Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
1
Broj:10.Pn-117/2019-38
Broj:10.Pn-117/2019-38
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice L. N. iz O., OIB:, zastupane po punomoćniku V. B., odvjetniku iz O. B. & M. D. iz O. protiv tuženika I. N. iz O., s boravištem u M., OIB:, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku iz O., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 27. travnja 2021. godine, u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja V. B., odvjetnika iz O., zamjenika punomoćnika tuženika N. E. odvjetničkog vježbenika u uredu Ž. E., odvjetnika iz O., nakon donošenja i objave dana 1. lipnja 2021. godine,
I/ Nalaže se tuženiku I. N., OIB:, da tužiteljici L. N., OIB:, na ime nastale štete uslijed povrede prava osobnosti isplati razliku novčanog iznosa od 26.100,00 kn sve to sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.01.2019. g. pa do isplate, te na ime tuđe pomoći i njege novčani iznos od 1.700,00 kn, sve to sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.06.2021.g. pa do isplate, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, kao i da joj isplati zz kamatu na sa zakašnjenjem plaćenih 8.000,00 kn tekuću od 10.01.2019. g., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tužiteljici, pa do 02.07.2019. g., po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
II/ U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.700,00 kuna od 10.01.2019. godine do 31.05.2021.g. se odbija kao neosnovan.
III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 13.720,00 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja dana 1. lipnja 2021. godine pa do isplate, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna
IV/ U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška se odbija.
1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je dana 1. svibnja 2018. godine tuženik fizički nasrnuo na tužiteljicu, te joj nanio teške i po život opasne ozlijede u predjelu glave, nekoliko udaraca po lijevoj strani leđa, te udarce nogom u njenu lijevu nogu, uslijed kojih je ista zadobila obostrani kronični subduralni hematom. Protiv tuženika vođen je kazneni postupak, te je isti proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela nanošenja teških tjelesnih ozljeda iz čl. 119. st. 1. i 2. KZ. Uslijed zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti u vidu pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha, umanjenja životnih aktivnosti, te potrebe za tuđom pomoći i njegom. Nakon događaja konstantno ide na terapiju kod psihijatra, ima noćne more, ne može spavati od straha zbog samog događaja i straha od ponovnog susreta s tuženikom. Stranke su pokušale mirnim putem riješiti pitanje nastale štete, pa je tuženik 10.01.2019.g. poslao dopis kojim priznaje pasivnu legitimaciju, ali mu je bila sporna visina nastale štete, nakon čega je tuženik isplatio 15.000,00 kn na ime nespornog dijela nastale štete. Isplaćenim iznosom tužiteljici nije namirena šteta nastala uslijed povrede prava osobnosti u cijelosti, te joj obzirom na težinu i narav nastalih ozljeda, pripada iznos od najmanje 40.000,00 kuna. Slijedom iznesenog, tužiteljica u smislu odredbe čl. 1045., 1064., 1100. i 1103 ZOO-a podnosi ovu tužbu i predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu po punomoćniku priznaje tužbu i tužbeni zahtjev u iznosu od 10.000,00 kn, ali se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu preko 10.000,00 kn do utuženog iznosa od 22.000,00 kuna. Ne odgovara istini da bi tužiteljica nakon štetnog događaja od 01.05.2018.g. konstantno išla na terapiju kod psihijatra već je s odlascima psihijatru započela nakon operacije. Tužiteljica se prvi puta javila liječniku sa stanovitim tegobama vezanim za štetni događaj tek 49-i dan nakon štetnog događaja. Tužiteljica nije trpila nikakav strah od susreta s tuženikom jer je tjedan –dva nakon događaja tuženik prespavao u stanu kod tužiteljice, kada je došao preuzeti svoje osobne stvari. Tuženik osporava da bi tužiteljici pripalo pravo na naknadu s osnova tuđe pomoći jer se potreba za tim ne može razabrati iz priložene medicinske dokumentacije, niti je operacija bila takve prirode da bi joj tuđa pomoć bila potrebna nakon povratka iz bolnice. Ističe prigovor podijeljene odgovornosti stranaka jer je tužiteljica bitno pridonijela nastanku eventualnih posljedica , obzirom da nije pravovremeno odmah zatražila liječničku pomoć, pa se posljedice mogu pripisati i njezinoj nebrizi za svoje zdravstveno stanje. Spornim se pokazuje pitanje uzročnosti koliko su uzrok tužiteljičinim tegobama tuženikovi udarci a koliko je uzrok tome njezina inertnost i nepravovremeno javljanje liječniku. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice preko iznosa od 10.000,00 kuna.
