., a zapisnik je sastavljen 3. svibnja 2016. Ukazuje kako porezno tijelo zloupotrebljava svoje ovlasti i prikuplja podatke o tužiteljici na temelju upravnog predmeta drugog poreznog obveznika – supruga tužiteljice N. G., dovodeći u zabludu treću pravnu osobu – banku. Napominje kako porezno tijelo pogrešno primjenjuje članak 63. Zakona o porezu na dohodak, jer prihodi tužiteljice utvrđeni tijekom nadzora iznose 318.210,07 kn, a stečena imovina iznosi 187.907,50 kn, pa prema tome iznos stečene imovine ne predstavlja imovinu ili sredstva za privatnu potrošnju koji bi višestruko premašivali primitke što ih je fizička osoba ostvarila tijekom godine. Iznosi kako je tek izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak koji je stupio na snagu 1. siječnja 2015. izričito navedeno da se drugim dohotkom smatra i primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje te je tek od 1. siječnja 2015. određena stopa poreza na dohodak na taj drugi dohodak. Navodi kako porezno tijelo primjenjuje različite stope poreza na dohodak za istu stvar te da pogrešno povezuje osobni odbitak za uzdržavane članove s obvezom uzdržavanja djece od strane roditelja. Ističe kako porezni postupak traje preko 5 godina, da porezno tijelo niti uz zapisnik niti uz porezno rješenje ne dostavlja provjerljive dokaze o navodnom prometu preko tekućega računa tužiteljice u godinama za koje ista ne može prikupiti dokaze jer ih pravne osobe nisu dužne čuvati te da je trebalo donijeti novu obavijest o poreznom nadzoru, jer se sukladno obavijesti od 2. studenoga 2015. porezni nadzor odnosi na razdoblje od 2005. do 2014. godine, iako je poreznom tijelu bilo poznato da za 2006., 2009. i 2010. godinu nadzor nije mogao biti obavljen iz razloga što je porezno tijelo za te godine donijelo privremena porezna rješenja koja su postala konačna. S obzirom na navedeno predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
  3.   Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
  4.   Dana 26. svibnja 2021. pred ovim Sudom je održana rasprava na koju je pristupila tužiteljica koja je u cijelosti ostala kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana bez njegove prisutnosti sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske i 29/17., u daljnjem tekstu: ZUS).
  5.   Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te sve isprave koje prileže istome.
  6.   Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
  7.   Člankom 5. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13. i 148/13.) propisano je da su izvori dohotka primici ostvareni od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, kapitala, osiguranja i drugih primitaka.
  8.   Odredbom članka 8. Zakona o porezu na dohodak propisano je kako se porez na dohodak plaća po stopi od 12% od porezne osnovice do visine jednostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka, po stopi od 25% na razliku porezne osnovice između jednostrukog i četverostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka te po stopi od 40% na poreznu osnovicu iznad četverostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka iz članka 36. stavka 1. ovoga Zakona (stavak 1.). Porez na dohodak prema stavku 1. ovoga članka uvećava se za prirez porezu na dohodak koji uvedu jedinice lokalne samouprave prema posebnim zakonima, a umanjuje se ako jedinice lokalne samouprave propišu niži udio u porezu na dohodak od onog koji im pripada po posebnom zakonu (stavak 2.).
  9.   Iz odredbe članka 32. Zakona o porezu na dohodak proizlazi kako je drugi dohodak razlika između svakoga pojedinačnog primitka prema stavku 2., odnosno stavku 3. ovoga članka umanjen za propisane izdatke iz stavka 4. i 5. ovoga članka (stavak 1.). Drugi dohodak ostvaruje se po osnovi primitaka koji se ne smatraju primicima određenim po osnovi: 1. nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona, 2. samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, 3. imovine i imovinskih prava iz članka 27. ovoga Zakona, 4. kapitala iz članka 30. ovoga Zakona, 5. osiguranja iz članka 31. ovoga Zakona (stavak 2.). Primicima prema stavku 1. i 2. ovoga članka osobito se smatraju: 1. primici po osnovi djelatnosti članova skupština i nadzornih odbora trgovačkih društava, upravnih odbora, upravnih vijeća i drugih njima odgovarajućih tijela drugih pravnih osoba, članova povjerenstava i odbora koje imaju ta tijela i sudaca porotnika koji nemaju svojstvo djelatnika u sudu, 2. autorske naknade isplaćene prema posebnom zakonu kojim se uređuju autorska i srodna prava, 3. primici po osnovi djelatnosti sportaša, 4. primici po osnovi djelatnosti trgovačkih putnika, agenta, akvizitera, sportskih sudaca i delegata, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika, konzultanata, sudskih vještaka te druge slične djelatnosti, 5. primici u naravi – korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita i druge pogodnosti prema članku 14. stavku 3. ovoga Zakona, a koje davatelji tih primitaka daju fizičkim osobama koje nisu njihovi radnici i osobe koje ostvaruju primitke iz članka 14. ovoga Zakona, 6. nagrade učenicima za vrijeme praktičnog rada i naukovanja iz članka 10. točke 4. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa, 7. primici učenika i studenata na redovnom školovanju za rad preko učeničkih i studentskih udruga prema posebnim propisima iz članka 10. točke 6. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa, 8. stipendije učenicima i studentima za redovno školovanje na srednjim, višim i visokim školama i fakultetima iz članka 10. točke 12. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa, 9. sportske stipendije koje se prema posebnim propisima isplaćuju sportašima za njihovo sportsko usavršavanje iz članka 10. točke 14. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa, 10. nagrade za sportska ostvarenja i naknade sportašima amaterima prema posebnim propisima iz članka 10. točke 16. ovoga Zakona, iznad propisanih iznosa, 11. ostali posebno nenavedeni primici koje fizičkim osobama isplaćuju ili daju pravne i fizičke osobe (obveznici poreza na dobit i obveznici poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti) i drugi isplatitelji i davatelji (stavak 3.). Izdacima koji se priznaju pri utvrđivanju drugog dohotka iz stavka 1. ovoga članka smatraju se uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja iz primitaka, prema posebnim propisima (stavak 4.). Iznimno, pri utvrđivanju drugog dohotka iz stavka 1. ovoga članka izdaci se, prije izdataka iz stavka 4. ovoga članka ako su obračunani i plaćeni prema posebnim propisima, priznaju u visini 30 % ostvarenih primitaka fizičkim osobama po osnovi: 1. autorskih naknada isplaćenih prema posebnom zakonu kojim se uređuju autorska i srodna prava uključujući i naknade za isporučeno umjetničko djelo osobama koje obavljaju umjetničku i kulturnu djelatnost, 2. profesionalnih djelatnosti novinara, umjetnika i sportaša koji su osigurani po toj osnovi i doprinose za obvezna osiguranja plaćaju prema rješenju, 3. primitaka nerezidenata za obavljanje umjetničke, artističke, zabavne, sportske, književne i likovne djelatnosti te djelatnosti u svezi s tiskom, radijem i televizijom te zabavnim priredbama (stavak 5.).
