Poslovni broj: II Kž-193/2021-5

Poslovni broj: II Kž-193/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Snježane Hrupek - Šabijan, predsjednice vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. B., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Kzd-2/2019. od 6. svibnja 2021. o produljenju mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog J. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon potvrđene optužnice protiv optuženog J. B., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. i stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08 produljene su mjere opreza protiv optuženika, i to zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze sa određenom osobom i to djetetu L. Z. kojem se ne smije približiti na razdaljinu blažu od 50 metara, niti uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze s njim. Nadalje, određeno je kako će sud svaka dva mjeseca, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjerama opreza, ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerom opreza te je rješenjem produljiti ili ukinuti, ako više nije potrebna. Na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. i članka 7., 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza iste će izvršavat policijski službenici PP i svakih 15 dana dostaviti sudu pisano izvješće o tome pridržava li se optuženik mjera opreza. Optuženi J. B. upozoren je da će se u slučaju nepridržavanja mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.

2. Žalbu protiv pobijanog rješenja podnio je optuženi J. B. po braniteljici, odvjetnici M. N. T., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se prihvati žalba optuženika i ukine mjera opreza produljena pobijanim rješenjem.

3. Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po izvršenom uvidu u spis predmeta, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. za daljnju primjenu mjera opreza protiv optuženog J. B.

6. Ispravno se prvostupanjski sud u pogledu postojanja osnovane sumnje da je optuženi J. B. počinio teško kazneno djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11. pozvao na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Kžm-8/2019. od 6. lipnja 2019. kojim je potvrđena optužnica. Tako je dakle utvrđeno postojanje opće pretpostavke za daljnju primjenu mjera opreza kao zamjene za istražni zatvor protiv optuženika. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika i o stupnju njegove krivnje, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

6.1. U tom smislu valja istaknuti kako žalbeni navodi optuženika u pogledu osporavanja osnovane sumnje predstavljaju isključivo polemiziranje s potvrđenom optužnicom i iznošenje obrane te ih niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud nisu ovlašteni razmatrati prilikom ispitivanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora.

7. Vezano uz postojanje posebne zakonske osnove, odnosno opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, a protivno žalbenim tvrdnjama optuženika pravilno je prvostupanjski sud izveo zaključak o postojanju posebne zakonske osnove za daljnju primjenu mjera opreza na način kako su specificirane u pobijanom rješenju.

8. Naime, kada se analizira težina i okolnosti počinjenja ovdje inkriminiranog kaznenog djela, ali i zapriječena kazna, ocjena je i drugostupanjskog suda kako će daljnja primjena produljenih mjera opreza i ubuduće imati preventivni učinak na optuženika da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim pravnim poretkom te da se kloni od činjenja kaznenih djela na štetu oštećenog djeteta L. Z.

9. Stoga, žalbene tvrdnje optuženika u kojima se ističe kako optuženik ima još tri maloljetna unuka koje redovito viđa te kako iz provedenih dokaza proizlazi da maloljetni L. Z. nema znakova psiho-traumatizacije, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja koje rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjera opreza protiv optuženika.

10. Osim toga, valja napomenuti kako su prema optuženiku još od početka postupka, određene mjere opreza kao manje tegobne od istražnog zatvora upravo vrednujući okolnosti njegove ranije neosuđivanosti, pa su ograničenja prava koja je optuženik sukladno pobijanom rješenju dužan podnijeti u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju.

11. Naime, upravo se mjerama opreza produljenim u pobijanom rješenju, uz upozorenje optuženiku o zamjeni tih mjera istražnim zatvorom, može preventivno djelovati u cilju otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, a koja nedvojbeno postoji.

12. Također, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., drugostupanjski sud napominje kako sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja mjera opreza.

13. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 2. lipnja 2021.