1                Poslovni broj: 10. P-180/2020-15                                          

 

Poslovni broj: 10. P-180/2020-15

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

            Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja P.B., P., OIB: …, zastupan po opunomoćeniku D. B., odvjetniku iz P., protiv tuženika S. d.d., Z., OIB: …, zastupan po opunomoćeniku OD Ž. i P. d.o.o., odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, vr.p.s. 132.918,31 kuna, nakon javne glavne rasprave zaključene 27. travnja 2021. u nazočnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja i zamjenika opunomoćenika tuženika, 2. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I               Utvrđuje se da ne proizvodi pravne učinke, odnosno ništetna je odredba Ugovora o kreditu broj …, članak 4.1., kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, te se obračunava mjesečno, po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi.

 

II               Nalaže se tuženiku S. d.d., Z., OIB: … da tužitelju P. B., P., OIB: … isplati iznos od 132.918,31 kn, zajedno sa zakonskim zateznom kamatom, počev od dana svakog pojedinog iznosa pa sve do isplate, po stopi koja za razdoblje do 31. prosinca 2007. iznosi 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. koja se utvrđuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (u daljnjem tekstu: z.z. kamata), i to na iznose od:

      -157,82 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 06. 2009. godine, do isplate

     - 874,95 HRK sa zateznom kamatom od dana 05.07. 2009. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 08. 2009. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 09. 2009. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 06.10. 2009. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05.11. 2009. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 12. 2009. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 01. 2010. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 02. 2010. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 03. 2010. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 07. 04. 2010. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 05. 2010. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 06. 2010. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 06. 07. 2010. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 08. 2010. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 09. 2010. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 10. 2010. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 11. 2010. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 12. 2010. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 01. 2011. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 02. 2011. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 03. 2011. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 04. 2011. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 05. 2011. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 06. 2011. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 06. 07. 2011. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 08. 2011. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 06. 09. 2011. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 10. 2011. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 11. 2011. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 12. 2011. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 01. 2012. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 02. 2012. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 06. 03. 2012. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 04. 2012. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 05. 2012. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 06. 2012. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 06. 07. 2012. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 08. 2012. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 06. 09. 2012. godine, do isplate

-1585,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 10. 2012. godine, do isplate

-1394,80 HRK sa zateznom kamatom od dana 06. 11. 2012. godine, do isplate

-1394,80 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 12. 2012. godine, do isplate

-1394,80 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 01. 2013. godine, do isplate

-1394,80 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 02. 2013. godine, do isplate

-1394,80 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 03. 2013. godine, do isplate

-1394,80 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 04. 2013. godine, do isplate

-1394,80 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 05. 2013. godine, do isplate

-1394,80 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 06. 2013. godine, do isplate

-1394,80 HRK sa zateznom kamatom od dana 06. 07. 2013. godine, do isplate

-1394,80 HRK sa zateznom kamatom od dana 07. 08. 2013. godine, do isplate

-1394,80 HRK sa zateznom kamatom od dana 06. 09. 2013. godine, do isplate

-1394,80 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 10. 2013. godine, do isplate

-1394,80 HRK sa zateznom kamatom od dana 06. 11. 2013. godine, do isplate

-1394,80 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 12. 2013. godine, do isplate

-1394,80 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 01. 2014. godine, do isplate

-1394,80 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 02. 2014. godine, do isplate

-1394,80 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 03. 2014. godine, do isplate

-1295, 86 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 04. 2014. godine, do isplate

-1295, 86 HRK sa zateznom kamatom od dana 06. 05. 2014. godine, do isplate

-1295, 86 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 06. 2014. godine, do isplate

-1295, 86 HRK sa zateznom kamatom od dana 06. 07. 2014. godine, do isplate

-1295, 86 HRK sa zateznom kamatom od dana 07. 08. 2014. godine, do isplate

-1295, 86 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 09. 2014. godine, do isplate

-1280, 27 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 10. 2014. godine, do isplate

-1280, 27 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 11. 2014. godine, do isplate

-1280, 27 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 12. 2014. godine, do isplate

