Baza je ažurirana 03.03.2026. zaključno sa NN 149/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

 

Poslovni broj R-862/2020-2

 

 

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz Z., OIB: , zastupane po punomoćniku A. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. U. d.o.o. Z., OIB: , radi utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu i isplate, rješavajući žalbu tužiteljice, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-159/2019 od 16. srpnja 2020., dana 2. lipnja 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-159/2019 od 16. srpnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke je odlučeno da se tužba odbacuje te je u točki II izreke naloženo tužiteljici nadoknaditi odvjetniku Z. J. iz Z., trošak postupka u iznosu od 1.250,00 kn, u roku od 15 dana.

 

Protiv rješenja žalbu podnosi tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP).

 

U žalbi ukazuje na razloge za nezakonitost otkaza ugovora o radu te ističe da nije imala novčanih sredstava za podmiriti troškove privremenog zastupnika radi čega da je dostavu tuženiku trebalo izvršiti elektroničkom poštom. Dalje u žalbi osporava postojanje pretpostavki za postavljanje privremenog zastupnika iz članka 84. ZPP-a (pogrešno se pozivajući na članak 85. ZPP-a.)

 

Predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak, podredno preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev.

 

Žalba nije osnovana.

 

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud, nakon bezuspješnih dostava tužbe na odgovor tuženiku, upravo na prijedlog tužiteljice postavio tuženiku privremenog zastupnika rješenjem od 27. veljače 2020. u osobi odvjetnika Z. J. iz Z., sve sukladno članku 84. stavak 4. ZPP-a koja odredba predviđa mogućnost postavljanja privremenog zastupnika i pravnoj osobi u slučaju ispunjenosti pretpostavki iz članka 84. stavak 1. i 2. ZPP-a.

 

Istim rješenjem tužiteljica je pozvana u roku od 15 dana uplatiti troškove od 350,00 kn za objavljivanja oglasa u „Narodnim novinama“ prema članku 86. ZPP-a te je pozvana u roku od 30 dana predujmiti troškove postavljanja i rada privremenog zastupnika u iznosu od 1.500,00 kn sukladno članku 85. stavak 3. ZPP-a.

 

Predmetno rješenje u dijelu kojim je odlučeno tuženiku postaviti privremenog zastupnika, tužiteljica nije pobijala žalbom. U ostavljenim rokovima tužiteljica nije uplatila odnosno predujmila troškove na koje pozvana citiranim rješenjem niti je to učinila nakon što ju je sud dodatno pozvao na dostavljanje dokaza o uplati.

 

Noveliranom odredbom članka 85. stavak 3. ZPP-a, koja se u ovom postupku primjenjuje sukladno članku 117. stavak 2. ZID ZPP/19, propisano je da sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan je predujmiti  tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz članka 84. stavak 2. točka 4. i 5. ZPP-a, na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba a ako tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je odredio sud u svome rješenju, sud će tužbu odbaciti.

 

S time u skladu je i prethodno pravno shvaćanje sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 21. studenog 2018., prema kojem: Sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan je predujmiti tužitelj, a troškovi predujma ulaze u parnični trošak, s time da je tuženik, kojem je postavljen privremeni zastupnik, dužan nadoknaditi te troškove tužitelju.

 

              Stoga, budući da tužiteljica nije predujmila sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika u za to ostavljenom roku, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odlučio u konkretnom slučaju tužbu odbaciti pozivom na odredbu članka 85. stavak 3. ZPP-a.

 

S obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu dužna je nadoknaditi privremenom zastupniku troškove nastale u zastupanju tuženika do donošenja pobijanog rješenja o odbačaju tužbe, i to troškove na ime sastava odgovora na tužbu i zastupanja na jednome ročištu koji su odmjereni u ukupnoj visini od 1.250,00 kn primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

 

Radi navedenog, žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja pozivom na članak 380. točka 2. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 2. lipnja 2021.

 

                                                                                      Sutkinja

                                                                                            Branka Ježek Mjedenjak             

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu