1              Poslovni broj: I Kž-Us-14/2021-4

 

Poslovni broj: I Kž-Us-14/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Sande Janković i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavak 1. i drugi Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog M. B., optuženog Z. D. i optuženog F. K. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. veljače 2021. broj K-Us-30/19., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog M. B., optuženog J. S., optuženog Z. D. i optuženog D. V., kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 15. veljače 2021. broj K-Us-30/19. odbijeni su kao neosnovani prijedlozi za izdvajanje nezakonitih dokaza i to: pod točkom I. naloga o posebnim dokaznim radnjama izdanih po Županijskom sudu u Zagrebu – sucu istrage – taksativno navedenih u točki I. rješenja. Pod točkom II. – prijedlog za izdvajanje CD-medija koji sadrže snimke nadziranih razgovora i SMS poruka vršenih sa nadziranih telefonskih brojeva navedenih pod točkama 153-234 optužnice USKOK-a broj K-US-207/2018. od 13. ožujka 2019., koji su potom specificirani u točki II. pobijanog rješenja.

 

2. Žalbe su podnijeli optuženi M. B., optuženi J. S., optuženi Z. D. i optuženi D. V..

 

2.1 Optuženi M. B. žali se po branitelju, odvjetniku S. M. iz O. društva D., R.&M., a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. s prijedlogom da se prihvati žalba i preinači pobijano rješenje, podredno ukine prvostupanjsko rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

 

2.2. Žalbu je podnio i optuženi J. S. po branitelju, odvjetniku D. K. iz O. društva Z.&K. d.o.o. Zagreb, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. s prijedlogom da se prihvati žalba, preinači rješenje, prihvati prijedlog obrane te izdvoje kao nezakoniti dokazi prikupljeni posebnim dokaznim radnjama.

 

2.3. Žali se i optuženi Z. D. po branitelju, odvjetniku D. P. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i …."izdvoje predmetni dokazi kao nezakoniti.." …."ili podredno, da vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

2.4. Žalbu je podnio i optuženi D. V. po braniteljici, odvjetnici K. Č., a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. ,s prijedlogom da se ukine osporavano rješenje i predmet "…vrati na ponovnu odluku…".

 

3. Spis je, sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Optuženi M. B. u svojoj žalbi upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. tvrdnjom da su obrazloženja naloga suca istrage u direktnoj suprotnosti sa odredbama članka 332. stavak 1. ZKP/08. budući da ne sadržavaju sudsku ocjenu zahtjeva kao ni sudsku analizu razloga za određivanje posebnih dokaznih radnji, a posebno da nisu obrazložene osnove sumnje za počinjenje terećenih kaznenih djela kao i razlozi zbog kojih se izvidi ne bi mogli provesti na drugi način.

 

5.1. Sadržajno navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka ističe i optuženi J. S. tvrdnjom da su razlozi pobijanog rješenja nejasni i nerazumljivi jer …"ne proizlazi jasna argumentacija u korist odbijanja prijedloga obrane…".

 

5.2. Optuženi Z. D. nalazi da u odnosu na njega uopće nema naloga suca istrage za određivanje posebnih dokaznih radnji, kao i da nije osoba u odnosu na koju su ispunjeni kriteriji iz članka 332. stavak 1. ZKP/08., jer da protiv njega ne postoje osnove sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 334. ZKP/08.

 

5.3. Žaleći se zbog iste žalbene osnove iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., optuženi D. V. navodi da nalozi suca istrage nisu dostatno obrazloženi u pogledu ispunjenja zakonskih pretpostavki za određivanje i produljivanje posebnih dokaznih radnji, da se u većoj mjeri oslanjanju na obrazloženi prijedlog USKOK-a te da nalozi suca istrage ne sadrže razloge zbog kojih se izvidi ne bi mogli provesti na drugi način i ne sadrže kritičku ocjenu argumenata prezentiranih u zahtjevu državnog odvjetnika, što je po ocjeni žalitelja, osnovni uvjet za zakonitost posebnih dokaznih radnji i rezultata proizašlih iz tih radnji.

 

6. Protivno žalbenim navodima žalitelja M. B., J. S., Z. D. i D. V., prvostupanjski sud je, obrazlažući svoju odluku, nakon izvršenog uvida u sadržaj naloga Kir-t-Us-31/18. (prvog naloga), a potom i u preostalih devet naloga suca istrage Županijskog suda u Zagrebu pobrojanih u točki I.) pobijanog rješenja,pravilno utvrdio da navedeni nalozi sadrže sve podatke propisane odredbom članka 335. stavka 1. ZKP/08. i dostatno obrazloženje svih pretpostavki propisanih odredbom članka 332. stavka 1. ZKP/08., pa su i rezultati provedenih posebnih dokaznih radnji, odnosno snimke nadziranih razgovora i SMS poruka na CD medijima specificirani u točki II. pobijanog rješenja od broja 153.-234. optužnice USKOK-a od 13. ožujka 2019. broj K-Us-207/18. zakoniti dokazi, jer u konkretnom slučaju nije došlo do povrede odredbi članka 10. stavak 3. ZKP/08. kako to neosnovano tvrde svi žalitelji.

