OPĆINSKI SUD U SPLITU P-3963/2016 Ex Vojarna sv. Križ, Dračevac
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. Z. P. iz P.,
G., OIB: …pod 2. T. P. iz
P., G., …, OIB: …pod 3. M.
P. iz P., G., OIB:…, pod 4.
D. P. iz P., S. D.,
OIB:… i pod 5. B. P. iz P., G., OIB:…, svi zastupani po punomoćniku S.
Č., odvjetniku u P., protiv tužene O. P., P., OIB…, zastupana po punomoćniku
M. G., odvjetniku u S., radi isplate, nakon provedene glavne i javne
rasprave zaključene dana 19. svibnja 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja
S. Č., odvjetnika u P. i zamjenika punomoćnika tuženika
T. J., odvjetnika u S., dana 1. lipnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I Dužna je O. P. O.: … isplatiti tužitelju Z.
P., OIB: ….iznos od 193.354,71 kuna zajedno sa zateznom
kamatom koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude i
pod prijetnjom ovrhe, dok se za više traženu kamatu potraživanu od 29.07.2011.
do dana kada je kamata dosuđena-do presuđenja zahtjev tužitelja odbija kao
neosnovan.
II Dužna je O. P. O.: …isplatiti tužitelju T.
P., OIB: …iznos od 193.354,71 kuna zajedno sa zateznom
kamatom koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude i
pod prijetnjom ovrhe, dok se za više traženu kamatu potraživanu od 29.07.2011.
do dana kada je kamata dosuđena-do presuđenja zahtjev tužitelja odbija kao
neosnovan.
III Dužna je O. P. O.: …isplatiti tužitelju M.
P., OIB: …iznos od 149.873,03 kuna zajedno sa zateznom
kamatom koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude i
pod prijetnjom ovrhe, dok se za više traženu kamatu potraživanu od 29.07.2011.
do dana kada je kamata dosuđena-do presuđenja zahtjev tužitelja odbija kao
neosnovan.
IV Dužna je O. P. O.: …isplatiti tužitelju D.
P. O.: … iznos od 60.134,24 kuna zajedno sa zateznom
kamatom koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude i
pod prijetnjom ovrhe, dok se za više traženu kamatu potraživanu od 29.07.2011.
do dana kada je kamata dosuđena-do presuđenja zahtjev tužitelja odbija kao
neosnovan.
V Dužna je O. P. O.: …isplatiti tužitelju B.
P., OIB: …iznos od 60.134,24 kuna zajedno sa zateznom
kamatom koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude i
pod prijetnjom ovrhe, dok se za više traženu kamatu potraživanu od 29.07.2011.
do dana kada je kamata dosuđena-do presuđenja zahtjev tužitelja odbija kao
neosnovan.
VI Dužna je O. P. O.: …namiriti tužiteljima
parnični trošak u iznosu od 99.696,29 kn zajedno sa zateznom kamatom koje na
taj iznos teku presuđenja do isplate po stopi koja se određuje prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana od
pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1.U tužbi koja je upućena ovom sudu predajom preporučene pošiljke pošti
S. dana 28. srpnja 2016. se navodi kako su tužitelji u lipnju 2016. saznali da su
čest. zem. 2485 ZU 6971 K.O. D. P. zvana P. k. u površini od
223 m2 i čest. zem. 2496 ZU 6625 K.O. D. P. zvana P. k. u
površini od 134m2 uvrštene u popis nerazvrstanih cesta O. P..
Naime, tada je H. počeo izvođenje radova na tim česticama bez znanja
i suglasnosti tužitelja koji su se obratili policiji te im je od strane H.-a
prezentiran Ugovor o uspostavi prava služnosti kojim se tuženik deklarirao kao
vlasnik predmetnih nekretnina. Tužitelji su od strane tuženika zaprimili obavijest
iz koje proizlazi da su predmetne nekretnine cesta i da su taj status dobile na
temelju Zakona o cestama (NN 82/11) čemu su tužitelji prigovarali i to upisu koji
je na predmetnim česticama ostvaren u postupku osnivanje zemljišne knjige za
K.O. D. P. te su isti nakon zaprimanja informacije da je predmetna
nekretnina postala cesta upućeni u parnicu radi ostvarivanja tog prigovora.
Kako su tužitelji neposredno prije upućivanja u parnicu dobili informaciju
da se radi o nerazvrstanoj cesti, tim isti više nemaju pravni interes pokrenuti
takvu parnicu već traže isplatu naknade u visini vrijednosti tih nekretnina, a u
ovoj parnici dokazuju da su bili vlasnici prije stupanja na snagu Zakona o
cestama.
Tuženik nije izradio elaborat te nerazvrstane ceste koji bi bio dostavljen
tužiteljima niti je isti proveden u zemljišnim knjigama, a tužitelji su do stupanja na
snagu Zakona o cestama bili izvanknjižni vlasnici predmetnih nekretnina te im
nikada nije isplaćena naknada za nerazvrstanu cestu koja im je oduzeta, radi
čega pozivom na odredbu čl. 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
potražuju naknadu radi oduzimanja odnosno ograničenja prava vlasništva, a
podredno, stjecanja bez osnova te naknade štete.
Potom tužitelji u tužbenim navodima obrazlažu svoje knjižno, odnosno
izvanknjižno vlasništvo predmetnih nekretnina te navode kako će temeljem
identifikacije i vještačenja vrijednosti predmeta spora precizirati tužbeni zahtjev
pri čemu se tim tužbenim podneskom tužitelji pod 1. i 2. Z. P. pok.
Z. i T. P. pok. Z. od tuženika potraživali svaki po
150.000,00 kn, tužitelj pod 3. M. P. pok. J. potraživao je 130.000,00
kn, a tužitelji pod 4. i 5. D. P. pok. M. i B. P. pok. M.
svaki po 45.000,00 kn sve to s parničnim troškom.
Podneskom od 30. ožujka 2017. tužitelji su ispravili i dopunili navode u
odnosu na čest. zem. 2485 i 2486 navodeći da se čest. zem. 2485 sastoji od
nekretnina stare oznake 6418/8 u suvlasništvu Z. i T. P. za po ¼
dijela te M. P. za ½ dijela, a ranijeg vlasništva njihovih prednika
Z. i J.; čest. zem. 6481/10/5 u vlasništvu Z. i T. P. za
po ½ dijela a ranijeg vlasništva prednika im Z.; čest. zem. 6413/1 u
vlasništvu B. i D. P. za po ½ dijela a u ranijem vlasništvu prednika
im M. te 6413/2 u vlasništvu M. P. za cijelo a ranijeg vlasništva
prednika mu J.. U odnosu na čest. zem. 2496 tužitelji navode kako se ista
sastoji od 6414/2 stare izmjere u suvlasništvu Z. i T. P. za po ½
dijela koja je po pogodbi iz 1958. pripala njihovom ocu Z.; čest zem. stare
izmjere 6414/3 koja je po pogodbi iz 1958. pripala Z. P. za ½ dijela
(sada sinovima Z. i T. po ¼ dijela) i J. P. za ½ dijela (sada
njegovom sinu M. P. te nekretnine stare izmjere 6414/1 u vlasništvu
M. P..
2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i zahtjevu predlažući ga
odbiti. Tuženik, pozivom na odredbe čl. 98. i 101. Zakona o cestama te Izmjene i
dopune odluke o nerazvrstanim cestama na području O. P. navodi
kako je …dodana popisu nerazvrstanih cesta, a u kojoj su
locirane sporne nekretnine pošto predmetne čest. zem. 2485 i 2496 K.O. D.
P. predstavljaju put, odnosno pristupnu cestu do stambenih, poslovnih,
gospodarskih i sličnih građevina.
Tuženik ne osporava da su pojedini tužitelji suvlasnici čest. zem. 2485
navodeći kako su suvlasnici i A. P., M. P., J. P. i S.
G. (ranije D. P.) svatko za po 1/9 dijela, pa tvrdnja tužitelja da bi
rješenjem ovog suda Z-8500/2005/6791 bilo netočno utvrđeno činjenično stanje
nema značaj u ovoj pravnoj stvari jer to tužitelji ničim konkretnim ne dokazuju.
Tuženik smatra da su tužitelji "propustili prethodnu stepenicu u
odlučivanju", a to je utvrđenje prava vlasništva, odnosno suvlasništva tužitelja.
