- 1 -              Kzz 26/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 26/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. M. F. zbog prekršaja iz čl. 163. st. 1. u vezi sa st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11, 80/13, 158/13 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14 i 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20 – dalje: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti od 26. svibnja 2021. broj ZPP-DO-38/2021 podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru od 26. siječnja 2021. broj Pp P-2361/2020-10, u sjednici održanoj 2. lipnja 2021.

 

p r e s u d i o j e :

 

              Odbija se kao neosnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 26. svibnja 2021. broj ZPP-DO-38/202.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno citiranom presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 26. siječnja 2021., broj 42. Pp-P-2361/2020 oslobođen je od optužbe os. M. F. zbog prekršaja iz čl. 163. st. 1. u vezi st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19 - dalje: ZSCP).

 

2. Protiv te pravomoćne presude Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 88. st. 2. i čl. 165. st. 3. PZ-a, s prijedlogom da se utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je citiranom pravomoćnom presudom i sudskim postupkom koji joj je prethodio u korist osuđenika povrijeđen zakon u odredbi čl. 195. st. 2. u vezi s odredbama čl. 88. st. 2. i čl. 165. st. 3. PZ-a.

 

3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

 

4. Državni odvjetnik tvrdi da je sud u pobijanoj presudi os. M. F. oslobodio od optužbe jer je, umjesto da se rukovodi načelom slobodne ocjene dokaza, svoje zaključke donio primjenom tzv. formalnim dokaznim načelom prema kojemu se predmetni prekršaj može dokazivati isključivo jednim jedinim dokazom, svjedočenjem policajca kao službene osobe koja je obavljajući nadzor prometa osuđenika zatekla u prekršaju.

 

5. Državni odvjetnik ističe da sud očito ne razlikuje i samim tim izjednačava taksativno navedene procesne uvjete za izdavanje obveznog prekršajnog naloga iz čl. 239. st. 1. u vezi čl. 233. st. 1. toč. 1. PZ-a s formalnim dokaznim načelom koji u odnosu na dokazivanje krivnje počinitelja prekršaja ne postoji. U zahtjevu se navodi da sud pogrešno primjenjujući navedeno formalno dokazno načelo nije izvršio dužnost da se brine o svestranom raspravljanju predmeta, u smislu odredbe čl. 165. st. 3. PZ-a, iako je za to imao temelj i obvezu koja je proizlazila iz iskaza svjedoka D. K., policajaca koji je sačinio obvezni prekršajni nalog i stoga što je u prekršajnom nalogu (list 4.) navedeno da je prekršaj utvrdio pomoćnik načelnika J. V.

 

6. Suprotno izloženim tvrdnjama državnog odvjetnika, pobijanom pravomoćnom presudom sud nije os. M. F. oslobodio od optužbe primjenjujući tzv. formalno dokazno načelo jer iz obrazloženja presude proizlazi da je sud zaključak o dokazanosti optužbe izveo na temelju slobodne ocjene dokaza, a ne samo na temelju iskaza policajca D. K. koji je podnio obvezni prekršajni nalog od 4. rujna 2020.

 

6.1. Naime, u obrazloženju pobijane pravomoćne presude sud, osim što je cijenio iskaz svjedoka K., a koji je potvrdio obranu osuđenika da je on u trenutku obavljanja kontrole bio vezan sigurnosnim pojasom, između ostalog naveo i da „… je bilo kakvo dojavljivanje nepropisne vožnje od strane sudionika u prometu neprihvatljivo jer osoba koja vrši dojavu i direktno ne obavlja kontrolu prometa niti utvrđuje identitet potencijalnog počinitelja prekršaja, a svakako nije prihvatljivo da su u svakoj situaciji i u pravilu prilikom vozila u kretanju s izvjesne udaljenosti može potpuno sigurno zaključiti da je nepoznati vozač počinio određeni prekršaj.“, kao i da „…u konkretnom slučaju svjedok K. nije mogao sa sigurnošću istaknuti da li je okrivljenik u ovoj prometnoj situaciji koristio sigurnosni pojas prije nego li je zaustavljen od njegove strane, onda nema sigurnih dokaza da se na strani navedenog vozača radilo o izvršenju ove protupravne radnje, uslijed čega je sud okrivljenika u nedostatku dokaza za sporni prekršaj oslobodio optužbe.“

