Gž Ovr-187/2021-2

1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. d.o.o., sa sjedištem u Z., …, OIB …, zastupanog po S. F., odvjetnici iz Z., OIB …, protiv ovršenice V. A., S., …, OIB …, zastupane po T. G., odvjetniku u odvjetničkom društvu G., H., Ž. d.o.o. …, Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice, izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi  Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 65 Ovr-244/2021 od 10. veljače 2021., 2. lipnja 2021.,

r i j e š i o   j e

1. Odbija se žalba ovršenice V. A., S., …, kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 65 Ovr-244/2021 od 10. veljače 2021.
2. Odbija se ovrhovoditelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja na temelju ovršne isprave, zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Z. Č. iz Z. pod poslovnim brojem OV-9213/2008, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja i to:

-          glavnice u iznosu od 10.533,13 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke, na dan plaćanja, uvećano za pripadajuće zatezne kamate, prema stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 75/15., 125/11, 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 27. siječnja 2021. pa do isplate,

-          redovne kamate u iznosu od 540,18 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja,

-          zatezne kamate u iznosu od 9.445,02 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja,

-          troškova u iznosu od 939,67 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 27. siječnja 2021. pa do isplate,

-          troškova u iznosu od 420,00 kuna uvećano za pripadajuće zatezne kamate, prema stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 27. siječnja 2021. pa do isplate,

kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.156,67 kuna, uvećanih za zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos tih troškova od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, prema stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, određena je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenice i to:

upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k.o. Grad Z., z.k.ul. 829 u naravi Slobodnostojeći jednokratni stambeni objekat u Z., … sagrađena na 95/1693,8 dijela č.k.br. 1075/2; s kojom je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to z.k. tijelo III-3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-3), Stambeni prostor u prizemlju koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaone, hodnika, površine 67,08 čm u nacrtu označen smeđom bojom, te pomoćne prostorije u podrumu koje se sastoje od tri prostorije površine 70,70 čm u nacrtu označen smeđom bojom, zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti nekretnine i prodajom predmetne nekretnine te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Trošak ovrhovoditelja određen je u iznosu od 2.156,67 kuna.

2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se ovršenica zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16. i 73/17. dalje: OZ) i članka 50. stavak 1.  točka 1. OZ-a. Ovršenica u žalbi  osporava osnovanost i visinu tražbine, ističe da je predmetna ovrha neprovediva, pa stoga predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje, odnosno podredno da uputi ovršenicu u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

3. Na žalbu ovršenice odgovorio je ovrhovoditelj koji u odgovoru osporava osnovanost žalbenih navoda ovršenice, te predlaže da se njena žalba odbije kao neosnovana, a prvostupanjsko rješenje potvrdi. Ujedno zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.824,17 kuna.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 365. stavak 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP u svezi članka  21. stavak 1. OZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije počinjena niti jedna od citiranih bitnih povreda odredaba postupka, te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. U odnosu na prigovor zastare ističe se da se radi o parničnom razlogu iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, te je ovršenica zaključkom suda od 29. ožujka 2021., sukladno odredbi članka 52. stavak 3. OZ-a, upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-244/2021-5 od 10. veljače 2021. nedopuštenom.

7. U odnosu na žalbene navode ovršenice u kojima ističe da ovrhovoditelj nije uz prijedlog za ovrhu priložio Ugovor o kreditu kojim bi dokazao ugovorni odnos između ovršenice i prijašnjeg ovrhovoditelja banke iz kojeg bi proizlazila aktivna i pasivna legitimacija stranaka, te da ovrhovoditelj nije naveo činjenicu dospijeća navodne tražbine, potrebno je odgovoriti da isti nisu osnovani. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je temelj podnošenja prijedloga za ovrhu u konkretnom slučaju ovršna isprava, pa u tom smislu ovrhovoditelj uz svoj prijedlog za ovrhu nije bio obvezan dostaviti Ugovor o kreditu, dok se zajedno s tražbinom prenose i sporedna prava, pa tako i sredstva osiguranja, sve u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZOO-a. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj dokazao da mu je ustupljena tražbina  banke prema ovršenici po kreditnoj partiji broj 7610794138 (nastalo s osnova dugovanja po Ugovoru o kreditu 9013480323), kao i što je navedeni prijenos prava i tražbina iz ovršne isprave dokazao i u skladu s odredbom članka 32. OZ-a, dostavom ovjerovljene privatne isprave kojom se prenose prava i tražbine iz predmetne zadužnice.

