Poslovni broj: I Kž-61/2021-4

Poslovni broj: I Kž-61/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene A. V., zbog kaznenog djela  iz članka 291 stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.), odlučujući u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženice, podnesenim protiv presude Županijskog suda u  Karlovcu od 28. siječnja 2021. broj K-2/2014-24., u sjednice vijeća održanoj 2. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o   je

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optužene A. V. kao neosnovane  te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Karlovcu proglasio je krivom optuženu A. V. zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti opisano u članku 291. stavku 1. i 2. KZ/11., na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci te presude.

 

1.1. Na temelju članka 291. stavak 2. KZ/11. optuženica je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te joj je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako optužena A. V. u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.2. Na temelju članka 71. KZ/11. optuženoj A. V. izrečena je sigurnosna mjera zabrane potpunog obavljanja dužnosti ili djelatnosti računovođe u trajanju 3 (tri) godine računajući od dana izvršnosti presude time da je optuženoj za vrijeme zabrane zabranjeno baviti se određenom dužnosti ili djelatnosti samostalno, za drugu osobu, u pravnoj osobi, ni u ime druge osobe, niti smije ovlastiti drugu osobu da se bavi tom dužnošću ili djelatnošću u njezino ime i po njezinim uputama. Na temelju članka 71. stavak 5. u vezi članka 58. stavak 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženoj koja bez opravdanog razloga krši obvezu koja joj je određena sigurnosnom mjerom izrečenoj uz uvjetnu osudu. Na temelju članka 71. stavka 8. KZ/11. sud će o izrečenoj sigurnosnoj mjeri optuženoj obavijestiti tijela nadležna za vođenje upisnika osoba koje obavljaju određene dužnosti ili djelatnosti.

 

1.3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optužena A. V. je dužna na ime imovinsko pravnog zahtjeva isplatiti oštećenoj K. županiji, OIB …, iz K., V. .., novčani iznos od 108.660,91 kunu, uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 23. listopada 2019. do isplate po stopi od 6,30% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. naloženo je optuženoj A. V. da podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08., te daljnji trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. u iznosu od 13.000,49 kuna, kao i trošak postupka iz članka 145. stavka 4. ZKP/08. u iznosu od 1.125,00 kuna te daljnji trošak zastupanja po branitelju određenom po službenoj dužnosti koji će biti naknadno određen nakon što sud utvrdi stvarne troškove zastupanja.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači te da se optuženoj A. V. izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

 

3. Optuženica se žali po branitelju, odvjetniku Z. Ž.,  zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri i odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i optuženicu oslobodi od optužbe, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

4. Optuženica je, putem branitelja, podnijela odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

 

5. Na temelju članka 474 stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. Optuženica nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer suprotno njenim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je proveo analizu svih provedenih dokaza i savjesno ih ocijenio u skladu s odredbom članka 450. stavak 2. ZKP/08., te je za svoje činjenične zaključke glede odlučnih činjenica iznio razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Osim toga, žalbeni navodi optuženice u tom smislu su općeniti, te predstavljaju puko citiranje zakonskih odredbi iz članka 4. stavak 2. ZKP/08., članka 459. stavak 5. ZKP/08. i članka 450. stavak 2. ZKP/08., a ne ukazuje koje konkretne dokaze sud nije uzeo u obzir i nije ih ocijenio te koje dvojbe glede postojanja činjenica koje tvore obilježje kaznenog djela prvostupanjski sud nije riješio na način koji je povoljniji za optuženicu.

 

 

8. Osim navedenog, daljnje postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženica u svojoj žalbi obrazlaže argumentima koji se odnose na pitanje ispravnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Nasuprot žalbenim tvrdnjama optuženice, prvostupanjski sud je, glede odlučnih činjenica, označio dokaze temeljem kojih je zaključio da je optuženica počinila kazneno djelo a potom je obrazložio na osnovu kojih činjenica je to zaključio. To što optuženica osporava utvrđeno činjenično stanje, ne opravdava ovaj žalbeni osnov, a razmatrat će se kod obrazlaganja pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9.  S obzirom na navedeno, nije osnovana žalba optuženice zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

10. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženica osporava da bi imala svojstvo odgovorne osobe, te da je upravo ona unosila neistinite podatke i krivotvorila obrasce te razliku novca prisvajala sebi. U odnosu na svojstvo odgovorne osobe, drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda u tom pogledu. Naime, optuženica je obavljala poslove računovođe u … školi K. u okviru kojih poslova je sačinjavala mjesečne zahtjeve za doznaku mjesečnih sredstava za putne troškove zaposlenika te škole i knjižila je novčana sredstva primljena od Županije na ime prijevoza, pa je u smislu članka 87. točka 6.  KZ/11. imala svojstvo odgovorne osobe jer joj je bio povjeren određeni djelokrug poslova iz područja djelovanja te pravne osobe međutim, optuženica je te ovlasti iskoristila i prekoračila, kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud.  Takvo utvrđenje neosnovano pobija žalbom optuženica jer optuženica prilikom ispitivanja nije sporila da je odgovorna za računovodstvo škole, da je ona radila obračun isplate troškova prijevoza i knjižila novce od Županije. Neosnovano optuženica osporava ovu tvrdnju i činjenicom da prvostupanjski sud nije izvršio uvid u Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada škole i Pravilnik o normi neposrednog odgojnog-obrazovnog rada po nastavnim predmetima i načinu utvrđivanja broja izvršitelja na odgojno-obrazovnim i drugim poslovima u srednjoj školi jer je ovlaštenja optuženice prvostupanjski sud utvrdio na temelju suglasnih iskaza ispitanih svjedoka, a sama optuženica nije osporila ovlaštenja, odnosno poslove s kojima je bila zadužena, pa stoga zaključak prvostupanjskog suda nije u tom dijelu žalbe s uspjehom osporen.

 

10.1. Nadalje, optuženica osporava zaključak da je upravo ona unosila neistinite podatke i krivotvorila obrasce jer isto nije potvrđeno niti jednim dokazom pri čemu ne spori vještačenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja ''Ivan Vučetić'' da se radi o krivotvorinama. U odnosu na ovaj žalbeni navod optuženica ponavlja obranu koju je iznijela pred prvostupanjskim sudom i ne iznosi nove tvrdnje koje već nisu bile predmetom analize i ocjene prvostupanjskog suda, već samo polemizira s razlozima pobijane presude. Međutim, prvostupanjski sud je ispravno ocijenio i povezao iskaze svjedoka S. R., Ž. Š., M. G.,   P. B., I. K. S. i B. T. s ispravama u spisu i to obračunima naknada za prijevoz te financijsko knjigovodstvenim vještačenjem i pravilno utvrdio da je optuženica, odgovorna za financijsko poslovanje škole, sačinila sve sporne preglede mjesečnih troškova za prijevoz zaposlenika škole koje je vlastoručno potpisala i otisnula pečatom škole, potom ih dostavila K. županiji kao zahtjev za doznaku traženog novca za isplatu troškova za prijevoz zaposlenika,  pa osobno isplaćivala naknadu zaposlenicima u gotovini ali uzela i zadržala za sebe razliku novca i time pribavila znatnu imovinsku korist u iznosu od 108.660,91 kunu. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi optuženice da zaključak prvostupanjskog suda nije potvrđen niti jednim ''materijalnim ili personalnim dokazom''.

 

10.2. Isto tako, optuženica neosnovano pobija pravilnost utvrđenog stanja ponavljajući u žalbu dio svojeg iskaza da je prijavila ravnatelja škole R. P. protiv kojeg se vodio kazneni postupak zbog neovlaštene uporabe novca u kojem postupku je optužba odbijena, pa da to ukazuje upravo na ravnatelja kao počinitelja i ovog djela. Međutim, drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge iznesene u pobijanoj presudi i to da je optuženica, prijavljujući ravnatelja, izostavila prijaviti i ove nezakonitosti pa bi bilo logično da je, kada je saznala za krivotvorenje obračunskih lista  ili podnijela kaznenu prijavu protiv ravnatelja ili poduzela bilo koji pravni korak u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti. Navedeno pravilno prvostupanjski sud povezuje s iskustvom optuženice na mjestu računovotkinje zaposlene na tim poslovima  od 1. rujna 1996. Za takav zaključak prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude dao u svemu uvjerljive, logične i iscrpne razloge,koje prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

 

10.3. Daljnji žalbeni navod optuženice da je prvostupanjski sud trebao primijeniti načelo in dubio pro reo, a s obzirom na razloge koje je prvostupanjski sud izložio u obrazloženju svoje presude i pouzdanost s kojom je utvrdio postojanje, odnosno nepostojanje činjenica, koje su u ovom slučaju odlučne za krivnju optuženice, je neosnovan jer izvan svake sumnje je da nakon provedenog dokaznog postupka nije ostala nikakva dvojba o tome je li optuženica zlouporabila položaj i ovlasti, pa stoga pri utvrđivanju odlučnih činjenica nije ni bilo potrebno posezati za pravilom " in dubio pro reo", a kako se to pogrešno ističe u žalbi.

