REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po Tei Budimlić kao sucu pojedincu uz
sudjelovanje M. P. kao zapisničara u kaznenom postupku protiv
okrivljenog S. P. zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi sa
čl. 34. Kaznenog zakona/ 11 po optužnici ODO-a u S. pod poslovnim br.
KO-DO-4635/2020 od 17. rujna 2020., nakon javno održane i zaključene
rasprave dana 31. ožujka 2021. u nazočnosti okrivljenika osobno sa
braniteljicom I. Š., odvj. u S. te zamjenice ODO-a u S.
H. S., a objavio je 2. travnja 2021. i
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENI: S. P. zvani S., O.
.., sin pok. P. i pok.
M., rođene Ž., rođen … u M., s
prebivalištem u B., državljanin R. H.,
umirovljenik s mirovinom u iznosu od
1.700,00 kuna, oženjen, otac troje djece,
pismen sa završenom srednjom školom,
dobrog imovnog stanja, vlasnik vikendice
u blizini M. površine oko 60 m2,
zemljišta na B. oko 80.000 m2,
osobnog vozila M. P. U.,
proizvedenog 2008. godine, vojsku služio,
vodnik, neosuđivan,
k r i v j e
što je 30. srpnja 2020. godine oko 12,00 sati u mjestu B., na otoku
B., u blizini obiteljske kuće u nakon fizičkog
sukoba između P. P., njegovog sina, i N. M., te
nakon što su ih mještani razdvojili, dovezao se svojim vozilom iza vozila
N. M. i dok je N. M. sjedio u svom vozilu, uhvatio
ga za ruku i povukao da izađe iz vozila te, držeći u drugoj ruci kosir, u nakani
da teško tjelesno ozlijedi N. M., zamahivao kosirom prema
njegovoj glavi i zahvatio ga kosirom po desnoj sljepoočnici, uslijed čega je
N. M. zadobio tjelesnu ozljedu u vidu rane razderotine desne
sljepoočne regije glave,
dakle, s namjerom da drugoga teško tjelesne ozlijedi poduzeo radnju
koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog
djela teške tjelesne ozljede,
čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu
ozljedu u pokušaju – djelo označeno i kažnjivo po čl. 118. st. 1., u svezi s čl.
34. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i
126/19 – dalje KZ/11).
Stoga se okrivljeni S. P. na temelju članka 118. st. 1. u
svezi sa člankom 34. KZ/11,
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,
a potom se na temelju čl. 56. KZ/11 prema okrivljeniku izriče
UVJETNA OSUDA
na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće
izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti
presude ne počini novo kazneno djelo.
Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6.
ZKP/08 dužan je okrivljeni S. P. naknaditi trošak kaznenog
postupka u ukupnom iznosu od 3.000,00 (tritisuće petsto) kuna, od čega se
iznos od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna odnosi na trošak provedenog sudsko-
medicinskog vještačenja sačinjenog po stalnom sudskom vještaku dr.
A. A., dok iznos od 1.000,00 kn (tisuću) kuna predstavlja
paušalnu svotu, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
ODO u S. podiglo je pred Općinskim
sudom u Splitu optužnicu pod poslovnim brojem KO-DO-4635/2020 od 17.
rujna 2020. protiv okrivljenog S. P. zbog kaznenog djela teške
tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi sa čl. 34. KZ/11.
Prilikom očitovanja o optužnom aktu, okrivljenik se izjasnio da se ne
smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnim aktom,
pa se pristupilo provođenju dokaznog postupka.
U daljnjem tijeku dokaznog postupka ispitan je u svojstvu svjedoka
oštećeni N. M., te svjedoci D. A., P. P.,
F. P..
U dokazne svrhe pročitana je i pregledana liječnička dokumentacija za
N. M. (list 5-7,61-66), zapisnik o ispitivanju prisutnosti
alkohola, opojnih droga i lijekova u organizmu N. M. (list13),
potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP B. 87321 od 30. srpnja
2020. sa zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta (list 20-21),
zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola opojnih droga i lijekova P.
P. (list 31), a suglasnošću stranaka pročitano je sudskomedicinsko
vještačenje ozljeda oštećenog M. N. sačinjenom po stalnog
sudskog vještaka dr. A. A. od 1. rujna 2020. (list 69-70).
Kako stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog
postupka, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 33
spisa) i prekršajne evidencija (list 34 spisa).
Potom je okrivljenik iznio svoju obranu u kojoj je kazao da nije počinio
kazneno djelo koje mu se stavlja na tereti da nije imao namjere ozlijediti
N. M., ali mu je sin te prigode javio da se potukao sa
M. i da je on gurnuo njegovu ženu koja je invalid koja je pala na
pod, što mu je posebno bilo teško jer je ona bolesna. Tada je doista uzeo
kosir i ponio ga sa sobom kada je krenuo kući, a po dolasku u ulicu je zatekao
M. kako ulazi u svoje vozilo, pa je sa sobom ponio kosir u ruci, ali
nije njime napao M. već mu je samo govorio da je pijanica i da neće
to raditi njegovoj obitelji, na što je M. izišao iz auta i gurnuo njega.
Pazio je da ga ne ozlijedi tim kosirom, te je u tom trenutku dotrčao policajac
koje ga je snažno palcem pritisnuo u mišić desne ruke u kojoj mu se nalazio
kosir i tako mu ga izbio iz ruke u stranu.
Istakao je kako je općenito nezadovoljan radom policije u S. jer
mu je sin do sada tri puta napadnut a djelatnici nisu ništa napravili osim što su
štitili kriminalce, pa je upravi radi toga i takvog ponašanja policije ponio kosir
sa sobom u znak protesta a ne da bi njime prijetio
U odnosu na svoje osobne i obiteljske prilike je kazao da je do 1997.
imao obrt, a sada se bavi poljoprivredom od koje je zarada nikakva, te živi od
novca kojeg je dobio prodajom kuće, a pomaže mu financijski i sin koji se
bavi turizmom.
Po ovako okončanom dokaznom postupku, sud je cijeneći cjelokupne
rezultate raspravljanja, posebice izjavu o osnovanosti optužbe okrivljenika, te
njegovu obranu, našao utvrđenim činjenično stanje upravo onakvim kako je i
navedeno u izreci ove presude, stoga je okrivljenog S. P.
proglasio krivim za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118.
st. 1. u vezi sa čl. 34. KZ/11 počinjenog na štetu N. M..
Prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja sudu, a i strankama nije bilo
upitno da se inkriminirane prigode u mjestu B., na otoku B., u blizini
obiteljske kuće u nakon fizičkog sukoba između
okrivljenikovog sina P. P. i N. M., na lice mjesta
dovezao okrivljenik se svojim vozilom koje je parkirao iza vozila N.
M. i dok je N. M. sjedio u svom vozilu, uhvatio ga za
ruku i povukao da izađe iz vozila, kao i da je te prigode u ruci imao kosir.
Ono što je tijekom postupka okrivljenik negirao i što je trebalo na
nedvojben način razjasniti jest je li okrivljenik zamahivao kosirom prema glavi
N. M. kojim ga je zahvatio kosirom po desnoj sljepoočnici u
nakani da ga teško tjelesno ozlijedi.
Među strankama nije bilo upitno ni da je oštećeni N. M.
zadobio ozljede u vidu rane razderotine desne sljepoočne regije glave, što
proizlazi kako iz iskaza samog oštećenika, tako i iz materijalnih dokaza
priloženih spisu, i to liječnička dokumentacija za N. M. (list 5-
7,61-66) kao i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. A.
A. od 1. rujna 2020. (list 69-70).
Prijeporno je bilo na koji način je došlo do ozljede koju je zadobio
oštećeni N. M., odnosno je li ista u uzročno-posljedičnoj vezi sa
ponašanjem okrivljenika inkriminirane prigode, a budući da isti negira da bi
oštećenika udario kosirom u glavu i nanio mu navedene ozljede.
Oštećeni N. M. u svom iskazu na raspravi, kao i prilikom
ispitivanja pred ODO-om kazao u bitnom kazao da se prije inkriminiranog
događaja prvo fizički sukobio sa okrivljenikovim sinom P. jer je odbio
preparkirati svoje vozilo, i to na način da su se međusobno uradali šakama, a
P. ga je udario i cjepanicom po lijevom ramenu. Dok su se tako
naguravali, pristupila im je i P. majka, koja je uslijed njihovog
naguravanja pala na tlo, pri čemu su se umiješali susjedi i razdvojili ih. U
međuvremenu je tu došao i policajac kojeg je ranije pozvao P. P. a
koji ga je legitimirao i kazao mu da mora s njime poči u policijsku postaju. U
trenutku dok je ulazio u svoje vozilo, iza njegovog vozila je vidio da je
okrivljeni S. P. parkirao svoje vozilo čime mu je blokirao izlaz.