  10. Sukladno odredbi članka 36. stavka 6. Zakona o porezu na dohodak, ako više osoba uzdržava člana ili članove uže obitelji i djecu, osobni odbitak za te osobe ravnomjerno se raspoređuje na sve koji te članove i djecu uzdržavaju, osim ako se ne sporazume drukčije.
  11. Prema odredbi članka 63. Zakona o porezu na dohodak, radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava je dužna tijekom godine prikupljati podatke o oporezivim primicima fizičkih osoba, pratiti promet dobara i obavljati sve druge potrebne radnje (stavak 1.). Porezna uprava je dužna dohodak po osnovi nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugog dohotka, a i druge neoporezive primitke i potraživanja, uspoređivati s podacima o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora (stavak 2.). Ako Porezna uprava u tijeku postupka prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi dohodak, kao razliku između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje (stavak 3.). Dohodak utvrđen prema stavku 3. ovoga članka pripisuje se ostvarenom dohotku od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugom dohotku u poreznom razdoblju u kojemu je taj dohodak utvrđen i oporezuje prema propisima koji važe u tom poreznom razdoblju (stavak 4.). Za svrhe iz stavka 1. i 2. ovoga članka Porezna uprava je obvezna ustrojiti evidencije o imovini poreznih obveznika na temelju podataka iz svojih evidencija, evidencija tijela državne uprave i evidencija jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (stavak 5.). U postupku ispitivanja izvora imovine ispitivat će se izvor cjelokupne imovine fizičke osobe stečene od 1. siječnja 2005. (stavak 6.). Ako je doneseno rješenje o utvrđenom godišnjem dohotku i porezu na dohodak za porezno razdoblje za koje se utvrđuje dohodak iz stavka 3. ovoga članka, protiv kojeg se ne može izjaviti žalba, Porezna uprava će po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja pokrenuti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana kada utvrdi dohodak iz stavka 3. ovoga članka (stavak 7.).
  12. U skladu s odredbom članka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13. i 26/15., u daljnjem tekstu: Opći porezni zakon) u postupku oporezivanja primjenjuju se propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje.
  13. Člankom 67. Općeg poreznog zakona propisano je da porezno tijelo koristi sva dokazna sredstva potrebna za utvrđivanje činjenica bitnih za oporezivanje, a osobito: 1. prikuplja obavijesti od poreznog obveznika, drugog sudionika poreznog postupka i drugih osoba, 2. određuje vještake, 3. pribavlja isprave i spise, 4. izlazi na očevid.
  14. Odredbom članka 88. Općeg poreznog zakona propisano je kako se porezno rješenje donosi u pisanom obliku i mora se kao takvo označiti (stavak 1.). Porezno rješenje mora sadržavati: 1. naziv poreznog tijela, broj i datum rješenja, 2. uvod, izreku i obrazloženje, 3. uputu o pravnom lijeku, 4. potpis ovlaštene osobe i otisak pečata (stavak 2.).
  15. Iz odredbe članka 94. Općeg poreznog zakona proizlazi kako pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je u tijeku postupka ispitivanja izvora imovine utvrđeno da ima osnove za oporezivanje (stavak 4.).
  16. Sukladno odredbi članka 95. Općeg poreznog zakona, tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku (stavak 1.). Nakon poduzetih radnji iz stavka 1. ili 2. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći (stavak 3.).
  17. Prema odredbi članka 96. stavka 2. Općeg poreznog zakona, apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata u postupku ispitivanja izvora imovine u kojem je utvrđeno da ima osnove za oporezivanje nastupa za šest godina od dana kada je zastara počela prvi put teći.
  18. Prema odredbi članka 197. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona, osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona, dovršit će se prema odredbama toga Zakona (stavak 1.). Iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općega poreznog zakona dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona (stavak 2.).
  19. Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured Slavonija i Baranja 2. studenoga 2015. sastavio obavijest o poreznom nadzoru KLASA: 471-02/15-01/1936, URBROJ: 513-07-27-01-15-1, u kojoj je navedeno da se nadzor provodi kod tužiteljice te da je predmet poreznog nadzora nadzor po članku 63. Zakona o porezu na dohodak od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2014., te da će isti započeti 12. studenoga 2015.
  20. Nakon toga, Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured Slavonija i Baranja je 3. svibnja 2016. sastavio zapisnik KLASA: 471-02/15-01/1936, URBROJ: 513-07-27-01-16-11, o obavljenom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih javnih davanja kod tužiteljice, u kojem je, među ostalim, navedeno da je nadzor s prekidima obavljen u razdoblju od 2. studenoga 2015. do 29. veljače 2016.