 

6.1. Osnovano prvostupanjski sud uporište za taj zaključak nalazi u cjelokupnom sadržaju obrazloženja svakog pojedinog naloga suca istrage, pri čemu utvrđuje da se nalozi suca istrage u većoj mjeri oslanjaju na obrazložene prijedloge USKOK-a o postojanju osnova sumnje na počinjenje kaznenih djela koja ulaze u katalog kaznenih djela iz članka 334. ZKP/08. i za osobe koje su objekt primjene posebnih dokaznih radnji (Kir-t-31/18.). Iz obrazloženja je vidljivo da je zaključak suca istrage o osnovanosti zahtjeva državnog odvjetnika utemeljen na prikupljenim rezultatima istraživanja sadržanima u zahtjevu USKOK-a, potom je na temelju cjelokupne ocjene pojedinog zahtjeva izdan svaki od naloga suca istrage, u kojima su obrazložene sve zakonom propisane pretpostavke iz članka 332. ZKP/08. za primjenu posebnih dokaznih radnji.

 

6.2 Slijedom toga, proizlazi da su obrazloženja naloga suca istrage o primjeni posebnih dokaznih radnji, čiji rezultati se žalbama osporavaju, utemeljena na postojanju zakonskih pretpostavki za primjenu posebnih dokaznih radnji uz valjanu ocjenu o tome zašto se izvidi konkretnih kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način, pa slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je primjena posebnih dokaznih radnji u skladu sa pravnim standardima zaštite ljudskih prava i prava osumnjičenika propisanih odredbama ZKP/08., kao i prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst) te člankom 8. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.)

 

6.3 Protivno daljnjim žalbenim navodima M. B., prvostupanjski sud je, analizirajući obrazloženje naloga suca istrage Kir-t-Us-155/18. od 27. ožujka 2018. pravilno utvrdio da su navedenim nalogom, posebne dokazne radnje proširene na druge osobe, konkretno na žalitelja i optuženog J. S. te na događaje koji su u izravnoj vezi sa događajima obuhvaćenim nalogom suca istrage broj Kir-T-Us-31/18. i Kir-t-86/18. od 14. veljače 2018. Naime, iako se ti nalozi doista odnose na druge osobe, koje nisu obuhvaćene optužnicom K-Us-207/18. od 13. ožujka 2019. (D. H., D. J., M. D. i D. P.), iz rezultata poduzetih posebnih dokaznih radnji provedenih na temelju prethodno navedenih naloga suca istrage, zabilježeni su podaci o međusobnim konspirativnim kontaktima i susretima drugih osoba s optuženicima (optuženi M. B., optuženi J. S., optuženi B. G.) ostvareni radi organiziranja nezakonitog prijevoza većih količina vatrenog oružja i eksplozivnih sredstava na području R. H. i drugih država Europske Unije, pa obrazloženje suca istrage o navedenim okolnostima, a koje se u pogledu analize do tada prikupljenih kontakata zasnivaju u većoj mjeri na obrazloženom zahtjevu USKOK-a ukazuju dostatnim obrazloženjem naloga u pogledu postojanja uvjeta iz članka 332. stavka 1. ZKP/08.

 

7. Nije u pravu ni optuženi J. S. kada tvrdi da razlozi pobijanog rješenja nisu jasni niti razumljivi pa da iz navedenog ne proizlazi jasna argumentacija …"u korist odbijanja prijedloga obrane…" čime da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

7.1. Protivno tome, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje naloga na način kako je to prezentirao sudac istrage pa prema tome, da je sudac istrage u dovoljnoj mjeri obrazložio osnove sumnje na počinjenje inkriminiranog kaznenog djela navedenog u članku 334. stavak 3 ZKP/08. ali i razloge zbog kojih se izvidi ne mogu provesti na drugi način, budući da to proizlazi iz konspirativne međusobne telefonske komunikacije, susreta i dogovora žalitelja povezanih u zajedničko djelovanje radi nedozvoljenog posjedovanja, nabave i prodaje veće količine oružja, radi prodaje na ilegalnom tržištu u R. H. i drugim državama Europske Unije.