Tuženik smatra da je pogrešno postavljen zahtjev, odnosno da nije riječ o tužbi
radi isplate već o tužbi radi utvrđenja prava vlasništva jer ako stvarno stanje ne
odgovara onom u zemljišnim knjigama trebalo je uskladiti formalno i realno
stanje.
Glede čest. zem. 2496 navodi da je u zk izvatku isključivi vlasnik J.
P., pa nije jasno je li to J. P., prednik tužitelja M. P. ili netko
treći, ali u zk izvatku nisu evidentirani gore navedeni tužitelji time da bi se ovaj
argument trebao isticati u drugoj parnici, pa bi bila u pitanju riječ o nedostatku
aktivne legitimacije u pogledu spornih čestica.
Tuženik drži da bi se ovdje mogli primijeniti propisi o izvlaštenju i to
sukladno čl. 105. st. 1. i 2. Zakona o cestama, propis iz čl. 46. st. 1. Zakona o
izvlaštenju i određivanju naknade koji normira postupak i prava ovlaštenika.
Posebno tuženik smatra kako se u konkretnom slučaju ne primjenjuju
pravila o stjecanju bez osnove jer je do stjecanje određenih čestica došlo aktom,
odnosno odlukom nadležnog tijela O. P., a čak i da je došlo do
stjecanja bez osnove tužitelji bi mogli potraživati vraćanje predmetnih čestica, a
ako to nije moguće, naknadu vrijednosti postignute koristi, pri čemu tužitelji nisu
dokazali ni protupravnost prijenosa imovine.
Zahtjev za naknadu štete je po tuženiku neosnovan jer nisu ispunjene
pretpostavke za ostvarenje istog. Ovdje je riječ o nepotrošnoj stvari, pa bi, za
slučaj postojanja pretpostavki odgovornosti za štetu, tužbeni zahtjev trebao
glasiti na povrat te stvari i naknadu koristi koja se stekla uporabom iste, a to
tužitelji ne traže.
Vezano za tvrdnju tužitelja da su vlasništvo stekli dosjelošću tuženik
smatra taj navod paušalnim i neodređenim, a glede visine zahtjeva ističe kako se
istom također protivi kao i zatraženoj kamati smatrajući zahtjev previsoko
postavljenim.
Nakon provedenog vještačenja tužitelji su podneskom od 14. siječnja
2020. uskladili tužbeni zahtjev prema nalazima i mišljenjima vještaka tako što su
tužitelji Z. i T. P. iz utuženog osnova zatražili isplatu od po
193.354,71 kn, M. P. od 149.873,03 kn te D. P. i B. P.
od po 60.134,24 kn, sve s pripadajućim kamatama i troškom, što je tužena
osporila.
3.U tijeku postupka sud je izveo dokaz U tijeku postupka sud je izveo
dokaz pregledom potvrde "U P. G. 9.X.1958 i izjave "U P.
9.X.1958., prigovora u predmetu Z-8500/2005/6625 i rješenje Z-12267/15 od
1.6.2016., nagodbe od 14. studenog 1968., rješenja ovog suda z-12267/15 od 5.
svibnja 2016., rješenja NO K. S. od 15.10.1959., rješenja Ureda državne
uprave u SD županiji Klasa: UP-I-943-04-14-01/46 od 21. studenog 2014.,
identifikacije čestice prema zk stanju područnog ureda za katastar S. od
13.2.2015., potvrde glavnog projekta SD županije Klase: 361-03/11-01-0074 od
10.10.2011., ugovora između tuženika i H. d.d., rješenja ovog suda Ovr-
3281/08 od 8.11.2016., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog
vještaka geometra P. Č. te pregledom njegovo nalaza i mišljenja te
dopune i očitovanja, zk izvadaka na nekretnine upisane u Z.U. 6791 i 6625 K.O.
D. P., rješenja Ureda državne uprave u SD županiji od 21.11.2014.,
ugovora "U P. 9.X.1958.", presude ovog suda broj IIP-1790/77 od
23.1.1978.. rješenje o nasljeđivanju broj O-731/92 od 16.2.1993., O-242/06 od
11.9.2006., rješenja Z-13993/17 od 24.8.2018. i prijavnog lista, saslušanjem
tužitelja pod 1., 3. i 5., saslušanjem svjedoka T. T., I. T.,
A. D., V. P., A. Š., pregledom nalaza i mišljenja
sudskog vještaka za građevinarstvo N. M. te njegovim izjašnjenjem
na primjedbe tuženika, time da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
4.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za zemljište koje je
odlukom tuženika proglašeno nerazvrstanom cestom, podredno isplatu zbog
stjecanja bez osnove odnosno naknadu štete u vrijednosti oduzetog zemljišta, pri
čemu tvrde kako su upisani kao suvlasnici čest. zem. 2485 iako su isključivi
izvanknjižni vlasnici za cijelo, kao i čest. zem. 2496 upisane na ime P. J.,
pozivajući se na stjecanje pravnim poslom odnosno dosjelošću.
6.Inače nije sporno da tužiteljima nije isplaćena naknada za zemljište, … koje je odlukom tuženika utvrđeno nerazvrstanom cestom, da
su u postupku osnivanja zemljišne knjige za K.o. D. P. P.
Z., T. i P. M. prigovorili upisu ali po odbijanju prigovora nisu
podnijeli tužbu radi ispravka upisa već su ustali ovom tužbom radi isplate.
7.Sporno je jesu li tužitelji aktivno legitimirani potraživati isplatu, jesu li
inače stekli vlasništvo po osnovima na koje se pozivaju, mogu li ostvarivati
naknadu zbog oduzimanja odnosno proglašenja nerazvrstanom cestom bez
provođenja odgovarajućeg postupka odnosno podredno stjecanja bez osnove
odnosno naknade štete pošto je oduzimanje odnosno proglašenje
nerazvrstanom cestom izvršeno aktom tuženika, a sporna je i visina zatražene
naknade.
8.Pregledom spisa ovog suda Z-8500/2005/6625 i Z-8500/2005/6791
utvrđeno je da je nekretnina sadašnje oznake čest. zem. 2485 K.O. D.
P. nastala od nekretnina označenih po staroj izmjeri kao dio čest. zem.
6413/1, dio čest. zem. 6481/5, cijela čest. zem. 6481/8 i dio čest. zem 6481/10
dok je nekretnina sadašnje oznake 2496 k.o. D. P. po staroj izmjeri
bila cijela čest. zem. 6414/3 te dio čest. zem 6414/2, što odgovara i rezultatima
očevida na licu mjesta obavljenog u nazočnosti vještaka za geodeziju P.
Č. te njegovom vještvu i prikazu na skici vještva, pri čemu stara izmjera više
nije u službenoj upotrebi.
Vještak je prikazao stvarne površine čestica stare izmjere položene preko
nekretnina sadašnje oznake kako slijedi:
Kat. čest. zem. 2485, po numeraciji stare izmjere predstavljala je dio čest.
zem. 6413/1 od 65m2, dio 6481/5 od 33m2, dio 6481/10 od 12m2 i cijelu 6481/8
od 105m2 (ukupno 215m2), a kat. čest. zem. 2496. po numeraciji stare izmjere
predstavljala je dio 6414/2 od 83m2 i dio čest. zem. 6414/3 od 57m2 (ukupno
140m2). Navedeno stranke nisu ni učinile spornim.
Prema dopuni nalaza i mišljenja vještaka Č., čest. zem. 2485 imala je
površinu od 223 m2, a čest. zem. 2496 od 134m2 koje nisu odgovarale stvarnom
stanju na terenu jer je čest. zem. 2485 imala stvarnu površinu od 215 m2, a 2496
od 140m2 pri čemu je u međuvremenu došlo do promjene oblika i površine
predmetnih čestica uslijed provedbe geodetskog elaborata za nerazvrstane
ceste, tako da je čest. zem. 2485 dobila površinu od 293m2, a čest. zem. 2496 je
dobila površinu od 62m2, što je i upisano u zemljišnim knjigama kako to proizlazi
iz izvadaka sadržanih u spisu (list 117 do 124).
8.1.Inače je očevidom u nazočnosti sudskog vještaka geometra P.
Č. i identifikacijom po istome, utvrđeno da predmet spora (čest. zem.2485. i
2496) u naravi predstavlja betonirani kolni put s vidljivim različitim slojevima i
strukturom betonskog materijala kod čega je tužitelj pod 1 naveo, što tuženik nije
osporio, kako je beton na istočnom dijelu postavio tuženik prilikom izvođenja
radova za postavljanje vodova za struju (očevid od 11. siječnja 2018), koji put
ima pristup s asfaltirane magistralne ceste položene južno od istog, da se
proteže prema sjeveru do stambenih kuća anagrafske oznake…., da stambena kuća …(tužitelji P. D. i B. pok.