  21. Potom je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured Slavonija i Baranja, Služba za nadzor 9. kolovoza 2016. donijela porezno rješenje KLASA: UP/I-471-02/16-01/289, URBROJ: 513-07-27-01-16-1, na koje se tužiteljica žalila, povodom koje žalbe je prvostupanjsko tijelo donijelo porezno rješenje KLASA: UP/I-471-02/16-01/289, URBROJ: 513-07-27-01-16-5 od 10. listopada 2016., kojim je zamijenilo označeno porezno rješenje od 9. kolovoza 2016., na koje se tužiteljica također žalila, a povodom koje žalbe je tuženik donio rješenje KLASA: UP/II-471-02/16-01/545, URBROJ: 513-04-19-3 od 9. srpnja 2019., kojim je poništio označeno porezno rješenje od 10. listopada 2016. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
  22. Postupajući po rješenju tuženika od 9. srpnja 2019., Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured V., Služba za nadzor je 10. srpnja 2020. sastavila zapisnik KLASA: UP/I-471-02/16-01/289, URBROJ: 513-07-10-20-36, o obavljenom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih javnih davanja u ponovnom postupku kod tužiteljice, s time što je navedeno kako je predmet nadzora nadzor po članku 63. Zakona o porezu na dohodak od 1. siječnja do 31. prosinca 2005., od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2008. i od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2014. te da je nadzor obavljen od 2. studenoga 2015. do 29. veljače 2016. i u ponovnom postupku od 28. listopada 2019. do 30. lipnja 2020.
  23. Također, prvostupanjsko tijelo je 27. kolovoza 2020. sastavilo dopunski zapisnik KLASA: UP/I-471-02/16-01/289, URBROJ: 513-07-10-20-40, iz razloga što je tužiteljica na označeni zapisnik od 10. srpnja 2020. izjavila prigovor 10. kolovoza 2020. i dopunu prigovora 13. kolovoza 2020.
  24. Na temelju činjeničnoga stanja utvrđenoga tijekom poreznog nadzora, prvostupanjsko porezno tijelo je donijelo označeno porezno rješenje od 7. rujna 2020.
  25. U obrazloženju istoga navedeno je kako je tužiteljica pozivom KLASA: 471-01/15-01/1936, URBROJ: 513-07-27-01-15-2 od 2. studenoga 2015. pozvana doći u službene prostorije Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonija i Baranja, radi primitka i popunjavanja obavijesti o činjenicama bitnim za oporezivanje na temelju članka 63. Zakona o porezu na dohodak.
  26. U ponovljenom postupku poreznog nadzora tužiteljica je pozvana pozivom KLASA: UP/I-471-02/16-01/289, URBROJ: 513-07-10-19-22 od 14. listopada 2019. i pozivom KLASA: UP/I-471-02/16-01/289, URBROJ: 513-07-10-19-25 od 5. studenoga 2019. doći u službene prostorije Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda V. radi davanja obavijesti i dostave dokumentacije o činjenicama bitnim za oporezivanje u ponovnom postupku oporezivanja na temelju članka 63. Zakona o porezu na dohodak. U ponovljenom postupku poreznog nadzora, sukladno rješenju tuženika KLASA: UP/II-471-02/16-01/545, URBROJ: 513-04-19-3 od 9. srpnja 2019., izuzeti su svi podaci koje je tužiteljica dostavila i koje je porezno tijelo prikupilo tijekom poreznoga nadzora, a odnose se na 2006., 2009. i 2010. godinu.
  27. Dana 16. studenoga 2015. tužiteljica se odazvala pozivu i od prvostupanjskoga tijela je preuzela obrasce: „Obavijest o činjenicama bitnim za oporezivanje, izvori sredstava za nabavu poslovne i osobne imovine kao i osobne potrošnje“, „Izjava fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine“ i „Članovi kućanstva“ te je upoznata s pravima i obvezama sukladno odredbama članka 58., 59., 60., 69., 82. i 109. Općeg poreznog zakona.
  28. Navedene obrasce tužiteljica je prvostupanjskom tijelu dostavila 20. studenoga 2015. te je uz iste priložila priložila ugovor o prodaji nekretnine od 20. rujna 2004. sklopljen s A. M. za kupovinu nekretnine u V. i račun – otpremnicu 80 od 5. lipnja 2012. za kupovinu osobnoga automobila …
  29. U obrascu „Izjave fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine“ tužiteljica je navela kako ostvaruje primitke po osnovi nesamostalnog rada u Poduzetničkom inkubatoru Virovitičko-podravske županije d.o.o. i da ne ostvaruje primitke po nekoj drugoj osnovi, da je vlasnik zemljišta u k. o. V., broj posjedovnog lista …, k. č. br. …, površine 518 hvati, i k. č. br. …, površine 809 hvati te da nije vlasnik drugih nekretnina, da je vlasnik osobnog automobila … iz 2006. godine, kojega je stekla prijenosom vlasništva nad vozilom sa obrta T. s. vl. N. G. (supruga) i da nema u vlasništvu zrakoplov, plovni objekt ili neko drugo motorno vozilo te da od ostale imovine raspolaže sa 10.076,50 kn na tekućem računu i s 1.750,53 € na stambenoj štednji na dan 20. studenoga 2015., kao i da ima 100% udjel u društvu T. s. j.d.o.o. (u iznosu od 10,00 kn), a za koje je izvor stjecanja osobni dohodak, kredit i prodaja poslovnih udjela supruga N. G. (prodao poslovne udjele u društvu B. d.o.o.).
  30. U obrascu „Prijave činjenica bitnih za oporezivanje“ tužiteljica je navela opće podatke o sebi.
  31. U obrascu „Članovi kućanstva“ tužiteljica je navela da su članovi njezina kućanstva u kontroliranom razdoblju bili od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2010. suprug N. G. i od 17. lipnja 2005. do 31. prosinca 2010. sin N. G., a od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2014. suprug, sin i kćerka T. G., s time što tužiteljica nije popunila dio obrasca koji se odnosi na prosječnu godišnju potrošnju njezinoga kućanstva.
