1               Poslovni broj: Gž-532/2021-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-532/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu Marijanu Miletiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. M., OIB:…, s prebivalištem u V., te s boravištem u SR Njemačkoj, zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku u Z., protiv tuženih 1. G. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L. i p., u Z. i 2. Z. h. d.o.o. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku T. O., odvjetniku u Odvjetničkom društvu I., O. & p. d.o.o., u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika 2. C. o. d.d. iz Z., OIB:…, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika 1. i 2., izjavljenima protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 43 Pn-2487/19-78 od 17. prosinca 2020., 2. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalba tuženika 1. G. Z. i žalba tuženika 2. Z. h. d.o.o. iz Z. kao neosnovane i u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu kojim je točkom II. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog  suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 43 Pn-2487/19-78 od 17. prosinca 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku 1. i tuženiku 2. da isplate tužitelju s osnova naknade neimovinske štete i tuđe pomoći iznos od 20.000,00 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama, a točkom II. izreke, naloženo je tuženima 1. i 2. da naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 20.825,00 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je točkom III. izreke, u preostalom dijelu za iznos od 2.000,00 kuna, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

2. Žali se tuženik 1., pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u odluci o troškovima postupka (točka II. izreke presude), zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Žali se i tuženik 2., pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u odluci o troškovima postupka (točka II. izreke presude), zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

5. Žalba tuženika 1. nije osnovana.

 

6. Žalba tuženika 2. nije osnovana.

 

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (članak 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje u tekstu: ZOO/05) i imovinske štete iz osnova tuđe njege i pomoći (članak 1095. stavak 1. ZOO/05), koju štetu je pretrpio u štetnom događaju, koji se dogodio dana … u Z.

 

8. Nisu u pravu žalitelji, kada prvostupanjsku presudu u žalbenom dijelu pobijaju zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

9. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženih 1. i 2., u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

10. Budući, da presuda u pobijanom dijelu nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističu tuženici, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

 

11. Nisu u pravu tuženici, niti, kada navode da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

12. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

13. Tako je sud prvog stupnja po provedenom dokaznom postupku, a temeljem rezultata kompletne raspravne građe, utvrdio da se dana … zaustavio automobil u kojem da se nalazio tužitelj, jer tužitelj da je hitno morao urinirati, što da je odlučio napraviti na neuređenoj, zapuštenoj zelenoj površini, uz cestu, te vračajući se prema automobilu i namjeravajući ući u automobil, tužitelj da je upao (propao) u otvoreni šaht, koji da je bio samo prekriven šperpločom, a koji da se nalazi javnoj gradskoj površini, uz rub kolnika ulice i koji da služi za odvodnju oborinskih voda, a kojom prilikom, uslijed pada, tužitelj da je zadobio prijelom lijevog nožnog zgloba.

 

14. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, ispravno je sud prvog stupnja zaključio, da je tužitelj samo stupio nogama uz rub kolnika kako bi mogao ući u automobil i doista da nije mogao očekivati da će na tom mjestu biti otvoreni šaht, samo prekriven šperpločom, koja očito da nije izdržala tužiteljevu težinu, kada tužitelj da je propao u rupu, ozlijedivši pri tome nogu, pa da tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja, pa tako da nije niti suodgovoran za nastalu štetu, koju je tužitelj utužene prigode pretrpio.

 

15. Nadalje, kada je valjano utvrdio, da predmetni šaht, koji da se nalazi uz rub kolnika, služi za odvodnju oborinskih voda, te da je ulica u Z., na dan … bila (i ostala) kategorizirana kao nerazvrstana cesta, ispravno je sud prvog stupnja zaključio da je za nastalu štetu tužitelju, a temeljem članka 2. stavka 2. i članka 3. stavaka 1. i 10. sve Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 23/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03-pročišćeni tekst, 82/04, 110/04 i 178/04; dalje u tekstu: ZKG) odgovoran tuženik 1., kao i da je, a temeljem članka 4. stavka 1. točke 2. i članaka 12. i 15. sve Odluke o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 8 od 28. lipnja 2007.; dalje u tekstu: Odluka), za nastalu štetu kod tužitelja odgovoran i tuženik 2.

 

16. Utvrđujući visinu utužene pretrpljene neimovinske i imovinske štete kod tužitelja, kada je sud prvog stupnja, a temeljem nalaza i mišljenja vještaka kirurga prof. dr. sc. I. S., ispravno utvrdio da je utužene prigode tužitelj zadobio prijelom lijevog nožnog zgloba, gležnja, radi koje ozljede da je trpio fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od najmanje dva dana, srednjeg intenziteta tjedan dana i manjeg intenziteta minimalno mjesec dana, što da uključuje i vađenje konaca, kao i da je pretrpio primarni kratkotrajni strah, u samom trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta tijekom jednog do dva dana, srednjeg intenziteta između pet do šest dana, te manjeg intenziteta barem mjesec dana, te da je tužitelju svakako trebala tuđa pomoć kroz razdoblje od šest tjedana, tijekom kojeg razdoblja tužitelju da je bilo preporučeno korištenje invalidskih kolica, jer da nije mogao koristiti štake, i to sigurno po tri sata dnevno, za kupanje, nabavku hrane i slično, pravilno je postupio, kada je, a imajući u vidu vrstu i lokaciju zadobivene ozljede kod tužitelja, jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, jačinu i trajanje straha, te neugodnosti uslijed imobilizacije lijeve noge, operativnog zahvata i fizikalne terapije, na ime naknade neimovinske štete, iz osnova povrede prava osobnost, tužitelju dosudio iznos od 18.000,00 kuna, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 1100. ZOO/05, isto ka što je pravilno postupio i kada je tužitelju na ime naknade imovinske štete, iz osnova tuže njege i pomoći, a koju tuđu njegu i pomoć da mu je pružala supruga, dosudio iznos od 2.000,00 kuna, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 1095. ZOO/05, pri tome utvrđujući cijenu jednog stat tuđe njege i pomoći temeljem slobodne ocjene, sve presuđujući na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

 

17. Ispravno je sud prvog stupnja postupio i kada je tužitelju na dosuđeni iznos glavnice od 20.000,00 kuna priznao i pripadajuće zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, na način kako je to pobliže opisano dijelom točke I. izreke prvostupanjske presude, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbama članaka 1086. i 1103. ZOO/05, a i u granicama je postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice.

 

18. Naime, člankom 1086. ZOO/05 propisano je, da obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a odredbom članka 1103. ZOO/05 propisano je, da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe , osim ako je šteta nastala nakon toga.

 

19. Stoga, žalbenim navodima tuženih 1. i 2. – kojima isti u biti ponavljaju navode iz prvostupanjskog postupka, dajući i svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja, smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je donio prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, jer da oni nisu odgovorni za nastalu štetu tužitelju, a čak što više da je tužitelj i sam doprinio štetnom događaju, te i prigovarajući visini dosuđene štete tužitelju – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja donio prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, pa se tuženici 1. i 2., a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuju na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je naložio tuženima 1. i 2. da tužitelju isplate iznos od 20.000,00 kuna, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

20. Tuženima 1. i 2., a u odnosu na njihove žalbene prigovore, je i za navesti, da iz kompletne raspravne građe, pa i iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka (neovisno što su u srodstvu s tužiteljem), a iskazima kojih svjedoka je sud prvog stupnja poklonio vjeru, imajući u vidu sve okolnosti nastanka predmetne nezgode, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, tužitelj utužene prigode nije svojim radnjama i svojim ponašanjem na niti jedan način doprinio nastanku predmetne nezgode (članak 1092. ZOO/05), a suviše, tužitelj se nije niti trebao precizno vraćati istom putanjom do vozila, a kojom putanjom je iz vozila izišao, kako to svojom žalbom pogrešno smatra tuženik 1., radi čega tužitelj da je predmetni šaht mogao izbjeći, a tuženiku 2. je i za navesti, da on tijekom prvostupanjskog postupka sudu nije niti dokazao da je on, a pozivom na odredbu članka 14. stavka 1. Odluke, bio isključen u obavljanju radova na održavanju predmetnog šahta, pa je sud prvog stupnja ispravno zaključio da su tuženici 1. i 2. odgovorni za nastalu štetu tužitelju.

 

21. Nadalje, žaliteljima, a u odnosu na njihove daljnje žalbene prigovore, je i za navesti, da neovisno o činjenici što tužitelj nije odmah zatražio liječničku pomoć, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, prof. dr. sc. I. S., proizlazi da postoji uzročno-posljedična veza između mehanizma tužiteljevog ozljeđivanja i zadobivene ozljede, jer da do predmetne ozljede, prijeloma gležnja, može doći na način koji je opisao tužitelj, a kako to proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude, kao i iskaza vještaka, danog na ročištu glavne rasprave, održanom dana 29. lipnja 2017. (listovi od 251 do 253 spisa), a u kojem iskazu je vještak i naveo, da ocjena štete kod tužitelja ne bi bila manja da je tužitelja pregledao, te ocjene, koje da je dao na temelju medicinske dokumentacije, da su minimalne za takvu vrstu ozljede.

