1               Poslovni broj. Gž-912/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-912/2021-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Miletića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te A. G. kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. O., OIB:… iz V., zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku u V., protiv tuženika R. A. d.d., OIB:…, Z., zastupane po punomoćnici I. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & P., Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj 15 P-472/2019-24 od 31. ožujka 2021., u sjednici održanoj dana 2. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

i

r i j e š i o j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijano rješenje u dijelu pod točkom 1. kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti suda te pobijana presuda u dijelu pod točkama 1., 2., 3., 4. i 5. izreke koji su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja.

 

II. Uvažava se žalba tužitelja te se ukida pobijano rješenje u dijelu pod točkom 2. izreke kojim je odlučeno da se ne dopušta preinaka tužbe, kao i pobijana presuda u dijelu odluke o troškovima postupka sadržane pod točkom 6. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je da se odbija prigovor mjesne nenadležnosti (točka 1. izreke) te da se ne dopušta preinaka tužbe (točka 2. izreke).

2. Prvostupanjskom presudom odlučeno je sljedeće:

"1. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 198-50-4276723 u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja F. O., OIB:… iz V., kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 26.672,99 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, i tuženika R. A. d.d., OIB:…, Z., dana 23. srpnja 2007. te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

2. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 198-50- 4276723 u dijelu kojim se normira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu Ugovora CHF tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru broj 198-50-4276723 koji je zaključen između tužitelja F. O., OIB:… iz V., kao korisnika kredita, i tuženika R. A. d.d., OIB:…, Z., dana 23. srpnja 2007.

3. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., da tužitelju F. O. iz V., isplati iznos od 10.518,83 kn (desettisućapetstoosamnaestkunaiosamdesettrilipe) u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 62,72 kn počev od 30. studenoga 2007. g. do isplate,
- na iznos od 62,39 kn počev od 31. prosinca 2007. g. do isplate,
- na iznos od 63,53 kn počev od 31. siječnja 2008. g. do isplate,
- na iznos od 64,15 kn počev od 29. veljače 2008. g. do isplate,
- na iznos od 65,22 kn počev od 31. ožujka 2008. g. do isplate,
- na iznos od 63,61 kn počev od 30. travnja 2008. g. do isplate,
- na iznos od 81,95 kn počev od 31 svibnja 2008. g. do isplate,
- na iznos od 82,97 kn počev od 30. lipnja 2008. g. do isplate,
- na iznos od 81,47 kn počev od 31. srpnja 2008. g. do isplate,
- na iznos od 81,55 kn počev od 31. kolovoz 2008. g. do isplate,
- na iznos od 82,43 kn počev od 30. rujna 2008. g. do isplate,
- na iznos od 89,15 kn počev od 31. listopada 2008. g. do isplate,
- na iznos od 84,65 kn počev od 30. studeni 2008. g. do isplate,
- na iznos od 90,37 kn počev od 31. prosinca 2008. g. do isplate,
- na iznos od 91,24 kn počev od 31. siječnja 2009. g. do isplate,
- na iznos od 91,64 kn počev od 28. veljače 2009. g. do isplate,
- na iznos od 155,50 kn počev od 31. ožujka 2009. g. do isplate,
- na iznos od 155,86 kn počev od 30. travnja 2009. g. do isplate,
- na iznos od 152,99 kn počev od 31. svibnja 2009. g. do isplate,
- na iznos od 150,87 kn počev od 30. lipnja 2009. g. do isplate,
- na iznos od 151,44 kn počev od 31. srpnja 2009. g. do isplate,

