Poslovni broj: UsIgr-450/20-6

             

 

 

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E Nj E

              Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te T. T., zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja G. B., S., B., protiv tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru, Zadar, Ivana Mažuranića 30, radi uklanjanja građevine, 2. lipnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o je

 

Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjev za oglašavanje ništavim i poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/I-362-02/16-02/1731, Urbroj: 443-02-03-24/28-20-26 od 3. studenoga 2020., tužiteljev zahtjev za izdavanjem privremene mjere odgodom izvršenja toga rješenja do pravomoćnog završetka ovoga spora, i tužiteljev zahtjev za naknadu troška ovoga spora.

 

Obrazloženje

 

Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje):

- utvrđeno je da je rješenje tuženika Klasa: UP/I-362-02/16-02/…, Urbroj: 531-07-1-3-4-… od 23. prosinca 2016. (dalje: rješenje o uklanjanju) kojim je vlasniku i investitoru (ovdje tužitelju) naređeno da u roku od 90 dana od dana dostave toga rješenja ukloni u tomu rješenju opisane dijelove građevine odn. rekonstrukcije, postalo izvršno 29. ožujka 2017.;

- utvrđeno je da vlasnik i investitor (ovdje tužitelj) u tomu roku to nije uklonio;

- vlasnika i investitora (ovdje tužitelja) se prisiljava na uklanjanje izricanjem prve novčane kazne u iznosu 30.000,00 kuna koju je u roku od 8 dana dužan uplatiti u korist državnog proračuna;

- upozorava se vlasnika i investitora (ovdje tužitelja) da će se u slučaju neuplate ove novčane kazne izvršenje te novčane obveze provesti sudskim putem, kao i da će ga se u slučaju neuklanjanja prisiljavati drugom novčanom kaznom.

Tužitelj, u pravodobnoj tužbi, i na raspravi, u bitnome, prigovara sljedeće. Zbog pandemije bolesti COVID-19, da nije mogao pristupiti na područje RH. Stoga da djelomično nije a djelomično jeste (jeste za unutarnji dio) izvršio rješenje o uklanjanju. Tužitelj da je čekao pravomoćnost odluke iz parničnog postupka, nakon čega da je podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu rekonstrukciju. Osporeno rješenje da je nejasno, nepotpuno i proturječno i u izreci i u obrazloženju. U izreci osporenog rješenja dimenzije objekta uklanjanja da su navedene „cca“. Tužitelj da nije imao dostatno vremena za uklanjanje. Ostali tužbenim navodima upire na nezakonitost rješenja o uklanjanju. Tužbenim zahtjevom traži oglašavanje ništavim, podredno poništenje, osporenog rješenja. Predlaže izdavanje privremene mjere odgodom izvršenja osporenog rješenja do pravomoćnog završetka ovoga spora, jer da tužitelju prijeti teško popravljiva šteta u vidu velikih troškova skopčanih sa uklanjanjem.

Tuženik, u odgovoru na tužbu, u bitnome, ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja i predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

U sporu je održavanjem javne rasprave 27. svibnja 2021. strankama omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje: ZUS).

              U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa tuženika Klasa: UP/I-362-02/16-02/… dostavljenog uz odgovor na tužbu. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Tužitelj ni ne spori činjenice pravno odlučne za rješavanje ove upravne stvari odn. to da tužitelj nije dobrovoljno izvršio egzistentno i izvršno rješenje o uklanjanju.

Stoga je osporenim rješenjem tužitelju-fizičkoj osobi zakonito i pravilno izrečena prva novčana kazna u iznosu 30.000,00 kn za predmetnu građevinu, koja je, u osnovi i u visini, sukladna članku 114. stavku 3. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18) i članku 2. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“ broj 46/20 i 80/20); kao i članku 31. stavku 3. ranije važećeg Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“ broj 153/13) i članku 2. ranije važećeg Naputka o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori („Narodne novine“ broj 23/18).

Zahtjev za izdavanje građevinske dozvole priložen na raspravi, nije relevantan za rješavanja ove upravne stvari, jer je podnesen nakon donošenja osporenog rješenja.

Izreka je osporenog rješenja posve jasna i određena, i to u svim elementima njime tužitelju nametnute ovdje predmetne novčane obveze (prve novčane kazne). Prethodno navedene činjenice koje su pravno odlučne za donošenje osporenog rješenja su u tomu rješenju pravilno, potpuno i neproturječno obrazložene. Stoga su tomu suprotni tužiteljevi prigovori neosnovani. 

Tužitelju je ostavljen rok od 90 dana za dobrovoljno izvršenje uklanjanja. Po proteku toga roka je rješenje o uklanjaju postalo izvršno 29. ožujka 2017. To je gotovo dvije godine prije nastupanja pandemije bolesti COVID-19. Zato neosnovano tužitelj tvrdi da nije imao vremena za izvršenje i da ga je u tomu spriječila navedena pandemija.

Tužbene prigovore na opis i identifikaciju predmeta uklanjanja se ne može  razmatrati u ovome sporu, jer se tiču rješenja o uklanjanju, čija ocjena zakonitosti nije predmet ovoga spora. Isto vrijedi i za sve ostale tužiteljeve prigovore kojima se upire na nezakonitost rješenja o uklanjanju.

Uostalom, rješenje o uklanjanju, ne samo da je izvršno, nego je i pravomoćno, jer je tužitelj pravomoćno izgubio drugi upravni spor u kojemu je tužbenim zahtjevom tražio poništenje rješenja o uklanjanju.

              Zbog navedenog je ovaj sud tužiteljeve prigovore ocijenio neosnovanima a osporeno rješenje zakonitim; ne nalazeći ostvarenje kojega od razloga ništavosti (članak 128. stavak 1. ZUP-a) na koje pazi po službenoj dužnosti (članak 31. stavak 2. ZUS-a) pa je, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, presuđeno kao u izreci.

Privremenu mjeru se može izdati ako je to nužno kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta (članak 47. stavak 1. ZUS-a), o čemu se ovdje ne radi, jer se predmetna novčana kazna ne može smatrati nanošenjem tužitelju štete, a budući da je ista zakonom predviđeno sredstvo za prisiljavanje tužitelja na postupanje po izvršnom rješenju o uklanjanju odnosno zakonom predviđena sankcija za zakonom predviđeno protupravno ponašanje-nepostupanje po naredbi iz izvršnog rješenja o uklanjanu. Jednako tako se štetom ne mogu smatrati ni obveznikovi troškovi u izvršenju obveze nametnute mu izvršnim i pravomoćnim upravnim rješenjem – konkretno tužiteljevi troškovi skopčani sa tužiteljevim izvršenjem rješenja o uklanjanju. Stoga je, na temelju članka 47. ZUS-a, o tužiteljevom zahtjevu za izdavanje privremene mjere riješeno kao u izreci.

Zbog neuspjeha tužitelja u ovome sporu, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a, o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troška ovoga spora je riješeno kao u izreci. 

 

U Splitu 2. lipnja 2021.

                               SUDAC

                                Milan Franić

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik