1

                            Poslovni broj: 2 Gž-517/2021-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: 2 Gž-517/2021-2

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. Ž. iz N., OIB….., kojeg zastupa punomoćnica A. Š. odvjetnica u Č., protiv tuženika E.&S. bank d.d. R., OIB…., kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i partneri iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj 5 P-220/19-8 od 15. ožujka 2021., 2. lipnja 2021.

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu broj 5 P-220/19-8 od 15. ožujka 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem određen je prekid postupka do donošenja odluke Suda europske unije po zahtjevu za prethodnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaprimljenog 30. rujna 2020. pod brojem C-474/20, a postupak će se nastaviti kada se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad se ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka njihov završetak.

 

2. To rješenje pravovremenom žalbom pobija tuženik ukazujući da se odredba članka 213. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), na kojoj se temelji prvostupanjsko rješenje, odnosi na situaciju kada sud koji vodi postupak odluči podnijeti zahtjev Sudu Europske unije, a prvostupanjski sud to nije uradio već je zahtjev podnio drugi sud. Pri tom ukazuje na odluke drugih sudova u kojima je zauzeto drugačije pravno shvaćanje (rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Ovr-167/2018, od 27. rujna 2018., Gž Ovr-447/2019, od 1. travnja 2019. i Gž Ovr-1513/2018, od 12. travnja 2019.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. U ovom postupku predmet spora je zahtjev tužitelja, kao potrošača, za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi ugovora o kreditu, nakon što je u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. među strankama zaključen dodatak ugovora o kreditu.

 

5. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odluka u ovom predmetu ovisi o rješenju spornog pitanja je li sklapanjem dodatka ugovora o kreditu prestalo pravo tužitelja tražiti utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe, te povrat preplaćenih iznosa, a kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu pod brojem Rev-1042/2017 u kojem je predmet spora također zahtjev potrošača za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nakon što je, u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju među strankama zaključen ugovor o kreditu, podnio zahtjev za prethodnu odluku kojom je zatraženo tumačenje prava Europske unije potrebno za ocjenu usklađenosti pravnih učinaka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015., s odredbom članka 6. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, što je odlučno za zauzimanje pravnog shvaćanja o pravnim posljedicama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. na restituciju potrošača na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, to je odredio prekid postupka.

 

6. Iz navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o predmetu koji se podudara s predmetom u kojem je podnesen zahtjev za prethodnu odluku, pa stoga odluka suda o tužbenom zahtjevu ovisi o odluci suda Europske unije u predmetu C474/2020.

 

7. Žalitelj s pravom ukazuje da se pobijano rješenje nije moglo donijeti oslonom na odredbu članka 213. stavak 1. točka 2. ZPP-a. S obzirom da je zahtjev za prethodnu odluku podnio drugi sud, a ne prvostupanjski sud, prekid postupka se mogao zakonito odrediti pozivom na odredbu članka 213. stavak 2. točka 2. ZPP-a. Stoga je pobijano rješenje valjalo potvrditi iz drugih razloga a ne iz onih koje je naveo prvostupanjski sud. Ovdje valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2021. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:

 

"U slučaju kada je zahtjev za prethodnu odluku sudu Europske unije već podnesen u drugom postupku (u Rev-1042/2017-3), a odluka suda ovisi o rješenju tog zahtjeva (tužbe potrošača radi isplate zbog ništetnosti kad postoji sporazum o konverziji CHF/EUR), potrebno je prekinuti postupak već povodom podnesenog prijedloga za dopuštenje revizije.

Prijelazna i završna odredba članka 117. stavak 1. ZID ZPP/19 ne odnosi se na novelu iz članka 213. stavak 2. točka 2. ZPP-a, pa sud može odrediti prekid postupka primjenom članka 213. stavak 2. točka 2. ZPP-a odmah na sve postupke u tijeku, neovisno o tome kad su pokrenuti" .

 

8. Dakle, primjenjujući navedeno pravno shvaćanje u konkretnom predmetu valjalo je potvrditi rješenje o prekidu postupka jer su se ispunile pretpostavke propisane odredbom članka 213. stavak 2. točka 2. ZPP-a.

 

9. Žalba tuženika nema svog opravdanja pa je stoga temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Dubrovnik, 2. lipnja 2021.

 

Sudac:

 

Emir Čustović