3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužiteljica po punomoćniku ističe da je neosnovan prigovor podijeljene odgovornosti, budući je liječničku pomoć zatražila onog trenutka kada joj je postalo toliko loše da se rušila i nije mogla upravljati uobičajenim životnim funkcijama. Tuženik je tužiteljicu fizički zlostavljao i tukao i prije ovog događaja, ali tužiteljica od straha i sramote to nikome nije htjela prijaviti , a to ne bi napravila ni sada da nije došlo do oticanja mozga uslijed zadobivenih ozljeda. Čim je bol u glavi postala nepodnošljiva javila se na hitni bolnički prijem kojom prilikom su utvrđeni izljev krvi u mozak i subduralni hematom koji je pritiskao mozak izazivao strahovite bolove i nemogućnost upravljanja tjelesnim funkcijama iz čega nedvojbeno proizlazi da svojim ponašanjem nije doprinijela nastanku štete. Ozljede su nastale onog dana kad je tuženik na nju fizički nasrnuo, a u tom trenutku tužiteljica nije bila svjesna izljeva krvi u mozak pa nije niti mogla zatražiti pomoć u tom trenutku. Tuženik je tužiteljici prije pokretanja ovog postupka isplatio 15.000,00 kuna, a nakon pokretanja ovog postupka tuženik je tužiteljici isplatio još 8.000,00 kuna dana 2.07.2019.g. pa za taj iznos tužiteljica povlači dio tužbenog zahtjeva. Obzirom da se u međuvremenu njeno zdravstveno stanje pogoršalo na način da je imala sve češće i jače glavobolje koje prouzrokuju jake bolove te kako joj je psihičko stanje uslijed štetnog događaja sve gore sa dominantnom depresivnom simptomatologijom to tužiteljica povećava tužbeni zahtjev na način da nakon što joj je tuženik platio 8.000,00 kuna pored preostalih 12.000,00 kuna, potražuje još 15.000,00 kuna.
4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u preslik presude Općinskog suda u Virovitici broj K-66/2019, preslik nalaza vještaka medicinske struke dr. J. Š. iz kaznenog postupka, medicinsku dokumentaciju na ime tužiteljice, preslik dopisa od 10.01.2019.g., osnove sudske medicine za pravnike, Zečević-Škarić Zagreb 1996 strana 281., proveo kombinirano vještačenje po stalnim sudskim vještacima medicinske struke prof. prim. dr. sc. I. P., dr. med. specijalist psihijatrije i doc. dr. sc. D. M., dr. med. specijalistu neurokirurgu, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 5. ožujka 2020. godine, očitovanje vještaka od 26.05.2020.g. na primjedbe tužiteljice iz podneska od 20. ožujka 2020.g., dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 6.11.2020. godine.
5. Iz objedinjenog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka prof. prim. dr. sc. I. P., dr. med. specijalist psihijatrije i doc. dr. sc. D. M., dr. med. specijalist neurokirurg od 5. ožujka 2020. godine, utvrđeno je da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu glave s postupnim razvojem kroničnog subduralnog hematoma tj. obostranoga kroničnog krvarenja ispod tvrde mozgovne ovojnice s pritisnućem i oticanjem tkiva mozga. Navedena ozljeda nastaje traumatskim istezanjem i pucanjem tzv. nosnih vena što rezultira izrazito sporim venskim krvarenjem te daljnjim stvaranjem opne oko i povećavanjem volumneta subduralne tekuće kolekcije s posljedičnim pritisnućem mozga. Navedeno se može kvalificirati osobito teškom tjelesnom ozljedom koja je uzrokovala povredu tjelesnog i duševnog zdravlja, a ista je u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, te se ne može povezati sa zdravstvenim stanjem tužiteljice prije ozljede. Ozljeda je adekvatno stručno liječena, a bolesnica se u potpunosti pridržavala liječničkih uputa. Tužiteljica je posljedično zadobivenim ozljedama trpjela bol. Bol jakog intenziteta i trajala je ukupno 3 dana do smirenja akutne postoperacijske simptomatologije, a očitovala se kao bolnost u operarnim tjelesnim regijama. Bolovi su zahtijevali trajnu primjenu analgetske terapije. Bolove srednje intenziteta tužiteljica je trpjela 9 dana za hospitalizacije u Klinici za neurokirurgiju KBC Osijek, u vidu postoperacijskih bolova, bolova prilikom dijagnostičko-terapijskih postupaka, uklanjanja šavova, drenova, vađenja krvi, primjene parenteralne terapije i slično. Ovi su bolovi zahtijevali povremenu primjenu analgetske terapije. Bolovi slabog intenziteta u vidu posttraumatskih glavobolja bolesnica može osjećati povremeno i trajno, što je uključeno u umanjenje životne i radne aktivnosti. Tužiteljici je bila potrebna njega medicinski nestručne osobe, po otpustu iz KBC Osijek, kroz dva tjedna postoperacijskoga razdoblja, u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba, nabavke namirnica i slično, u prosječnom trajanju od 4 sata dnevno. Kao posljedica pretrpljenih ozljeda nastupilo je naruženje lakoga stupnja – kozmetički defekt u vidu ožiljaka mekoga oglavka u području vlasišta obostrano sljepoočno i defekta kosti lubanje ispod navedenih ožiljaka. Umanjenje životne i radne aktivnosti kao posljedica pretrpljenih ozljeda u tužiteljice nastupilo je u iznosu od 10% posljedično traumatskom intrakranijskom krvarenju koje je zahvatilo neurokiruršku operaciju obostrano sljepoočno, s prisutnim ostatnim subduralnim higromima, te perzistirajućim posttraumatskim glavoboljama, koje ograničavaju svakodnevne životne i radne aktivnosti tužiteljice, te zahtijevaju redovito uzimanje terapije protiv bolova. Štetni događaj je za tužiteljicu predstavljao psihotraumatsko iskustvo s osjećajem životne ugroženosti. Nakon događaja je razvila u prvo vrijeme akutnu stresnu reakciju, a potom i kliničku sliku posttraumatskog stresnog poremećaja zbog čega je u kontinuiranom psihijatrijskom liječenju (inače, do štetnog događaja nije imala kontakata s psihijatrijskom službom niti je ikada uzimala psihofarmake). Kod tužiteljice se i aktualno može registrirati klinička slika ovog poremećaja koji s obzirom na trajanje ima obilježja kroničnosti i može se smatrati trajnim stanjem. Uslijed ovog poremećaja kod tužiteljice će i u budućnosti biti potrebno provoditi psihijatrijsko liječenje i uzimati terapija, a tužiteljica će unatoč tome i u budućnosti povremeno trpjeti simptome ovog poremećaja, posebno u situacijama koje ju budu asocirale na sam štetni događaj. Tužiteljica je trpjela intenzivni primarni strah za vrijeme odvijanja samog štetnog događaja koji se odvijao u dvije faze napada ( između tih faza trpjela je strah srednjeg intenziteta). Nakon toga je trpjela strah srednjeg intenziteta do mjesec dana ( razdoblje trajanja akutne stresne reakcije) , a nakon toga pa sve do danas povremeni strah lakog intenziteta, ali taj stran ulazi u psihijatrijsku ocjenu umanjenja životnih aktivnosti. Kod tužiteljice je zbog trpljenja simptoma PTSP-a i potrebe psihijatrijskog liječenja došlo do umanjenja životnih aktivnosti u opsegu od 20% u odnosu na zdravu osobu slične dobi. Usuglašavanjem neurokirurga i psihijatra sveukupno umanjenje životnih aktivnosti kod tužiteljice , a kao posljedica štetnog događaja iznosi 25%.
6.Na primjedbe tužiteljice iz podneska od 20. ožujka 2020. godine kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke vještaci su dopunili nalaz i mišljenje na način da bolovi slaboga intenziteta kod tužiteljice nisu postojali u kontinuitetu, nego intermitentno, te stoga nije specificirano njihovo trajanje u danima, već je ovo sadržano u ocjeni umanjenja životne i radne aktivnosti. Ukupni postotak umanjenja životne i radne aktivnosti ocijenjen je s 25% , obzirom kako se radi upravo o preklapajućim ozljedama, odnosno, ozljedi mozga i psihičkim posljedicama iste, pri čemu je dio psihičkih posljedica psihoorganske prirode.