8. U pogledu žalbenog navoda ovršenice u kojemu tvrdi da se ovjerena preslika zadužnice ne može smatrati ispravom na temelju koje se može odrediti ovrha, potrebno je odgovoriti da je odredbom članka 36. stavak 1. OZ-a propisano da ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, uz prijedlog se podnosi ovršna isprava u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu. Dakle, iz spomenute odredbe sasvim jasno proizlazi da ovrhovoditelj može bilo koju ovršnu ispravu uz prijedlog za ovrhu podnijeti u ovjerenoj preslici. Nadalje, iz teksta zadužnice vidljivo je da je ovršenica dala suglasnost da se na temelju zadužnice može provesti ovrha i na drugoj njenoj imovini, a ne samo na novčanim sredstvima. Zadužnica OV-9213/08 je valjana ovršna isprava u smislu odredbe članka 214. stavak 7. OZ-a u svezi odredbe članka 214. stavak 1. OZ-a, odnosno privatna isprava na kojoj je javno ovjerovljen potpis ovršenice od strane javnog bilježnika Z. Č. pod brojem OV-9213/08, kojom je ovršenica dala suglasnost da se radi naplate tražbine ovrhovoditelja zaplijene svi računi koje ima kod banke, te da se novčana sredstva s tih računa u skladu s njenom izjavom sadržanoj u zadužnici izravno s računa isplate ovrhovoditelju, s time da zadužnica ima učinke pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se plijeni tražbina po računu te ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može zatražiti i provesti ovrha na cjelokupnoj imovini (nekretnine, pokretnine i prava izdavatelja) a radi naplate tražbine ovrhovoditelja. Prema tome, suprotno žalbenim navodima ovršenice temeljem ovjerene preslike zadužnice može se provesti ovrha na nekretnini.

9. Nastavno na navode ovršenice o narušenoj pravičnoj ravnoteži između interesa ovršenice i ovrhovoditelja, te osporavanje visine tražbine, potrebno je odgovoriti da se izvadci iz poslovnih knjiga smatraju vjerodostojnom ispravom u smislu odredbe članka 9. Zakona o računovodstvu (Narodne novine 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20. i 47/20)  i odredbe članka 31. OZ-a, te se smatra da točno, jasno i potpuno održavaju činjenično stanje. Iz stanja spisa proizlazi da je uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj priložio izvadak iz poslovnih knjiga koji predstavlja vjerodostojnu ispravu i iz koje je razvidan iznos potraživanja koje ovrhovoditelj potražuje i to u ukupnom iznosu, kao i specificirano po stavkama. Dakle, osporavanje visine potraživanja, odnosno osporavanje vjerodostojnosti izvatka iz poslovnih knjiga iz razloga što je ovršna isprava-zadužnica u ovjerenoj preslici u potpunosti su neosnovani.

10. U odnosu na žalbene prigovore ovršenice da ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima bila bezuspješna, potrebno je odgovoriti da iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu dostavio potvrdu FINA-e od 22. listopada 2010. iz koje proizlazi da je  u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi FINA evidentiran ukupan iznos neizvršenih osnova za plaćanje u iznosu od 283.174,82 kune, pri čemu je broj dana blokade računa 3398, a iz čega proizlazi da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri na drugom predmetu ovrhe. Pored toga, ovrhovoditelj je također sukladno odredbi članka 5. stavak 1. OZ-a slobodan izabrati sredstvo i predmet ovrhe. Naime, da bi se dokazala nemogućnost ovrhe na novčanim sredstvima, dovoljno je da u trenutku pokretanja ovrhe na računima ovršenika nema dovoljno novčanih sredstava za namirenje ovrhovoditelja. Ni eventualne ustege kojima bi ovrhovoditelj bio samo djelomično namiren, ne utječu na činjenicu da nije moguća naplata na novčanim sredstvima ovršenika. Ocjenu da je narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja ovršni sud može dati tek nakon što ovršenik napiše žalbu, a da bi sud mogao izvršiti procjenu pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, ovršenik mora sudu dostaviti podatke iz kojih će proizlaziti vjerojatnost da je narušena pravična ravnoteža. Za svoje tvrdnje da se ovrha na nekretnini ne bi mogla provoditi jer je narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, ovršenica ne prilaže nikakve dokaze iz kojih bi se mogli dobiti podaci na temelju kojih bi sud mogao ocijeniti povredu pravične ravnoteže između interesa stranaka.

11. Ovršenica u žalbi navodi da je nekretnina koja je predmet ovršnog postupka njena jedina nekretnina. Međutim, ovaj žalbeni navod ovršenice nije osnovan, budući se u predmetnom postupku ne primjenjuje odredba članka 75. OZ-a. Člankom 75. stavak 1. OZ-a propisano je da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje po zakonu dužan uzdržavati.

11.1. Zakonom o izmjenama i dopunama OZ-a (Narodne novine 73/17 – dalje: ZID OZ/17) koji je stupio na snagu 3. kolovoza 2017., članak 75. stavak 5. OZ-a izmijenjen je na način da isti sada propisuje kako se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Prijelaznim i završnim odredbama ZID OZ/17 u članku 43. stavak 3., određeno je da se izmjene članka 75. stavak 5. primjenjuju na pravne poslove koji nastanu nakon stupanju na snagu tog zakona. Potraživanje ovrhovoditelja proizlazi iz Ugovora o kreditu broj 9013480323 od 15. travnja 2008., dok ovršnu ispravu predstavlja zadužnica ovjerena od strane javnog bilježnika Z. Č. iz Z., pod poslovnim brojem OV-9213/2008 dana 16. travnja 2008.

11.2. Slijedom navedenom proizlazi da se odredbe članka 75. OZ-a ne primjenjuju u predmetnoj pravnoj stvari s obzirom na to da potraživanja ovrhovoditelja proizlazi iz pravnog posla nastalog prije stupanja na snagu ZID OZ/17, a u prilog kojem stajalištu je i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III/2223/2019 od 28. svibnja 2020.

12. U odnosu na žalbene navode ovršenice u kojima ističe da ovrhovoditelj nema osobito opravdan interes za namirenjem vrijednosti iz nekretnine na kojoj je predložena ovrha, potrebno je odgovoriti da je ovrhovoditelj pravna osoba čiji je predmet poslovanja, između ostalog otkup i naplata dospjelih tražbina te stoga mora imati mogućnost i naplatiti iste kako bi održao pozitivno poslovanje. Pored toga, ovdje je potrebno napomenuti da je ovršni postupak hitan postupak, a provođenje ovrhe na nekretnini je jedina mogućnost namirenja ovrhovoditeljeve tražbine s obzirom na iznos blokade ovršenice s jedne strane, te nepostojanje druge imovine ovršenice pogodne za ovrhu.

13. Također nisu osnovani ni navodi ovršenice da prijedlogu za ovrhu ne prileži javne ili ovjerovljena privatna isprava kojom se ovršenica izričito usuglasila s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži prodajom nekretnine, a ovršenica se potpisom Zadužnice izričito suglasila da se ovrha protiv nje može provesti i na drugim predmetima ovrhe te da ista ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi.

14. S obzirom na sve navedeno, utvrđeno je da žalba ovršenice nije osnovana te ju je ovaj sud odbio i pobijano rješenje potvrdio na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

15. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu iz razloga jer ova postupovna radnja nije bila potrebna ni nužna za vođenje ovog ovršnog postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. u svezi članka 21. stavak 1. OZ-a.

U Gospiću  2. lipnja 2021.

Sutkinja

Milka Vraneš, v.r.