Kako je sjedio u vozilu i upravo je namjeravao reći mu da pomakne vozilo
kako bi se uputio prema policijskoj postaji, S. je krenuo prema njemu i
izvukao ga iz vozila i navalio na njega s kosirom kojeg je držao u ruci i
zamahivao njime prema glavi i ramenima, te ga je njime i udario u glavu u
predjelu desnog uha. Rukom ga je pokušavao uhvatiti za ruku u kojoj je držao
kosir da ga ne bi udario ponovno, te mu je tada u pomoć priskočio i policijski
službenik koji je uhvatio S. i odmakao ga. Sve se odigralo brzo a
nakon toga dotrčao je okrivljenikov sin P. koji ga je udario nogom u rebra i
šakama po glavi. Od svega je bio ošamućen te nije vidio tko je P.
spriječio u daljnjem napadu. Kasnije su mu u bolnici zašili porezotinu sa dva
šava.
Potom je kazao da mu je žao zbog svog ponašanja tog dana koje je
bilo rezultat više stresnih okolnosti, te je istakao da nije zainteresiran za
kazneni progon okrivljenika, niti za imovinskopravni zahtjev jer nikada prije
ovog događaja a ni kasnije nije imao nesuglasica sa okrivljenikom.
U postupku je kao svjedok ispitan i policijski službenik D. A.
koji je potvrdio navode oštećenika, pa je tako kazao ga nikoga od sudionika
inkriminiranog događaja ne poznaje od ranije, te da ga je kritične prigode šef
smjene PP B. uputio u povodu dojave P. P. da ima probleme
oko parkinga sa N. M. da ode na lice mjesta. Po dolasku
na mjesto događaja uzeo je izjavu od P. P. i sastavio bilješku, kao i
izjavu od N. M., te je upravo namjeravao obaviti razgovor i sa
stranim državljanima od kojih je jedan sudjelovao u fizičkom obračunu. Tada
je na mjesto događaja sa vozilom došao okrivljeni S. P. koji je u
ruci držao kosir kojim je zamahivao ka glavi N. M., a potom ga
je nečim i udario po glavi. S obzirom da se sve brzo odvijalo pa nije vidio
čime ga je točno udario, možda ga je udario šakom ali ne vjeruje da ga je
udario oštrim dijelom kosira.
Nakon tog udarca prestao je s napadom na M., no potom je
mlađi P. krenuo ponovno fizički napadati M., stoga je potrčao
prema njima kako bi ih razdvojio, pa je tako prvo mlađeg P. spustio na
pod a potom i starijeg uhvatio za lijevu ruku i izbacio mu kosir iz ruke, dok je
na glavi N. M. iznad desnog uha uočio ranu na glavi koja je
krvarila.
Nakon toga mlađi P. je još u dva puta pokušao napad pa mu je
izdao zapovijed da prestane s narušavanjem javnog reda i mira. Nakon toga
su se svi smirili te je P. P. poveo svojim vozilom u postaju dok je
S. P. došao sa svojim vozilom.
U postupku su kao svjedoci ispitani P. P. i F. P., koja
zapravo i nije imala neposrednih saznanja o načinu na koji je oštećenik
zadobio ozljede, stoga sud njen iskaz nije posebno analizirao.
Svjedok P. P., okrivljenikov sin je u potvrdio da se kritične
prigode prvo on fizički sukobio sa oštećenim N. M. koji mu
je vozilom blokirao ulaz na parking, zbog čega je pozvao djelatnike policije
koji su mu kazali da će patrola uskoro doći. Nakon što je došao djelatnik
policije kojem je ispričao događaj i dok je isti zapisivao njegov iskaz, čuo je
kako su istog nazvali iz S. i kazali mu da privede njega u postaju a ne
M. koji je njega prvi napao.
Nakon što je policijski službenik obavljao obavijesne razgovore s
drugim osobama, nazvao je oca kojem je kazao da ga policajac želi privesti,
kao i da je i majka pala i udarila se. Za to vrijeme M. je skupljao alat i
krenuo prema autu, no iza njega je vozilom došao njegov otac kojim mu je
svojim vozilom zagradio izlaz. Čim je njegov otac izišao iz vozila, M.
je odmah skočio na njega te su se počeli hrvati, nakon čega su i on i policajac
potrčali prema njima, pri čemu je on prije stigao i odmah je udario M.
