1

Poslovni broj: 2 UsI-442/2021-6

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 UsI-442/2021-6

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice S. V. iz B., koju zastupa opunomoćenik N. N., odvjetnik iz N. G., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, koga zastupa službena osoba L. Š., radi utvrđivanja prava na roditeljsku brigu, 1. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I          Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja tuženika Klasa: UP/II-502-06/21-01/08, Urbroj: 338-01-06-05-21-02 od 23. veljače 2021.

II        Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

Tuženik je rješenjem Klasa: UP/II-502-06/21-01/08, Urbroj: 338-01-06-05-21-02 od 23. veljače 2021. odbio žalbu tužiteljice izjvaljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdavstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod, Klasa: UP/I-502-06/20-08/379, Urbroj: 338-12-02-20-02 od 15. prosinca 2020., a kojim rješenjem je s danom 27. srpnja 2020. obustavljeno pravo tužiteljice na rodiljnu i roditeljsku brigu i pravo na isplatu novčane pomoći za vrijeme korištenja rodiljne i roditeljske brige za dijete M. V., rođenog ...

Tužiteljica u podnesenoj tužbi navodi kako je pobijana odluka donijeta na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. Ukazuje kako nije točan navod da nije izvršila pravovremenu prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje. Ovo iz razloga jer tužiteljica nije izvještena od strane tuženika kako joj je prestao status pa da isti treba regulirati te ukazuje kako se i tuženik poziva samo na činjenicu da je o toj činjenici izvijestio njenog supruga S. V., u svezi reguliranja njegovog statusa. Smatra da se radi o dvostrukom kriteriju, jer se s jedne strane supruga tužiteljice izvijestilo o potrebi prijave na zdravstveno osiguranje, dok se tužiteljicu nije izvijestilo o toj činjenici, već ju se samo uskratilo u ostvarenju predmetnog prava. Napominje i kako je ostalo nejasno zbog čega je uslijed činjenice što je njen suprug ostao bez obveznog zdravstvenog osiguranja, njoj prestao status osigurane osobe. Naime, tužiteljica nije bila obavještena o bilo kakvim promjenama svog statusa niti o eventualnim prijavama ili odjavama pa joj uopće nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku. Stoga je došlo do povrede načela saslušanja stranaka te ista nije mogla na pravilan način zaštititi svoja prava i interese. Predlaže da se tijekom upravnog spora na okolnosti tužbe saslušaju stranke te svjedok S. V. Slijedom iznijetog predlaže sudu poništavanje osporavane odluke tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja iz pobijanog rješenja te predlaže sudu da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Ističe kako je u provedenom postupku po službenoj dužnosti obustavljeno pravo na korištenje rodiljne brige uz isplatu novčane pomoći, budući je tužiteljica izgubila status obvezno osigurane osobe. Dodaje i kako je isto nesporno, kao što je nesporno da je tužiteljica bila osigurana preko supruga i da novi status nije stekla u roku od 30 dana. Obzirom da ista ne ispunjava zakonske uvjete, tuženik i dalje ustraje na svome stajalištu kako su pobijane odluke zakonite.

              Dana 25. svibnja 2021. kod ovoga suda održana je rasprava u ovom upravnom sporu, u nazočnosti zamjeničkog opunomoćenika tužiteljice i službene osobe tuženika.

Zamjenički opunomoćenik tužiteljice je na raspravi ostao u cijelosti kod tužbe i svih navoda iz iste te kod dokaznih prijedloga. Predložio je sudu usvajanje tužbenog zahtjeva kako je to postavljeno u tužbi, uz naknadu troškova upravnog spora prema troškovniku koji je predao u spis.

Službena osoba tuženika je na raspravi ostala kod svih navoda iz odgovora na tužbu i predložila odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog. Protivila se izvođenju dokaznih prijedloga, budući isti nisu relevantni za predmetnu upravnu stvar te pridonose odugovlačenju upravnog spora.

U upravnom sporu sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika, kao i sve isprave koje prileže u istome.

Sud nije usvojio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanjem stranaka i svjedoka S. V., budući navedene dokaze smatra nepotrebnim, jer se odnose na činjenice i okolnosti koje su u konkretnom slučaju nesporne.