-1280, 27 HRK sa zateznom kamatom od dana 06. 01. 2015. godine, do isplate

-1280, 27 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 02. 2015. godine, do isplate

-1280, 27 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 03. 2015. godine, do isplate

-1247,96 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 04. 2015. godine, do isplate

-1247,32 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 05. 2015. godine, do isplate

-1115,11 HRK sa zateznom kamatom od dana 06. 06. 2015. godine, do isplate

-1115,11 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 07. 2015. godine, do isplate

-1115,11 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 08. 2015. godine, do isplate

-1115,11 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 09. 2015. godine, do isplate

-1102,66 HRK sa zateznom kamatom od dana 06. 10. 2015. godine, do isplate

-1102,66 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 11. 2015. godine, do isplate

-1102,66 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 12. 2015. godine, do isplate

-1102,66 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 01. 2016. godine, do isplate

-1102,66 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 02. 2016. godine, do isplate

-1102,66 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 03. 2016. godine, do isplate

-1088,21 HRK sa zateznom kamatom od dana 05 04. 2016. godine, do isplate

-1088,21 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 05. 2016. godine, do isplate

-1088,21 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 06. 2016. godine, do isplate

-1088,21 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 07. 2016. godine, do isplate

-1088,21 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 08. 2016. godine, do isplate

-1088,21 HRK sa zateznom kamatom od dana 06. 09. 2016. godine, do isplate

-1081,30 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 10. 2016. godine, do isplate

-1081,30 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 11. 2016. godine, do isplate

-1081,30 HRK sa zateznom kamatom od dana 06. 12. 2016. godine, do isplate

-1081,30 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 01. 2017. godine, do isplate

-1081,30 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 02. 2017. godine, do isplate

-1081,30 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 03. 2017. godine, do isplate

-1077,12 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 04. 2017. godine, do isplate

-1077,12 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 05. 2017. godine, do isplate

-1077,12 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 06. 2017. godine, do isplate

      -1076,99 HRK sa zateznom kamatom od dana 05. 07. 2017. godine, do isplate, a u roku od 15 dana.

 

III               Nalaže se S. d.d., sa sjedištem u Z., OIB: …da tužitelju P. B., P., OIB: … naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 16.746,50 kuna zajedno sa z.z. kamatom od 2. lipnja 2021. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

             

1.               Između tužitelja P. B., OIB: …, P. i tuženika S. d.d., Z., OIB: … (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik) nije sporno da su tužitelj i pravni prednik tuženika tada V. d.d. zaključili …Ugovor o kreditu broj …, a na temelju kojega je pravni prednik tuženika odobrio tužitelju kredit u iznosu od 1.400.000,00 kuna sa svrhom kupovine obiteljske kuće i to na rok otplate kredita od 10 godina.

2.               Nije sporno da je tužitelj prihvatio obvezu iz Ugovora o kreditu tako da se obvezao tuženiku plaćati redovnu kamatnu stopu sukladno odluci o kamatama i naknadama tuženika, a koja je na dan sklapanja predmetnog ugovora iznosila 5,99% i da je usuglašeno da se redovna kamatna stopa obračunava mjesečno po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi.

3.               Sporno je između tužitelja i tuženika je li ništetna odredba Ugovora o kreditu broj … i to čl. 4. t. 1. koji glasi: "Redovna kamata: korisnik kredita obvezuje se platiti kreditoru redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,99% godišnje i promjenjiva je, a obračunava se mjesečno po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi, a korisnik kredita ju uplaćuje mjesečno zajedno s glavnicom."

4.               Dakle, sporno je je li ta odredba Ugovora ništetna zbog činjenice da je tužitelju u trenutku sklapanja ugovora jedino bila poznata kamatna stopa od 5,99%, a tuženik ju je kroz vrijeme otplate kredita povećavao i tužitelja nije informirao o relevantnim parametrima promjene kamatne stope tj. tužitelj nije bio upoznat o čemu točno ovisi promjena kamatne stope. Po ocjeni tužitelja proizlazi da je promjena kamatne stope u potpunosti bila prepuštena volji tuženika kao kreditora, a njemu kao potrošaču način promjene nije jasan, nije određen, a nije ni odrediv. Zaključno tužitelj smatra da u tom slučaju treba zaključiti kako je Ugovor sklopljen bez odredbe o promjenjivosti kamatne stope prema odluci banke.