  32. Predmetni porezni nadzor obavljen je na temelju podataka prikupljenih od tužiteljice, na temelju podataka prikupljenih putem Informacijskoga sustava Porezne uprave (ISPU i PBZO), podataka iz drugih izvora (banke) te podataka prikupljenih u nadzoru po članku 63. Zakona o porezu na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2012. kod supruga N. G.
  33. U obrascu „Izjava fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine“ tužiteljica nije navela da je vlasnik nekretnina, ali je u prilogu dostavila ugovor o prodaji nekretnine od 20. rujna 2004., koji je sklopljen između A. M. kao prodavatelja i tužiteljice te njezinoga supruga N. G. kao kupaca nekretnine upisane u zk. ul. br. … k. č. br. … i …, k. o. V. Nekretnina se sastoji od voćnjaka, oranice, vinograda i kuće s dvorom ukupne površine 5.018,00 m2.
  34. Tužiteljica je u 2012. godini stekla slijedeću imovinu: osobni automobil …, broj šasije: …, reg. oznake …, koji je tužiteljica nabavila na temelju računa-otpremnice broj: 80 od 5. lipnja 2012. od prodavatelja T. s., vl. N. G. (suprug tužiteljice) po cijeni od 122.897,50 kn te osobni automobil …, broj šasije: …, reg. oznake …, koji je tužiteljica nabavila po cijeni od 65.000,00 kn, a za koji tijekom nadzora, niti u ponovnom postupku nije dostavila račun na uvid. Uvidom u evidenciju Porezne uprave (PBZO – pregled vozila) i Informacijski sustav Porezne uprave (ISPU) utvrđeno je da je tužiteljica 5. rujna 2012. nabavila navedeni osobni automobil od poreznoga obveznika A. d.o.o., Z. u vrijednosti 65.000,00 kn. Uvidom u promet po tekućem računu HR2323600003218721856 – Zagrebačka banka d.d. Zagreb utvrđeno je da je tužiteljica 3. rujna 2012. platila tvrtki A. d.o.o. po računu br. 69/2012 iznos od 65.000,00 kn.
  35. Nadalje, u 2013. godini tužiteljica je stekla poslovni udjel u visini 100%, odnosno 10,00 kn vlasničkog udjela u tvrtki T. S. j.d.o.o. za trgovinu i usluge, sa sjedištem u V., u kojem je porezna obveznica jedini osnivač i član uprave koji zastupa društvo samostalno i neograničeno.
  36. Porezno tijelo je utvrdilo kako je tužiteljica u razdoblju od 2005. do 2012. godine ostvarila primitke po osnovi nesamostalnog rada kod poslodavca V. I. iz V., a u razdoblju od 2013. do 2014. godine kod poslodavca Poduzetnički inkubator Virovitičko-podravske županije d.o.o., V. i to: za 2005. godinu u iznosu od 0,00 kn (poslodavac: V. I.), za 2007. godinu u iznosu od 30.941,77 kn (poslodavac: V. I.), za 2008. godinu u iznosu od 4.578,65 kn (poslodavac: V. I.), za 2011. godinu u iznosu od 16.999,29 kn (poslodavac: V. I., za 2012. godinu u iznosu od 0,00 kn (poslodavac: V. I.), za 2013. godinu u iznosu od 20.914,59 kn (poslodavac: P. i. VPŽ d.o.o.) i za 2014. godinu u iznosu od 55.892,28 kn (poslodavac: P. i. VPŽ d.o.o.).
  37. Tužiteljica je po prijavama poreza na dohodak za 2004., 2006. i 2010. godinu ostvarila pravo na povrat poreza, i to: u 2005. godini u iznosu od 221,16 kn, u 2007. godini u iznosu od 1.260,50 kn te u 2011. godini u iznosu od 1.669,48 kn. Tužiteljica nije podnijela godišnje prijave poreza na dohodak za 2005., 2007., 2008., 2011., 2012., 2013. i 2014. godinu.
  38. Na temelju potvrde Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA: 502-04/15-03/3, URBROJ: 338-10-13-15-185 od 1. lipnja 2015. porezno tijelo je utvrdilo kako je tužiteljica u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2005. od Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje primila naknadu zbog privremene nesposobnosti za rad (porodiljnu naknadu) u ukupnom iznosu od 23.256,00 kn, a u razdoblju 1. siječnja do 31. prosinca 2012. u ukupnom iznosu od 34.140,20 kn. Porezno tijelo je za kontrolirano razdoblje od Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje utvrdilo ukupne primitke i to: za 2005. godinu u iznosu od 23.256,00 kn, za 2011. godinu u iznosu od 19.317,72 kn i za 2012. godinu u iznosu od 34.141,20 kn.
  39. Porezno tijelo je na temelju izvoda prometa po tekućem računu Zagrebačke banke HR2323600003218721856 utvrdilo kako je u kontroliranom razdoblju tužiteljica ostvarila primitke od Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, za 2013. godinu, u ukupnom iznosu od 10.852,22 kn, dok je na temelju izvoda prometa po tekućem računu Zagrebačke banke HR2323600003218721856 utvrđeno kako je u kontroliranom razdoblju porezna obveznica ostvarila primitke po osnovi dječjeg doplatka za kontrolirano razdoblje: za 2012. godinu u iznosu od 7.559,26 kn i za 2013. godinu u iznosu od 4.789,44 kn.
  40. Tužiteljica je u 2014. godini, prema JOPPD obrascima, imala neoporezivih primitaka, i to: dnevnice u ukupnom iznosu od 510,00 kn, prigodne nagrade u ukupnom iznosu od 3.250,00 kn, dar djetetu u ukupnom iznosu od 1.200,00 kn, naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 5.175,00 kn te doplatak za djecu u iznosu od 1.197,36 kn. Na temelju ovih podataka porezno tijelo je utvrdilo ukupne neoporezive primitke za kontrolirano razdoblje, odnosno za 2014. godinu u iznosu od 11.332,36 kn.
  41. Nadalje, porezno tijelo je utvrdilo kako je tužiteljica tijekom kontroliranog razdoblja imala raznih uplata (primitaka) na svoj tekući račun HR7024840083200457538 u Raiffeisen banci od strane društva MAK d.o.o., čiji je član uprave njezin suprug N. G. Na tekući račun tužiteljice je društvo MAK d.o.o. uplatilo iznos od 269.047,80 kn, na temelju „Sporazuma o raskidu predugovora o prodaji stana i garaže“ od 5. veljače 2008. koji je sklopljen između društva A. d.o.o. V., MAK d.o.o. V., I. d.o.o. L. i G. d.o.o. V., koja društva su zastupana zajednički po opunomoćeniku V. I. iz V. kao prodavatelja i R. G. kao kupca. Navedeni prodavatelji i tužiteljica kao kupac su 23. kolovoza 2007. sklopili „Predugovor o prodaji stana i garaže“ u stambenoj zgradi u V., na temelju kojega je tužiteljica u 2007. godini trebala na žiro račun društva MAK d.o.o. broj: 2484008-1104165784 u Raiffeisen banci uplatiti predujam za stan i garažu u iznosu od 134.500,00 kn. Pregledom izvoda prometa po svim računima tužiteljice utvrđeno je da ova isplata nije obavljena, odnosno da tužiteljica nije platila predujam za stan i garažu u iznosu od 134.500,00 kn u 2007. godini kako je bila obvezna po gore navedenom predugovoru. Kako je spomenuti predugovor sporazumno raskinut, tužiteljici je na temelju članka 6. istoga na tekući račun u Raiffeisen banci vraćen predujam po pravilima o kapari i to u iznosu od 269.047,80 kn, a kako tužiteljica nije u 2007. godini uplatila predujam, porezno tijelo je taj primitak pripisalo drugom dohotku.
  42. Porezno tijelo je pregledom izvoda prometa na tekućem računu HR2323600003218721856, otvoren kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb utvrdilo kako je tužiteljica u kontroliranom razdoblju imala uplate na ovaj tekući račun i to: u 2005. godini na račun tužiteljice je uplaćeno 152.826,74 kn (uplata redovnoga primanja, uplata na račun, uplate internet bankarstvom) za koje se ne može utvrditi izvor te su iste pripisane drugom dohotku u poreznom razdoblju u kojemu je taj dohodak utvrđen i oporezovane prema propisima koji važe u tom poreznom razdoblju. Osim navedenih uplata, tužiteljica je imala i uplate Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje za porodiljnu naknadu u iznosu 23.256,00 kn.
  43. Nadalje, na račun tužiteljice je u 2007. godini uplaćeno 108.861,17 kn (uplata redovnoga primanja, uplate na račun, uplate Internet bankarstvom) za koje se ne može utvrditi izvor te je isto pripisano drugom dohotku u poreznom razdoblju u kojemu je taj dohodak utvrđen i oporezivano prema propisima koji važe u tom poreznom razdoblju. Osim navedenih uplata, tužiteljica je imala i uplate dohotka od nesamostalnoga rada u iznosu 30.941,77 kn i povrat poreza po godišnjoj prijavi poreza na dohodak za 2006. godinu u iznosu 1.260,50 kn.
  44. Na račun tužiteljice je u 2008. godini uplaćeno 28.226,05 kn (uplate na račun, uplata redovnoga primanja) za koje se ne može utvrditi izvor te je isto pripisano drugom dohotku u poreznom razdoblju u koje je taj dohodak utvrđen i oporezivano prema propisima koji važe u tom poreznom razdoblju. Osim navedenih uplata, tužiteljica je imala i uplate dohotka od nesamostalnoga rada u iznosu 4.578,65 kn.
  45. Na tužiteljičin račun je u 2011. godini uplaćeno 62.500,00 kn (uplate na bankomatu) za koje se ne može utvrditi izvor te je isto pripisano drugom dohotku u poreznom razdoblju u kojemu je taj dohodak utvrđen i oporezivano prema propisima koji važe u tom poreznom razdoblju. Osim navedenih uplata, tužiteljica je imala i uplate dohotka od nesamostalnoga rada u iznosu 16.999,29 kn, povrat poreza po godišnjoj prijavi poreza na dohodak za 2010. godinu u iznosu 1.669,48 kn i uplate Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u iznosu 19.317,72 kn.
  46. U 2012. godini na račun tužiteljice je uplaćeno 44.600,00 kn (uplata redovnoga primanja, uplate internet bankarstvom, uplate na bankomatu), za koje se ne može utvrditi izvor te je isto pripisano drugom dohotku u poreznom razdoblju u kojem je taj dohodak utvrđen i oporezivano prema propisima koji važe u tom poreznom razdoblju. Osim navedenih uplata, porezna obveznica je imala i uplate Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za porodiljnu naknadu u iznosu 33.583,16 kn, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za dječji doplatak u iznosu 7.559,26 kn i uplate Grada Virovitice glede pomoći za rođenje djeteta u iznosu 1.000,00 kn.
  47. U 2013. godini je na račun tužiteljice uplaćeno 39.825,00 kn (uplate internet bankarstvom, uplate na bankomatu) za koje se ne može utvrditi izvor te je isto pripisano drugom dohotku u poreznom razdoblju u kojemu je taj dohodak utvrđen i oporezivano prema propisima koji važe u tom poreznom razdoblju. Osim navedenih uplata, tužiteljica je imala i uplate Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, odnosno naknade za nezaposlene u iznosu 10.852,22 kn, uplate dohotka od nesamostalnoga rada u iznosu 20.914,59 kn te Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za dječji doplatak u iznosu 4.789,44 kn.