M.) kao i one …(tužitelj M. P. pok. J.) i …(tužitelj P. Z. i T. pok. Z.) nemaju drugi pristup
svojim kućama te da predmetni put kao kolni pristup vodi jedino do navedenih
nekretnina tužitelja zbog betoniranih stepeništa koja služe za pješački pristup,
kako je to sve i prikazano pobliže na skici te fotografijama kao sastavnom dijelu
vještva.
8.2.Proizlazi iz priloženih isprava da je na temelju čl.109. Zakona o
cestama (“Narodne novine“ broj 84/11., 22/13., i 54/13. dalje ZC) i čl. 31. Statuta
O. P. („S. g. O. P.“ broj 7/13), Općinsko
vijeće na sjednici od 04.05.2015. donijelo Odluku o nerazvrstanim cestama na
području O. P., a 27. svibnja 2015. Izmjene i dopune Odluke o
nerazvrstanim cestama na području O. P. u čijem popisu kao
sastavnom dijelu je i …koja predstavlja predmet spora, da je
temeljem navedene Odluke, Prijavnog lista Državne geodetske uprave S. od
12.04.2017., snimka izvedenog stanja nerazvrstane ceste od 12.04.2017. i
očitovanja prava na nerazvrstanoj cesti, u zemljišnim knjigama i obavljen upis
čest. zem. 2485 ZU 6791, …, cesta od 293m2 kao javno
dobro u općoj uporabi i neotuđivom vlasništvu O. P. te upis čest.
zem. 2496 K., put, površine 62m2u korist P. J., P., da bi
prema Ugovoru o uspostavi prava služnosti na čest. zem. 2573/1,
2580,2495,2496, 2485 i 5146, sve k.o. D. P., zaključenom između
O. P., kao vlasnika poslužne stvari i H. E., kao
ovlaštenika prava služnosti, vlasnik poslužne stvari dao ovlašteniku pravo
služnosti preko navedenih nekretnina radi polaganja priključnog KB 10(20)KV za
GTS 10(20)7,4KVG. -5, a ovlaštenik se obvezao isplatiti naknadu za
korištenje javnih površina jednokratno u iznosu od 4.800,00 kn.
U dokaz da su sada utužene nekretnine odnosno nekretnine po staroj
izmjeri od kojih su nastale, izvanknjižno vlasništvo tužitelja, odnosno njihovih
prednika isti se pozivaju na isprave o kojima će niže biti riječi.
8.3.Prema sadržaju potvrde na koju tužitelji upućuju "U P.,
G., 9/X 1958 god." istom je J. P. pok. A. potvrdio primitak iznosa
od 300,000,00 dinara od sinovaca i to Z., J., V., M. i Z. svi
pok. S. na račun zemljišta koje im je dao za izgradnju kuća a uz pismeno
je i izjava spomenutog kojom se suglašava da njegov sinovac J. P. pok.
S. može graditi kuću na njegovoj čestici 6414 i 6415 u G.. Istog
dana je zaključen i Nagodbeni Ugovor između P. J. pok. A., s jedne
strane i djece sinovaca mu, pok. T. i pok. S. i to P. Z.,
J., V., M. i Z., svi pok. S. i P. A. pok. T., kojim
je P. J. pok. A. prepustio im svoje četiri parcele označene brojevima
6413, 6414 i 6415/2 ZU 1749 k.o. P. i to jednu M., jednu Z. i
J., jednu V. i Z., svi pok. S. a jedna A. P. pok T. a
za uzvrat sinovi pok. S. se obvezali njemu izvršiti izgradnju i popravak
krova na kući a A. P. iskopati gustirnu poviše ceste. U tom ugovoru je i
uglavak „Što se tiče puta svi se sinovci obvezuju da će zajednički put izgraditi od
kruga do mora i to najdalje do 15.VI.1959.“
Prema sadržaju spomenutih isprava, osnovano je pretpostaviti kako se
radi o istom pravnom poslu koji je iz strankama ugovornicama poznatih razloga
koncipiran kroz više isprava s tom razlikom što je, prema potvrdi ugovorena
naknada za zemljište od strane sinova pok. S. isplaćena u novcu
umjesto u naturi kroz radove koje bi izveli na kući pok. J..
8.4.Spisu prileži i nagodba od 14. studenog 1968. sklopljena između A.
P. pok. T., Z. P. pok. S., J. P. pok.
S., V. P. pok. S., M. P. pok. S. i
Z. P. pok. S. "U predmetu sporazumijevanja prava na prolaz
i put od mora i to preko čest. vlasnika A. P. pok. T. sve do kruga koji
graniči do braće Ž., pravo službe na spomenuti put imaju potpisana lica i to u
širini od 3 metra", sa daljnjim utanačenjima kako je tamo pobliže navedeno.
8.5.Također je priložena i presuda zbog izostanka ovog suda IIP-1780/77
od 23. siječnja 1978. u predmetu tužitelja P. M. pok S., P.
B. i P. D., svi M., protiv tuženika P. J. pok A. kojom
je čest. zem.6413/1 ZU 1749 k.o. P. utvrđena isključivim vlasništvom
P. M. za ½ te njegovih sinova B. i D. za po ¼ dijela, pa se očito
radilo o sređivanju zemljišnoknjižnog stanja glede nekretnina koje su bile
predmet Nagodbe iz 1958.
8.6.Prema priloženom spisu Z-8500/2005/6791 i u istom sadržanom
zapisniku od 9. ožujka 2015. sastavljenom povodom osnivanja zemljišne knjige
za K.O. D. P., uvidom u popisni list broj 2853 utvrđeno je da je u
korist O. P. – javno dobro – put evidentirana posjednicom za cijelo
kat. čest. nove izmjere 2485 K.O. D. P. koja odgovara staroj čest.
zem. 6481/8, te dijelu stare čest. zem. 6481/10, dijelu stare čest. zem. 6481/5
upisane u Z.U. 1749 te dijelu stare čest. zem. 6413/1 upisane u Z.U. 2582.
Glede stanja vlasništva nekretnine po staroj izmjeri od kojih je nastala
sporna čest. zem. 2485, proizlazi da su čest. zem. 6481/8 put površine 71m2 i
6481/10 vinograd površine 93m2 bile upisane kao suvlasništvo P. A.,
P. M., S., P. M. ud. J. i P. M., za po 2/10
dijela, P. T. pok Z. i P. Z. pok. Z., za po 1/10
dijela; čest zem. 6413/1 neplodno, površine 663m2 kao suvlasništvo P.
B. pok. M. i G. S. za po ½ dijela, a čest. zem. 6481/5 voćnjak,
površine148m2 bila je upisana kao vlasništvo P. J. pok. A., (z.k.
izvadci sadržani u spisima Z-8500/2005/6625 i Z-8500/2005/6791) za kojega su
tužitelji ustvrdili kako je bio druga ugovorna strana u pravnom poslu iz 1958. i
preminuo.
8.7.Priloženi su i zapisnici od 11. veljače 2015. kojima su glede predmetne
čest. zem. 2485 izjave dali B. P. pok. M., T. P. pok.
Z., M. P., Z. P. pok. Z. i M. Ć., potonja
kad predstavnica O. P..
Prema tim izjavama B. P. pok. M. polagao je pravo vlasništva
u dijelu čest. zem. 2485 koji se odnosi na staru čest. zem. 6413/1 K.O.
P., a T. P. pok. Z., M. P. u ime majke M.
P. udove J. te Z. P. pok. Z. polagali su pravo na čest.
zem. 2485 i to u onom dijelu koji se odnosi na stare čest. zem. 6481/8, /10 K.O.
P., dok je M. Ć. izjavila kako O. P. polaže pravo
vlasništva na čest. zem. 2485 K.O. D. P. pošto ista u naravi
predstavlja put.
U tom je postupku temeljem odredbe čl. 182. a st. 4. Zakona o zemljišnim
knjigama i čl. 36. st. 2. Zakona o vlasništvu u drugim stvarnim pravima u
vlastovnicu novoosnovanog Z.U., a glede čest. zem. 2485 K.O. D. P.
odlučeno prenijeti upise iz zemljišne knjige za K.O. P. glede čest zem.
6481/5, 6413/1, 6481/8 i 6481/10 te je doneseno rješenje prema kojem je čest.
zem. 2485 bila je upisana kao suvlasništvo P. A., P. M.