7. Na primjedbe tužiteljice iz podneska od 12. listopada 2020. godine u odnosu na ocjenu bolova slaboga intenziteta, koji nisu ocijenjeni zasebno, već su povremeni bolovi slaboga intenziteta uključeni u ocjenu umanjenja životne i radne aktivnosti, vještaci mijenjaju i dopunjuju nalaz i mišljenje, tako da ocjena pretrpljenih fizičkih bolova glasi: " Tužiteljica je posljedično zadobivenim ozljedama trpjela bol. Bol jakog intenziteta trajala je ukupno 3 dana – do smirenja akutne postoperacijske simptomatologije, a očitovala se kao bolnost u operiranim tjelesnim regijama. Bolovi su zahtijevali trajnu primjenu analgetske terapije. Bolove srednjeg intenziteta tužiteljica je trpjela 9 dana za hospitalizacije u Klinici za neurokirurgiju KBC Osijek, u vidu postoperacijskih bolova, bolova prilikom dijagnostičke-terapijskih postupaka, uklanjanja šavi, drenova, vađenja krvi, primjene parenteralne terapije i slično. Ovi su bolovi zahtijevali povremenu primjenu analgetske terapije. Bolove slabog intenziteta tužiteljica je trpila 7 dana, a bolovi su zahtijevali uzimanje povremeno analgetske terapije, kako je preporučeno kod otpusta ozljeđenice iz bolnice. Bolove slabog intenziteta u vidu posttraumatskih glavobolja bolesnica može osjećati povremeno i trajno, što je uključeno u umanjenje životne i radne aktivnosti." Tužiteljica dodatno ističe kako vještaci nisu ocijenili bolove koji su mogli postojati u 30-dnevnom razdoblju između ozljeđivanja i traženja liječničke pomoći. Ovu okolnost vještaci ne mogu objektivno utvrditi niti ocijeniti, jer u navedenom razdoblju ozljeđenica nije tražila liječničku pomoć, niti postoji medicinska dokumentacija koja bi objektivizirala inicijalne ozljede koje su u konačnici dovele do razvoja kroničnih subduralnih hematoma. Inicijalna ozljeda koja može dovesti do razvoja kroničnoga subduralnoga hematoma nerijetko bude minimalna, pa i nezamijećena od strane ozljeđenika. U preostalom dijelu, vještaci u cijelosti ostaju kod danoga nalaza i mišljenja.
8. Punomoćnik tužiteljice je nakon očitovanja vještaka i dopune nalaza i mišljenja, konačno uredio tužbeni zahtjev dana 22. siječnja 2021. godine, na način da od tuženika na ime nastale štete radi povrede prava osobnosti traži isplatu daljnjeg iznosa od 26.100,00 kuna te na ime tuđe pomoći i njege isplatu iznosa od 1.700,00 kuna zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od 10.01.2019.g. do isplate te traži isplatu pripadajućih kamata na zakašnjenjem plaćenih 8.000,00 kn tekuću od 10.01.2019.g. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do 02.07.2019.g. kao dana plaćanja uz naknadu prouzročenog parničnog troška.
9. Tuženik po punomoćniku nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka protiveći se preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva navodeći da je već u odgovoru na tužbu od 24.07.2019.g. priznao tužbeni zahtjev u iznosu od 10.000,00 kuna: Do priznanja je na ime naknade neimovinske štete već isplatio iznos od 23.000,00 kn što tužiteljica ni ne osporava. Naime, tuženik je učinio nespornim štetu u iznosu od 33.000,00 kuna ( 23.000,00 kn isplaćenih plus 10.000,00 kuna priznatih ) te tuženik smatra da naknada od 33.000,00 kn predstavlja pravičnu naknadu neimovinske štete u smislu odredbi čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima. Izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem tužiteljica nije polučila nikakav rezultat jer iznos od 33.000,00 kuna premašuje naknadu koja proizlazi iz nalaza vještaka medicinske struke, odnosno, tuženik je preplatio štetu tužiteljici. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbu i obvezati tužiteljicu naknaditi tuženiku sve troškove nakon priznanja koji troškovi terete tužiteljicu po načelu culpae sukladno čl. 15. st. 1. ZPP-a. Tuženik napominje da nakon što je tuženik priznao dodatnih 10.000,00 kuna na ime naknade štete odnosno prije donošenja izmjene Orijentacijskih kriterija iz lipnja 2020.g. na ovu stvar se ne primjenjuju novi kriteriji VS RH. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu preko iznosa od 10.000,00 kuna i obvezati tužiteljicu na plaćanje sudskih troškova.