  48. Na račun tužiteljice je u 2014. godini uplaćeno 25.842,08 kn (uplate na bankomatu, uplate internet bankarstvom) za koje se ne može utvrditi izvor te je isto pripisano drugom dohotku u poreznom razdoblju u kojemu je taj dohodak utvrđen i oporezovano prema propisima koji važe u tom poreznom razdoblju. Osim navedenih uplata, tužiteljica je imala i uplate dohotka od nesamostalnog rada u iznosu 55.892,28 kn.
  49. Nadalje, porezno tijelo je pregledom izvoda prometa po žiro-računu HR4323600003115701967, otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb utvrdilo kako je tužiteljica u kontroliranom razdoblju imala uplate na ovaj račun od strane pravnih osoba, pri čemu te uplate nemaju obilježje redovnih primanja građana.
  50. Naime, suprug tužiteljice, N. G., vl. obrta T. s. u razdoblju od 20. listopada 2011. do 30. lipnja 2013. je tijekom nadzora usmeno izjavio da se navedene uplate na žiro-račun tužiteljice odnose na uplate na temelju izlaznih računa njegovog obrta. Tužiteljica je tijekom nadzora izjavila da su ovi poslovni primici od samostalne djelatnosti njezina supruga uplaćivani na njezin žiro-račun građana zbog toga što je žiro-račun njezina supruga HR6323600001102238172 u Zagrebačkoj banci bio blokiran od strane Raiffeisen banke od 17. veljače 2012., iz razloga što je bio jamac za kredit društva MAK d.o.o. u kojemu je odgovorna osoba. N. G. je izjavio da je navedene uplate po izlaznim računima obrta T. s. u ukupnom iznosu od 531.850,63 kn evidentirao u poslovnim evidencijama.
  51. Tužiteljica je u ponovnom postupku dostavila dokumentaciju vezanu za poslovanje obrta T. s., vlasnika N. G. (Knjiga primitaka i izdataka za 2012. godinu, ukupni primici iznose 349.582,22 kn; Knjiga primitaka i izdataka za 2013. godinu, ukupni primici iznose 92.385,38 kn) te vezano za poslovanje društva T. s. d.o.o. (Knjiga IRA za 2014. godinu, ukupni prihodi iznose 287.334,27 kn). Iz navedene dokumentacije porezno tijelo je zaključilo kako su porezni obveznici N. G. (obrt T. s.) i T. s. d.o.o. imali poslovni odnos s uplatiteljima na žiro-račun tužiteljice te da su poslovne primitke evidentirali u svojim poslovnim knjigama i iskazali u prijavama za 2012., 2013. i 2014. godinu.
  52. Na temelju podataka o uplatama po svim računima tužiteljice porezno tijelo je utvrdilo ukupne primitke koji će se pripisati drugom dohotku u poreznom razdoblju u kojima je taj dohodak utvrđen i oporezovati se prema propisima koji važe u tom poreznom razdoblju.
  53. Porezno tijelo je nadalje utvrdilo kako računi tužiteljice u kontroliranom razdoblju nisu u blokadi, a da su za sve navedene prihode prikupljeni podaci iz Informacijskoga sustava Porezne uprave (uvid u prijave poreza na dohodak, IP obrasce, analitičke kartice tužiteljice i članova kućanstva) te iz prometa po tekućem i žiro-računu tužiteljice za kontrolirano razdoblje, dostavljenih iz banke. Tužiteljica u navedenom razdoblju nije imala evidentiranih obrazaca ili prijava na temelju kojih se prijavljuje dohodak po nekoj drugoj osnovi oporezivanja – dohodak od imovine, kapitala, i osiguranja.
  54. Nadalje, porezno tijelo je tijekom postupka nadzora utvrdilo kako tužiteljica u obavijesti o činjenicama bitnim za oporezivanje nije iskazala stvarnu osobnu potrošnju svoga kućanstva te je ista utvrđena na temelju godišnjeg prosjeka po članu kućanstva prema podacima Državnoga zavoda za statistiku pri čemu je tužiteljica o istome prethodno upozorena.
  55. Članovi kućanstva tužiteljice su suprug N. G. i njihova djeca, N. i T. G. Kako se nadzor po članku 63. Zakona o porezu na dohodak provodi kod oba supružnika, prosječni godišnji izdaci za potrošnju članova kućanstva su raspoređeni na način da su izdaci za potrošnju djece pripisani potrošnji kućanstva N. G. za razdoblje od 2005. do 2012. godine, a tužiteljici za razdoblje od 2013. do 2014. godine, iz razloga što je N. G. u svojim prijavama poreza na dohodak uvećavao osobni odbitak (neoporezivi dio dohotka) za uzdržavanu djecu u razdoblju od 2005. do 2012. godine, a tužiteljica je počela s korištenjem ove olakšice na temelju svoje porezne kartice od 1. srpnja 2013. Zbog navedenoga su nadzorom utvrđeni prosječni godišnji izdaci za potrošnju tužiteljice u kontroliranom razdoblju u ukupnom iznosu 278.194,52 kn.
  56. Porezno tijelo je tužiteljicu u ponovnom postupku pozvalo da dostavi podatke o godišnjoj osobnoj potrošnji, jer nije ispunjen dio obrasca koji se odnosi na prosječnu godišnju osobnu potrošnju u trenutku prikupljanja činjenica bitnih za oporezivanje, a tužiteljica se u dopisu od 15. prosinca 2019. očitovala da joj nije poznato koje podatke treba dostaviti, jer porezno tijelo raspolaže cjelokupnim kretanjem novčanih sredstava po žiro-računu i tekućem računu tužiteljice te može točno utvrditi sve izdatke vezane uz kućanstvo.