- na iznos od 152,55 kn počev od 31. kolovoza 2009. g. do isplate,
- na iznos od 152,45 kn počev od 30. rujna 2009. g. do isplate,
- na iznos od 151,33 kn počev od 31. listopada 2009. g. do isplate,
- na iznos od 153,44 kn počev od 30. studenoga 2009. g. do isplate,
- na iznos od 155,14 kn počev od 31. prosinca 2009. g. do isplate,
- na iznos od 157,55 kn počev od 31. siječnja 2010. g. do isplate,
- na iznos od 157,00 kn počev od 28. veljače 2010. g. do isplate,
- na iznos od 160,27 kn počev od 31. ožujka 2010. g. do isplate,
- na iznos od 159,65 kn počev od 30. travnja 2010. g. do isplate,
- na iznos od 160,86 kn počev od 31. svibnja 2010. g. do isplate,
- na iznos od 171,34 kn počev od 30. lipnja 2010. g. do isplate,
- na iznos od 169,18 kn počev od 31. srpnja 2010. g. do isplate,
- na iznos od 175,77 kn počev od 31. kolovoza 2010. g. do isplate,
- na iznos od 173,49 kn počev od 30. rujna 2010. g. do isplate,
- na iznos od 169,83 kn počev od 31. listopada 2010. g. do isplate,
- na iznos od 177,56 kn počev od 30. studenoga 2010. g. do isplate,
- na iznos od 187,39 kn počev od 31. prosinca 2010. g. do isplate,
- na iznos od 180,43 kn počev od 31. siječnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 182,87 kn počev od 28. veljače 2011. g. do isplate,
- na iznos od 179,76 kn počev od 31. ožujka 2011. g. do isplate,
- na iznos od 180,32 kn počev od 30. travnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 193,50 kn počev od 31. svibnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 194,78 kn počev od 30. lipnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 189,44 kn počev od 31. srpnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 184,24 kn počev od 31. kolovoza 2011. g. do isplate,
- na iznos od 178,54 kn počev od 30. rujna 2011. g. do isplate,
- na iznos od 133,58 kn počev od 31. listopada 2011. g. do isplate,
- na iznos od 133,25 kn počev od 30. studenoga 2011. g. do isplate,
- na iznos od 135,29 kn počev od 31. prosinca 2011. g. do isplate,
- na iznos od 137,07 kn počev od 31. siječnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 137,31 kn počev od 29. veljače 2012. g. do isplate,
- na iznos od 136,08 kn počev od 31. ožujka 2012. g. do isplate,
- na iznos od 136,91 kn počev od 30. travnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 137,48kn počev od 31. svibnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 136,52 kn počev od 30. lipnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 136,78 kn počev od 31. srpnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 136,06 kn počev od 31. kolovoza 2012. g. do isplate,
- na iznos od 134,51 kn počev od 30. rujna 2012. g. do isplate,
- na iznos od 136,16 kn počev od 30. listopada 2012. g. do isplate,
- na iznos od 136,95 kn počev od 30. studenoga 2012. g. do isplate,
- na iznos od 136,40 kn počev od 31. prosinca 2012. g. do isplate,
- na iznos od 133,28 kn počev od 31. siječnja 2013. g. do isplate,
- na iznos od 135,93 kn počev od 28. veljače 2013. g. do isplate,
- na iznos od 136,16 kn počev od 31. ožujka 2013. g. do isplate,
- na iznos od 135,12 kn počev od 30. travnja 2013. g. do isplate,
- na iznos od 131,90 kn počev od 31. svibnja 2013. g. do isplate,

- na iznos od 131,81 kn počev od 30. lipnja 2013. g. do isplate,
- na iznos od 132,61 kn počev od 31. srpnja 2013. g. do isplate,
- na iznos od 133,88 kn počev od 31. kolovoza 2013. g. do isplate,
- na iznos od 135,64 kn počev od 30. rujna 2013. g. do isplate,
- na iznos od 134,73 kn počev od 31. listopada 2013. g. do isplate,
- na iznos od 135,37 kn počev od 30. studenoga 2013. g. do isplate,
- na iznos od 136,10 kn počev od 31. prosinca 2013. g. do isplate,
- na iznos od 136,55 kn počev od 31. siječnja 2014. g. do isplate,
- na iznos od 137,51 kn počev od 28. veljače 2014. g. do isplate,
- na iznos od 137,49 kn počev od 13. ožujka 2014. g. do isplate,

po stopi zakonske zatezne kamate u visini od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a na dalje po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje.

4. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., da tužitelju F. O. iz V., isplati iznos od 38.205,12 kn (tridesetosamtisućadvjestopetkunaidvanaestlipa) u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 10,80 kn počev od 31. siječnja 2008. g. do isplate,
- na iznos od 24,92 kn počev od 29. veljače 2008. g. do isplate,
- na iznos od 49,12 kn počev od 31. ožujka 2008. g. do isplate,
- na iznos od 12,75 kn počev od 30. travnja 2008. g. do isplate,
- na iznos od 16,08 kn počev od 30. lipnja 2008. g. do isplate,
- na iznos od 6,78 kn počev od 30. rujna 2008. g. do isplate,
- na iznos od 123,57 kn počev od 31. listopada 2008. g. do isplate,
- na iznos od 45,33 kn počev od 30. studeni 2008. do isplate,
- na iznos od 144,82 kn počev od 31. prosinca 2008. g. do isplate,
- na iznos od 160,08 kn počev od 31. siječnja 2009. g. do isplate,
- na iznos od 166,98 kn počev od 28. veljače 2009. g. do isplate,
- na iznos od 147,95 kn počev od 31. ožujka 2009. g. do isplate,
- na iznos od 151,58 kn počev od 30. travnja 2009. g. do isplate,
- na iznos od 122,46 kn počev od 31. svibnja 2009. g. do isplate,
- na iznos od 101,03 kn počev od 30. lipnja 2009. g. do isplate,
- na iznos od 106,73 kn počev od 31. srpnja 2009. g. do isplate,
- na iznos od 118,03 kn počev od 31. kolovoza 2009. g. do isplate,
- na iznos od 117,05 kn počev od 30. rujna 2009. g. do isplate,
- na iznos od 105,62 kn počev od 31. listopada 2009. g. do isplate,
- na iznos od 127,06 kn počev od 30. studenoga 2009. g. do isplate,
- na iznos od 144,25 kn počev od 31. prosinca 2009. g. do isplate,
- na iznos od 168,69 kn počev od 31. siječnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 163,09 kn počev od 28. veljače 2010. g. do isplate,
- na iznos od 196,26 kn počev od 31. ožujka 2010. g. do isplate,
- na iznos od 189,97 kn počev od 30. travnja 2010. g. do isplate,
- na iznos od 202,23 kn počev od 31. svibnja 2010. g. do isplate,
- na iznos od 308,41 kn počev od 30. lipnja 2010. g. do isplate,
- na iznos od 286,55 kn počev od 31. srpnja 2010. g. do isplate,
- na iznos od 353,33 kn počev od 31. kolovoza 2010. g. do isplate,
- na iznos od 330,26 kn počev od 30. rujna 2010. g. do isplate,
- na iznos od 293,15 kn počev od 31. listopada 2010. g. do isplate,
- na iznos od 371,45 kn počev od 30. studenoga 2010. g. do isplate,
- na iznos od 471,05 kn počev od 31. prosinca 2010. g. do isplate,
- na iznos od 400,52 kn počev od 31. siječnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 425,26 kn počev od 28. veljače 2011. g. do isplate,
- na iznos od 393,80 kn počev od 31. ožujka 2011. g. do isplate,
- na iznos od 399,45 kn počev od 30. travnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 532,98 kn počev od 31. svibnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 545,99 kn počev od 30. lipnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 657,55 kn počev od 31. srpnja 2011. g. do isplate,
- na iznos od 600,24 kn počev od 31. kolovoza 2011. g. do isplate,
- na iznos od 537,51 kn počev od 30. rujna 2011. g. do isplate,
- na iznos od 530,78 kn počev od 31. listopada 2011. g. do isplate,
- na iznos od 525,95 kn počev od 30. studenoga 2011. g. do isplate,
- na iznos od 555,87 kn počev od 31. prosinca 2011. g. do isplate,
- na iznos od 581,96 kn počev od 31. siječnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 585,45 kn počev od 29. veljače 2012. g. do isplate,
- na iznos od 567,41 kn počev od 31. ožujka 2012. g. do isplate,
- na iznos od 579,59 kn počev od 30. travnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 587,93 kn počev od 31. svibnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 573,90 kn počev od 30. lipnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 577,59 kn počev od 31. srpnja 2012. g. do isplate,
- na iznos od 567,07 kn počev od 31. kolovoza 2012. g. do isplate,
- na iznos od 544,35 kn počev od 30. rujna 2012. g. do isplate,
- na iznos od 568,57 kn počev od 31. listopada 2012. g. do isplate,
- na iznos od 580,20 kn počev od 30. studenoga 2012. g. do isplate,
- na iznos od 572,05 kn počev od 31. prosinca 2012. g. do isplate,
- na iznos od 526,36 kn počev od 31. siječnja 2013. g. do isplate,
- na iznos od 565,18 kn počev od 28. veljače 2013. g. do isplate,
- na iznos od 568,57 kn počev od 31. ožujka 2013. g. do isplate,
- na iznos od 553,35 kn počev od 30. travnja 2013. g. do isplate,
- na iznos od 506,03 kn počev od 31. svibnja 2013. g. do isplate,
- na iznos od 504,83 kn počev od 30. lipnja 2013. g. do isplate,
- na iznos od 516,45 kn počev od 31. srpnja 2013. g. do isplate,
- na iznos od 535,09 kn počev od 31. kolovoza 2013. g. do isplate,
- na iznos od 560,89 kn počev od 30. rujna 2013. g. do isplate,
- na iznos od 547,58 kn počev od 31. listopada 2013. g. do isplate,
- na iznos od 557,01 kn počev od 30. studenoga 2013. g. do isplate

- na iznos od 567,70 kn počev od 31. prosinca 2013. g. do isplate,
- na iznos od 574,34 kn počev od 31. siječnja 2014. g. do isplate,
- na iznos od 588,39 kn počev od 28. veljače 2014. g. do isplate,
- na iznos od 588,01 kn počev od 13. ožujka 2014. g. do isplate,
- na iznos od 11.615,97 kn počev od 27. ožujka 2014. g. do isplate,

po kamatnoj stopi u visini od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a na dalje po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. nadalje u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje.

5. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., da tužitelju F. O. iz V., nadoknadi parnični trošak u iznosu od 9.924,00 kn (devettisućadevestodvadesetčetirikune) u roku od 15 dana.

6. Odbija se tužitelj sa zatraženim troškovima parničnog postupka preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 11.799,00 kn."

3. Tužitelj pobija rješenje u dijelu u kojem nije dopuštena preinaka tužbe, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu rješenje preinači u skladu sa žalbenim prijedlozima.

4. Tuženik se žali protiv rješenja kojim je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda te protiv prvostupanjske presude u cijelosti, također, zbog svih žalbenih razloga, predlažući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu i pobijanu presudu u cijelosti preinačiti te u potpunosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalba tužitelja je osnovana.

7. Žalba tuženika nije osnovana.

8. Donoseći pobijanu presudu i rješenje kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredaba članka 365. ZPP-a, ali ni one na koje u žalbi ukazuje tuženik.

9. Presuda sadrži jasne i dostatno obrazložene razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. Međutim, donoseći pobijano rješenje u dijelu u kojim je odlučeno da se ne dopušta preinaka tužbe, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u svezi sa odredbama članka 190. stavka 2. ZPP-a, na koju u žalbi upozorava tužitelj, što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke.