10. Očitujući se na prigovor tuženika, tužiteljica po punomoćniku navodi da je netočno da je tuženik tužiteljici isplatio 33.000,00 kuna budući je tuženik tužiteljici isplatio 15.000,00 kn prije pokretanja ovog postupka, a naknadno isplatio još 8.000,00 kuna 02.07.2019.g. i to za vrijeme trajanja ovog postupka. Svi ostali navodi o navodnom priznanju iznosa od 10.000,00 kuna nisu niti logični niti na zakonu osnovani jer je tuženik nakon podnošenja tužbe uplato samo 8.000,00 kuna, što znači da je priznao samo razliku od 8.000,00 kuna, odnosno, tuženiku je nesporno ukupno 23.000,00 kuna. Obzirom da su vještaci izmijenili mišljenje glede pretrpljenih bolova u svojoj dopuni od 5.11.2020.g., tužiteljica za 7 dana bolova slabog intenziteta zahtjeva naknadu u iznosu od 700,00 kn, tako da pored iznosa od 48.400,00 kuna za povredu prava osobnosti kako je precizirano podneskom od 12.10.2020.g. to tužiteljica zahtjeva isplatu dodatnih 700,00 kn, odnosno ukupno 49.100,00 kuna te 1.700,00 kuna na ime tuđe pomoći i njege, što ukupno iznosi 50.800,00 kuna. Kada se od toga iznosa oduzme plaćenih 23.000,00 kuna preostaje razlika od 27.800,00 kuna pa tužiteljica usklađuje tužbeni zahtjev sukladno u međuvremenu zauzetim pravnim shvaćanjem VS RH pod brojem Su-IV-47/2020 od 15.03.2020.g. i 15.06.2020.g. prema kojem shvaćanju se kriteriji iz 2002. godine u svim postupcima koji nisu okončani u trenutku kada je VS RH zauzeo novo pravno shvaćanje, imaju računati na način da se svi kriteriji povećavaju za 50% u odnosu na kriterije iz 2002.g. pa tužiteljica konačno uređenim tužbenim zahtjevom traži od tuženika isplatu razlike novčanog iznosa od 26.100,00 kn te na ime tuđe pomoći i njege novčani iznos od 1.700,00 kuna zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od 10.01.2019.g. pa do isplate, kao i isplatu zatezne kamate na zakašnjenje plaćenih 8.000,00 kuna tekući od 10.01.2019.g. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tužiteljice pa do 02.07.2019.g. kao dana plaćanja.
11. Na ročištu od 27. travnja 2021. godine sud je dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva sukladno čl. 192. st. 2. Zakona o parničnom postupku.
12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka medicinske struke, kao stručno i objektivno sačinjeni, a isti su u cijelosti odgovorili na primjedbe i pitanja punomoćnika tužitelja u svojim očitovanjima od 26.05.2020.g. i dopuni nalaza od 6.11.2020.g., a nakon očitovanja vještaka i dopune nalaza punomoćnici stranaka na iste nisu imali primjedbi niti pitanja za vještaka.
