Poslovni broj: 30 Pr-474/2019-18

             

 

Poslovni broj: 30 Pr-474/2019-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

        Žrtava fašizma 7

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Rijeci, po suca Majdi Felker, u pravnoj stvari tužiteljice D. Ž. – N. iz C., P. 3, OIB ...., zastupana po ZOU F. i L. iz C., protiv tuženika P. d.d. R., R. 29, OIB ..., zastupani po punomoćnici I. M. odvjetnici iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. travnja 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika i objavljene 01. lipnja 2021.

 

p r e s u d i o    j e

 

I Odbija se tužbeni zahtjevom  tužiteljice koji glasi.

 

„1.              Utvrđuje se da Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od dana 3. kolovoza 2017. godine nije dopuštena, pa radni odnos između parničnih stranaka nije prestao.

 

2.              Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa sve do isplate, u roku od 8 dana. „

 

II Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

 

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je 25. kolovoza 2017. zaprimila dopis poslodavca od 17. kolovoza 2017., predmet kojeg je dostava potvrde o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa radnika, PK kartica i odjava s HZMO-a. U tom se dopisu ne spominje činjenica da je ugovor o radu otkazan, kao ni da je otkaz objavljen na oglasnoj ploči. dopis ne sadrži niti primjerak odluke o otkazu. Tek iz potvrde poslodavca o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa, te iz obrasca HZMO-a vidljivo je da je radni odnos prestao sa danom 17. kolovoza 2017. i to na temelju izvanrednog otkaza. Tužiteljica je dopisom od 1. rujna 2017. zatražila od tuženika da joj dostavi primjerak Odluke o otkazu, što je isti odbio dopisom od 5. rujna 2017. jer joj je odluka dostavljena putem oglasne ploče. Tužiteljica osporava da bi Odluka o otkazu bila stavljena na bilo kakvu oglasnu ploču. Tužiteljica je bila na bolovanju od 22. srpnja 2017. pa do odjave od strane tuženika, dakle u vrijeme stavljanja odluke o otkazu na oglasnu ploču. O bolovanju je tužiteljica izvijestila tuženika u ponedjeljak 24. srpnja 2017. Tužiteljica je 11. rujna 2017. podnijela zahtjev za zaštitu prava, na koji zahtjev se tuženik nije očitovao. Tužiteljica i danas ne zna zašto je dobila otkaz, kad joj e otkaz dan i da i je i kad je stavljen na oglasnu ploču, slijedom čega se otkaz smatra nedopuštenim. Stoga tužitelja opreza radi, osporava postojanje opravdanog razloga za otkaz, te ističe i da je siti nepravodoban sukladno odredbi članka 116. stavak 2. Zakona o radu (dalje ZR-a). Tuženikove postupanje u pogledu dostave Odluke o otkazu predstavlja očitu zlouporabu prava i protivno je načelu savjesnosti i poštenja i odredbama članka 4. i 6. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO-a). Svrha oglašavanja putem oglasne ploče je dostava odluke radniku u situaciji kada isti ima hipotetsku mogućnost pročitati takvu odluku, a ne kad je radnik na bolovanju i kad je očito da neće dolaziti i pročitati odluku na oglasnoj ploči. Stoga takva odluka ne može proizvoditi nikakve pravne učinke. Tužiteljica stoga predlaže da se odluka utvrdi nedopuštenom, te da se utvrdi da radni odnos stranaka nije prestao.

 

2.Tuženik u odgovoru na tužbu osporio je tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te naveo da je tuženik 3. kolovoza 2017. donio odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu (dalje Odluku o otkazu) kojim je tužiteljici otkazan Ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja prije donošenja predmetne odluke, tuženik je brzojavom pozvao tužiteljicu na davanje iskaza , čiji primitak je tužiteljica odbila. Nakon toga je tuženik tužiteljicu pozvao usmeno preko radnice tuženika K. P. M., ali tužiteljica isti poziv nije prihvatila, već je tuženika 1. kolovoza 2017. pismeno izvijestila i to pismenom od tužiteljičinog supruga, da ne može dati iskaz "zbog teškog psihičkog stanja" uz predočenje nalaz psihologa. Nakon toga tuženik je tužiteljici uputio pisani poziv za iznošenje obrane i to kao običnu pošiljku i preporučeno s povratnicom, a čiji primitak je tužiteljica odbila, tj. pismeno se vratio sa napomenom "obaviješten – nije podigao pošiljku". Nakon toga je tuženik 3. kolovoza 2017. donio Odluku o otkazu čiji je primitak tužiteljica ponovno odbila tj. pismeno se vratilo sa napomenom "obaviješten, nije podigao pošiljku". U konačnici zbog opisanog ponašanje tužiteljice tuženik je dostavu predmetne odluke o otkazu izvršio putem oglasne ploče suda, sukladno članku 50. Pravilnika o radu tuženika (dalje Pravilnika). Na temelju svega iznijeto zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 8. rujna 2017., a koji je tuženik primio 12. rujna 2017. podnesene nakon proteka svih rokova predviđenih za njegovo podnošenje sukladno članku 133. ZR-a, pa je tužiteljica izgubila pravo na sudsku zaštitu. Stoga tuženik predlaže da sud prvenstveno odbaci tužbu, a podredno odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezivanje tužiteljice da tuženiku nadoknadi troškove postupka.