 

6.2. Iz citiranog dijela obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja u izvođenju zaključaka cijenio i dio iskaza svjedoka K. u kojem je on naveo da je protupravnu radnju utvrdio prema dojavi kolege policajca. Međutim, sud je, primjenjujući pravila logičnog zaključivanja, izveo zaključak da se na opisan način, dojavom od strane treće osobe da je prekršaj nevezanja sigurnosnim pojasom počinjen, ne može sa potpunom sigurnošću to utvrditi i stoga očito nije našao za potrebnim na raspravi ispitati dojavitelja prekršaja J. V.

 

6.3. Dakle, suprotno navodima državnog odvjetnika, sud je svoje zaključke izveo upravo primjenom pravila o slobodnoj ocjeni dokaza iz čl. 88. st. 2. PZ-a, a ne primjenom tzv. formalnog dokaznog načela, tako da se neosnovano zahtjev ističe povreda te odredbe.

 

6.4. Sud se u obrazloženju pobijane presude niti u jednom dijelu ne poziva na odredbe čl. 239. st. 1. i čl. 233. st. 1. toč. 1. PZ-a, koje popisuju pod kojim uvjetima ovlašteni tužitelji mogu podnositi prekršajni, odnosno obvezni prekršajni nalog, tako da je bez ikakvog uporišta tvrdnja iz zahtjeva da je sud ne razlikujući ove procesne uvjete za posizanje prekršajnog naloga od pravila o ocjeni dokaza i da je sud te procesne uvjete pogrešno izjednačio s pravilima o formalnoj ocjeni dokaza.

 

6.5. To što je sud u dijelu obrazloženja naveo da se navedeni prekršaj sudionika u prometu utvrđuje isključivo neposrednim opažanjem od strane službene osobe, a što je točno jer je to sukladno naprijed citiranim propisima iz čl. 239. st. 1. u vezi čl. 233. st. 1. toč. 1. PZ-a procesna pretpostavaka za podnošenje prekršajnog, odnosno obveznog prekršajnog naloga, u kontekstu svega naprijed navedenog, ne znači da je sud osuđenika oslobodio od optužbe samo zbog formalnih procesnih razloga, jer je sud oslobađajuću presudu donio na temelju slobodne ocjene dokaza.

 

7. Nadalje, neosnovano državni odvjetnik tvrdi da je sud propuštanjem da na raspravi ispita J. V. kao osobu koja je policajcu K. dojavila da osuđenik tijekom vožnje nije bio vezan, povrijedio odredbu čl. 165. st. 3. PZ-a jer na taj način sudac nije ispunio svoju dužnost da se brine o svestranom raspravljanju predmeta.

 

7.1. Naime, državni odvjetnik pogrešno procesnu dužnost suca da se brine o svestranom raspravljanju predmeta iz čl. 165. st. 3. PZ-a, (koju sud ima i kao što ima i dužnost da sprečava svako odugovlačenje postupka, da se brine o održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu suda) tumači kao dužnost suda da u tzv. inkvizicionom postupku, bez obzira na prijedloge stranaka, utvrdi tzv. materijalnu istinu.

 

7.2. Međutim, navedena dužnost svestranog raspravljanja predmetnom, u smislu obveze da se u okviru predmeta spora i predloženih dokaza cjelovito raspravi takvo stanje stvari (predmet), ne znači da sud mora po svojoj inicijativi, bez obzira na prijedloge stranaka, usmjeravati dokazni postupak, a sve kako bi po svaku cijenu utvrdio „istinu“.

 

7.3. Takvo tumačenje dužnosti postupanja suda je neprihvatljivo jer bi sud na taj način u određenoj mjeri preuzeo i ulogu tužitelja kao druge stranke u postupku, čime bi pozicija okrivljenika kao ravnopravne stranke u postupku bila bitno narušena.

 

7.4. Stoga niti u ovom dijelu zahtjev državnog odvjetnika koji se odnosi na povredu čl. 165. st. 3. PZ-a nije osnovan.

 

8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 512. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 2. lipnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.