11. Obrazlažući odbijanje preinake tužbe, prvostupanjski sud je naveo da je tužitelj preinaku izvršio povećanjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, na koji način je tužbenim zahtjevom zatražio isplatu novčanih iznosa navedenih u nalazu i mišljenju vještaka. Pri tome, prvostupanjski sud je smatrao da se ne radi o situaciji u kojoj tužitelj bez svoje krivnje nije mogao tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, ocjenjujući da je još u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj mogao utvrditi visinu svoje tražbine temeljem podataka sadržanih u Ugovoru o kreditu na kojem temelji svoj zahtjev.

12. Suprotno citiranoj činjeničnoj i pravnoj ocjeni prvostupanjskog suda, u konkretnoj situaciji, tužitelj je tek provođenjem knjigovodstveno-financijskog vještačenja kojeg je odredio na okolnost utvrđenja relevantnih činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, stekao mogućnost zahtijevati isplatu upravo onih novčanih iznosa koje mu je tuženik u obvezi isplatiti iz osnove preplaćenih iznosa na ime ugovornih kamata i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

13. Naime, s obzirom da je za utvrđenje visine tražbine tužitelja nužno stručno znanje kojim očito ne raspolaže prvostupanjski sud, a niti tužitelj, valja zaključiti da tužitelj doista bez svoje krivnje nije mogao tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

14. Utoliko je prvostupanjski sud, odbijajući preinaku tužbe, pogrešno primijenio odredbe članka 190. stavka 2. ZPP-a (koji se primjenjuje u ovome postupku temeljem odredaba članka 117. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 70/90), u svezi s odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a), što je rezultiralo nezakonitošću prvostupanjskog rješenja u dijelu pod točkom 2. izreke.

15. Predmet ovog postupka su zahtjevi tužitelja F. O. iz V. (dalje u tekstu: tužitelj) protiv tuženika R. A. d.d. Zagreb (dalje u tekstu: tuženik):

- radi utvrđenja ništetnim odredaba članka 2. Ugovora o kreditu broj 198-50- 4276723, koji je sklopljen između stranaka 23. srpnja 2007., a solemniziran kod javnog bilježnika u V. Ž. M. 23. srpnja 2007. pod brojem Ov- 12602/07 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) te radi utvrđenja da iste ne proizvode pravne učinke, a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s odlukama o kamatnim stopama kreditora (tuženika), bez navođenja objektivnih parametara za promjenu iste,

- radi utvrđenja ništetnim odredaba članka 7. Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak – CHF, točnije, kojim je normirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora CHF tijekom trajanja otplate po Ugovoru o kreditu,

- radi isplate preplaćenih iznosa od 10.518,83 kune te 38.205,12 kuna iz navedenih osnova sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

16. Tužitelj svoje zahtjeve zasniva na tvrdnji da je tuženik (banka) tužitelju kao potrošaču nametnuo sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope (jednostranom odlukom banke) te o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, na koji način je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelj stavljen u neravnopravan položaj, a njegova ugovorna obveza je, zbog ovisnosti o dva bitna promjenjiva elementa, postala rizična, nejasna i neodrediva, odnosno, da je opisano ponašanje tuženika dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača.

17. Temeljem rezultata provedenog postupka i u postupku izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su pri sklapanju Ugovora o kreditu, na kojem su zasnovani zahtjevi tužitelja, sudjelovali tužitelj kao fizička osoba i kao korisnik kredita i davatelj osiguranja te tuženik kao kreditor, kao i da je temeljem toga ugovora tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 26.672,99 CHF prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita u svrhu kupnje novog vozila marke O.,

- da su ugovorne stranke ugovorile otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima tijekom 84 mjeseca, podmirivo u kunama, obračunato po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, odnosno, na dan plaćanja,

- da je tužitelj cjelokupan iznos kredita vratio tuženiku sukladno sklopljenom Ugovoru o kreditu do ožujka 2014.,

- da je u odredbama članka 2. Ugovora o kreditu ugovoreno ovlaštenje banke da izvrši promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama banke, a da je u trenutku sklapanja ugovora redovna kamatna stopa iznosila 5,49 %,

- da je temeljem odluka tuženika tijekom trajanja otplate kredita, kamatna stopa u više navrata mijenjana i iznosila od 4. studenog 2007. do kraja travnja 2008. 6,45 %, od 1. svibnja 2008. do veljače 2009. 6,75%, od 1. ožujka 2009. do lipnja 2011. 7,75 %, od 1. srpnja 2011. do rujna 2011. 7,50 % i od 1. listopada 2011. do ožujka 2014. 6,75 %, tako da je najviša primjenjiva kamatna stopa tijekom razdoblja otplate kredita iznosila 7,75 % godišnje,

- da je prema početnoj ugovornoj kamatnoj stopi mjesečni anuitet za otplatu kredita iznosio 1.427,90 kuna, a kod primjene najviše kamatne stope od 7,75 %, isti anuitet da je iznosio preko 2.000,00 kuna, primjerice 31. srpnja 2011., da je iznosio 2.274,89 kuna, što je nesporno rezultat i promjene tečaja valute CHF,

- da je tuženik s obzirom na okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu, sugerirao tužitelju zaključenje tog Ugovora i to u unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane banke, te da tužitelj nije utjecao niti je mogao utjecati na sadržaj, kako ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako ni odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo,

- da je tužitelj zbog jednostranih i netransparentnih izmjena kamatnih stopa po predmetnom Ugovoru o kreditu, tuženiku na ime kamata preplatio iznos od 10.621,79 kuna, a zbog promjene tečaja valute CHF u odnosu na tečaj koji je bio važeći u trenutku sklapanja i isplate kredita, iznos od 42.676,88 kuna.

18. U okolnostima citiranih relevantnih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio:

- da su odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluka o kamatnim stopama banke koje je tužitelj unaprijed prihvatio i s kojima se suglasio (članak 2. Ugovora), o kojima se, suprotno načelu savjesnosti, poštenja, nije pojedinačno pregovaralo, uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja i tuženika kao ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te da su stoga te odredbe nepoštene, jednako kao i odredbe kojima je u članku 7. Ugovora ugovorena valutna klauzula,

- da navedene odredbe ne predstavljaju bitne sastojke Ugovora o kreditu jer Ugovor može opstati bez tih odredaba,

- da potraživanje tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa na ime ugovorenih kamata i iz osnove ugovorene valutne klauzule, koji su predmet zahtjeva tužitelja, nije zastarjelo jer je zastarijevanje prekinuto podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesene 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koji je pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (u kojem je predmetu donesena i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt. 249/14 od 9. travnja 2015.), odnosno, u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule podnošenjem tužbe Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu koji je pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632 /17 od 4. lipnja 2018. (u kojem je donesena i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev. 2221/18 od 3. rujna 2019.), a uvažavajući činjenicu da je predmetni postupak pokrenutom tužbom koja je kod prvostupanjskog suda zaprimljena neposredno 10. svibnja 2019.

19. U tom kontekstu, prvostupanjski sud je, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja utvrdio da su odredbe članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu ništetne te tuženiku naložio da tužitelju isplati na ime više uplaćenih kamata (primjenom nepoštene odredbe o promjenjivoj kamati) u razdoblju od studenog 2007. do ožujka 2014. ukupno iznos od 10.518,83 kune s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate te iznos od 38.205,12 kuna iz osnove preplaćenog zbog promjene tečaja, s obzirom na ugovorenu valutnu klauzulu u istom razdoblju, također, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u okviru tužbenih zahtjeva tužitelja istaknutih u tužbi.

20. Pri tome, prvostupanjski sud je primijenio odredbe članka 5. stavka 1. točke 15., članka 81. stavka 1., članka 83. te članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, dalje u tekstu: Zakon o potrošačima), ukazujući na odredbu članka 49. i članka 106. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19) i članka 323. stavka 1., članka 324., članka 1111. i članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 I 29/18, dalje u tekstu: ZOO).

21. Protivno žalbenim prigovorima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud primijenio mjerodavne materijalnopravne odredbe kada je, pravilno utvrđujući da se tužena banka pri sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja promjenjive kamatne stope isključivo temeljem odluka banke i uz ugovaranje valutne klauzule vezane uz švicarski franak, nije pridržavala načela savjesnosti i poštenja, da se o navedenim ugovornim obvezama nije pojedinačno pregovaralo, da tužena banka nije vodila računa o interesima tužitelja kao potrošača i nije mu dala nužne I osnovne informacije o rizicima ugovaranja spomenutih odredaba, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu tužitelja, ocijenio osnovanim zahtjeve tužitelja radi utvrđenja ništetnim odredaba članka 2. Ugovora, (kojima je tužitelj pristao da banka promijeni kamatnu stopu svojom samostalnom odlukom), kao i odredaba članka 7. Ugovora u kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak (CHF), kao i radi isplate iznosa koje je tužitelj isplatio tuženiku zbog opisane jednostrane i netransparentne promjene ugovorne kamatne stope i ugovorene valutne klauzule.

22. U navedenom dijelu, stranke se upućuju na razloge prvostupanjske presude jer ovaj sud u potpunosti prihvaća kao pravilno činjenično stanje što ga je utvrdio prvostupanjski sud, kao i primjenu mjerodavnog materijalnog prava.

23. Na žalbeni razlog tuženika vezano za činjeničnu i pravnu osnovu zahtjeva tužitelja, valja odgovoriti kako je u konkretnom slučaju riječ o vraćanju primljenog na temelju ništetnih ugovornih odredaba, točnije, kao posljedice ništetnosti (u smislu odredaba članka 323. ZOO-a).

24. Imajući u vidu direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te presude donesene po toj tužbi, koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima, uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 502 c. ZPP-a, ovaj sud prihvaća kao pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači, upravo radi isplate temeljem posljedica ništetnih ugovornih odredaba (a tuženik nije doveo u pitanje da se ovdje radi o postupku kojeg je pokrenuo tužitelj kao potrošač), nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, što je sukladno i recentnoj praksi revizijskog suda.

25. Utoliko, u navedenom dijelu nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika.

26. Iz istih razloga, nisu ostvareni niti paušalni žalbeni razlozi kojima tuženik ukazuje na osnovanost prigovora zastare tužiteljevog potraživanja kojeg je istakao tuženik, čiju je osnovanost prvostupanjski sud s pravom otklonio pravilno smatrajući da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava prekinuto zastarijevanje, točnije, da navedeni prigovor tuženika nije osnovan jer je tužitelj zahtjeve radi isplate traženih novčanih iznosa istakao u tužbi podnesenoj unutar propisanog petogodišnjeg zastarnog roka.

27. Tuženiku se posebno ukazuje da je u konkretnom slučaju ništetnom utvrđena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom  tuženice (a time i pravni učinci te ništetne ugovorne odredbe), jer se u takvoj situaciji prepuštanja tuženoj banci da samostalno odlučuje o promjeni kamatne stope, radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, kako je pravilno smatrao i prvostupanjski sud.

28. Što se tiče ugovorne odredbe kojom su ugovorne stranke ugovorile valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak, valja naglasiti kako je s tim u svezi odlučno ponašanje tužene banke kao financijske ustanove koja je znala, odnosno, po redovnom tijeku stvari morala i mogla znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne izmjene u kretanju tečaja švicarskog franka, obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu Republike Hrvatske, tako i globalno, koje će izvjesno i izgledno utjecati na tečaj CHF prema kuni u tom budućem razdoblju.