  57. Uvidom u tekući račun Zagrebačke banke – HR232360000321721856, porezno tijelo je utvrdilo izdatke: isplata gotovine, plaćanje karticom na POS-u, promet internet bankarstvom, mastercard, čekovi, prijenos trajnim nalogom, režije, bankovne usluge i redovna kamata, premije osiguranja, rate kredita u razdoblju nadzora za 2005. godinu u iznosu od 176.594,19 kn, za 2007. godinu u iznosu od 128.864,09 kn, za 2008. godinu u iznosu od 53.052,98 kn, za 2011. godinu u iznosu od 63.621,95 kn, za 2012. godinu u iznosu od 103.095,27 kn, za 2013. godinu u iznosu od 147.751,35 kn i za 2014. godinu u iznosu od 232.215,32 kn. Osim izdataka po tekućem računu, tužiteljica je imala i izdatke za kućanstvo u razdoblju od 2012. do 2014. godine po žiro-računu Zagrebačke banke – HR4323600003115701967.
  58. Iz navedenoga je porezno tijelo zaključilo kako su stvarni troškovi kućanstva tužiteljice veći od procijenjenih troškova te će se uzeti u obzir procijenjeni troškovi prema podacima Državnoga zavoda za statistiku, jer su isti za tužiteljicu povoljniji.
  59. Nadalje, porezno tijelo je pregledom izvoda prometa po svim računima tužiteljice utvrdilo kako su se u kontroliranom razdoblju s njezinih računa obavljala plaćanja rata kredita Wüstenrot stambene štedionice i kredita Raiffeisen banke, kojih je korisnik njezin suprug N. G., i to u 2008. godini u iznosu od 28.850,00 kn, u 2011. godini u iznosu od 24.260,00 kn, u 2012. godini u iznosu od 27.280,00 kn, u 2013. godini u iznosu od 27.201,00 kn i u 2014. godini u iznosu od 27.800,00 kn.
  60. Također, nadzorom je utvrđeno da je tužiteljica sa svojih računa plaćala rate kredita njezinog supruga N. G. u Raiffeisen banci, i to u 2011. godini u iznosu od 18.675,16 kn, u 2012. godini u iznosu od 18.237,78 kn, u 2013. godini u iznosu od 16.714,39 kn i u 2014. godini u iznosu od 20.010,00 kn.
  61. Tužiteljica se na označeno porezno rješenje od 7. rujna 2020. žalila, povodom koje žalbe je tuženik donio pobijano rješenje od 4. prosinca 2020., kojim je žalbu odbio.
  62. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, Sud smatra kako su pobijano rješenje tuženika KLASA: UP/II-471-02/20-01/400, URBROJ: 513-04-20-2 od 4. prosinca 2020. i porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda V., Službe za nadzor KLASA: UP/I-471-02/16-01/289, URBROJ: 513-07-10-20-41 od 7. rujna 2020. zakonita.
  63. Prvenstveno, nisu osnovane tvrdnje tužiteljice kako je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava poreznoga tijela na utvrđivanje predmetne porezne obveze poreza na dohodak, za razdoblja 2005., 2007., 2008., 2011., 2012., 2013. i 2014. godine.
  64. Ovo stoga što se u konkretnom slučaju radi o postupku ispitivanja izvora imovine tužiteljice u smislu odredbe članka 63. Zakona o porezu na dohodak, koji je pokrenut označenom obaviješću o poreznom nadzoru od 2. studenoga 2015. te je zastara, sukladno članku 94. stavku 4. Općeg poreznog zakona, u vezi s člankom 197. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), počela teći nakon isteka godine u kojoj je u tijeku postupka ispitivanja izvora imovine utvrđeno da ima osnove za oporezivanje.
  65. Činjenica da ima osnove za oporezivanje utvrđena je zapisnikom od 3. svibnja 2016. te je zastara počela teći 1. siječnja 2017.
  66. Tijek zastare je, sukladno članku 95. stavku 1. i 3. Općeg poreznog zakona, prekinut donošenjem rješenja tuženika od 9. srpnja 2019., sastavljanjem zapisnika od 10. srpnja 2020. i dopunskog zapisnika od 27. kolovoza 2020., zatim donošenjem poreznog rješenja od 7. rujna 2020., kao i osporavanog rješenja od 4. prosinca 2020.
  67. Slijedom navedenoga, nije protekao niti trogodišnji zastarni rok iz članka 94. stavka 1. i 4. Općeg poreznog zakona, koji je više puta prekinut i ponovno je počeo teći u smislu članka 95. stavka 1. i 3. Općeg poreznog zakona, a nije protekao niti apsolutni zastarni rok od 6 godina iz članka 96. stavka 2. Općeg poreznog zakona.
  68. Nisu osnovane niti tvrdnje tužiteljice kako službene osobe nisu potpisale zapisnik od 3. svibnja 2016., kada iz istoga proizlazi suprotno (stranica 347 spisa), dok činjenica što je prvotni nadzor obavljen u razdoblju od 2. studenoga 2015. do 29. veljače 2016., a zapisnik o nadzoru je sastavljen 3. svibnja 2016. ne utječe na njegovu zakonitost u smislu članka 108. i 112. Općeg poreznog zakona.
  69. Nadalje, Sud smatra kako je porezno tijelo bilo ovlašteno, u smislu odredbe članka 67. Općeg poreznog zakona, prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja koristiti sva dokazna sredstva potrebna za utvrđivanje činjenica bitnih za oporezivanje, pa tako i podatke prikupljene u poreznom nadzoru nad suprugom tužiteljice N. G. te stoga tvrdnje tužiteljice o suprotnome nisu osnovane.
  70. Nisu osnovane niti tvrdnje kako nije bilo osnove za primjenu odredbe članka 63. Zakona o porezu na dohodak, iz razloga što je rekapitulacija stečene imovine i izvora sredstava za stjecanje imovine za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2005., od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2008. i od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2014. prikazana u tablici na stranici 51 i 52 spisa, dok je sažeta rekapitulacija razlike primitaka i izdataka po godinama prikazana i u tablici na stranici 52 spisa, koje podatke tužiteljica svojim navodima nije dovela u sumnju te je odredba članka 63. Zakona o porezu na dohodak pravilno primijenjena.
