- 1 -              Revd 946/2020-2

Broj: Revd 946/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. V. (S.) P. iz K. I., OIB: ... i 2. N. P. iz I.-G., OIB: ... , koje zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. d.d., Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužiteljica i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-826/2019-2 od 9. siječnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pn-44/2016-58 od 8. ožujka 2019., u sjednici održanoj 2. lipnja 2021.

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica odbacuje se kao nedopušten.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužiteljice i tuženik podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-826/2019-2 od 9. siječnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pn-44/2016-58 od 8. ožujka 2019.

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica.

3. Tužiteljice nisu odgovorile na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.

4. Prijedlozi za dopuštenje revizije nisu dopušteni.

5. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica:

6. Tužiteljice su u prijedlogu postavile četiri pravna pitanja od kojih:

- ono koje navode pod a), a koje glasi: „Utvrđivanje odgovornosti za prometnu nesreću u slučaju kada su tužiteljice tijekom postupka priznale doprinos, odnosno djelomičnu su/odgovornost“, zapravo nije jasno određeno pitanje, pri čemu se ističe da ovaj sud doista ne misli da pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije treba uzeti u obzir samo ako je postavljeno strogo formalno kao upitna rečenica, ali smatra da se iz citirane rečenice doista ne može sa sigurnošću utvrditi na koje se materijalnopravno ili postupovnopravno područje ovo „pitanje“ odnosi, osobito stoga što tužiteljice „pitanje“ obrazlažu tvrdnjama koje se ne odnose na problematiziranje samog omjera doprinosa šteti već upućuju na pogreške u matematičkom zaključivanju nižestupanjskih sudova u računanju prilikom određivanja same visine štete s obzirom na utvrđen doprinos prednika tužiteljica šteti od 50%;

- drugo postavljeno pitanje, kojim problematiziraju valjanost odluke o naknadi troškova parničnog postupka s obzirom na uspjeh u sporu, također polazi od prethodno iznesenog, a pogrešnog shvaćanja o stavu nižestupanjskih sudova u vezi s osnovanošću glavnoga zahtjeva po njegovoj visini, prije umanjenja zbog doprinosa šteti njihova prednika;

- treće postavljeno pitanje, kojim problematiziraju shvaćanje da zatezna kamata na dosuđeni iznos po osnovi parničnih troškova u slučaju kada sud drugoga stupnja preinači odluku o naknadi parničnih troškova teče od dana donošenja drugostupanjske presude, a ne više od dana donošenja prvostupanjske presude, polazi od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjskom presudom, koji je prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o naknadi parničnih troškova preinačio, tužiteljicama na iznos dosuđen po osnovi naknade parničnih troškova uopće dosuđena zatezna kamata, jer to iz izreke drugostupanjske presude ne proizlazi;

- odgovor na četvrto postavljeno pitanje, koje se tiče pravilnosti primjene materijalnoga prava u vezi s primjenom odredbe čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), konkretno pravilnosti zaključka nižestupanjskih sudova o omjeru doprinosa prednika tužiteljica nastanku štete, ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga se ne može smatrati ni da shvaćanje iz pobijane drugostupanjske odluke s tim u vezi nije podudarno sa shvaćanjima iz revizijskih odluka na koje se tužiteljice u reviziji pozivaju izlažući razlog važnosti toga pitanja, jer su te odluke donesene s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja iz spora u kojem su donesene i koje se ne mogu poistovjetiti s okolnostima u predmetnom sporu.

7. S obzirom na navedeno, niti jedno od postavljenih pitanja nije važno za odluku u sporu te samim tim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. U odnosu na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije:

9. Prvim postavljenim pitanjem tuženik također problematizira pravilnost zaključka nižestupanjskih sudova o omjeru doprinosa prednika tužiteljica nastanku štete te se ono ne može smatrati pitanjem zbog kojeg bi reviziju trebalo dopustiti iz istih razloga kako je to prethodno obrazloženo u odnosu na četvrto postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica.

10. Drugim postavljenim pitanjem tuženik paušalno ukazuje na navodne bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP te iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) vezane za obrazloženje drugostupanjske presude u dijelu odgovora na njegove žalbene navode, pri čemu tuženik ne obrazlaže na koje to njegove odlučne žalbene navode drugostupanjski sud nije odgovorio. Stoga se ne radi o pitanju važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

11. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 2. lipnja 2021.

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v.r.