- 1 -              Revd 1724/2021-2

Broj: Revd 1724/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz Z., ......, OIB: ..., zastupane po punomoćnici B. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici L. R. L., dipl. iur., zaposlenici tuženika, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice, protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3700/2020-2 od 7. prosinca 2020., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-947/2019-16 od 31. srpnja 2020., u sjednici održanoj 2. lipnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3700/2020-2 od 7. prosinca 2020.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prvo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Naime, orijentacijski kriteriji nisu izvor prava, već sredstvo za ujednačavanje sudske prakse, pa presuđenje u svakoj pojedinačnoj pravnoj stvari ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

4. U odnosu na drugo pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije treba navesti da niti to pravno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene  primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. ZPP s obzirom da polazi od utvrđenja suprotnih utvrđenjima u konkretnom postupku.

5. U odnosu na treće postavljeno pitanje valja reći da niti to pravno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene  primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. ZPP s obzirom da osnova odgovornosti nije bila sporna.

6. Isto tako u odnosu na četvrto pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije treba navesti da niti to pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. ZPP jer je u konkretnom predmetu sud, ocjenjujući omjer uspjeha u parnici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodio računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

7. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pitanja, ista pitanja nisu važna, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP te na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 2. lipnja 2021.