šakom u glavu čime ga je odgurnuo od oca, a potom ga je udario i nogom u
stomak od čega je zateturao. Nakon toga ga je nastavio udarati u par navrata
šakom u glavu, a kako su vrata njegovog auta bila otvorena, od tih udarca
M. je glavom udario o vrh vrata s unutarnje strane i tako raskrvario
glavu. U međuvremenu je dotrčao policajac koji mu je zapovjedio da stanem
što je učinio i prestao je s napadom na M..
Takav iskaz svjedoka P. P. kojim želi prikazati da je
oštećenik ozljedu glave zadobio u fizičkom obračunu s njime na način da je
udario glavom u vrh vrata s unutarnje strane vozila, sud je procijenio kao
nevjerodostojan zato što se njegov iskaz u tom dijelu razlikuje ne samo od
iskaza oštećenika i iskaza policijskog službenika već i od obrane samog okrivljenika u pogledu tijeka inkriminiranog događaja.
Sud je kao vjerodostajan i utemeljen prihvatio iskaz svjedoka -
oštećnog – žrtve N. M. jer je isti potvrđen i ostalim izvedenim
dokazima u postupku, pa tako i iskazom svjedoka D. A.,
policijskog službenika koji je bio neposredni očevidac a koji je potvrdio da je
kritične prigode u jednom momentu uočio da S. P. zamahuje
rukom u kojoj se nalazio kosir, ka glavi N. M. i da ga je nečim
udario u glavu. Iako se navedeni svjedok nije mogao izjasniti je li okrivljeni
oštećenika udario kosirom po glavi, to je utvrđeno provedenim sudsko-
medicinskim vještačenjem ozljeda oštećenika.
Na okolnost kvalifikacije i mehanizma nastanka ozljeda koje je zadobio
oštećeni N. M. izjasnio se stalni sudski vještak dr. A.
A. u sudsko-medicinskom vještačenju od dana od 1. rujna 2020 u
kojem je zaključio da tjelesne ozljede oštećenog N. M. u vidu
oguljotina kože lijeve podlaktice, krvnog podljeva desnog ramena, dva krvna
podljeva lijeve strane trbuha, kao i ranu razderotinu desne sljepoočne regije
glave, koje ozljede pojedinačno i usvomzbroju predstavljaju (laku) tjelesnu
ozljedu. Za ranu razderotinu glave crtastog oblika vještak je zaključio da je
mogla nastati udarcem metalnog dijela kosira silom zamaha srednjeg
inteziteta i da je s obzirom na upotrebljeno sredstvo i regiju glave (tanka
ljuska sljepoočne kosti, blizina potkožne sljepoočne arterije) kod oštećenog
mogla nastati i teška tjelesna ozljeda.
Takav nalaz i mišljenje sudskog vještaka, sud je prihvatio kao logičan i
jer je napravljen po pravilima struke, te je važno naglasiti da ni stranke na isti
nisu imale nikakvih primjedbi.
Slijedom navedenog, prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje stalnog
sudskog vještaka, te dovodeći isto u vezu sa obranom okrivljenika i iskazom
svjedoka N. M., sud je obranu okrivljenika procijenio kao
neutemeljenu i usmjerenu na umanjivanje svoje kaznenopravne odgovornosti,
te je u konkretnom slučaju svakako utvrđeno postojanje uzročno-posljedične
veze između ponašanja okrivljenika i zadobivanja tjelesne ozljede oštećenog
N. M., kojim ponašanjem je okrivljenik ostvario sva bitna
obilježja kaznenog djela iz čl. 118. stavak 1. u vezi sa čl. 34. KZ/11.
Dakle, kada se sagleda činjenica da je okrivljenik oštećenom N.
M. udarcem metalnog dijela kosira silom zamaha srednjeg inteziteta
zadao naprijed navedenu tjelesnu ozljedu i da je s obzirom na uporabljeno
sredstvo i regiju glave kod oštećenika mogla nastati i teška tjelesna ozljeda,
nesporno je da je kazneno djelo teške tjelesne ozljede ostalo u pokušaju pa
su se u ponašanju okrivljenika ostvarila bitna obilježja kaznenog djela koje mu
se optužnicom stavlja na teret.