5.               Zbog činjenice da je odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03-dalje ZZP/03), sada čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15 i 14/19-dalje ZZP/14) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, tužitelj smatra da sud treba utvrditi ništetnom odredbu navedenog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena kamatna stopa promjenjiva, a pri tome se pozvao na odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Visokim Trgovačkim sudom RH i Vrhovnim sudom RH koji su svoje odluke donijeli u predmetima P-1401/12, Pž-7129/13 i Revt-249/14.

6.               Tužitelj zaključuje kako je tuženik postupao suprotno odredbama važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to suprotno čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to čl. 96. i 97. te i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 -  dalje u tekstu: ZOO), a jer su sudovi jasno utvrdili u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, postojanje povreda propisa o zaštiti potrošača i u tom slučaju takvo utvrđenje prema kojem je utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom ugovorna kamata kao promjenjiva, treba biti utvrđena ništetnom i nepoštenom u svim ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a ne samo u odnosu na ugovore s valutnom klauzulom u CHF.

7.               Pozivajući se na pravomoćnu presudu u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a u kojoj je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna  2003. do 31. prosinca 2008., a u kojem razdoblju je sklopljen Ugovor koji je predmet ove parnice, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, tužitelj je osim utvrđenja da je rečena odredba čl. 4. t. 1. Ugovora ništetna predložio da sud presudom naloži tuženiku da mu isplati ukupno 140.448,38 kuna zajedno sa z.z. kamatom koja teče od dana uplate svakog pojedinog anuiteta pa sve do isplate, zajedno s troškom parničnog postupka na koji je tužitelj zahtijevao z.z. kamatu od donošenja presude pa sve do isplate.

8.              Naime, odgovarajući na tužbu tuženik je isticao kako je tužiteljevo pozivanje na presudu posl. broj Pž-7129/13 i Revt-249/14 neosnovano zbog činjenice što se u postupku pred VTSRH odlučivalo o tužbenom zahtjevu udruge Potrošač koja se isključivo referirala na ugovore o potrošačkom kreditiranju u kojima je ugovorena valutna klauzula (CHF), a upravo je bit parnice pred VTSRH bila tvrdnja tih tužitelja da su ugovori koji sadrže i valutnu klauzulu u CHF i odredbu o jednostranoj metodologiji promjene kamatne stope pretegotni za potrošače jer sadrže dva varijabilna elementa, od kojih je kod prvog, uslijed financijske krize došlo do drastičnih promjena, a za razliku od CHF-a tečaja, HRK je domaća valuta čije tečajne promjene u odnosu na druge valute ne utječu na visinu glavnice kredita i onda u konkretnom slučaju nema govora o mogućnosti primjene utvrđenja i sudskih stajališta u konkretnom predmetu, a time nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva u ovom sporu.

              Tuženik je istakao i  prigovor zastare svih utuženih iznosa jer da se tužitelj u tužbi poziva na stjecaj bez osnove i da onda potražuje iznose od tuženika koje je tuženik navodno bez osnove stekao u razdoblju od travnja 2007. do podnošenja tužbe.

9.              Tuženik obrazlaže svoj prigovor zastare tako da u slučaju kada bi se utvrdila ništetnost dijela odredbe Ugovora kako to navodi tužitelj, zastarni rok teče od dana sklapanja Ugovora odnosno isplate po osnovi koja je naknadno otpala i zbog toga, imajući u vidu petogodišnji zastarni rok svi iznosi koje je tužitelj platio u korist računa tuženika prije 2014. po osnovi Ugovora o kreditu su zastarjeli.