 

3.Tužiteljica je podneskom od 29. siječnja 2018. ispravila tužbeni zahtjev na način da je umjesto 17. kolovoza 2017. navela datum izvanrednog otkaza sa 3. kolovoza 2017.

4. Presudom ovog suda posl. br. Pr-305/2017 od 22. svibnja 2019. usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Odlukom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-648/2019 ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje.

 

5.Sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije priloženu spisu i to dopis - dostava dokumenata (list 5 spisa), Potvrda o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa (list 6 spisa), obrazac eM-2P HZMO-a (list 7 spisa), Zahtjev upućen tuženiku 1. rujna 2017. (list 8 spisa), dopis tuženika od 5. rujna 2017. (list 9 spisa), Potvrda o privremenoj nesposobnosti (list 10 – 12 spisa), Zahtjev za zaštitu prava (list 13 – 14 spisa), Poziv za iznošenje obrane sa povratnicom (list 19 – 21 spisa), Zamolba (list 22 spisa), nalaz psihologa (list 23 spisa), potvrda o primitku brzojava (list 24 spisa), poziv za iznošenje obrane (list 25 spisa), Odluka o otkazu s povratnicom (list 26 – 29 spisa), provjera statusa pošiljke (list 30 spisa), Ugovor o radu (list 31 -32 spisa), Revr odluka broj 1436/11 (list 33 do 35 spisa), Pravilnik o radu (list 36 – 72 spisa), Izjave od 25. srpnja 2017. (list 75 – 78 spisa), preslike računa (list 81 – 82), CD snimka (list 88 spisa), saslušan je svjedok K. P. M. (list 90 – 91 spisa), preslika Odluke o izvanrednom otkazu sa dodacima o dostavi (list 92 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 95 – 96 spisa), saslušan je svjedok K. R. (list 102 – 103 spisa) i svjedok I. P. (list 104 – 105 spisa),potvrda liječnika (list 124 spisa), preslika odluke VSRH Revr-1436/2011 i Revr-1149/2012 (list 125-130 spisa), dopis HP (list 132-133 spisa), email svjedoka T. M. (list 123 spisa), preslika zdravstvenog kartona (list 144-237 spisa).

 

6.Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je neosnovan.

 

7.Člankom 7. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. 

 

              8.Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

 

              9.Člankom 221a. Zakona o parničnom postupku, propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

10. Među strankama je nesporno da je tužiteljica bila djelatnik tuženika na radnom mjestu prodavač u supermarketu P. u C. temeljem ugovora o radu od 1. kolovoza 2013. te da je tuženik Odlukom od 3. kolovoza 2017. otkazao istoj ugovor o radu.

 

11.Sporna je osnovanost i zakonitost navedenog otkaza, te da li je tužiteljica podnijela tužbu u zakonskom roku.

 

12.Odredbom članka 116. ZR-a navedeno je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz  radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

13.Odredbom članka 119. stavak 1. ZR-a navedeno je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanoga ponašanjem ili radom zaposlenika poslodavac je dužan omogućiti zaposleniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

              14.Pravilnikom o radu tuženika čl.48. propisano je da se osobitom teškom povredom iz radnog odnosa zbog koje poslodavac može otkazati Ugovor o radu (izvanredni otkaz) smatraju između ostalog i neizvršavanje, nemarno ili nepravovremeno izvršavanje radnih obveza, neevidentiranje ili nepravilno evidentiranje gotovinske prodaje izvršenih usluga i pribavljanje osobne i materijalne koristi na štetu poslodavca. 

 

              15.Među strankama nije sporno da je tuženik postupio sukladno odredbi članka 150. st. 1. ZR-a, ali da se Radničko vijeće nije očitovalo na namjeravano otkazivanje ugovora o radu. 