Nakon svih naprijed navedenih utvrđenja, valjalo je odlučiti i o krivnji
okrivljenika, a posebice o njegovoj ubrojivosti, a kako njegova ubrojivost
tijekom postupka nije bila dvojbena, niti isticana kao sporna, sud istog smatra
ubrojivim počiniteljem.
U odnosu pak na potrebit oblik krivnje, slijedom navedenih utvrđenja,
posebice rezultata provedenog sudsko-medicinskog vještačenja, u postupku
je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom da
oštećenika teško tjelesno ozljedi poduzeo radnju koja prostorno i vremenski
neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede,
dakle bio je svjestan svojih učina da udarcem metalnog dijela kosira
oštećenika po glavi mogla nastati i teška tjelesna ozljeda, te je pristao na
štetnu posljedicu, čime su se u njegovom postupanju ostvarila obilježja
kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi sa čl. 34. KZ/11.
Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja okrivljenika,
valjalo je odlučiti o kazneno-pravnoj sankciji koja će biti primjerena svim
okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljenika kako bi shvatio
društvenu neprihvatljivost i štetnost ranijeg načina ponašanja, te se ubuduće
kloniti činjenja kaznenih djela, a pri tome opet voditi računa da se izabranom
sankcijom ostvari i svrha kažnjavanja.
U konkretnom slučaju, sukladno odredbi čl. 3. st. 1. Kaznenog zakona,
sud je prema okrivljeniku primijenio odredbe Kaznenog zakona objavljenog u
NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 koji
je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela
Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije, sud je okrivljeniku cijenio sve
okolnosti koje bi mogle imati utjecaja na pravilan izbor iste, pa mu je kao
olakotne okolnosti cijenio uredne osobne i obiteljske okolnosti, raniju
neosuđivanost, odnosno usklađenost njegovog ranijeg ponašanja sa
zakonskim normama te da se u konkretnom slučaju radilo o izoliranoj
incidentnoj situaciji čijem nastanku je uvelike pridonijelo ponašanje samog
oštećenika prema članovima obitelji okrivljenika, a posebice činjenicu da
oštećenik nije bio zainteresiran njegov kazneni progon niti je postavio
imovinskopravni zahtjev.
Nekih posebnih otegotnih okolnosti u ponašanju okrivljenika sud nije našao.
Imajući u vidu sve naprijed iznesene okolnosti, kao i propisanu kaznu
za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, stupanj krivnje na strani
okrivljenika, sud je okrivljenog S. P. na temelju čl. 118. st. 1. u
vezi sa čl. 34 KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,
pa je potom prema okrivljeniku na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna
osuda na način da kazna zatvora na koju je isti osuđen neće biti izvršena ako
okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
Ovako izrečenu sankciju, ovaj sud smatra primjerenom kako
počinjenom kaznenom djelu, tako i osobi okrivljenika, te smatra da se u ovom
slučaju svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izricanja bezuvjetne kazne
zatvora kako to predlaže zamj. ODO-a već uvjetnom osudom, i da će se
takvom sankcijom postići svrha kažnjavanja i izraziti društvena osuda zbog
počinjenog kaznenog djela tako da svi uočavaju njegovu nedopuštenost
odnosno njegovu zabranjenost, te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini
kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest
građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih
počinitelja.
Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6.
ZKP/08 obvezan je okrivljeni S. P. naknaditi trošak kaznenog
postupka u ukupnom iznosu od 3.000,00 (tritisuće petsto) kuna, od čega se
iznos od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna odnosi na trošak provedenog sudsko-
medicinskog vještačenja sačinjenog po stalnom sudskom vještaku dr.
A. A., dok iznos od 1.000,00 kn (tisuću) kuna predstavlja
paušalnu svotu, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, sve
imajući u vidu duljinu i složenost kaznenog postupka (u vidu broja održanih
ročišta) kao i materijalne prilike okrivljenika koji ima prihode u vidu mirovine,
dobrog je imovnog stanja i u vlasništvu ima imovine, pa plaćanjem troškova u
navedenim iznosu neće biti dovedena u pitanje njegova materijala
egzistencija.
U S. 2. travnja 2021.
SUDAC Tea Budimlić v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15
dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom
Županijskom sudu u 4 primjerka, a putem ovog suda.