S., P. M. ud J., P. M., P. T. pok.
Z., P. Z. pok. Z., P. J. pok. A. i P.
B. pok. M. te G. S. za po 1/9 dijela, potonji uz zabilježbu da je
prijenos prava vlasništva s imena P. D. pok. M. na ime G.
S., izvršen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 40.000,00 DEM
(30. kolovoza 2001. Z-6054/01).
Navedenom upisu su prigovorili P. T. i Z. pok. Z. te
P. M. ud J. 22. listopada 2015. u bitnome navodeći da su suvlasnici
predmetne nekretnine koja predstavlja privatni put koji prigovor je odbijen
rješenjem ovog suda Z-12265/15 od 5. svibnja 2016., nakon čega nije pokrenuta
parnica radi osporavanja upisa već je podnesena tužba u ovom predmetu.
8.8.Glede nekretnine sadašnje oznake 2496 također je sastavljen zapisnik
Z-8500/2005/6625 od 22. prosinca 2014. prema kojem je utvrđeno da predmetna
nekretnina odgovara staroj čest. zem. 6414/2 neplodno površine 432m2 i 6414/3
neplodno, površine 55m2 Z.U. 1749 uknjiženog prava vlasništva J. P.
pok. A. za cijelo pri čemu je predstavnica O. P. na zapisniku od 4.
prosinca 2014. izjavila kako predmetna čestica predstavlja javno dobro – put te je
u tom postupku doneseno rješenje prema kojem je predmetna nekretnina
upisana u novi ZU 6625 s nositeljem prava vlasništva J. P. pok. A. uz
uknjižbu tereta na ime K.O. D. P..
I navedenom upisu su prigovorili P. T. i Z. pok. Z. te
P. M. ud J. u bitnome navodeći kako je zemljišnoknjižni vlasnik
nekretnina J. P. umro bez poznatih nasljednika, da je čest. zem. po staroj
izmjeri 6414/2 i 6481/1, da je J. P. pogodbom od 9. listopada 1958.
potvrdio da je od sinova svog pok. brata S. i to Z., V. J.,
M. i Z. primio 300.000,00 tadašnjih dinara za zemljište na kojemu će
graditi kuće, da su prednici stranaka tom pogodbom stekli odvojene dijelove
nekretnina od kojih je kasnije formiran put i to kao čest. zem. 6414/1 i 6414/2,
koji prigovor je odbijen rješenjem ovog suda Z-12207/15 od 1. lipnja 2016.,
pozivom na čl. 188. st.4. Zakona o zemljišnim knjigama („NN. br.91/96 i dr),
nakon čega nije pokrenuta parnica radi osporavanja upisa, već je podnesena
tužba u ovom predmetu.
8.9.Tužitelj pod 1. Z. P., sin pok. Z. u svom stranačkom
iskazu se glede stjecanja nekretnina pozvao na tužbene navode iskazujući kako
su njegov pok. otac Z. s braćom J. i M. 1956. od J. P.
kupili zemljište koje, kada je u pitanju skica vještaka Ć., obuhvaća ono što je
na skici prikazano kao betonirani put od linije N prema sjeveru, do slova J, a što
je uključivalo i zemljište na kojem su danas izrađene kuće i to stambeni objekt u vlasništvu M. P., stambeni objekt u vlasništvu
njega i tužitelja T., i u vlasništvu tužitelja M., a dio u skici
označen B1 N M L C B1 predstavlja isključivo vlasništvo tužitelja D. i B.
P. obojice sinova pok. strica M.. Proizlazi prema njegovom iskazu,
kako su njihovi prednici kupili od J. P. zemljište, izvršili podjelu
sukladno kojoj je svatko na pripalom dijelu napravio objekte, a također na
preostalom svoje ranije vlasnosti i kupljenom zemljištu izgradili i pristupni put do
svojih objekata koji je betoniran. Glede kompleksa zemljišta koje se proteže uz
prednji dio tog betoniranog puta, odnosno kompleksa zemljišta koji se nalazi uz
dio puta označen slovima AB B1 N P, a radi se o zemljištima oznake 2484/1, 2,
2483/1, 2, ustvrdio je kako se radi o zemljištu koje je oduvijek bilo u vlasništvu
obitelji te i sada predstavlja suvlasništvo njegove i obitelji K. kojoj je tužiteljev
rođak prodao svoj dio.
Što se tiče vlasništva predmeta spora tvrdi kako je onaj dio puta koji je na
skici vještaka Ć. označen slovima AB NOP u dijelu od ½ suvlasništvo
njegovo i brata mu T. P. za po ½ dijela te još i M. P. za 1/2
dijela. Glede onog dijela puta nastalog od zemljišta kupljenog od J. P. a
označenog slovima CDEFHIJKLC tvrdi kako je podijeljen na slijedeći način: dio
koji je označen u skici slovima HKLCDEFGHK u ½ pripada njemu i bratu T.
na jednake dijelove a druga polovica pripala je rođaku M. P., bratu mu
T. P..
Tužitelj poriče da je sporni put na korištenju drugim mještanima pri tome
tvrdeći kako vlasnik objekta…, ima pristup preko nogostupa od javne
ceste…., a uz svoju kuću od linije A skice, prema sjeveru je
postavio ogradu betonsku, vlasnik objekta …, također do svog objekta
ima drugi kolni pristup, a ponekad se služi spornim i to za prolaz pješice
najčešće kada idu kod susjeda nekretnina…, imaju službeni ulaz iz
…. što se vidi na fotografiji broj 6 vještva. Iskazuje i kako je J.
P. bio vlasnik velikog kompleksa zemljišta na tom dijelu pa tako i zemljišta
na kojem je danas objekt … i još neki drugi, koji nisu
prikazani na skici, jer je to veliko područje, sveukupno se radilo o zemljištu na
kojem je napravljeno 15 objekata, što je sve prodao do 1964. i odselio se živjeti u
Istru, tvrdeći kako u posjedu predmeta spora tužitelje ni njihove prednike nitko
nije ometao niti ga osporavao. Također je iskazivao kako su se u vrijeme kada
se vodio postupak preoblikovanja ZK knjige za K.O. D. P. za ove
nekretnine koje predstavljaju betonirani put javili kao vlasnici samo njih pet
tužitelja kada su izjavili sve ono što i u sadašnjem stranačkom iskazu ali je sud u
jednom dijelu knjižio A. P., M. P., J. P., s tim da je
ovaj potonji baš onaj J. P. koji je njihovim prednicima prodao zemljište i
preminuo…., A. P. je udova V. P. koji je bio brat tužiteljeva
oca Z., a M. P. je udova drugoga strica Z. P., čiji
preminuli supružnici nisu bili učesnici kupnje niti im je u diobi sporno zemljište
pripalo, pri čemu je označio rodoslovlje iskazujući kako je bilo petero braće i to
Z., J., M., V., Z. svi pok. S. koji je preminuo negdje
iza Drugog svjetskog rata, a nakon njegove smrti, negdje sredinom 60-tih godina
gore spomenuti njegovi sinovi su podijelili što su pismeno uobličili, s tim da
obitelji inače nije sporno što je čije te su ranije ustanovljeni zemljani put betonirali negdje sredinom 70tih godina.
Tvrdi i kako su tužitelji htjeli prigovarati na rješenje po kojem su upisani i
spomenuti A. P., M. P. i J. P., od čega su odustali, pošto
su u međuvremenu saznali da je onaj betonirani put postao nerazvrstana cesta,
za što im nije plaćena naknada niti su o tome obaviješteni već su to saznali par
mjeseci prije podnošenja tužbe kada je netko dovezao bager i počeo iskope radi
struje, radi čega su angažirali odvjetnika. Svi ostali tužitelji suglasili su se s
njegovim kazivanjem.
Kazivanje tužitelja u bitnome su potvrdili saslušani svjedoci.
8.10.Tako je svjedoku T. T. (rođenom …,
nesrodan) koji od rođenja živi u neposrednoj blizini predmeta spora te mu se
kuća nalazi otprilike 120 metara zračne linije od kuće M. P. a poviše
nje su kuće tužitelja Z. P. i kuća J.
P. , poznato kako su objekti sadašnje vlasnosti
tužitelja izgrađeni negdje 60-tih godina prošlog stoljeća i to na zemljištu koje je
kupljeno od strica im J. P., da od vremena izgradnje, odnosno kupnje
tužitelje ni njihove prednike u posjedu nitko uznemiravao, a glede zemljišta koje
je na skici označeno sa čest. zem. 2484/1, 2483/1, ustvrdio je kako je isto
oduvijek bilo u posjedu braće Z. i J. P., (očeva tužitelja od 1. do
3.), koje je i viđao da obrađuju a nije mu poznato je li u istome "vlasnički
eventualno participirao još i M. P.",.