10.               U slučaju, tvrdi tuženik, ako bi se postupak kvalificirao kao postupak radi vraćanja mjesečnih anuiteta tada bi bio primjenjiv zastarni rok iz odredbe čl. 226. ZOO-a koji  propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Slijedom navedenog svi iznosi koje je tužitelj platio u korist računa tuženika prije 2016. po osnovi Ugovora o kreditu su zastarjeli. Sve što je istakao u odnosu na prigovor zastare potraživanja tuženik je obrazložio i pravno ističući kako tijek zastare potraživanja tužitelja nije prekinut podnošenjem tužbe u parnici radi zašite kolektivnih prava i interesa pokrenutog od strane udruge Potrošač, a jer se u tom sporu radi o zaštiti potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, a ne ugovori u HRK.

              Tuženik se očitovao o tvrdnji tužitelja da je odredba Ugovora o kreditu ništava odnosno nepoštena tako da je istakao da se pozvao na ZZP/07 u kojem je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je čl. 96. određeno da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

              Tuženik je ocijenio da je tužitelj dužan dokazati kako osnovu svog tužbenog zahtjeva, a i visinu tužbenog zahtjeva, a da neće to moći dokazati jer neće biti ispunjeni uvjeti koji bi bili potrebni da bi se određena ugovorna odredba utvrdila ništetnom. Ocijenio je da bi određena ugovorna odredba bila ništetna trebalo bi utvrditi da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba nejasna ili teško razumljiva ili teško uočljiva, kao i da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i zbog toga uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana  na štetu potrošača, ovdje tužitelja.

11.               Kako ni jedna od tri pretpostavke nije ispunjena pa zbog toga po ocjeni tuženika tužitelj nema pravo tražiti navedeni novčani iznos zbog stjecaja bez pravne osnove, dakle da ne može osnovano zahtijevati ni novčane iznose u skladu s odredbom čl. 1111. st. 3. ZOO-a.

12.               Tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu i predložio da sud tužitelja s tužbenim zahtjevom odbije posebno iz razloga što niti iz jednog dokaznog prijedloga ne proizlazi da je visina tužbenog zahtjeva osnovana. Kako tužitelj nije dokazao osnovu svog tužbenog zahtjeva tada da nema mjesta raspravljanju o visini tužbenog zahtjeva.

13.              Protivio se dokaznom prijedlogu tužitelja radi izvođenja dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, a opreza radi, ako bi sud odlučio raspravljati o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva istakao je da se protivi tužbenom zahtjevu kojeg je navodno tužitelj specificirao na iznos od 140.448,38 kuna, a na temelju pribavljene dokumentacije od tuženika i nakon što je taj novčani iznos utvrdio prije utuženja financijsko knjigovodstveni vještak matematičkim izračunom, u smislu razlike preplaćenih kamata u navedenom iznosu.

14.               U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu broj … i Ugovor o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, a zaključen … između kreditora, pravnog prednika tuženika S. d.d. tada V. d.d., Z., i korisnika kredita tj. tužitelja B. P. iz P., koji je solemniziran kod javnog bilježnika Z. D. iz N. G. …, zatim je pročitan pisani nalaz s mišljenjem financijsko knjigovodstvenog vještaka mr. sc. M. O. dipl. ecc., a koji je pisani nalaz i mišljenje dostavio sukladno rješenju ovoga suda posl. broj 10. P-180/2020-8 od 26. siječnja 2021. i na temelju kojega je vještak uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to u rečeni Ugovor o kreditu broj … te i uvidom u drugu dokumentaciju trebao utvrditi da li je tužitelj svojom otplatom na temelju toga Ugovora do konačne otplate preplatio novčane iznose u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa, te koliki je iznos preostale glavnice izražene u kunama, na dan konačne otplate kredita tužitelj preplatio svojom uplatom u odnosu na iznos da se od početka otplate do dana konačne otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa.