  71. Pri tome, drugi dohodak definiran je u odredbi članka 32. Zakona o porezu na dohodak te Sud smatra kako je porezno tijelo pravilno primijenilo citiranu zakonsku odredbu i tužiteljici utvrdilo predmetnu poreznu obvezu, koja zakonska odredba je od 1. siječnja 2015. dopunjena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 143/14.), odnosno člankom 33.a, kojim je izričito propisano da se drugim dohotkom smatra i primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje, što jasno ukazuje na intenciju zakonodavca da kao drugi dohodak izričito definira i drugi dohodak koji se utvrđuje prema članku 63. Zakona o porezu na dohodak.
  72. K tome, tužiteljica svojim navodima nije dovela u sumnju stope poreza na dohodak koje je primijenilo prvostupanjsko porezno tijelo, imajući u vidu mjerodavne odredbe članka 8. Zakona o porezu na dohodak, važeće u pojedinom poreznom razdoblju.
  73. Nadalje, a vezano za navode tužiteljice kako porezno tijelo pogrešno povezuje osobni odbitak za uzdržavane članove s obvezom uzdržavanja djece od strane roditelja, Sud ističe kako je porezno tijelo, glede povećanja izdataka za osobnu potrošnju kućanstva za dva člana – djecu, uzelo u obzir podatke koje je tužiteljica iskazala u poreznoj kartici.
  74. U vezanom nadzoru kod supruga tužiteljice N. G. pripisani su izdaci za potrošnju članova kućanstva – djece za razdoblje 2005. do 2012. godine, jer je koristio uvećani osobni odbitak za djecu. Tužiteljica je počela s korištenjem ove olakšice na temelju svoje porezne kartice od 2013. godine te je porezno tijelo pravilno zaključilo kako su se supružnici sporazumjeli prema odredbama članka 36. stavka 6. Zakona o porezu na dohodak. Tužiteljica nije ispunila dio obrasca za članove kućanstva koji se odnosi na prosječnu godišnju potrošnju njezina kućanstva te se u spomenutom dopisu od 15. prosinca 2019. očitovala kako porezno tijelo raspolaže cjelokupnim kretanjem novčanih sredstava po žiro-računu i tekućem računu te stoga može točno utvrditi sve izdatke vezane uz kućanstvo.
  75. Prema tome, porezno tijelo je uvidom u izvode tekućega računa tužiteljice utvrdilo kako su stvarni troškovi kućanstva (2013. godine 147.751,35 kn i 2014. godine 232.215,32 kn) veći od procijenjenih troškova (2013. godine 76.439,82 kn i 2014. godine 76.439,82 kn), a u obzir su uzeti procijenjeni troškovi prema podacima Državnoga zavoda za statistiku, jer su za tužiteljicu povoljniji.
  76. Nisu odlučni niti navodi tužiteljice kako porezno tijelo uz zapisnik o poreznom nadzoru ili uz porezno rješenje ne dostavlja dokaze koji utemeljuju poreznu obvezu tužiteljice, jer porezno tijelo, u smislu odredbe članka 11. i članka 88. Općeg poreznog zakona, takve dokaze uz zapisnik o poreznom nadzoru i uz porezno rješenje nije dužno dostaviti, dok je porezno tijelo u zapisniku o poreznom nadzoru od 20. srpnja 2020. i dopunskom zapisniku od 27. kolovoza 2020., kao i u obrazloženju poreznog rješenja od 7. rujna 2020., iscrpno navelo koje činjenice i dokazi su bili odlučni prilikom utvrđivanja predmetne porezne obveze tužiteljici.
  77. Nadalje, nisu osnovani niti navodi tužiteljice kako je porezno tijelo trebalo donijeti novu obavijest o poreznom nadzoru, jer se porezno rješenje od 7. rujna 2020. ne odnosi na cjelokupno razdoblje od 2005. do 2014. godine, kako je to navedeno u obavijesti o poreznom nadzoru od 2. studenoga 2015., već samo na 2005., 2007., 2008., 2011., 2012., 2013. i 2014. godinu.
  78. Ovo stoga što označena obavijest o poreznom nadzoru od 2. studenoga 2015. sadržava sve sastojke propisane odredbom članka 107. Općeg poreznog zakona, a porezno tijelo je poreznim rješenjem od 7. rujna 2020. tužiteljici utvrdilo poreznu obvezu za samo neke godine iz obavijesti, čime tužiteljica nije oštećena, jer joj je porezna obveza neutvrđivanjem iste poreznim rješenjem od 7. rujna 2020. za sve godine navedene u obavijesti o poreznom nadzoru od 2. studenoga 2015. nesumnjivo manja, dok određena privremena porezna rješenja koja tužiteljica navodi u tužbi, a kojima joj je utvrđena porezna obveza za 2006., 2009. i 2010. godinu nisu predmet odlučivanja u ovoj upravnoj stvari.
  79. Stoga je osnovano tuženik potvrdio zakonitost poreznog rješenja od 7. rujna 2020. kojim je tužiteljici utvrđen manje obračunati porez na dohodak i prirez porezu na dohodak i uplata navedenih poreznih obveza pozivom na citirane mjerodavne odredbe Zakona o porezu na dohodak i Općeg poreznog zakona.
  80. Imajući u vidu navedeno, ostali prigovori tužiteljice nisu osnovani odnosno pravno odlučni za drugačije rješenje ove upravne stvari, slijedom čega, po ocjeni ovoga Suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
  81. Slijedom navedenoga, Sud je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci presude.

 

U Osijeku 2. lipnja 2021.

 

                                                                                                                  Sutkinja

                                                                                                                                        Jasenka Beker v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu