Baza je ažurirana 22.05.2025.
zaključno sa NN 74/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev-x 598/2018-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Z., Z., kojeg zastupaju punomoćnici mr. sc. Š. P. i N. S., odvjetnici u Z., protiv tuženika T. d.d., Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. & B., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2/18-2 od 13. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-148/15-188 od 23. studenoga 2017., u sjednici održanoj 2. lipnja 2021.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2/18-2 od 13. ožujka 2018. u dijelu u kojem je njome potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-148/15-188 od 23. studenoga 2017. u t. II., III., IV., V. i VI. izreke i predmet u tome dijelu vraća Županijskom sudu u Zadru na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom poslovni broj Gž-2/18-2 od 13. ožujka 2018. Županijski sud u Zadru odbio je žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrdio je presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-148/15-188 od 23. studenoga 2017. kojom je odlučeno:
I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku na ime nastale materijalne štete naknaditi tužitelju iznos od 69.337,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi od 7,41% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:
- za 37 crteža uništenih lanenim uljem, od kojih je 27 krokija akta u tehnici crteža kistom umočenih u tuš, 5 komada crteža studija interijera u tehnici crteža trskom umočenih u tuš, 4 crteža studija glave starice u tehnici ugljena i jedan crtež studije usta u tehnici olovke na papiru, svaki u vrijednosti od 1.387,50 kn (1.850,00 kn umanjeno za 25%) ukupno 51.337,50 kn (68.450,00 kn umanjeno za 25%) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,
- za 12 grafika dubokog tiska uništenih vlagom, od kojih je jedan otisak grafike „K.“, jedan otisak grafike „T.“, u tehnici aquatinta-suha igla, tri otiska grafike „P. E.“, jedan otisak grafike „Z.“, dva otiska grafike „T.“ u tehnici mezzotinto, jedan otisak grafike „Š.“, jedan otisak grafike „M.“ dimenzija 220 x 440 mm i dva otiska grafike „M.“ dimenzija 120 x 440 mm, svaki po 562,50 kn (750,00 kn umanjeno za 25%), ukupno 6.750,00 kn (9.000,00 kn umanjeno za 25%) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,
- za restauriranje tri veća oštećena ulja na platnu naziva „N.“, „G. X.“ i „P.“ te za restauriranje dva manja oštećena ulja na platnu naziv „A.“ i „Č.“, ukupno 11.250,00 kn (15.000,00 kn umanjeno za 25%) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa od 51.337,50 kn iz toč. I. izreke presude, a do zatraženog iznosa od 68.450,00 kn (umanjeno za 25%) na ime štete za 37 uništenih crteža.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa od 6.750,00 kn iz toč. I. izreke presude, a do zatraženog iznosa od 36.000,00 kn (umanjeno za 25%) na ime štete za 12 uništenih grafika.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa od 11.250,00 kn iz toč. I. izreke presude, a do zatraženog iznosa od 40.000,00 kn (umanjeno za 25%) na ime štete za restauriranje tri veća oštećena ulja na platnu i dva manja.
V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku na ime nastale materijalne štete naknaditi tužitelju
- za 35 otuđenih selektiranih studija akta u ugljenu ili kredama u boji, formata 500 x 700 mm, od kojih svaki vrijedi po 4.440,00 kn, ukupno 155.400,00 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,
- za 34 otuđene litografije u višebojnim otiscima prosječnog formata 500 x 700, od kojih svaka vrijedi po 5.550,00 kn, ukupno 188.700,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,
- za obnovu, poliranje i montažu grafičke preše ukupno 10.000,00 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,
- za dva nestala zvučnika od 100 W, ukupno 1.500,00 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve umanjeno za 25% doprinosa tužitelja šteti“.
VI. Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 51.686,60 kn, u roku od 15 dana.“
2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju i „dopunu revizije“ prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), iz čijih sadržaja proizlazi de je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, odnosno u dijelu u kojem je njegova žalba odbijena i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja u dijelu kojim je tužbeni zahtjev djelomično odbijen kao neosnovan (t. II., III., IV. i V. izreke) i tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi parnične troškove (t. VI. izreke), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te je predložio da ovaj revizijski sud ukine drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
3. U odgovoru na reviziju i „dopunu revizije“ tuženik je predložio da se revizija odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana, a „dopuna revizije“ da se odbaci kao nepravovremena i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak toga podneska.
4. S obzirom na tuženikovu tvrdnju o nepravovremenosti „dopune revizije“, prije svega se napominje da je tužitelj podnesak naslovljen „dopuna revizije“ podnio sudu prvoga stupnja preporučenom poštanskom pošiljkom 25. travnja 2018., dok je „reviziju“ podnio na isti način 23. travnja 2018. Stoga se smatra da su tih dana ovi podnesci predani sudu (čl. 112. st. 2. ZPP) pa, kako je tužitelju pobijana presuda dostavljena 26. ožujka 2018., oba ova podneska podnesena su u okviru tridesetodnevnog roka za podnošenje revizije iz odredbe čl. 382. st. 4. ZPP i valja ih razmotriti kao reviziju.
5. S obzirom pak na tuženikovu tvrdnju da tužitelju drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je revizijom pobija nije dopušteno pobijati revizijom prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, napominje se da je pobijanim dijelom drugostupanjske presude odlučeno o tužiteljevom zahtjevu za naknadu štete u ukupnom iznosu od 430.712,50 kn pa, iako se taj zahtjev odnosi na naknadu obične štete nastale, prema tužiteljevoj tvrdnji, uništenjem više njegovih stvari, slika i slikarske opreme (zbog čega je tužitelj zahtjeve podijelio prema vrstama slika odnosno opreme na više pojedinačnih i zbirnih svota), ali u jednom štetnom događaju, valja zaključiti da se zahtjevi temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi i da stoga vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude, računajući je u skladu s odredbom čl. 37. st. 1. ZPP, prelazi 200.000,00 kn. Zato je tužitelj ovlašten podnijeti reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, a na temelju odredbe njegove t. 1.
6. Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao u dijelu u kojem je tužitelj revizijom pobija, a u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
7. Revizija je osnovana.
8. Iz sadržaja revizije, konkretno tužiteljevih navoda:
- „U vijeću drugostupanjskog Županijskog suda u Zadru koji je donio presudu 13. ožujka 2018. posl. br. Gž-2/18-2, sudjelovao je sudac A. M., sudac koji je postupao u premetu osiguranja dokaza Općinskog suda u Zadru R1-82/96 koji je ovome spisu priklopljen“,
- „Taj isti sudac koji se jedini neposredno na licu mjesta uvjerio o stanju zatečenih umjetnina i koji je vještaku T. dao nalog da sačini popis, nalaz i mišljenje o vrijednosti pronađenih i uništenih umjetnina kao i onih nestalih, sudjelovao je u radu vijeća ...“ te
- „Izvanparnični postupak osiguranja dokaza ... temelj je postupanja u parničnom predmetu pa se opravdano postavlja pitanje je li sudac A. M. smio biti član drugostupanjskog vijeća u tom postupku“
proizlazi da tužitelj, u odnosu na presudu suda drugoga stupnja, ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe iz čl. 354. st. 2. t. 1. ZPP, koja uvijek postoji ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti (čl. 71. st. 1. t. 1. do 6.)
9. Iz uvoda pobijane presude suda drugoga stupnja proizlazi da je tu presudu donijelo tročlano vijeće čiji je član bio i sudac A. M.
10. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da mu je priklopljen spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1-82/96 u postupku osiguranja dokaza predlagatelja I. Z. iz Z., ..., ovdje tužitelja, i protustranke F. Z., nesporno pravnog prednika tuženika u ovoj parnici. Iz sadržaja tog priklopljenog spisa proizlazi da je predmet dodijeljen u rad sucu A. M., koji je rješenjem prihvatio prijedlog, izveo dokaz očevidom te odredio vještaka i vještačenjem rukovodio u smislu odredbe čl. 259. ZPP.
11. Nije sporno da se, kada se radi o sucu članu vijeća koje je donijelo pobijanu presudu i sucu koji je postupao u predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1-82/96, radi o istoj sobi (objašnjenje koje bi ovo osporilo nije u smislu odredaba čl. 360. ZPP dano).
12. U obrazloženju predmetne presude suda prvoga stupnja navedeno je da je, između ostalih dokaza, u postupku izveden i dokaz uvidom u spis toga suda poslovni broj R1-82/96. Činjenično je stanje, dakle, utvrđeno i ocjenom toga dokaza.
13. Odredbom čl. 71. t. 5. ZPP propisano je da sudac ne može obavljati sudačku dužnost ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred niži sudom ili pred kojim drugim tijelom.
14. Iako je u konkretnom slučaju, zbog toga što je ovdje tužitelj prijedlog za osiguranje dokaza podnio prije pokretanja predmetne parnice, na temelju odredbe čl. 272. st. 1. ZPP, sudac A. M. u predmetu Općinskog suda u Zadru R1-82/96 formalno postupao u predmetu koji nije istovjetan parničnom predmetu u kojem je donesena predmetna prvostupanjska presuda, posljedice takvog postupanja, a koje se htjelo izbjeći odredbom čl. 71. t. 5. ZPP, jednake su.
15. Naime, smisao je odredbe čl. 71. t. 5. ZPP da se iz suđenja u drugom stupnju izuzmu suci za koje se, zbog toga što su sudjelovali u prvostupanjskom postupku, po naravi stvari uvijek mora uzeti da ne mogu biti nepristrani pri odlučivanju o žalbama protiv odluka donesenih u postupku u kojem su sami kao suci sudjelovali, neovisno o tome jesu li tu odluku konačno i donijeli.
16. Stoga nema razloga da se situacija u kojoj je član vijeća žalbenoga suda koji odlučuje o žalbi protiv presude suda prvoga stupnja isti onaj sudac koji je prethodno sudjelovao u postupku pred sudom prvoga stupnja u kojem je ta presuda donesena, makar i samo tako da je u njoj poduzeo jedino radnju izvođenja jednoga dokaza, ne izjednači sa situacijom kakva je predmetna, u kojoj je drugostupanjski sudac kao sudac suda prvoga stupnja prethodno izveo dokaz u postupku osiguranja dokaza koji je pokrenut prije pokretanja parnice.
17. S obzirom na navedeno, sudac A. M. trebao je biti izuzet od donošenja pobijane drugostupanjske presude, pa kako to nije učinjeno, osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1. ZPP, koja uvijek postoji ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti (čl. 71. st. 1. t. 1. do 6.)
18. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti presudu suda drugoga stupnja i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje u kojem će vijeće toga suda u kojem neće sudjelovati niti jedan od sudaca za koje postoje razlozi za izuzeće ponovno odlučiti o tužiteljevoj žalbi.
19. Stoga je odlučeno kao u t. I. izreke.
20. Odluka iz t. II. izreke ovoga rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 2. lipnja 2021.
Željko Glušić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.