- 1 -              Rev 2928/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2928/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Č., S., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik S., protiv tuženika: 1. J. d.d., S., kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u S. i 2. K. ci d.d. u stečaju, K. Š., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i prvotuženika J. d.d., protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2259/2017 od 19. listopada 2017., kojim je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-425/14 od 27. lipnja 2017., u sjednici održanoj 2. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

I. Revizija tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2259/2017 od 19. listopada 2017. u t. I. izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-425/14 od 27. lipnja 2017. u t. I. njene izreke odbija se kao neosnovana.

 

II. Revizija prvotuženika J. d.d. protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2259/2017 od 19. listopada 2017. u t. II. izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-425/14 od 27. lipnja 2017. u t. I. njene izreke odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2259/2017 od 19. listopada 2017. u t. III. izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-425/14 od 27. lipnja 2017. u t. II. njene izreke te u t. IV. izreke kojom je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-425/14 od 27. lipnja 2017. u t. I. i II. njene izreke u odnosu na drugotuženika K. d.d. odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odlučeno je:

 

"I Dužni su tuženici naknaditi tužitelju solidarno iznos od 258.540,66 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, dok je za više zatraženo u iznosu od 357.920,84 kune tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

II Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

 

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

 

"I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pnš-425/14 od 27. lipnja 2017. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen dio njegovog tužbenog zahtjeva.

 

II. Odbija se žalba I-tuženika J. d.d. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pnš-425/14 od 27. lipnja 2017. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na ovoga tuženika.

 

III. Odbijaju se žalbe tužitelja i I-tuženika J. d.d. kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pnš-425/14 od 27. lipnja 2017. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, koja sadrži odluku o troškovima postupka u odnosu na te stranke.

 

IV. Uvažava se žalba II-tuženika K. d.d. u stečaju, pa se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pnš-425/14 od 27. lipnja 2017. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na ovoga tuženika, kao što se ukida i točka II. izreke, te presude, koja sadrži odluku o troškovima postupka u odnosu na ovoga tuženika i se predmet u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje."

 

3. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude i rješenja podnio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) pobijajući ih u dijelu u kojem nije uspio u sporu i predložio je ovom revizijskom sudu da ukine odluke suda drugoga stupnja i predmet vrati tome sudu na ponovno suđenje.

 

4. Prvotuženik J. d.d. podnio je reviziju protiv drugostupanjske presude i rješenja prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, pobijajući je u dijelu u kojem nije uspio u sporu i predložio je ovome sudu da preinači nižestupanjske odluke tako da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili da ih ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju prvotuženika J. d.d.

 

6. Prvotuženik J. d.d. nije odgovorio na reviziju tužitelja.

 

7. U povodu revizija stranaka protiv drugostupanjske presude ovaj ju je sud ispitao u onim dijelovima u kojima je revidenti pobijaju, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

8. Revizija tužitelja djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

 

9. Revizija prvotuženika Jadro d.d. nije osnovana.

 

