Baza je ažurirana 02.03.2026. zaključno sa NN 148/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Broj: Rev 1914/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice V. Ć. iz C. (sada Z.), koju zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u Z., protiv tuženog E. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik K. F. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-3399/11-2 od 12. siječnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima poslovni broj P-783/2010-6 od 7. ožujka 2011., u sjednici održanoj 25. siječnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 240.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Također odlučeno je da tužiteljica tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju tužiteljice na način da preinači presudu suda dugog stupnja i presudu suda prvog stupnja te prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev, podredno, da ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi iz čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima iz revizije presuda suda drugog stupnja se može ispitati, sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje, ne sadrži proturječnosti između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, kao niti između onog što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Pritom, tužiteljica se u reviziji ne može pozivati na navode sadržane u žalbi kojima je tužiteljica pobijala prvostupanjsku presudu, jer je revizija poseban pravni lijek, te je podnositelj na temelju odredbe čl. 386. ZPP u reviziji dužan određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih podnosi reviziju, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Predmet spora je zahtjev za isplatu neimovinske štete tužiteljici zbog smrti supruga u prometnoj nezgodi koja se dogodila ..., a za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

 

U revizijskom stupnju postupka sporno je pripada li tužiteljici naknada neimovinske štete pozivom na odredbu iz čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO).

 

Pošavši od utvrđenja da je tužiteljica 7. srpnja 2008. napustila bračnu zajednicu, supruga i četvoro djece, koji su ostali suprugu na skrb, da je suprug tužiteljice poginuo u prometnoj nezgodi ..., dan prije nego što je njegov punomoćnik podnio tužbu za razvod braka, sudovi nižeg stupnja, zaključuju da je tužiteljica napustila obiteljsku zajednicu te da joj ne pripada naknada neimovinske štete jer više ne ulazi u krug osoba iz uže obitelji.

 

Sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo u ovoj pravnoj stvari kada su odbili tužiteljičin zahtjev ali ne u svemu na temelju toga da tužiteljica nije pripadala krugu uže obitelji pokojnoga oštećenika u trenutku njegove smrti.

 

Naime, odredbom čl. 1101. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

 

Dakle, obzirom na utvrđeno činjenično stanje, suprotno shvaćanju sudova nižeg stupnja, tužiteljica je ulazila u krug uže obitelji supruga, jer je u trenutku smrti bila bračni drug oštećenog, bez obzira što je napustila bračnu zajednicu.

 

Međutim, tužiteljičin zahtjev nije osnovan iz drugih razloga.

 

Odredba iz čl. 1101. ZOO predviđa posebnu osnovu koja opravdava dosudu naknade neimovinske štete u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe. Ta odredba, posebno izdvojena unutar odjeljka Popravljanje neimovinske štete, kojom se štiti pravo na poštivanje obiteljskog života, u svojoj biti proizlazi iz prava osobnosti iz čl. 19. st. 1. ZOO. Zbog toga, pravičnu novčanu naknadu, zbog povrede tog prava, treba dosuditi samo ako su ispunjene pretpostavke iz čl. 1100. ZOO. Naime, ova odredba u okviru popravljanja neimovinske štete propisuje opće pretpostavke za dosudu pravične novčane naknade.

 

Prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema.

 

Okolnost, što je tužiteljica šest mjeseci prije smrti napustila svog supruga i svoje četvoro djece, a suprug je zbog toga namjeravao podnijeti tužbu za razvod braka, predstavlja takvu okolnost konkretnog slučaja koja ne opravdava dosudu pravične novčane naknade, pa je to razlog zbog kojeg je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti tužiteljičin zahtjev za naknadu štete, a ne razlog koji su naveli sudovi nižeg stupnja.

 

Tvrdnje, kojima se u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenje nižestupanjskih sudova.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tužiteljice (čl. 393. ZPP).

 

Zagreb, 25. siječnja 2017.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu