- 1 -              I Kž 109/2021-8

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 109/2021-8

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Žarka Dundovića, Ratka Šćekića i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. S., zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 3. u vezi čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 15. prosinca 2020. br. K-9/2020, u sjednici održanoj 2. lipnja 2021., u prisutnosti branitelja opt. N. S., odvjetnika dr. sc. K. Š.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. N. S., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

 

Obrazloženje

 

1. Županijski sud u Šibeniku, presudom od 15. prosinca 2020. br. K-9/2020 proglasio je krivim opt. N. S. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 111. toč. 3. u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11. i na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 48. st. 1., čl. 49. st. 1. toč. 1. i čl. 34. st. 2. KZ/11. osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i 10 mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11. uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. siječnja 2020., pa nadalje.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 150/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08., dok je na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08. dužan nadoknaditi nagradu punomoćnice oštećenice M. S., A. G., odvjetnice u Š. u ukupnom iznosu od 11.750,00 kn u roku od 15 dana računajući od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Optuženik se žali po branitelju dr. sc. K. Š., odvjetniku iz Z., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje ili podredno preinači u odluci o kazni na način da se optuženiku izrekne blaža kazna. Moli da se branitelja pozove na sjednicu vijeća.

 

2.2. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

2.3. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

2.4. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženika, dr. sc. K. Š., odvjetnika iz Z., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio, a dostava obavijesti o sjednici vijeća je bila uredno iskazana. Nazočnost opt. N. S. koji se nalazi u Zatvoru u Š. je trebala biti osigurana putem konferencijskog uređaja međutim, s obzirom na probleme u internetskoj vezi, to nije bilo moguće ostvariti, a kako su se branitelj optuženika i sam optuženik putem telefona izjasnili da su suglasni da se sjednica održi bez nazočnosti optuženika, ista je i održana.

 

3. Žalbe su osnovane.

 

4. U uvodu žalbe optuženik ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka međutim, ne navodi koju postupovnu povredu nalazi ostvarenom, niti iz žalbenih razloga proizlazi obrazloženje tog žalbenog osnova.

 

4.1. Stoga je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žali se državni odvjetnik smatrajući da je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza izveo pogrešan zaključak da je optuženik kritične zgode postupao s neizravnom namjerom, a ne izravnom, kako ga se teretilo podnesenom optužnicom.

 

6. Iz istog žalbenog osnova žali se i optuženik osporavajući utvrđenje subjektivnog elementa djela odnosno namjeru na usmrćenje oštećenice uz tvrdnju da je imao prostorne i vremenske odnosno objektivne mogućnosti pregaziti oštećenicu za koju je posljedica izostala pravodobnom reakcijom optuženika. Smatra da se radi o dobrovoljnom odustanku od nedovršenog pokušaja, budući je optuženik bio svjestan da je prema svim okolnostima radnju mogao dovršiti, ali ju je prekinuo.

 

7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je optuženik nakon što je bezuspješno nastojao nagovoriti oštećenicu da uđe u njegovo vozilo, nakon što se ista nogostupom počela udaljavati odlazeći prema stanu, sjeo u vozilo, upalio ga i naglo krenuo uz škripu guma, popeo se vozilom na nogostup i vozeći se nogostupom ubrzavao i s leđa prednjim dijelom vozila naletio na oštećenicu, koja se kretala ispred njega i koju je odbacio u vis nakon čega je pala na poklopac motora i vjetrobransko staklo te je potom odbačena prema naprijed i desno i pala na travnatu zemljanu površinu. Pri tome optuženik nije kočio prije naleta na oštećenicu. Kako je to utvrđeno na temelju provedenog sudsko-medicinskog i prometno-tehničkog vještačenja, način gibanja osobnog automobila i naletna brzina (30 km/h) su bili podobni za izazivanje teških i po život opasnih ili smrtonosnih ozljeda oštećenice. Samo stjecajem sretnih okolnosti, jer je oštećenica pala na mekanu zemljanu površinu, posljedice nisu bile teže.

 

7.1. Pri tako utvrđenim činjenicama o objektivnom učinu djela, prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik kritične zgode postupao s neizravnom namjerom, pristajući na mogućnost da kod oštećenice nastupe ozljede opasne po život odnosno smrtna posljedica, što osnovano osporava državni odvjetnik u žalbi, jer se nije radilo o iznenadnoj već planiranoj reakciji optuženika. Pri tome treba imati u vidu narušenost njihovih odnosa kao i pokušaj gušenja, oko dva mjeseca prije ovog događaja, o čemu je iskazivala oštećenica i njihov zajednički sin, svjedok T. S..

 

7.2. Prvostupanjski sud, ne prihvaćajući tezu državnog odvjetnika da je djelo počinjeno s izravnom namjerom navodi da je optuženik nakon obaranja oštećenice na tlo, istu mogao usmrtiti vozilom, jer je bespomoćno ležala na tlu ispred vozila, ali to nije učinio, koju tezu u žalbi optuženik tretira kao "dobrovoljni odustanak od nedovršenog pokušaja".

 

7.3. Takav stav prvostupanjskog suda je, za sada, neprihvatljiv, jer je optuženik kritične zgode napravio sve što je u danoj situaciji smatrao potrebnim za ostvarenje svog nauma, a do smrtnog ishoda nije došlo samo stjecajem sretnih okolnosti na koje optuženik nije mogao utjecati (pad oštećenice na mekano tlo). Osim toga, oštećenici su priskočili u pomoć očevici događaja, pa zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik mogao ponovo upaliti vozilo i pregaziti oštećenicu, ostaje u sferi hipotetskih nagađanja.

 

8. U ponovljenom postupku sud će provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, te donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, u kojoj će posebnu pažnju obratiti na subjektivni element djela koji se žalbama osporava i utvrditi je li prema svim utvrđenim okolnostima optuženik djelo mogao dovršiti, a svojom voljom, na koju nisu utjecale vanjske okolnosti, to nije učinio. O tom utvrđenju će ovisiti i daljnji zaključak je li optuženik kritične zgode postupao s izravnom namjerom odnosno je li bio svjestan da postupajući na utvrđeni način može usmrtiti oštećenicu i je li to htio, a djelo je ostalo u pokušaju samo zahvaljujući sretnim okolnostima.

 

 

9. Iz navedenih razloga, prihvaćene su žalbe državnog odvjetnika i optuženika i na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 2. lipnja 2021.