              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10.,143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., nastavno: ZUS)  sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

U ovom sporu među strankama je nesporno kako je tužiteljici dana 27. srpnja 2020. prestao status obvezno osigurane osobe, budući nije bila zdravstveno osigurana prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju te da je to jedan od zakonskih uvjeta za ostvarenje prava na isplatu novčane pomoći tijekom korištenja rodiljne i roditeljske brige o novorođenom djetetu, koje pravo je koristila od 2. srpnja 2018. Isto tako je nesporno da je tužiteljica 6. studenog 2020. ponovno stekla predmetni status, kao što je nesporno da je taj status stekla po ponovnoj prijavi njenog supruga.

Među strankama je sporno da li je činjenica postojanja zakonskog uvjeta o zdravstvenom osiguranju tužiteljice pravilno utvrđena u upravnom postupku kod tuženika, odnosno da li su tijekom istoga utvrđene sve relevantne činjenice u pogledu tog zakonskog uvjeta.

Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je tužiteljica bila u korištenju predmetnog prava prema rješenju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod, KLASA: UP/I-502-06/18-08/216, URBROJ: 338-12-14-18-02 od 7. kolovoza 2018. kada joj je priznato pravo na rodiljnu brigu o novorođenom djetetu do navršenog šestog mjeseca života djeteta, koje je rođeno 2. srpnja 2018. i to za razdoblje od rođenja djeteta do 1. siječnja 2019., kao i pravo na roditeljsku brigu do navršene prve godine života djeteta, u razdoblju od 2. siječnja 2019. do 1. srpnja 2021. Prema točki 2. istog rješenja, za vrijeme korištenja ovog prava, tužiteljica ima pravo na novčanu pomoć u visini od 70% proračunske osnovice mjesečno, odnosno 2.328,20 kn mjesečno. Prema točki 3., naknadu iz točke 2. ovog rješenja, Regionalni ured Osijek, Područna služba Slavonski Brod, isplaćivati će korisniku prava na njegov tekući račun, a na teret sredstava državnog proračuna. Točka 4. propisuje da je korisnik prava dužan odmah, a najkasnije u roku od 8 dana od dan nastanka promjene, prijaviti svaku promjenu koja utječe na priznato pravo, dok je točkom 5. određeno da će uslijed svake promjene propisa, po službenoj dužnosti doći do utvrđenja pripadajućeg iznosa novčane pomoći, bez donošenja novog rješenja.

Tužiteljici je ovo pravo priznato u skladu s odredbama članka 31. stavka 1. i članka 32. stavka 1. i 2. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine, broj 85/08., 110/08., 34/11., 54/13., 152/14. i 59/17., nastavno: Zakon).

Člankom 31. stavkom 1. Zakona propisano je da majka izvan sustava rada iz članka 7. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona ima pravo na novčanu pomoć tijekom rodiljne i roditeljske brige o novorođenom djetetu.

Člankom 32. stavkom 1. Zakona propisano je da majka izvan sustava rada može ostvariti pravo s osnove rodiljne i roditeljske brige o djetetu iz članka 31. stavka 1. i 2. ovoga Zakona pod uvjetom da na dan rođenja djeteta ispunjava sljedeće uvjete, da je hrvatska državljanka ili strankinja s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, da ima neprekidno prebivalište ili stalni boravak u Republici Hrvatskoj u trajanju od najmanje 5 godina i da je zdravstveno osigurana prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.

U obrazloženju rješenja od 7. kolovoza 2018. navodi se da je tužiteljica kao podnositeljica zahtjeva, majka izvan sustava rada i da ispunjava prethodno citirane uvjete za ostvarenja predmetnog prava.

Tužiteljica je bila obvezno osigurana, kao član obitelji osiguranika, preko supruga S. V.

Zatim je iz stanja spisa vidljivo kako su rješenjem Republike Hrvatske, Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Podružnica brodsko – posavske županije Klasa: UP/I-320-01/20-03/11077, Urbroj: 343-2102/04-20-001 od 28. srpnja 2020. kod supruga tužiteljice, kao nositelja Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, upisane promjene i to na način da se isti upisuje u Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, u statusu OPG za proizvodnju i to s danom donošenja tog rješenja.

Obzirom da je navedeno rješenje dostavljeno prvostupanjskom tijelu tuženika, suprug tužiteljice je pozvan radi reguliranja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju te je isti dana 6. studenog 2020. podnio prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. točke 8. Zakona pa je istoga dana podnesena prijava i za tužiteljicu i to kao člana obitelji S. V.

Dakle, vidljivo je kako je tužiteljica u razdoblju od 27. svibnja 2014. do zaključno s 27. srpnja 2020. pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ostvarivala kao član obitelji i to preko supruga S. V., a da je isti s danom 28. srpnja 2020. upisan kao nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva u Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava sa statusom OPG za proizvodnju.

Međutim, navedenu promjenu, a koja ima utjecaja i na status obveznog osiguranja tužiteljice, ista nije prijavila tuženiku.

Iz spisa upravnog postupka razvidno je da je za tužiteljicu 6. studenog 2020. provedena odjava s obveznog zdravstvenog osiguranja i to od 27. srpnja 2020., budući je s tim danom prestao raniji status supruga, odnosno isti je od 28. srpnja 2020. upisan kao nositelj OPG za proizvodnju. Zatim je vidljivo kako je povodom nove prijave supruga tužiteljice od 6. studenog 2020. izvršena prijava i za tužiteljicu, kao suprugu te je ista status osigurane osobe ponovno stekla 6. studenog 2020., kao član obitelji – preko supruga S. V.

Slijedom navedenih činjenica, po službenoj dužnosti proveden je postupak putem kojega je u odnosu na tužiteljicu obustavljeno pravo na rodiljnu i roditeljsku brigu te isplatu novčane pomoći za vrijeme korištenja tog prava.

Naime, postupak je pokrenut smisleno odredbama članka 32. stavka 3. i 52. stavka 1. i 2. Zakona, a sve iz razloga jer je tužiteljica status obvezno osigurane osobe prema članku 10. stavku 1. točki 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13. i 137/13., nastavno: ZOZO) ponovno stekla tek 6. studenog 2020. pa nadalje i to povodom navedene prijave njenog supruga.

Člankom 32. stavkom 3. Zakona određeno je da majka iz stavka 1. ovoga članka koja izgubi status u obveznom zdravstvenom osiguranju, a nije u roku od 30 dana stekla novi status osigurane osobe kod Zavoda, gubi pravo na korištenje prava iz stavka 1. ovoga članka.

Člankom 52. stavkom 1. Zakona je propisano da korisnik iz ovoga Zakona je dužan Zavodu prijaviti svaku promjenu, u roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po ovom Zakonu. Prema stavku 2. istog članka, korisnik koji ne postupi sukladno stavku 1. ovoga članka dužan je Zavodu nadoknaditi nastalu štetu i ostvareni ne pripadajući primitak, s pripadajućom kamatom te ga uplatiti na račun državnog proračuna, a sve u roku od 8 dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima.

Člankom 7. stavkom 1. točkom 8. ZOZO određeno je da je kao datum stjecanja statusa obvezno osigurane osobe naveden datum upisa u Registar OPG, a kao obveznik podnošenja prijave naveden je nositelj OPG ili osoba sama za sebe.

Rednim brojem 39 Popisa osnova osiguranja u obveznom zdravstvenom osiguranju, određeno je da osobe obvezno zdravstveno osigurane kao članovi obitelji supružnika (članak 10. stavak 1. točka 1. ZOZO), kao datum stjecanja statusa imaju datum zaprimanja prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, dok je obveznik podnošenja prijave pravna ili fizička osoba – poslodavac nositelja zdravstvenog osiguranja.

Dakle, u provedenom postupku je utvrđeno da tužiteljica u roku od 30 dana nije stekla novi status obvezno osigurane osobe pa da je prema članku 32. stavku 3. Zakona izgubila pravo na isplatu novčane pomoći tijekom korištenja predmetnog prava, budući nije postupila prema odredbi članka 52. stavka 1. Zakona. Isto tako je vidljivo kako je obveznik njene prijave bio suprug, kao nositelj zdravstvenog osiguranja, koji je prijavu izvršio 6. studenog 2020. Stoga tužiteljica u razdoblju od 28. srpnja 2020., kao datuma upisa tužitelja u statusu nositelja OPG pa sve do 5. studenog 2020., kao zadnjeg dana prije datuma kada ju je suprug ponovno prijavio kao člana obitelji, nije bila obvezno zdravstveno osigurana.

Obzirom da se radi o razdoblju koje iznosi više od 30 dana te kako je ista nesporno u tom razdoblju izgubila status osigurane osobe i kako taj status nije regulirala, unatoč tome što je u rješenju od 7. kolovoza 2018., putem kojega joj je priznato predmetno pravo, bila upozorena na tu dužnost, to je i pravilno utvrđeno da ista gubi pravo na korištenje roditeljske brige i isplatu novčane pomoći.

Slijedom navedenoga, sud je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćenici odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

 

U Osijeku 1. lipnja 2021.

 

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).