13.Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tuženik dana 1.05.2018.g. nasrnuo na tužiteljicu te joj nanio teške i po život ozljede u predjelu glave nekoliko udaraca po lijevoj strani leđa te udarce nogom u njenu lijevu nogu, uslijed kojih je ista zadobila obostrani kronični subduralni hematom. Zbog navedenih ozljeda je protiv tuženika vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Virovitici pod brojem 6. K-66/19 te je presudom 6.K-66/19-6 od 19. travnja 2019.g. tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela nanošenja teških tjelesnih ozljeda iz čl. 119. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, što je među strankama i nesporno. Prilikom pokušaja mirnim putem riješiti pitanje nastale štete tuženik je po punomoćniku dopisom od 10.01.2019.g. priznao pasivnu legitimaciju te na ime nespornog dijela nastale štete isplatio tužiteljici 15.000,00 kuna dana 27.02.2019.g., no navedenim iznosom tužiteljici nije namirena šteta nastala uslijed povrede prava osobnosti u cijelosti, a s obzirom na težinu i narav nastalih ozljeda smatrajući da joj pripada iznos od najmanje 40.000,00 kuna te je tuženik nakon podnošenja ove tužbe 02.07.2019.g. isplatio tužiteljici daljnji nesporni iznos od 8.000,00 kuna, odnosno ukupno 23.000,00 kuna.
14. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je smatrajući da joj s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka pripada pravo na neimovinsku štetu u iznosu od 49.100,00 kuna i iznos od 1.700,00 kuna na ime tuđe pomoći i njege, odnosno ukupno iznos od 50.800,00 kuna te s obzirom na plaćeni iznos od 23.000,00 kuna, tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 22.01.2021.g. na način da potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 26.100,00 kuna na ime neimovinske štete te na ime tuđe pomoći i njege iznos od 1.700,00 kuna zajedno s pripadajućim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva 10. siječnja 2019.g. pa do isplate, kao i isplatu zakonskih zateznih kamatama na sa zakašnjenjem plaćenih 8.000,00 kuna tekućih od 10.01.2019.g. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tužiteljici pa do 02.07.2019.g. kao dana plaćanja.
15. Ocjenom provedenih dokaza, a posebno cijeneći mišljenje vještaka medicinske struke, sud smatra da tužiteljici na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 49.100,00 kuna i to za fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana u iznosu od 1.665,00 kuna koji su se očitovali kao bolnost u operiranim tjelesnim regijama i koji su zahtijevali primjenu analgetske terapije, bolovi srednjeg intenziteta 9 dana u iznosu od 2.950,00 kuna koji su se očitovali u vidu postoperacijskih bolova, bolova prilikom dijagnostičko-terapijskih postupaka uklanjanja šavi, drenova, vađenja krvi, primjene parenteralne terapije i sl. i koji bolovi su zahtijevali povremenu primjenu analgetske terapije, bolovi slabog intenziteta 7 dana u iznosu od 735,00 kuna u vidu posttraumatskih , a bolovi su zahtijevali uzimanje povremeno analgetske terapije, kako je preporučeno kod otpusta iz bolnice, bolove slabog intenziteta u vidu postraumatskih glavobolja, tužiteljica može osjećati povremeno i trajno što je uključeno u umanjenje životne i radne aktivnosti. U odnosu na pretrpljeni strah, sud smatra da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 10.550,00 kuna budući je tužiteljica trpjela intenzivan primarni strah za vrijeme odvijanja samog štetnog događaja, a nakon toga je trpjela strah srednjeg intenziteta do mjesec dana, što je razdoblje trajanja akutne i stresne reakcije, a nakon toga pa sve do danas povremeni strah lakog intenziteta, ali taj strah ulazi u psihijatrijsku ocjenu umanjenja životnih aktivnosti. Zbog umanjenja životnih aktivnosti od 25% u odnosu na zdravu osobu slične dobi, sud smatra da tužiteljici zbog trpljenja simptoma PTSP-a i potrebe psihijatrijskog liječenja pripada pravična novčana naknada u iznosu od 28.200,00 kuna. Kao posljedica pretrpljenih ozljeda kod tužiteljice je nastupila naruženost lakog stupnja – kozmetski defekt u vidu ožiljka mekog oglavka u području vlasišta obostrano sljepoočno i defekta kosti lubanje ispod navedenih ožiljaka, pa sud smatra da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 kuna.
16. Prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete sud je imao u vidu težinu povrede tužiteljice budući su vještaci navedenu ozljedu kvalificirali kao osobito teškom tjelesnom ozljedom koja je uzrokovala povrede tjelesnog i duševnog zdravlja, sve okolnosti slučaja, jačinu i trajanje fizičkih bolova, straha, naruženosti i smanjenje životne aktivnosti. Sud je uzeo u obzir da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja 1. svibnja 2018. godine pretrpjela bolove i strah kao i posljedice vezane za ozljeđivanje i to naruženosti u vidu ožiljka mekog oglavka u području vlasišta obostrano sljepoočno i defekta kosti lubanje ispod navedenih ožiljaka. Tužiteljica je imala nelagode tijekom liječenja u vidu hospitalizacije, operativnih zahvata, postooperacijskih bolova, bolova prilikom dijagnostičko-terapijskih postupaka , uklanjanja šavi, drenova, vađenja krvi, primjene parenteralne terapije i posttraumatskih glavobolja. Pored navedenog, tužiteljici je bila potrebna tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe u trajanju kroz dva tjedna postoperacijskoga razdoblja, u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba, nabavke namirnica i slično, u prosječnom trajanju od 4 sata dnevno, pa sud smatra da joj za taj vid štete pripada pravo na naknadu u iznosu od 1.700,00 kuna.
17. Kako je tuženik nesporno prije pokretanja ovog postupka isplatio tužiteljici 15.000,00 kuna dana 27.02.2019.g. , a nakon pokretanja ovog postupka dana 2. srpnja 2019.g. isplatio iznos od 8.000,00 kuna ne specificirajući pojedine vidove imovinske i neimovinske štete, to je sud pored nesporno isplaćenog iznosa od 23.000,00 kuna na ime neimovinske i imovinske štete, obvezao tuženika na isplatu daljnjeg iznosa od 26.100,00 kuna i to na ime neimovinske štete na ime pretrpljenih fizičkih bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti te naruženosti, zajedno s pripadajućim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva 10. siječnja 2019. godine do isplate, sve pobliže opisano pod I/izreke presude, stoga odluka kao pod I/izreke presude, a temeljem odredbi čl. 19. i čl. 1045., u svezi s čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 – u daljnjem tekstu ZOO) i temeljem čl. 29. ZOO-a, u svezi sa čl. 1103. ZOO-a
18. Naime, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka, propisano je da prije odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
19. Odredbom čl. 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga pa je sud prihvatio zahtjev tužiteljice kao osnovan za isplatom pripadajućih kamata na iznos od 8.000,00 kuna od 10. siječnja 2019. godine kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do 2. srpnja 2019. godine kao dana isplate, sve pobliže opisano kao pod I/ izreke presude, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.
20. Odluka o naknadi imovinske štete temelji se na odredbi čl. 1085. ZOO, dok se odluka o kamatama na taj vid štete temelji na odredbi čl. 29. u svezi s čl. 1086. ZOO pa je sud usvojio zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 1.700,00 kuna zajedno s pripadajućim kamatama od presuđenja 1. lipnja 2021.g. do isplate, stoga odluka kao pod I/ izreke presude, dok je zahtjev tužiteljice za isplatom pripadajuće kamate od 10.01.2019.g. do 31.05.2021.g. neosnovan, stoga odluka kao pod II/ izreke presude.
21. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., u svezi čl. 151. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
22. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, zastupanje na ročištima od 25.10.2019., 13.10.2020., 27.04.2021.g. u iznosu od 1.000,00 kuna za svako ročište, sastav obrazloženog podneska od 20.03.2020.g., 26.11.2020.g. i 23.01.2021.g. u iznosu od 1.000,00 kuna za svaki podnesak, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 1.750,00 kuna, kao i trošak vještačenja u iznosu od 4.400,00 kuna i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 570,00 kuna što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 13.720,00 kuna, stoga odluka kao pod III/ izreke presude.
23.Tužiteljici nije priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 2.10.2019.g. u iznosu od 1.000,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% budući je isti predan neposredno pred ročište od 25.10.2029.g.i uručen punomoćniku tuženika na navedenom ročištu, kao ni sastav obrazloženog podneska od 12.10.2020.g. u iznosu od 1.000,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% budući je isti predan pred ročište od 13.10.2020.g i uručen punomoćniku tuženika na navedenom ročištu, kao ni sastav podnesaka od 09.12.2019.g. i 21.01.2020.g., u iznosu od 250,00 kuna za svaki podnesak uz pripadajući PDV od 25% , budući je isti nepotreban trošak stoga odluka kao pod IV/ izreke presude.
Osijek, dana 1. lipnja 2021.
S U D A C
LIDIJA ŠMIT, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DOSTAVITI:
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.