 

7.2. Slijedom toga ne mogu se prihvatiti žalbene tvrdnje optuženog J. S. da razlozi suda o postojanju pretpostavki za određivanje posebnih dokaznih radnji iz članka 332. ZKP/08. nisu jasni ni razumljivi, pa nije ostvarena ni apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. koju ističe taj žalitelj.

 

8. Iako žalitelj Z. D. uvodno ističe da se žali zbog apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., iz sadržaja žalbe proizlazi da osporava utvrđeno činjenično stanje tvrdnjom da u odnosu na njega nije postojao nalog suca istrage za primjenu posebnih dokaznih radnji, pa da se ni rezultati provedenih dokaznih radnji ne mogu u odnosu na njega primijeniti na jednak način kao u odnosu na optuženike za koje su nalozi suca istrage izdani.

 

8.1. Protivno tim navodima, dokazi koji terete žalitelja Z. D., proizlaze iz rezultata posebnih dokaznih radnji poduzetih sukladno članku 332. na temelju naloga suca istrage Kir-t-Us-57/18. od 29. siječnja 2018. izdanog u odnosu na drugog optuženika, F. K.. Dakle, dokazi za koje se saznalo iz zakonito provedenih posebnih dokaznih radnji u odnosu na drugog optuženika,a odnose se na žalitelja, mogu se upotrijebiti kao dokaz, dakle jednako kao i u odnosu na ostale optuženike, budući da se radi o kaznenom djelu i počinitelju iz članka 334. ZKP/08. Navedeni dokazi nisu ni u suprotnosti s odredbom članka 335. stavak 7. ZKP/08. budući da su te posebne dokazne radnje provedene uz ispunjenje zakonskih pretpostavki iz članka 332. ZKP/08. što je valjano obrazloženo u nalogu suca istrage broj Kir-t-Us-57/18. od 29. siječnja 2018.

 

8.2. Protivno daljnjim žalbenim navodima, navedeni dokazi ne odnose se na neko drugo kazneno djelo izvan kataloga djela iz članka 334. ZKP/08., kako to pogrešno tvrdi žalitelj, već samo povezuju žalitelja kao drugu osobu koja u tom kaznenom djelu iz članka 331. stavak 3. u vezi s člankom 329. stavak 1. točka 2. KZ/11. sudjeluje sa osobom protiv koje je izdan nalog suca istrage.

 

8.3. Optuženi D. V. u okviru ranije navedene žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. tvrdi da je zahtjev USKOK-a za određivanje posebnih dokaznih radnji iz članka 332. ZKP/08. samo uvjet za donošenje odluke suca istrage, ali prigovara izostanku kritičkog razmatranja zahtjeva državnog odvjetnika, čime sugerira da sudac istrage nije udovoljio dužnosti garanta zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda u prethodnom postupku.

 

8.4. Protivno tim žalbenim navodima, iz sadržaja obrazloženja svih naloga sudaca istrage proizlazi da je sudac istrage kritički razmotrio svaki od zahtjeva državnog odvjetnika za određivanje, odnosno proširivanje i produljivanje posebnih dokaznih radnji, a okolnost da je u cijelosti prihvatio argumentaciju iz zahtjeva nikako ne znači da nije ocijenio prezentirane razloge kao i zakonske uvjete predviđene člankom 332. i 335. ZKP/08. Prema tome, sudac istrage je u konkretnom slučaju u potpunosti ostvario svoju ulogu garanta zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda budući se njegova odluka o privremenom ograničenju ustavnih prava optuženika protiv kojih su posebne dokazne radnje primijenjene, tako i u odnosu na žalitelja D. V., zasniva na logičnim, jasnim i argumentiranim obrazloženjima razloga zbog kojih su ta ustavna prava privremeno ograničena. Žalitelj V. u suštini sugerira da bi sudac istrage ostvario svoju ulogu garanta zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda samo u slučaju kada bi odbio zahtjev za izdavanje naloga o provođenju posebnih dokaznih radnji, a takva teza nije prihvatljiva.

 

9. Stoga nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. ZKP/08., a nije povrijeđena niti odredba članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija)

 

10. Kako stoga dokazi koji su proizašli iz provođenja posebnih dokaznih radnji nisu nezakoniti u smislu odredbe članka 10. stavak 2. točka 2. ZKP/08. niti predstavljaju kršenje odredbe članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori broj 18/97., 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) i članka 35. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 55/01. ispravak, 76/10. i 5/14.), kako to osnovano zaključuje prvostupanjski sud, neutemeljeni su i svi daljnji žalbeni prigovori žalitelja D. V. u pogledu povrede prava iz članka 8. navedene Konvencije.

 

11. Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene neke druge povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb,2. lipnja 2021.