 

16.Tužiteljica je 25. kolovoza 2017. zaprimila dopis poslodavca sa PK karticom i odjelom sa HZMO-a pa je stav suda je tužiteljica predmetnog dana saznala da joj je otkazan ugovor o radu. Kako je ista podnijela zahtjev za zaštitu prava 11. rujna 2017. a u daljnjem roku od 30 dana podnijela tužbu sudu, ista tužba je podnesena u skladu s odredbom članka 133. Zakona o radu.

 

17.Iz Odluke o otkazu proizlazi da je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu budući je 21. srpnja 2017. oko 21,00 sati oštetila kupca na način da je istome prilikom naplate kupljene robe u iznosu od 147,25 kn, a koju je kupac platio novčanicom u apoenu od 1.000,00 kn uzvratila preostali iznos novca od 52,75 kn, dok je iznos od 800,00 kn zadržala za sebe ne prijavivši isto neposredno nadređenoj osobi.  Imenovana je navedeni iznos od 800,00 kn po završetku smjene prilikom obračuna blagajne izvadila iz blagajne, te s navedenim iznosom otišla kući.

 

18.Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je odluka o otkazu tužiteljici donesena 3. kolovoza 2017., te da je tužiteljici pokušana dostava navedene odluke putem pošte preporučeno, te se neuredna dostava sa naznakom "obaviješten, nije podigao" vratila tuženiku 16. kolovoza 2017. Tuženik je međutim navedenu odluku već 14. kolovoza 2017. nakon provjere statusa pošiljke na stranicama T... stavio na oglasnu ploču i protivno odredbi članka 50. iz svoga Pravilnika u kojem piše da se odluka stavlja na oglasnu ploču, te se dostava smatra uručenom protekom 8 dana, odluku skinuo sa oglasne ploče već 17. kolovoza 2019. i sa tim danom ju smatrao uručenom. Dana 17. kolovoza 2017. tužiteljicu je odjavio sa HZMO-a, te joj dostavio potvrdu PK karticu i navedenu odjavu.

 

19.Međutim iz zdravstvenog kartona tužiteljice je vidljivo da je ista bila upoznata sa tim da će dobiti otkaz već 24.08.2017. kad je isto rekla medicinskoj sestri. Naime, ista je pretpostavila da je otkaz dobila već 17.08.2021 godine a očito s obzirom na prethodno obavljeni razgovor s voditeljicom K. R.,  te da ju je telefonski kontaktirala direktorice stalne službe kod tuženika K. P. M., vezano za iznošenje obrane zbog počinjene teške povrede radne obveze koja joj se stavlja na teret,  te je jasno  da je tužiteljica znala da joj slijedi otkaz ugovora o radu  i iz tog razloga izbjegavala primiti pismeno sa otkazom.

 

20.Međutim, suprotno tvrdnji tuženika samom činjenicom što se predmetna pošiljka-odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici vratila neuručena uz naznaku  dostavljača " obaviješten-nije podigao" nije  postojala osnova za dostavu navedene odluke poslodavca putem oglasne ploče u smislu odredaba članka 50. Pravilnika tuženika. Ovo neovisno o tomu kada je  tuženik, kao poslodavac koji je imao sklopljen ugovor s HPT-om, provjerom o kretanju pošiljke imao saznanja o ne uručenju pošiljke. S druge strane, tužiteljica se prema

 

21.No, u svakom slučaju nevaljana dostava ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke poslodavca kojom se tužiteljici stavlja na teret osobito teška povreda radne obveze u smislu članka 116. ZR-a.

 

            22. Tuženik temelji svoju odluku o otkazu na činjenici da je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu prodavač  u supermarketu P. u C. temeljem ugovora o radu od 1. kolovoza 2013. na neodređeno vrijeme  dana 21. srpnja 2017. oko 21,00 sati oštetila kupca na način da je istome prilikom naplate kupljene robe u iznosu od 147,25 kn, a koju je kupac platio novčanicom u apoenu od 1.000,00 kn uzvratila preostali iznos novca od 52,75 kn, dok je iznos od 800,00 kn po završetku smjene prilikom obračuna blagajne izvadila iz blagajne, te s navedenim iznosom otišla kući, čime je počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja se sastoji u znatnom oštećenju kupca za veći financijski iznos te nanošenje nepopravljive štete ugledu poslodavca.

 

              23.Tužiteljica osporava da bi počinila navedene povrede radne obveze.