29. Tužena banka je očito takve informacije uskratila tužitelju pri pregovaranju i sklapanju Ugovora o kreditu, radi čega je tužitelj bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizići sklapanjem Ugovora o kreditu s navedenim odredbama, vezano za obim njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora o kreditu.

30. Stoga je prvostupanjski sud pravilnim ocijenio da je ugovorna odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak nepoštena, u prilog čega upućuje i nespominjanje termina "valutna klauzula" u tekstu ugovora.

31. Naime, kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika o valutnoj klauzuli za švicarski franak, nužno je, uz sve navedeno, imati u vidu i

- da su obje ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika (što proizlazi iz rezultata raspravljanja), te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja na njihov sadržaj te

- da je tim odredbama tužitelju nametnuta obveza, suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.

32. Obzirom da učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja Ugovora, smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad i nije bila ugovorena, tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača i ne može imati učinak (što je sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava, u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba).

33. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom, za tužitelja kao potrošača nastalo je subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa tuženiku temeljem takve odredbe.

34. U konkretnom slučaju, kod utvrđenja nepoštenim, a time i ništetnim i bez pravnog učinka ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika i o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem tih ništetnih odredaba.

35. Kako je tužitelj istaknutim zahtjevima zatražio isplatu upravo novčanih iznosa koje je tuženiku isplatio temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, čiju je visinu prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju u postupku izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužitelju isplati tražene novčane iznose sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od isplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. ZOO-a koje reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

36. Konačno, ocjenjujući neosnovanim prigovor mjesne nenadležnosti, kojeg je istakao tuženik, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio odredbu članka 12. Ugovora o kreditu (kojom je prolongirana nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora) ništetnom, odnosno, nepoštenom, pravilno primjenjujući odredbe ZZP-a na koje se pozvao, koje su sukladne odredbama Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima.

37. Pri tome, prvostupanjski sud je, protivno žalbenim prigovorima tuženika, pravilno vodio računa o svim relevantnim okolnostima konkretnog slučaja, osobito, udaljenosti mjesta prebivališta tužitelja i mjesta sjedišta tuženika, troškovima kojima bi tužitelj bio dodatno izvrgnut za slučaj vođenja postupka pred nadležnim sudom u sjedištu tuženika te potrebi ulaganja dodatnog vremena, ukazujući i na odredbe članka 59. ZPP-a, a što je sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na Zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom on line 5. studenog 2020., prema kojem, u smislu odredaba članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14,110/15 i 14/19).

Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke),mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora, pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

38. Iz iznesenih razloga, kako nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika protiv rješenja kojim je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, niti žalbeni prigovori protiv prvostupanjske presude (uključujući odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem je tuženik obvezan tužitelju na ime naknade parničnih troškova isplatiti iznos od 9.924,00 kune, koju tuženik pobija isključivo u kontekstu osporavanja odluke o glavnoj stvari bez isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog razloga), a u tom dijelu nisu ostvareni ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredaba članka 365. ZPP-a, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i u navedenom dijelu prvostupanjsko rješenje te prvostupanjsku presudu potvrditi, temeljem odredaba članka 380. točke 2. i članka 368. stavka 1. ZPP-a.

39. Uvažavanjem žalbe tužitelja, prvostupanjsko rješenje valjalo je ukinuti u dijelu pod točkom 2. izreke kojim tužitelju nije dopuštena preinaka tužbe, kao i u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka sadržanom pod točkom 6. presude, iz naprijed obrazloženih razloga počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s odredbama iz članka 190. stavka 2. i članka 166. stavka 2. ZPP-a, temeljem odredaba članka 380. točke 3. ZPP-a.

40. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i o preinaci tužbe odlučiti pravilnom primjenom odredaba članka 190. stavka 2. ZPP-a, imajući u vidu primjedbe i upute iz ovog rješenja, a time i dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja o kojem nije odlučeno pobijanom prvostupanjskom presudom.

 

U Splitu, 2. lipnja 2021.