U odnosu na predmet spora - betonirani put tvrdi kako su ga napravili
prednici tužitelja, njime se služili da bi vozili građevinski materijal, a po izgradnji
kuća da bi istima pristupali kućama a o vlasničkoj regulativi nije imao saznanja ni
o osnovima stjecanja već da bi dio označen na skici A-B-B1-N-O-P-A bio
sastavni dio parcela 2484/1 i 2483/1, koje su tužitelji betonirali kako bi tim putem
mogli dolaziti i dovoziti materijal do parcela gdje su izgradili kuće i voziti a onaj
dio betoniranog puta poviše toga koji je označen slovima B1-C-D-E-F-G-H-I-J-K-
L-M-N-B1 su, kako pretpostavlja, kupili od J. P..
8.11.I svjedok A. D. (rođen…., nesrodan) koji se
iskazao vlasnikom nekretnine u kojoj živi a položene otprilike 50-60 m zapadno
od kuća prednika tužitelja i to M., J., a Z., , potvrdio je kako su 1965. kada je
započeta gradnja njegove kuće, njihove kuće već bile izgrađene, da je sada
sporni put ranije bilo zemljište isključivog korištenja P. koje im je služilo za
pristup kućama a ako se itko drugi u mjestu služio tim zemljištem, to je bilo
isključivo uz dozvolu P., odnosno tužitelja ili njihovih prednika. Svjedok se
zbog proteka vremena nije mogao izjasniti kada je zemljani put betoniran ali tvrdi
kako je to bilo prije više desetljeća, prema njegovim saznanjima je vlasništvo je i
posjed tužitelja, u čemu ih nitko nije ometao a ako je itko od mještana i prolazio
to je isključivo bilo uz njihovu dozvolu, pa tako i on uz dozvolu M. P. i to
kada je negdje 1976. od J. m. svojim „fićom“ dolazio od točaka
AP prema M. kući i parkirao uz njegov popločani pristup i odlazio svojoj
kući u sadašnju ulicu ….te. Inače mu nije poznato kako su
tužitelji stekli nekretnine na kojima su izgrađene kuće osim što se u mjestu
pričalo da je to oduvijek od obitelji P..
Također mu je poznato da je J. P. bio stric sadašnjih tužitelja i
kako se govorilo da su zemljišta koja danas obuhvaćaju nekretnine na kojima su
izgrađeni objekti bila njegovo vlasništvo, koje je
prodao tadašnjoj O. S. i onda je to O. S. prodavala zainteresiranima
što je moglo biti otprilike kad je on počeo graditi svoju kuću, dakle negdje
sredinom 60-tih godina.
Što se tiče stambenih objekata … iskazivao je
kako se radi o nekretninama dvojice braće M. koji nemaju niti su imali
pristup sa spornog betoniranog puta nego od J. m. , a također ni
objekti …vlasnosti pok. strica tužitelja Z. P. i
…vlasnosti I. R., čiji vlasnici do istih pristupaju asfaltiranim putem koji je u
skici vještaka označen sa čest. zem. 2490.
8.12.I svjedok V. P. (rođen …..), srodnik tužitelja
budući su njegov djed i njihov djed bili braća, potvrdio je kako je danas betonirani
put nekoć bio sastavni dio zemljišta tužitelja odnosno njihovih prednika koji su
otprilike 60-tih godina ili možda prije, u svakom slučaju kada su odlučili graditi
kuće, određeni dio tog svog zemljišta pretvorili u zemljani put koji je samo njima
služio kao pristup do kuća i za vožnju građevinskog materijala kamionima. Inače
nije bio siguran jesu li kuće tužitelja izgrađene na zemljištu koje je izvorno
vlasništvo njihovih prednika ili na zemljištu koje je eventualno kupljeno od
njihovog pok. strica J. P.. a prema njegovim saznanjima i čest. zem.
2484/1, 2483/1 vlasništvo je tužitelja odnosno njihovih prednika.
Svjedok A. Š. (rođen ….) iskazivao se kao prijatelj od
djetinjstva tužitelja M. P. te poznanik još iz školskih dana i ostalih
tužitelja koji je kroz druženja s njima dolazio često u njihove kuće pa mu je
poznato da je kuća tužitelja M. P. na …, kuća tužitelja
Z. i T. P. na …., a tužitelja M. P. na .te da su da bi mogli pristupiti tim svojim kućama koje su izgrađene još u
vrijeme kad je bio dječak, od svog zemljišta prednici tužitelja napravili pristupni
put kojeg su betonirali, što je identificirao kao sporni put prikazan na skici
vještaka, što mu je poznato jer ih je viđao da se tim putem koriste pristupajući
kućama, a osim toga tako se uvijek i govorilo da je to od P. kao i zemljište
koje se jednim dijelom proteže uz taj put, a radi se o 2484/1, 2483/1, koje i danas
tužitelji obrađuju pri čemu mu je poznato da bi čest. zem. 2483 bila vlasništvo
Z. i T. P., a 2484/1 M. i A. P. ali nije siguran jesu li to
možda prodali.
I njemu je poznato da su objekti na adresama …
u vlasništvu braće M. te da nikada nisu imali pristup preko spornog puta
nego isključivo svoj pristup s J. m..
Za objekt …. iskazivao je kako je bio vlasništvo pok. strica
tužitelja, Z. P. koji je istom pristupao asfaltiranim putem sa čest. zem.
2490 a ponekad bi ga viđao da pristupa i to isključivo pješice ovim spornim
betoniranim putem do svoje nekretnine pri čemu misli da su mu to tužitelji
dozvolili, a object… je u vlasništvu obitelji R. S. i I., koji
do svog objekta također pristupaju asfaltiranim putem preko čest. zem. 2490.
Sjetio se i kako je prije nekoliko godina, posjećujući tužitelje imao priliku
vidjeti da je ovaj sporni betonirani put u nekom dijelu prokopan pa betoniran što
je povezao s postavljanjem kanalizacijskih cijevi i stupova za rasvjetu, pri čemu
misli da su tužitelji poduzimali radove na postavljanju kanalizacije, a za ostale
radove mu nije poznato tko je to izvodio.
8.13.Svjedok I. T., (rođen …) inače zaposlenik
tuženika na mjestu pročelnika upravnog odjela za pravne poslove kod tuženika,
gdje radi od 2011. iskazivao je kako je tuženik 2015. u skladu sa Zakonom o
cestama donio odluku o proglašenju nerazvrstanih cesta na području O.
P. koja se kasnije u nekoliko navrata mijenjala sukladno zakonskoj
regulativi pa je tako donesena odluka da se …, proglasi
nerazvrstanom cestom, sukladno čemu je izrađen geodetski elaborat od
ovlaštene tvrtke, i objavljen je oglas u S. D. da je izrađen
geodetski elaborat te su pozvane zainteresirane stranke na uvid u taj elaborat u
propisanom roku, po proteku roka elaborat je predan Državnoj geodetskoj upravi
– katastru na provedbu a također i zemljišnoknjižnom sudu pa je u konačnici u
zemljišnim knjigama upisana kao javno dobro i neotuđivo vlasništvo O.
P..
Pozivajući se na obimnost posla koji obavlja i protek vremena, svjedok se
nije mogao sjetiti jesu li se ovdje tužitelji, koji su mu inače poznati, obraćali
O. P. sa nekim zahtjevima vezanim za predmet spora – betonirani
put, ali se sjećao da su nešto dolazili u O., ne mogavši se izjasniti o razlogu
dolaska, kao ni o tome jesu li neki radovi od strane tuženika poduzimani nakon
proglašena ove nekretnine javnim dobrom.
9.Proizlazilo bi kako, u bitnome, tužitelji tvrde da je dio puta označen na
skici vještaka Č. slovima ABB1NP bio sastavni dio kompleksa nekretnina
pripadajućeg njihovoj obitelji a onaj drugi dio od linije N prema sjeveru, do slova
J, a što je uključivalo i zemljište na kojem su danas izgrađene kuće, da je
pripadao pok. J. P. pok A. (stricu njihovog pok. oca S.) koji
je to prodao prednicima tužitelja a oni obavili podjelu, formirali put, izgradili
objekte i sredinom 70-tih godina, betonirali sporni put te dogovorili da vlasništvo
istog odnosno suvlasništvo pripada tužiteljima odnosno njihovim prednicima, kao
vlasnicima zemljišta na kojima su izgrađeni objekti, onako kako je to pobliže u
stranačkim iskazima navedeno.