 

10.4. S obzirom na sve navedeno, nije osnovana žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

11. Iako se žali zbog povrede kaznenog zakona optuženica taj žalbeni osnov ne obrazlaže, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. i drugostupanjski sud nije utvrdio da je na štetu optuženice povrijeđen zakon.

 

12. Osim toga, optuženica je u uvodu žalbe istakla i žalbene prigovore na odluku o kazni, izrečenoj sigurnosnoj mjeri i troškovima postupka, ali ih posebno nije obrazložila, osim što ih izvodi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

13. Zbog odluke o uvjetnoj osudi, žalbu je uložio i državni odvjetnik navodeći da su u konkretnom slučaju olakotne okolnosti na strani optuženice precijenjene i da je premali značaj dan utvrđenim otegotnim okolnostima ističući da se radi o ozbiljnom i opasnom zakonom kažnjivom ponašanju protiv službene dužnosti, da je optuženica imala svojstvo službene osobe, da je obnašala dužnost računovođe i imala povjerena značajna sredstva od osobite važnosti za opstojnost škole i njezino funkcioniranje, da se nije pokajala niti pokazala volju da popravi nastalu štetu, pa da je optuženici potrebno izreći bezuvjetnu kaznu zatvora. 

 

14. Drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud,  pri odmjeravanju kazne, ispravno utvrdio sve okolnosti, koje u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. utječu na vrstu i visinu kazne. Kao olakotne okolnosti sud je optuženici uzeo dosadašnju neosuđivanost i protek vremena od počinjenja djela do presuđenja, a otegotnim ustrajnost u postupanju. Stoga, izrečena uvjetna osuda, primjerena je svim utvrđenim okolnostima, posebno dosadašnjoj neosuđivanosti optuženice i protekom vremena od događaja do donošenja pobijane presude, pa se ocjenjuje da će se izrečenom uvjetnom osudom postići svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11. u smislu individualne i generalne prevencije.

 

15. Dakle, žalbe državnog odvjetnika i optuženice zbog odluke o uvjetnoj osudi nisu osnovane. Pri tome, državni odvjetnik ne iznosi nove činjenice i okolnosti koje bi bile od utjecaja na odmjeravanje kazne, a koje ne bi bile predmetom analize i ocjene po sudu prvoga stupnja, dok neispravno ukazuje da okolnosti koje predstavljaju  zakonsko obilježje ovog kaznenog djela predstavljaju otegotne okolnosti.

 

16. Nije osnovana žalba optuženice ni u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru, koju osnovu uvodno ističe i ne obrazlaže, jer je prvostupanjski sud ispravno ocijenio sve okolnosti njezinog inkriminiranog postupanja koje pokazuju da postoji opasnost da bi optuženica zlouporabom dužnosti ponovno počinila kazneno djelo u istom svojstvu,  a posebno cijeneći njezinu ustrajnost u počinjenju ovog kaznenog djela.

 

17. Žalba optuženice u dijelu odluke o troškovima kaznenog postupka nije obrazložena, a kako je optuženica proglašena krivom prvostupanjski sud s pravom je obavezao optuženicu da naknadi troškove kaznenog postupka u iznosu pobliže specificiranom u izreci pobijane presude, navodeći u obrazloženju presude za takvu odluku o troškovima kaznenog postupka u svemu prihvatljive razloge, koji se žalbom optuženice zapravo i ne dovode u pitanje. Međutim, suprotno neobrazloženoj žalbi optuženice u tom dijelu, ukoliko bi njezino imovinsko stanje u vrijeme izvršenja odluke o troškovima bilo takvo da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje, prema članku 148. stavak 6. ZKP/08., ona može obrazloženim zahtjevom od predsjednika prvostupanjskog vijeća zatražiti oslobođenje od dužnosti njihove naknade.

 

18. Kako navodi podnesenih žalbi optuženice i državnog odvjetnika nisu osnovani, a niti su utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08., trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 2. lipnja 2021.

Predsjednica vijeća:

dr. sc.Tanja Pavelin, v.r.