 

              24.Uvidom u presliku računa list 81 i 82 spisa vidljivo je da prilikom izrade računa upisuje se koliko je novaca predano u kasu te također koliko je od ostatka vraćeno. Tužiteljica je za sporni račun upisala da je plaćeno sa novčanicama od 100,00 kn i 147,25 kn te da je kupcu vraćen ostatak od 100,00 kn što nije točno jer je kupcu trebao biti vraćen iznos od 852,75 kn, a vraćen mu je iznos od 52,75 kn, a tužiteljica je nesporno zadržala 800,00 kn. Na računu rukom piše "kupac zaboravio".

 

25.Po izjavi svjedoka K. P. M. ista je obaviještena od regionalne voditeljice K. R. da je u P. u C. došlo do teške povrede radne obveze na način da djelatnica na blagajni- tužiteljica nije vratila kupcima 800,00 kn već da je taj iznos zadržala i odnijela kući te da ga je vratila tek na zahtjev nakon što u kupci došli i prijavili isto. Tužiteljica je pozvana brzojavom 24.7. 2017. da se javi radi obrane i da 26.7. 2017. da dođe u pravnu službu, a 25.7.2017. uzeta je izjava od L. P. voditeljice i K. R. regionalne voditeljice te su pregledan snimke kamere. Brzojav upućen tužiteljici nije uručen, a na kućni broj tužiteljice javio se suprug i rekao da ista ne može pristupiti radi zdravstvenih razloga. Nakon toga je provedeno savjetovanje sa Radničkim vijećem koje se nije očitovalo nakon čega je donesena odluka o izvanrednom otkazu.

 

26.Svjedokinja K. R. i I. P. suglasno su iskazivale da su po prijavi dvije muške osobe koje su tvrdile da im nije vraćen novac do 1.000,00 kn zajedno pogledale video nadzor po kojem su prepoznali kupce i blagajnicu koja je bila predmetnog dana kod vraćanja novca - tužiteljicu D. Ž.-N.. Jasno se vidjelo da tužiteljica kupcima vraća novac iz blagajne do 100,00 kn-sitno gleda ih dok su to isti uzimali, a preostali novac drži u ruci bez da im je išta rekla već je čekala da odu nakon čega je novac spremila natrag u ladicu. Tužiteljica navedeni novac nije predala na obračunu, a nije ga predala niti ranije iako je uobičajeno da čim ostane novac kupcima ili padne, o istom se odmah obavještava voditelj, a najkasnije isto treba predati na obračunu. Tužiteljica međutim nije o tome obavijestila niti u tom trenutku voditelja, a niti prilikom obračuna iz čega da je razvidno da je tužiteljica navedeni novac imala namjeru zadržati.

 

27.Tužiteljica saslušana kao stranka osporila je u cijelosti da bi otuđila predmetni novac. Navela je da je radila 15 godina i da nikada nije otuđila niti lipe. Međutim, zadnjih 5 mjeseci da su radni uvjeti bili nesnošljivi da nije imala niti godišnji niti slobodne dane, da je bila bolesna, pod temperaturom, radila duže od 8 sati na tuđe šifre, pila antidepresive i da zapravo nije mogla normalno raditi niti razmišljati predmetnog dana. Navela da se ne sjeća detalja jer je bila sva zbunjena i premorena, ali da je primijetila da su ljudi na kasi zaboravili novac nakon čega je izvukla R1 i zamotala 4x200,00 kn u džep jer nije smjelo biti u blagajni viška novca ako slučajno dođe inspekcija a i računala je da će se ljudi vratiti po novac. Ukoliko se ne vrate imala je namjeru to reći šefici kada joj bude predavala blagajnu, međutim na kraju je to zaboravila.  Drugi dan po nju da je došla kolegica i šefica da se odmah počela derati na nju pa kako je spominjala novac ona je odmah izvadila iz džepa tih 800,00 kn sa tim R1 na kojem piše kupac zaboravio i pokušala objasniti situaciju međutim nitko ju nije slušao. Nakon toga da je otišla i ostavila novac i otvorila bolovanje jer joj je bilo loše, imala je upalu, pila antibiotike i antidepresive. Prvi puta je saznala da je dobila otkaz kada joj je došla odjava.

 

28.Sud je pregledao CD nadzorne kamere (list 88 spisa). Snimka nadzorne kamere pokazuje prostor prodavaonice tuženika tijekom rada tužiteljice. Na istoj snimci se vidi tužiteljica kako vraća dvojici kupaca kovanice i novčanicu od 50,00 kn, čeka da izađe račun, polaže ga kupcu na pult dok u lijevoj ruci drži ostatak novca koje je trebala uzvratiti, a nije. Kupac uzima kovanice i 50,00 kn i odlazi, a ona ostaje začuđena, ništa ne govori niti odlazi za kupcima već sprema novac u blagajnu i nastavlja raditi dalje.

 

29.Iz provedenih dokaza, a posebno iz iskaza svjedoka K. R. i I. P. i snimke video nadzora kao nesporno proizlazi utvrđenim da je tužiteljica predmetnog dana bila na kasi broj 2 kao blagajnik u okviru svog redovnog posla te da je izdala račun kupcima u iznosu od 147,25 kn broj 65650-009-2, te da je kupcima uzvratila iznos do 200,00 kn pa iako su joj isti dali novčanicu od 1.000,00 kn nije im uzvratila cjelokupni iznos od 852,75 kn već je 800,00 kn zadržala. Sud nije prihvatio obranu tužiteljice da nije imala namjeru zadržati navedeni novac budući je tužiteljica imala u više navrata mogućnost prijaviti nadređenima da je navedeni novac nije uzet od strane kupaca, a na video snimci je vidljivo da nije pokušala zaustaviti kupce, viknuti im da se vrate ili na bilo koji način im privući pažnju već je novac samo vratila natrag u kasu. Također iz preslike računa vidljivo je da tužiteljica nije niti upisala da je od kupaca primila 1.000,00 kn pa po računu nije vidljivo da je kupcima trebalo biti vraćeno 852,75 kn nego je upisala da je kupac dao 147,25 kn i 100,00 kn te da je kupcu vraćeno 100,00 kn, dakle neispravno je sastavila i račun očito upravo sa namjerom da zadrži predmetnih 800,00 kn, a što je u konačnici i učinila. Nisu uvjerljivi navodi tužiteljice da je bila umorna, pod temperaturom, bolesna, jer isto nije vidljivo na predmetnoj snimci, a niti proizlazi iz cjelokupnog postupka a posebno radi činjenice da je tužiteljica predmetnog dana bila kod liječnika a da je doista mislila da je takvog zdravstvenog stanja da ne može raditi ista bi zatražila bolovanje posebno radi činjenice što je iz zdravstvenog kartona vidljivo da je tužiteljica često koristila bolovanje, kada je imala zdravstvenih teškoća. 

 

30.Po ocjeni ovoga suda, ovakvo je postupanje tužiteljice nespojivo sa sadržajem i svrhom ugovora o radu za obavljanje poslove prodavača za koji posao se podrazumijeva da vrši naplatu usluga, izdaje račune i radi sa novcem, te je  razumljivo da je tuženik kao poslodavac trajno izgubio povjerenje u istu, slijedom čega se ukazuje opravdanom tuženikova procjena da je ovakvo kršenje obveza iz radnog odnosa takve težine da upravo zbog njih, a uvažavajući sve okolnosti i interese obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Posebno uzevši u obzir da su osim uvjeta propisanih odredbom članak 116. ZR-a ispunjeni uvjeti iza otkaz ugovora o radu propisani Pravilnikom tuženika u članku 48. gdje je kao teška povreda radne obveze predviđeno pribavljanje osobne i materijalne koristi na štetu poslodavca te neizvršavanje i nemarno izvršavanje radne obveze kao i neevidentiranje i nepravilno evidentiranje gotovinske prodaje a koja sve obilježja ima postupanje tužiteljice kada je neispravno unijela u račun novac koji je joj je predao kupac te pokušala zadržati 800,00 kn. Naglašava se naime da kad je Pravilnikom predviđeno što predstavlja tešku povrede radne obveze sud ne mora posebno utvrđivati da li je isto ponašanje teška povreda obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć već je dovoljno utvrditi da je djelatnik doista počinio povredu koja je kao takva predviđena pravilnikom.

 

31.Tuženik je tužiteljici u više navrata pokušao omogućiti davanje obrane, ali s obzirom na okolnosti slučaja postojale su pravne okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini (članak 119. ZR-a), budući je predmetni novac zatečen kod tužiteljice i ista je odbijala kontaktirati sa tuženikom vezano za davanje obrane.

 

 

32.Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 8. i čl. 211.a ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude.

 

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. stavak 2., a tuženiku je dosuđen trošak jednokratne naknade za zastupanje u radnim sporovima Tbr. 7. toč. 2. u visini od jednokratne naknade 2.000,0 kn uvećano za PDV.

 

U Rijeci, 1. lipnja 2021.

 

 

    Sudac

 

Majda Felker

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku prijepisa ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu u 3 istovjetna primjerka, a po žalbi rješava nadležni Županijski sud.

 

                                                                                                 

 

 

DNA:

-          pun. tužitelja

-          pun. tuženika