U odnosu na stranački iskaz i pismena na koja se tužitelji pozivaju u dokaz
stjecanja od J. P. potrebno je reći, kako bi prema Nagodbi i potvrdi, u
pravnom poslu sudjelovali i novac za zemljište isplatili svi sinovi pok. S.
koji su poimenično navedeni kao Z. (prednik tužitelja Z. i T.),
M. (prednik tužitelja D. i B.), J. (prednik tužitelja M.), Z.
(pok. suprug M. P.) i V. (pok. suprug A. P.) pa pošto su
stambeni objekti na pokazanom kompleksu kupljenom od J. P., kojem
pravnom poslu nema osnovanih prigovora, izgrađeni i sada su vlasništvo i to
stambeni object… M. P., odnosno D. i B., stambeni
objekt … u vlasništvu Z. i T., i …. u vlasništvu
tužitelja M. P., jedino je zaključivati kako je zemljište sukladno nagodbi i
potvrdi na koju se tužitelji pozivaju, kupljeno od J. P., da su prednici
sadašnjih tužitelja u diobi imovine dobili to zemljište i na istom izgradili objekte te
od pripalog zemljišta formirali put za pristup istima a ne i pravni prednici A.
P. i M. P., zaključak čemu je temeljiti i na saznanjima proizišlim iz
iskaza saslušanih svjedoka, koji nisu učinjeni upitnim.
Kupnja od J. P. za izgradnju kuća, prema Nagodbi i potvrdi u
spisu obavljena je 9.10. 1958. pa je građenje i formiranje puta objektivno moglo
uslijediti nakon toga a proizlazilo bi da od pravnog posla do formiranja puta nije
proteklo dugo vremena jer su poduzimane aktivnosti radi građenja objekata.
Tako je predniku tužitelja T. i Z., Z. P. od strane
Komisije za reviziju idejnih i glavnih projekata Narodnog odbora kotara S.,
dana 15.09.1959. pod br. 09-40/543-59 odobren glavni projekt stambene
jednokatnice u P. na čest. zem. br.6414 K.o. P. iz kojeg proizlazi
kako je već bila odobrena lokacija dana 25.05.1959. pod br. O7-1157/59.
Gradnju, jednako kao i formiranje puta potrebnog za prolaz i dovoz
materijala, kako onog dijela preko njihove obiteljske zemlje, čije vlasništvo su
potvrdili i svjedoci, tako i onog kupljenog od Juraja, tužitelji vremenski smještaju
u vrijeme nedugo nakon kupnje (M. uselio 1958., Z. i T. 1962., J.
1961.), a betoniranje zemljanog puta-spornog, u sredinu 70-tih godina.
Također i svjedoci iskazuju slično pa tako po T. T. to je bilo
negdje 60-tih godina, A. D. je poznato da su 1965. kada je započeta
gradnja njegove kuće, njihove kuće već bile izgrađene, po V. P.
otprilike 60-tih godina formiran je put potreban za gradnju, a tim putem je negdje
1976. uz dozvolu M. P. svojim „fićom“ dolazio i svjedok D. do svoje
kuće, a dalje pješice.
Ove razlike su razumljive kada se ima u vidu protek vremena od događaja o kojima su pojedini iznosili svoja saznanja po sjećanju.
Nadalje, iz potvrde Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne
poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 17.10.1996 pod br. Klasa 350-02-/96-
01/324 izdane Z. P. proizlazi kako je uvidom u aerosnimke red
br.803 (snimak 5274-5275) utvrđeno da na čest. zem.6414/2 K.o. P.
postoji objekt prije 15.02.1968. veličine P+1 pokriven crijepom.
Zaključivati je, kako iz pregledanih isprava tako i iskaza svjedoka i
stranaka proizlazi, da su prednici tužitelja, kako je to u činjeničnim navodima
tužbe i navedeno, sami formirali put na obiteljskim nekretninama i onim
pribavljenim od J. P. pok. A., da im je put bio neophodan za prolaz i
provoz materijala za gradnju, da su ga kasnije i betonirali te se istim nesmetano
služili.
Prema iskazima stranaka i svjedoka, koji uporište nalaze i u fotografijama
priloženim vještvu, osim tužitelja, ostali vlasnici nekretnina uz put nemaju pristup sa spornog puta, a ako bi netko
od mještana i prošao u posjet susjedima to je bilo pješke i uz dozvolu.
Prema rezultatima očevida i prema prikazu na skici te fotografijama,
sjeverno od predmetnog puta proteže se … prema kojoj je put
isključivo pješački zbog vanjskog stepeništa položenog na sjevernom dijelu
predmetne nekretnine (u skici označeno br.1.), istočno je asfaltirani put položen
na čest. zem. 2490 koji također zbog vanjskog stepeništa je isključivo pješački (u
skici označeno br. 2.), čest. zem 2496 služi isključivo kao pristup kući
Predmetni put je prema provedenim dokazima formiran od strana srodnika
P., prednika tužitelja i po njima korišten a kao kolni je zbog izgrađenih
stepeništa i dostupan jedino objektima tužitelja a drugi objekti o kojima je ranije
bilo riječi imaju pristup s drugih ulica.
Pošto se radilo o putu koji je formiran ubrzo nakon kupnje od J.
P. kada su započele i gradnje objekata na nekretninama koje su podjelom
pripale prednicima tužitelja odnosno tužiteljima kao njihovim nasljednicima,
logičnim i prihvatljivim se ukazuje i da je dio nekretnine stare izmjere koji je
pretvoren u put ostao u vlasništvu onoga tko je bio vlasnik preostalog dijela te
nekretnine od koje je dio dao za put uz pravo prolaza cijelom trasom puta u korist
onih koji su u njegovu formiranju sudjelovali, kako je to bilo i ugovoreno.
10.U skladu s odredbom iz čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,
79/06, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 dalje: ZVDSP) koja
upućuje na primjenu propisa važećih u vrijeme stjecanja te vrijeme za koje je
utvrđeno kako je put bio formiran i korišten, osnovano je zaključivati kako bi
mogućnost stjecanja kroz institut dosjelosti s kojim tužitelji činjenično
korespondiraju i na isti se pozivaju, bilo promatrati u dva pravna režima.
Naime, dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim
samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni
učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke
stjecanja putem dosjelosti pri čemu se zahtijeva ispunjenje određenih
pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je
poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme kao i da stvar koja
je predmet dosijedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo
putem dosjelosti kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo
dosjelošću. Radi se o tome da se činjenično stanje pretvara u pravno. U
konkretnom slučaju, prema naprijed navedenom, za razrješenje odnosa ima se
primijeniti materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa,
pa prvenstveno pravna pravila bivšeg OGZ-a.
Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a (i sudskoj praksi) za
stjecanje vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit
posjed, s tim da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 20
godina, (“izvanredna“dosjelost) nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja.
Stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je propisano i u Zakonu o osnovnim
vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list" SFRJ, broj 6/80, stupio na snagu 1.
rujna 1980. godine, preuzet „Narodne novine“ 53/91 - dalje: ZOVO) u odredbi čl.
28. te je i sada propisan u čl. 159.ZVDSP. U svim pravnim režimima, odlučna
pretpostavka je pošten (savjestan) posjed, a poštenje se pretpostavlja.
Saznanja do kojih je sud došao provedenim dokazima temelj su
zaključivanju da su tužitelji preko svojih prednika i sami, formirajući od vlastitih
nekretnina i nesmetano kontinuirano koristeći predmet spora kao pristup svojim
nekretninama na kojima su izgrađeni objekti, protekom razdoblja nesmetanog
samostalnog posjeda od 20 godina, koji rok je objektivno protekao prije stupanja
na snagu ZVDSP, kao pošteni posjednici uz ispunjenje uvjeta koji se odnose na
sposobnost stjecatelja i sposobnost stvari, stekli vlasništvo kako to tijekom
postupka tvrde i dokazuju te s istom kvalitetom nastavili nesmetano korištenje i
miran posjed puta kojim se drugi nisu koristili, u kojem svojstvu su se nalazili sve
do stupanja na snagu ZC-a odnosno donošenja odluke o proglašenju
nerazvrstanom cestom kao dobrom u općoj uporabi.
To što tužitelji nisu bili upisani kao isključivi vlasnici odnosno suvlasnici ne
čini upitnim gornji zaključak jer upisom knjižnog prava u zemljišnu knjigu nastaje
oboriva predmnijeva da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj
knjižnog prava zaista njegov stvarni zbiljski nositelj prava u sadržaju kakav je
naveden jer postoji mogućnost dokazivanja da upisana osoba to nije u opsegu i
sadržaju kako je to upisano, što su tužitelji, kao osobe koje su putem svojih
prednika te sami to pravo stekli po zakonu, ovlašteni dokazivati u ovoj parnici za
isplatu, koja je uslijedila nakon odbijanja njihovog prigovora protiv odluke o upisu
u postupku osnivanja zemljišnih knjiga za k.o. D. P. i saznanja da je
sporni put proglašen nerazvrstanom cestom te nakon saznanja o proglašenju
nerazvrstanom cestom, čime u stvari osporavaju tako proveden upis dokazujući
da je bio pogrešan, pa u toj situaciji, budući su vlasništvo stekli temeljem zakona
i izgubili proglašenjem puta nerazvrstanom cestom, njihov zahtjev za isplatu
naknade promatrati je kao pravilan put zaštite povrijeđenih prava oduzimanjem
nekretnine bez zakonom propisanog postupka i stjecanja u korist javnopravnog
subjekta.
Posebno je navesti, u odnosu na čest. zem. 2485 k.o. D. P.,
glede koje je prije upisa u korist tuženika kao suvlasnik bio upisan S.
G., kako iz spisa proizlazi da se radi o upisu vlasništva uz zabilježbu da je
prijenos izvršen radi osiguranja tražbine u iznosu od 40.000,00 DEM, čime
tužitelj D. P. nije izgubio legitimaciju tražiti isplatu kao potonji vlasnik.
O tome da je sada sporna površina korištena po tužiteljima za kolski i
pješački pristup njihovim objektima, da drugi objekti uz isti nemaju pristup kao i
da zbog izvedenih vanjskih stepeništa nema kolskog pristupa osim do kuća
tužitelja, odnosno da ga drugi mještani nisu niti ga koriste, osim eventualno za
poneki pješački prolaz kod posjeta susjedima i to uz dozvolu vlasnika, proizlazi iz
svih provedenih dokaza kao i to da tužitelje nitko nije u tome ometao ili polagao
pravo na prolaz.
Prema utvrđenom, navedeni put, kao …je odlukom
tuženika proglašen nerazvrstanom cestom koje, sukladno odredbi iz čl. 98.
Zakona o cestama („Narodne novine“ 85/11, 22/13,54/13,148/13,92/14 i 110/19,
ZC) predstavljaju ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može
slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim
propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog zakona, pri čemu
nikakva naknada nije isplaćena vlasnicima. Nadalje, odredbom čl. 101. ZC je
propisano da nerazvrstana cesta predstavlja javno dobro u općoj uporabi u
vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.
Naglasiti je kako se pravo vlasništva ubraja u jedno od temeljnih sloboda i
prava čovjeka i građanina (čl. 3. i 48. st.1 Ustava RH) te da je Zakonom moguće
u interesu RH ograničiti ili oduzeti vlasništvo ali uz naknadu tržišne vrijednosti (čl.
50. Ustava RH).
Pri tome je ukazati kako je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske od
7. veljače 2017. („Narodne novine“ broj 23/17) kojom su odbijeni prijedlozi za
ocjenu ustavnosti i zakonitosti odredaba čl. 124.,131.,132., i 133. ZC i koja
obvezuje u smislu članka 37. Ustavnog Zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske („Narodne novine“ 99/99, 29/02 i 49/02) elaborirano da je cjelokupno
zakonodavno uređenje pravnog statusa cesta od 1990. pa nadalje bilo takvo da
je u razdoblju od 1990. do 2009. potpuno isključivalo pravo vlasništva, od 2009.
do 2011.isključeno je vlasništvo svih subjekata osim države a u razdoblju nakon
stupanja na snagu ZC ostalo je isključeno pravo vlasništva svih subjekata izuzev
države, time da na dijelu ceste mogu na temelju zakona, pravo vlasništva steći i
jedinice lokalne samouprave.
Ujedno je zaključeno kako je stjecanje prava vlasništva javnopravnih
subjekata na nekretninama koje su u naravi ceste (to jest javna cesta u općoj
uporabi i kao takva dobro od interesa za Republiku Hrvatsku) te s druge strane,
gubitak prava vlasništva privatnopravnih subjekata(fizičkih ili pravnih osoba) na
nekretninama na kojima su te ceste nastale, nastupili znatno prije stupanja na
snagu ZC pa da zakonske odredbe ZC same po sebi nemaju utjecaja na
nastanak ili prestanak vlasničkih prava, već se njihov sadržaj i svrha iscrpljuju u
normiranju pravno tehničkih radnji i postupaka potrebitih za katastarsko i
zemljišnoknjižno evidentiranje stvarnog stanja nekretnina koje su u naravi ceste,
kako bi se postigla usklađenost faktičnog i knjižnog stanja tih nekretnina.
Također i da se zakonska, konvencijska i ustavnopravna zaštita prava vlasništva
odnosi, u načelu, na onu vrstu odnosa vlasnika prema objektu svog vlasništva
koju je moguće označiti kao “mirno uživanje“, pri čemu provedba postupka
izvlaštenja ili evidentna gradnja ceste na određenoj nekretnini tijekom izvjesnog
vremena, ili njezina evidentna ustaljena opća uporaba u svojstvu ceste, po prirodi
stvari, isključuje mogućnost istodobnog “mirnog uživanja“ vlasništva nekretnine.
Izloženo stajalište ukazivalo bi kako je bitno kada je i kako cesta
izgrađena, odnosno kada je došlo do ustaljene uporabe u svojstvu ceste jer bi od
tog trenutka, prema spomenutoj odluci Ustavnog suda RH prestala mogućnost
tužiteljima kao suvlasnicima tražiti predaju odnosno naknadu budući od tada
nastupa zastarni rok u smislu čl. 33. ZVDSP kojim je propisano pravo na
naknadu kod potpunog ili nepotpunog izvlaštenja, a tuženik je istakao prigovor
zastare potraživanja.
11.Prema odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne
novine“ 35/05,41/08,125/11,78/15, i 29/18., ZOO) tražbine zastarijevaju za 5
godina ako zakonom nije određen drugi rok zastare, pa bi ovdje bio u primjeni taj
rok.
U konkretnom slučaju radi se o parnici radi ostvarenja novčane naknade s
osnova vlasničkih ovlaštenja tj. o zahtjevu tužitelja kao suvlasnika predmetnih
nekretnina da im tuženik umjesto povrata stvari isplati naknadu za oduzetu stvar.
Pravo suvlasnika tražiti naknadu za oduzetu stvar ne može zastarjeti sve
dok vlasnik može zahtijevati njezin povrat jer do tada tražbina nije dospjela.
Slijedi da bi tužitelji mogli tražiti naknadu za oduzeto zemljište izvan zakonom
provedenog postupka, potrebno je utvrditi je li tražbina dospjela a potom je li
tražbina zastarjela obzirom na vrijeme kad su tužitelji ustali tužbom za njezinu
isplatu pa je u tom pravcu promatrati i stav Ustavnog suda ranije navedenoj
odluci kako je bitno kada je cesta izgrađena, odnosno kada je došlo do ustaljene
uporabe u svojstvu ceste jer bi od tog trenutka prestala mogućnost tužiteljima
kao suvlasnicima tražiti predaju odnosno naknadu i od tada teče zastarni rok.
Odredbom čl. 33. ZVDSP regulirano je pitanje naknade za izvlaštenje i
njome se provodi opća odredba čl.50.st.1. Ustava RH.
Stoga nije od značaja što odredbe ZC ne propisuju mogućnost isplate
naknade vlasnicima nekretnina na kojima je položena nerazvrstana cesta ili što o
tome ne postoji pojedinačni akt pošto odredba iz čl. 33. st.1. ZVDSP omogućava
svakoj osobi kojoj je zakonom u interesu Republike Hrvatske oduzeto vlasništvo,
traženje naknade prema propisima o izvlaštenju, koja je primjenjiva usporedo s
pravilima Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade naknade („Narodne novine
“74/14 i 69/17,; čl. 46.) pa upravo u slučajevima kao što je ovaj u kojemu je, izvan
zakonom propisanog postupka došlo do izvlaštenja na drugi način-pa i samim
propisom-navedena odredba nalazi primjenu, pa dosljedno, ovdje se ne radi o
potraživanju temeljem stjecanja bez osnove ili naknade štete, koje su kao
podredne istakli tužitelji za koje inače nisu ispunjene zakonske pretpostavke
kako je to i tuženik istaknuo.
S tim u svezi treba ponoviti kako rezultati postupka ne daju temelja
zaključku da je predmet spora bio “evidentno izgrađen“ kao javno dobro u općoj
upotrebi jer je bio izgrađen od tužiteljevih prednika na njihovoj zemlji a
eventualne naknadne aktivnosti u smislu djelomičnog betoniranja vezati je za
sanaciju stanja nakon izvođenja radova na putu (postavljanje cijevi i stupova za
rasvjetu) o čemu je na očevidu navodio tužitelj pod 1. kao i saslušani svjedok
Š., a ni sam tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je izgradnju puta financirao.
Također nije bio „u ustaljenoj uporabi kao dobro u općoj uporabi“ prije
donošenja ZC odnosne odluke tuženika već naprotiv proizlazi kako je izgrađen
kao privatni put , služio isključivo prednicima tužitelja odnosno sada tužiteljima i
samo u korist nekretnina na kojima su njihovi objekti pa se dakle radilo o „mirnom
uživanju“ od strane tužitelja odnosno njihovih prednika.
Pri tome je ukazati na odredbu iz čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) prema kojoj
odredbi ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) sa sigurnošću ne može
utvrditi neku od činjenica, o postojanju tih činjenica zaključivati će temeljem
pravila o teretu dokazivanja. Teret dokazivanja u parnici ne leži uvijek na
tužitelju, već je tužitelj dužan dokazati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik svojih
navoda ili prigovora (u konkretnom slučaju tuženik je dužan dokazati činjenice
koje potvrđuju osnovanost prigovora zastare) što u parnici nije učinio, pa u toj
situaciji, obzirom da je tužba podnesena predajom preporučene pošiljke pošti
28.07.2016., od donošenja Odluke tuženika o proglašenju nerazvrstanom
cestom, tako ni od stupanja na snagu ZC do utuženja nije protekao zastarni rok
od pet godina.
Ovdje je još reći i kako prema obvezujućem stavu Ustavnog suda kod
stjecanja prava vlasništva javnopravnih subjekata na temelju odredbi ZC pravo
vlasništva stječe se ex lege pa akt upisa u zemljišne knjige takvog stjecanja
prava vlasništva nema konstitutivno značenje kao kod drugih oblika stjecanja
prava vlasništva na nekretninama pa izostanak uknjižbe ne znači da takvo pravo
nisu stekli, radi čega nije od značaja što je čest. zem. 2496 još uvijek upisana na
ime J. P..
Stoga uzev u obzir da su tužitelji dokazali svoje vlasništvo i da im je isto
prestalo stjecanjem u korist javnopravnog subjekta dok tuženik nije dokazao da
je došlo do zastare tražbine u smislu čl. 225. ZOO, tužiteljima je valjalo dosuditi
naknadu za oduzeto zemljište po tržišnoj vrijednosti koju je vještak za
graditeljstvo N. M. objektivno i stručno procijenio detaljno obrazlažući
odabir i metode procjene kojoj tužitelji nisu imali primjedbi dok je tuženik samo
uopćeno prigovorio smatrajući kako vještak nije dovoljno vodio računa o utjecaju
buke na određivanje cijene jer se nekretnina nalazi u blizini glavne prometnice,
na koji se vještak usmeno izjasnio odgovarajući kako je imao u vidu sve
propisane parametre, pa je tako uzeo u obzir i buku, potvrdu čemu je naći i u
samom pisanom vještvu gdje je to izričito navedeno.
12.Dosljedno tome, a imajući u vidu i nalaz i mišljenje te dopunu
geodetskog vještva P. Č. o tome da sadašnju čest. zem. 2485 K.o. D.
P. čine čestice ranije izmjere: dio č. zem.6413/1 od 65m2, dio čest.
zem.6481/5 od 33m2, dio čest. zem. od 6481/10 od 12m2 i cijela čest. zem.
6481/5, ukupno 215m2 a čest. zem. 2496 dio čest. zem. 6414/2 od 83m2 i cijela
čest. zem. 6414/3 od 57m2 pa prihvaćajući stručnom i objektivnom procjenu
vještaka M. od 1850.2843/m2 kao tržišnu vrijednost te utvrđujući da su
tužitelji bili vlasnici odnosno suvlasnici kako je to iskazivao tužitelj Z.
P. s kojim su se ostali suglasili, i to čest zem 6413/1 B. i D. P. za
po ½ (kao slijednici M. P.) odnosno po 32,50m2; čest. zem. 6481/5
Z. i T. P. za po ½ (kao slijednici Z. P.) ili po
16,50m2; čest. zem. 6481/10 Z. i T. P. za po ½ (kao slijednici
Z. P.) ili po 6,00m2 a čest. zem. 6481/8 Z. i T. P. za
po ¼ ili po 26,25 a M. P. za ½ ili 52,50m2 (kao slijednici Z. i
J.) onda se osnovanim ukazuje njihov tužbeni zahtjev i to Z. i T.
P. za isplatu po 193.354,71kn, M. P. za isplatu 149.873,03 kn,
D. P. i B. P. za isplatu 60.134,24 kn, kako su to i zatražili
podneskom od 13.01.2021. kojim su tužbeni zahtjev uskladili s nalazima i
mišljenjima sudskih vještaka, što je preinaka u smislu čl.191. ZPP-a, koju sud
ocjenjuje dopuštenom u smislu odredbe iz čl. 190. ZPP-a.
Na dosuđeni iznos tužiteljima pripadaju kamate od presuđenja jer je tim
danom utvrđen broj novčanih jedinica na kojeg je valjalo obvezati tuženika, koji je
po mišljenju suda od tada u zakašnjenju (čl. 29. ZOO) radi čega je zahtjev
tužitelja za više traženu kamatu-potraživanu od 29.07.2011. do dana kada im je
kamata dosuđena-do presuđenja valjalo kao neosnovan odbiti.
13.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5., 155. i 164. ZPP-a.
Tužiteljima, zastupanim po punomoćniku je obistinjen trošak tako što je
sud imao u vidu vrijednost predmeta spora (u iznosu od 520.000,00 kn od
podnošenja tužbe do 14. siječnja 2021. kada su tužitelji podneskom potraživali
ukupno 656.850,93 kn) odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) i
priloženi popis parničnog troška za slijedeće radnje: za sastav tužbe 500
bodova, za pristup na ročište od 6.6.2017. koje je odgođeno prije početka
raspravljanja 125 bodova, za pristup na ročište od 26.9.2017. 520 bodova, za
pristup na ročište od 10.1.2018. 520 bodova, za pristup na ročište od 5.7.2018.
520 bodova, za pristup na ročište od 17.10.2018. 520 bodova, za pristup na
ročište od 10.12.2018. 520 bodova, za pristup na ročište od 20.2.2019. koje je
odgođeno prije početka raspravljanja 130 bodova, za pristup na ročište od
3.3.2020. 520 bodova, za sastav podneska od 14.1.2021. kojim se tužitelji očituju
na nalaz i mišljenje vještaka i uređuju zahtjev 657 bodova, za pristup na ročište
od 19.4.2021. 657 bodova što je ukupno 5189 bodova, što pomnoženo sa
vrijednošću boda od 10,00 kn daje iznos od 51.890,00 kn, kojemu se s naslova
zastupanja više osoba (uvećanje za 30%) valjalo dodati iznos od 15.567,00 kn
što je ukupno 67.457,00 kn, kojemu se s naslova PDV-a valjalo dodati iznos od
16.864,25 kn, a zatim i s naslova troškova vještačenja i izlaska suda na lice
mjesta iznos od 5.375,04 kn (2.600,00 kn za vještaka P. Č., 2.400,00 kn
za vještaka N. M. i 375,04 kn za izlazak suda na lice mjesta) te još s
naslova pristojbi tužbe i presude iznos od po 5.000,00 kn tako da bi cjelokupni
trošak tužitelja iznosio 99.696,29 kn koji im je i dosuđen budući nisu uspjeli samo
u razmjernom neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojega nisu nastali posebni
troškovi.
Tužiteljima je trošak odmjeren sukladno Tbr. 7. 8., 9., 36., 48. i 50. Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
U Splitu 1. lipnja 2021.
S U T K I NJ A:
Mirjana Rubić, v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u
roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi
Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da
je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se
presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem
se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom
zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA: - pun tužitelja
- pun. tuženika
- u spis.