 

22. Isto tako, žaliteljima je i za navesti, a imajući u vidu da je tužitelj, uslijed zadobivene ozljede pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od najmanje dva dana, srednjeg intenziteta tjedan dana i manjeg intenziteta minimalno mjesec dana, što da uključuje i vađenje konaca, te tužitelj da je trpio primarni kratkotrajni strah, u samom trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta tijekom jednog do dva dana, srednjeg intenziteta između pet do šest dana, te manjeg intenziteta barem mjesec dana, da je i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno zdravlje tužitelju u visini od 18.000,00 kuna odredio na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na tužiteljevo, kako fizičko, tako i psihičko zdravlje.

 

23. U svezi iznijetih žalbenih razloga, treba još dodati, da po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sve negativne posljedice po tužiteljevo zdravlje, u situaciji kada se one ocjenjuju dosuđenjem jednog cjelokupnog iznosa, mogu i trebaju biti izražene kao okolnosti koje utječu na visinu naknade, ukoliko se mogu svrstati u kategoriju okolnosti, određenih člankom 1100. stavak 2. ZOO/05. Pri tome naravno da treba voditi računa o stajalištima dosadašnje sudske prakse, kao i pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 5. ožujka 2020., ali i o činjenici da povreda prava osobnosti zbog takvog zakonskog određenja iz članka 19. stavak 2. ZOO/05 predstavlja ukupnost tjelesnog i duševnog zdravlja, pa u tom smislu treba o svim manifestacijama posljedica na takvu, zaštićenu cjelinu, presuđivati vrednujući svaku manifestaciju posljedica, kao dio jedne ukupne štete.

 

24. U navedenom smislu, ocjena prvostupanjskog suda glede tužiteljeve ukupne neimovinske štete, u odnosu na težinu njegove ozljede i njezinih posljedica je pravedna, odnosno visinom primjereno dosuđena, pa tuženici 1. i 2. neutemeljeno tvrde da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno i tužitelju dosuđena neprimjereno visoka naknada štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za pretrpljene ozljede, koje je zadobio utužene prigode i to u iznosu od 18.000,00 kuna.

 

25. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tuženih 1. i 2., kada je prvostupanjski sud, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka, utvrdio da je tužitelju radi zadobivenih povreda tuđa njega i pomoć svakako trebala kroz razdoblje od šest tjedana, tijekom kojeg tužitelju da je bilo preporučeno korištenje invalidskih kolica, jer da nije mogao koristiti štake i to sigurno po tri sata dnevno, za kupanje, nabavku hrane i slično, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, članak 1095 ZOO/05, kada je tužitelju na ime naknade štete iz osnova tuđe njege i pomoći dosudio iznos od 2.000,00 kuna, računajući prema slobodnoj ocjeni (članak 223. stavak 1. ZPP-a) visinu cijene jednog sata tuđe njege i pomoći, sve presuđujući kao u dijelu točke I. izreke prvostupanjske presude, pa tuženici 1. i 2. neutemeljeno tvrde da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a materijalno pravo pogrešno primijenjeno i tužitelju dosuđena neprimjereno visoka naknada imovinske štete iz osnova tuđe njege i pomoći i to u iznosu od 2.000,00 kuna.

 

26. U odnosu na žalbene navode tuženih, istima je za navesti, da tužitelj, kao oštećena osoba, ima pravo na naknadu štete na ime tuđe njege i pomoći i onda kada mu je ta njega i pomoć pružena besplatno, pa makar to bilo i od članova njezine obitelji.

 

27. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženih 1. i 2., visina utvrđene štete kod tužitelja u svemu je primjerena šteti, koju je isti iz utuženih osnova pretrpio, pa se žalbe tuženih 1. i 2., izjavljene zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, ukazuju neosnovane.

 

28. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 3. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalbe tuženih 1. i 2. i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo žale, ukazuju neosnovane.

 

29. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi tuženih 1. i 2., a prvostupanjskom presudom u pobijanim dijelovima nisu počinjene, kako žalbama istaknute, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je žalbe tuženih 1. i 2. odbiti kao neosnovane i u pobijanim dijelovima potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

 

30. Nepobijani dio (točku III. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

 

Split, 2. lipnja 2021.