10. Predmet spora tužiteljev je zahtjev da mu tuženici solidarno naknade materijalnu štetu na njegovoj kući nastalu u svibnju 1990. zbog puknuća vodovodne cijevi položene ispod tužiteljeve kuće. Nižestupanjski su sudovi utvrdili da je vodovodna cijev, tada u vlasništvu prednika tuženika, položena na tužiteljevom zemljištu 1962. godine bez zasnivanja prava služnosti, da je tužiteljev prednik (otac) znao za tu cijev ali da je iznad nje 1974. izgradio kuću bez građevinske dozvole i da je zbog puknuća cijevi kuća oštećena. Ustvrdivši da je vodovodna cijev pod tlakom opasna stvar u situaciji kao što je predmetna, naime s obzirom na način na koji je položena te zbog toga što je građenjem iznad nje onemogućen nadzor njene ispravnosti, funkcionalnosti i stabilnosti, nižestupanjski sudovi smatraju da tuženici odgovaraju tužitelju za štetu primjenom odredaba čl. 173. i 174. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/01, 73/91, 3/94, 7/96 i 88/01, dalje: ZOO). Međutim, primjenom odredbe čl. 177. st. 3. ZOO, prema kojoj se imalac opasne stvari oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, te ocijenivši da je u konkretnom slučaju oštećenik nastanku štete pridonio jednako kao tuženici, nižestupanjski sudovi smatraju da tužitelju pripada polovica od svote utvrđene vještačenjem kao visina pretrpljene štete. Pritom nižestupanjski sudovi smatraju kako se doprinos tužiteljeva prednika ogleda u činjenici da je znao da kuću gradi na zemljištu na kojem je prednik tuženika prethodno položio vodovodnu cijev, a time je ujedno predniku tuženika i potom tuženicima onemogućio održavanje cijevi. U postupku je utvrđeno i da je prednik tuženika znao da tužitelj iznad već položene cijevi gradi kuću a nije ništa poduzeo da cijev izmjesti radi sprečavanja štete, već je to učinjeno tek nakon što je cijev pukla, prouzročivši predmetnu štetu. Drugostupanjski je sud, prihvativši činjenična utvrđenja suda prvoga stupnja i primjenu materijalnoga prava, prvostupanjsku presudu potvrdio u odnosu na prvotuženika J. d.d., a ukinuo ju je u odnosu na drugotuženika K. d.d. u stečaju primjenom odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i odredaba čl. 178., 179., 186. i 187. Stečajnog zakona (Narodne novine br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12, dalje: SZ) jer je potrebno utvrditi može li tužitelj, s obzirom na pravila SZ-a o prijavi tražbina protiv stečajnog dužnika, ostvarivati svoje pravo na kondemnatornu zaštitu u ovoj parnici.

 

11. U odnosu na tužiteljevu reviziju protiv drugostupanjske presude i rješenja u t. III. I IV. izreke:

 

11.1. Odlukom iz t. III. izreke pobijane drugostupanjske presude i rješenja odlučeno je o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova. Pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija jer se ne radi o rješenju koje ima značaj rješenja kojim se postupak završava i u odnosu na koje bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Ovo je shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. Stoga je u ovom dijelu tužiteljevu reviziju valjalo na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

 

11.2. Odlukom iz t. IV. izreke pobijane drugostupanjske presude i rješenja ukinuta je presuda prvoga stupnja u odnosu na drugotuženika K. d.d. u stečaju i u tom je dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tim rješenjem postupak nije završen pa se ne radi o odluci koju je dopušteno pobijati revizijom u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

 

11.3. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

12. U odnosu na tužiteljevu reviziju protiv t. I. izreke drugostupanjske presude i rješenja:

 

12.1. Tužitelj je u reviziji naveo da drugostupanjsku odluku pobija „iz razloga sadržanih u odredbi čl. 385. st. 1. toč. 1. i 3. u svezi st. 2. čl. 385. Zakona o parničnom postupku“, a tim je odredbama propisano da se drugostupanjska odluka revizijom može pobijati zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava. Određeno se tužitelj pozvao na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Postojanje ove povrede tužitelj veže za tvrdnju o nejasnoći razloga u nižestupanjskim odlukama u odnosu na činjenice koje ukazuju na njegov doprinos nastanku štete. Pritom je za navesti da je cjelokupni sadržaj revizije kombinacija navedenog revizijskog razloga s revizijskim razlogom pogrešne primjene materijalnog prava upravo glede primjene odredbe čl. 177. st. 3. ZOO prema kojoj se imatelj opasne stvari može djelomično osloboditi odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. U svrhu obrazlaganja ovih revizijskih razloga tužitelj parcijalno citira dijelove obrazloženja nižestupanjskih odluka i nalaza i mišljenja vještaka izvlačeći potom tvrdnju o nedostacima zaključka sudova u vezi s postojanjem njegova doprinosa nastanku štete kroz onemogućavanje predniku tuženika da cijev održava. Međutim, tužitelj pritom zanemaruje da je u postupku utvrđeno kako je njegov prednik znao da kuću gradi iznad cijevi onemogućivši stoga predniku tuženika i tuženicima mogućnost njene kontrole i održavanja te su, s obzirom na to, u nižestupanjskim presudama izneseni jasni razlozi za utvrđenje suodgovornosti nastanku štete. Utvrdivši odlučnu činjenicu glede toga, nižestupanjski su sudovi, prema ocjeni ovoga suda, pravilno u primjeni odredbe čl. 177. st. 3. ZOO ocijenili da je suodgovornost oštećenika u konkretnom slučaju podjednaka suodgovornosti imatelja opasne stvari.

 

12.2. Stoga nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava koje ističe tužitelj u reviziji te je njegova revizija glede odluke o glavnoj stvari na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana (t. I. izreke ove presude).

 

13. U odnosu na reviziju prvotuženika J. d.d.

 

13.1. Prvotuženik J. d.d. revizijom drugostupanjsku odluku pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

13.2. Obrazlažući revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka naveo je da drugostupanjskoj odluci nedostaje obrazloženje njegovih žalbenih navoda glede primjene odredaba čl. 8. i čl. 377. ZPP. Konkretno, smatra da drugostupanjski sud nije obrazložio značaj toga što u ponovljenom postupku, nakon što je prvostupanjska presuda bila ukinuta, prvostupanjski sud nije izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je žalbeni sud upozorio. Međutim, u situaciji kada drugostupanjski sud ocjenjujući u žalbenom postupku pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke obrazloži zašto smatra da žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja ne postoji, odnosno ustvrdi da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, za razliku od prethodnoga puta, kada je u istom postupku odluku suda prvoga stupnja zbog postojanja ovoga žalbenog razloga ukinuo, i takvu svoju ocjenu jasno obrazloži, samim je tim obrazložio i pravilnost primjene odredbe čl. 8. ZPP.

 

13.3. Obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava prvotuženik J. d.d. ukazuje na to da je u ovom slučaju trebalo utvrditi da postoje uvjeti za njegovo potpuno oslobođenje od odgovornosti za štetu, a primjenom odredbe čl. 177. st. 2. ZOO., prema kojoj se imatelj opasne stvari odgovornosti može osloboditi ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. No, kako je već navedeno, u postupku je utvrđeno da je prednik tuženika, nakon što je na nekretnini tužiteljeva prednika postavio vodovodnu cijev, znao da tužiteljev prednik potom iznad te cijevi gradi kuću zbog čega će biti onemogućeno njeno održavanje i da to predstavlja rizik za nastanak štete, koji se i ostvario, a nije ništa poduzeo da to spriječi. Stoga je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da tuženici kao vlasnici cijevi primjenom odredbe čl. 173. i 174. ZOO odgovaraju za štetu, uz djelomično oslobođenje odgovornosti na temelju odredbe čl. 177. st. 3. ZOO, kako je prethodno obrazloženo (t. 12.1.).

 

13.4. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava prvotuženik J. d.d. nalazi i u pogrešnoj primjeni odredbe čl. 174. ZOO, prema kojoj za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, odnosno vlasnik. Međutim, ovaj revizijski razlog gradi pozivajući se na činjenično stanje suprotno od onoga utvrđenog u postupku. U nižestupanjskim je odlukama, naime, jasno obrazloženo utvrđenje, koje proizlazi iz prikupljene procesne građe, kako su vlasnici vodovodne cijevi tuženici, na temelju pravnoga sljedništva bivših investitora i vlasnika RZ „J. I.“ i „R.“, a ne lokalno komunalno društvo kako su to prikazivali tuženici.

 

13.5. S obzirom na navedeno, nisu ostvareni revizijski razlozi na koje se poziva prvotuženik J. d.d. te je njegova revizija na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana (t. II. izreke ove presude).

Zagreb, 2. lipnja 2021.

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v.r.