15.               U svrhu dokazivanja saslušan je tužitelj.

16.               Na temelju ovako izvedenih dokaza, savjesnom analizom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka  sud je utvrdio da je konačno uređeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

17.               Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu broj … od dana… koji su zaključili kreditor V. d.d., pravni prednik tuženika i korisnik kredita tj. tužitelj P. B. i to čl. 4. t. 1. u kojoj je utvrđeno: "Redovna kamata: korisnik kredita obvezuje se platiti kreditoru redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora, a koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 5,99%, kamatna stopa je promjenjiva, obračunava se mjesečno po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi, a korisnik kredita je uplaćuje mjesečno zajedno s glavnicom. Efektivna kamatna stopa na dan sklapanja ugovora iznosi 6,39%. Potpisom ovog ugovora korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te da mu je kreditor uručio otplatnu tablicu, uz napomenu da je iskazana efektivna stopa važeća na datum izrade otplatne tablice."

              Također je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa, od 132.918,31 kunom, zajedno sa z.z. kamatama na pojedinačne novčane iznose, kako stoje u izreci presude tj. od dana uplate pa sve do konačne isplate, a sve zbog stjecanja ovih novčanih iznosa bez pravne osnove. Tužitelj je ocijenio kako je tuženik na temelju rečene ništetne ugovorne odredbe stekao navedene novčane iznose i zbog toga što je navedena ugovorna odredba ništetna tada mu je tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju navedene ništetne odredbe, a u smislu odredbe čl. 111. i 115. ZOO-a.

18.               Sporno je između stranaka je li navedena ugovorna odredba ništetna i ima li tužitelj osnovano pravo zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa kako ih je u pisanom nalazu i mišljenju utvrdio financijsko knjigovodstveni vještak, a na temelju istog nalaza tužitelj i smanjio svoj tužbeni zahtjev. S tim u vezi sporno je i da li je prigovor zastare osnovan, a koji je tijekom postupka isticao tuženik.

19.               Naime, odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03-dalje ZZP/03) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnoj Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirala od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a osobito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

20.               Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu P-1401/12 utvrđeno je da su tuženici u tom kolektivnom sporu, a između kojih je i tuženik u ovom sporu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi jer da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope. To znači da potrošači nisu imali na raspolaganju osnovne parametre o kojima ovisi kretanje kamatne stope te da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva niti poštena, a time je kao takva utvrđena kao ništetna.

21.               Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12-dalje u tekstu ZZP/07) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

22.               Ocjena je ovog suda da se tužitelj može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda, kako su ranije spomenute, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a i kada se radi o kreditu u kunama jer i Visoki Trgovački sud u presudi posl. broj Pž-6632/2017 na stranici 44 svog obrazloženja određeno naveo: "Odredba prema kojoj je ugovorna kamata promjenjiva prema odluci banke već je utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom, i to u svim ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a ne samo u ugovorima s valutnom klauzulom u CHF."

23.               Dakle, na temelju izvršenog uvida u Ugovor o kreditu broj …i to čl. 4. ovaj sud je utvrdio da je tim člankom predmetnog Ugovora ugovorena kamata koju će tužitelj kao korisnik kredita banci plaćati po kamatnoj stopi koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,99%, da je kamatna stopa promjenjiva, obračunava se mjesečno zajedno sa glavnicom, a da je efektivna kamatna stopa na dan sklapanja ugovora 6,39%.

24.               Ugovorna odredba iz čl. 4.1. rečenog Ugovora o kreditu od … kojim je ugovoreno da se tužitelj obvezuje tuženiku platiti kamatu koja je promjenjiva i obračunava se mjesečno po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi, za svakog je prosječnog potrošača posve nerazumljiva, jer je njena promjena vezana za odluku banke koja predstavlja ispravu koja je stručna i kao takva razumljiva isključivo osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, a tužitelju kao prosječnom potrošaču u času sklapanja ugovora nije mogla biti razumljiva.

25.               Iz iskaza tužitelja koji je saslušan na glavnoj raspravi sud je utvrdio da je tužitelja, iako je prije  sklapanja pročitao ugovor i Opće uvjete tuženika, ipak zanimalo zašto je u Ugovoru kreditor utvrdio da će kamatna stopa biti promjenjiva. Tužitelj je uvjerljivo istakao kako je bio oprezan i koncentrirao se na tu odredbu Ugovora, a službene osobe u banci su mu rekle da se ne treba sekirati, a u slučaju da kamatna stopa bude povećana da će onda rata njegovog kredita biti povećana za 100,00 do 200,00 kuna i on je to prihvatio. Naglasio je kako je službenika banke osobno poznavao, službenik mu je sve priopćio što ga je zanimalo i ponovio mu je da njegova rata kredita zbog promjene kamatne stope može biti neznatno veća, a nakon toga je on pristao i zaključio Ugovor na temelju kojeg  mu je kao korisniku kredita kreditor odobrio novčani iznos od 1.400.000,00 kuna, a on se obvezao vratiti kredit u dijelu glavnice i kamate u ukupno 120 mjesečnih anuiteta.

26.               Dakle, upravo iz iskaza tužitelja proizlazi da ga je i javni bilježnik upozorio na promjenjivu kamatnu stopu, a on je javnom bilježniku priopćio kako je dobio pojašnjenje od službenika banke da ako kamatna stopa bude promjenjiva da može biti ukupan iznos mjesečne rate povećan za 100,00 do 200,00 kuna i da je na to pristao. Obrazložio je tužitelj kako zna da promjenjiva kamatna stopa može ići i za korist kreditora i za korist korisnika kredita. Također je objasnio da nije zaključio s kreditorom Ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom za čitavo razdoblje otplate jer je u tom slučaju bio u obvezi kreditoru položiti malo veću novčanu svotu, a koju on u to vrijeme, kada je ugovor sklopljen, nije imao. Upravo  zbog toga mu je rečeno da će u Ugovoru biti utvrđeno da će kamatna stopa biti promjenjiva.

              Kada je tužitelj utvrdio i to na temelju obavijesti o promjeni kamatne stope, da je rata kredita daleko veća i to daleko veća nego li mu je priopćeno od strane službenika banke, odmah je reagirao kod kreditora i tada mu je rečeno da će, ako prebaci sva svoja novčana sredstva i mirovinu koju redovito dobiva preko tadašnje V. d.d., kamatna stopa biti neznatno veća. Napomenuo je da je u početku otplate kredita rata iznosila oko 14.300,00 kuna, da je taj iznos plaćao oko godinu dana, a da bi zbog promjene kamatne stope nakon godine rata iznosila čak 17.400,00 kuna mjesečno. Od tuženika je dobio tužitelj pisani i usmeni odgovor da se ne mora brinuti jer da će na kraju banka sve njemu refundirati s tim što je sam utvrdio da se zadnje godine otplate kredita rata smanjila za svega 100,00 kuna mjesečno.

27.              Sud poklanja vjeru iskazu tužitelja i upravo zaključuje na temelju njegovog istinitog i uvjerljivog iskaza da i on ulazi u krug prosječnog potrošača kojemu čl. 4.1. Ugovora o kreditu od 18. lipnja 2007., o promjenjivoj kamatnoj stopi nije mogao biti razumljiv upravo zato što je bio uvjeren da će mjesečna rata eventualno na temelju promjenjive kamatne stope biti neznatno povećana, a ne značajno. Proizlazi da tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o promjeni kamatne stope tako da bi tužitelj bio na pravilan i jednostavan način obaviješten što u smislu povećanja mjesečne rate kredita znači odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi.

28.               Tuženik je samostalno donosio odluke o promjeni kamatne stope, a kraj činjenice da je predmetni Ugovor o kreditu unaprijed sastavljen od strane tuženika kao banke, jedino ispravno treba zaključiti da ugovorne stranke nisu pregovarale o sadržaju ugovornih odredbi niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj ugovora pa je čl. 4.1. Ugovora, suprotna načelu savjesnosti i poštenja tužitelju kao potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora i to u pogledu promjene kamatne stope i promjene anuiteta. Radi toga je navedene odredba Ugovora uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita i potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na tuženika kao banku i trgovca koja je na drugoj ugovornoj strani. Sve to je suprotno temeljnim načelima obveznog prava o ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima. Ta odredba ugovora o kreditu je i nepoštena jer je ZZP/03 i ZZP/07 propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

              Zbog iznesenih razloga navedena ugovorna odredba je u smislu ZZP nepoštena, a time i ništetna u smislu odredbe čl. 102. ZZP/07 pa ne proizvodi nikakve pravne učinke.

29.               Prigovor tuženika da je potraživanje tužitelja zastarjelo nije osnovan. Naime, Građanski odjel VSRH na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. donio je Zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju iz zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 odnosno čl. 104. st. 1. ZOO/91, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću ove odluke kojom su utvrđene ništetnim odredbe ugovora o kreditu.

30.               Zbog svega naprijed istaknutog ocjena je ovog suda da tužitelj ima pravo na isplatu novčane razlike između obveze za isplatu kamate i stvarno plaćene kamate primjenom navedene ništetne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate, pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO/05, a u pogledu plaćanja zatezne kamate tužitelj ima pravo na istu primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a  upravo zbog toga što je tuženik znao i mogao znati da se radi o nedopuštenom raspolaganju pa je kao takav nepošten i tužitelj ima pravo na zatezne kamate na svaki pojedini iznos od dana izvršenih plaćanja.

31.               Imenovani vještak financijsko knjigovodstvene struke je u pisanom nalazu i mišljenju istakao da je postupio po rješenju suda, izvršio uvid u pisanu dokumentaciju i u nalazu i mišljenju odgovorio na upit suda da li je tužitelj svojom otplatom na temelju ugovora o kreditu do konačne otplate kredita preplatio novčane iznose u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate promjenjivala početna ugovorena kamatna stopa, te koliki je iznos preostale glavnice, izražene u kunama, na dan konačne otplate kredita tužitelj preplatio svojom uplatom u odnosu na iznos da se od početka otplate do konačne otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa.

              Financijsko knjigovodstveni vještak mr. sc. M. O. je u nalazu utvrdio da je tužitelju na temelju Ugovora o kreditu broj … od … tuženik kao kreditor odobrio kredit u kunama, u iznosu od 1.400.000,00 kuna na rok od 10 godina uz kamatnu stopu od 5,99% te je ugovoren anuitet u iznosu od 15.535,84 kune mjesečno do isplate kredita. Tijekom razdoblja otplate kredita kamatna stopa se mijenja više puta i to na nižu stopu od 5,29% pa sve do najvećeg iznosa kamate od 8,65%, a zbog čega su se mijenjale i rate ugovorenih mjesečnih anuiteta, a što je bilo vidljivo i u početnom planu otplate kredita (stranica 42-2 spisa).

              Vještačenjem je utvrđen iznos koji bi se platio da se nije mijenjala kamatna stopa i stvarno plaćeni iznos te je utvrđena razlika za čitavo vrijeme otplate kredita. Vještak je napomenuo kako je do 4. prosinca 2008. tužitelj tuženiku izvršio manju uplatu za 4.653,03 kune u odnosu na početni otplatni plan i to zbog manje kamatne stope, a nakon toga tj. od 5. siječnja 2009. pa nadalje rate su bile u većem iznosu od početno ugovorenih, a u stanje preplate u odnosu na početni plan otplate kredita tužitelj je došao 4. lipnja 2009. za iznos od 157,82 kune, te je do kraja otplate kredita konstantno svaki mjesec povećavao svoju preplatu i to za iznose koji su u tablici vještaka iskazani kao razlika, a konačni iznos preplate je vještak utvrdio kao iznos od 152.918,31 kunu.

              Zaključno je mišljenje vještaka da je tužitelj prema Ugovoru o kreditu i prema planu otplate kredita, tuženiku trebao uplatiti u 120 rata ukupno 1.864.300,92 kune, a zbog promjene kamatnih stopa u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu uplatio je 1.997.219,23 kune odnosno na dan konačne otplate kredita 4. srpnja 2017. otplatio je 132.918,31 kunu više nego što bi uplatio da se od početka otplate do dana konačne otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa.

32.              Nalazu vještaka nije prigovoreno, a kako je vještak mr. sc. M. O. u svemu postupio po pozivu suda iz navedeno rješenja i na vrlo stručan, a jednostavan način utvrdio pojedinačne novčane iznose po osnovi razlike u preplati od 4. lipnja 2009. pa sve do konačne otplate kredita, nije bilo razloga takav nalaz i mišljenje ne prihvatiti i na istom u pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelju dosuditi u cijelosti zahtijevane iznose, kako ih je specificirao u podnesku od 19. travnja 2021.

33.               Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog 26. travnja 2021. (Su-IV-16/21-8) smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka) predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, uvijek potreban pristanak tuženika.

34.               Kako je tužitelj tužbeni zahtjev postavio na iznos od 140.448,38 kuna, a smanjio ga na 132.918,31 kunu, proizlazi da je djelomično povukao tužbu i zahtjev za 7.530,07 kuna i u tom slučaju treba zaključiti da je zbog djelomičnog povlačenja tužbe i tuženiku, koji je zahtijevao troškove parničnog postupka, iste trebalo priznati sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a.

Tuženika je kao i tužitelja zastupao opunomoćenik-odvjetnik pa je strankama kao izdatke u smislu odredbe čl. 151. st. 2. ZPP-a trebalo priznati parnične troškove na koje imaju pravo opunomoćenici-odvjetnici temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12 i Izmjene i dopune u NN br.103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa).

35.               Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu parnične troškove je sud tužitelju dosudio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i to znači da je odvjetniku priznata nagrada za sastav tužbe (Tbr. 7.1.) u iznosu od 2.500,00 kn, za sastav obrazloženih podnesaka od 22. studenog 2020. (Tbr. 8.1.) i 19. travnja 2021. po 2.500,00 kn za svaki, a radi zastupanja na ročištima (Tbr. 9.1.) od 30. studenog 2020., 11. prosinca 2020. i 27. travnja 2021. također po 2.500,00 kn ili ukupno po osnovi zastupanja 15.000,00 kuna.

35.               Kako je tužitelj obveznik plaćanja sudskih pristojbi sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19) i to na tužbu u iznosu od 1.754,00 kune i presudu u iznosu od 1.680,00 kuna proizlazi da je trošak sudskih pristojbu ukupno 3.434,00 kuna, a što zajedno s troškom zastupanja predstavlja iznos od ukupno 18.434,00 kuna.

              Tužitelj je platio trošak za vještačenje iznosom od 3.000,00 kuna pa je ukupan trošak parničnog postupka na strani tužitelja utvrđen iznosom od 21.434,00 kuna.

              Tuženiku je valjalo priznati troškove koje je imao radi zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku, a sukladno osnovici koja zbog povlačenja dijela tužbe iznosi 7.500,00 kuna i u tom slučaju za sastav odgovora na tužbu tuženik ima pravo zahtijevati od tužitelja 750,00 kuna (Tbr. 7.1.), a isti novčani iznos ima pravo zahtijevati i za sastav obrazloženog podneska od 8. prosinca 2020. i za zastupanje na ročištima od 30. studenog 2020., 11. prosinca 2020. i 27. travnja 2021. Kako je opunomoćenik tuženika obveznik plaćanja PDV-a po stopi od 25% (Tbr. 42.), osnovica za obračun PDV-a iznosi 3.750,00 kuna, PDV iznosi 937,50 kuna pa je ukupan trošak tuženika zbog povučenog dijela tužbe 4.687,50 kuna.

              Kada se međusobno prebiju troškovi tužitelja od 21.434,00 kuna i troškovi tuženika od 4.687,50 kuna dobije se iznos od 16.746,50 kuna koji predstavlja trošak tužitelja koji mu je priznat sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i to sa z.z. kamatom od dana donošenje presude pa sve do isplate.

36.               Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

 

U Požegi 2. lipnja 2021.

Sudac:

Ljubomir Mirković v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba. Podnosi se ovom sudu, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

 

              DNA:

              1. Odvjetnik D. B.

              2. OD Ž. i P. d.o.o.