- 1 -              Rev-x 780/2018-6

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 780/2018-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. S., OIB: …, P., kojeg zastupa punomoćnik D. I., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika H. I. d.o.o. OIB: …, Z., II-tuženika H. P. d.o.o., OIB. …, Z., i III-tuženika H. C. d.o.o., OIB: …, Z.,  od kojih II i III tuženika zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i P., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja i zajedničkoj reviziji II i III tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5460/17-3 od 13. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3061/2016-149 od 21. rujna 2017., u sjednici dana 1. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o  j e

 

I. Revizija tužitelja Ž. S. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5460/17-3 od 13. ožujka 2018.,u toč. I. izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3061/2016-149 od 21. rujna 2017. u točkama II., IV., VI., VII. i IX. izreke, se odbija kao neosnovana.

 

II. Revizije II-tuženika H. P. d.o.o. i III-tuženika H. C. d.o.o. protiv drugostupanjske presude u toč. III. izreke kojom je u odnosu na te tuženike potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I. i III. izreke, se odbija kao neosnovana.

 

III. Revizije II-tuženika H. P. d.o.o. i III-tuženika H. C. d.o.o. protiv drugostupanjske presude u toč. III. izreke kojom je u odnosu na te tuženike potvrđena odluka o parničnim troškovima u točkama V. i X, izreke se odbacuje kao nedopuštena.

 

IV. Odbija se zahtjev II. i III. tuženika da im tužitelj naknadi troškove odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pn-3061/2016-149 od 21. rujna 2017. naložio je I-tuženiku H. I. d.o.o., II-tuženiku H. P. d.o.o. i III-tuženiku H. C. d.o.o. da tužitelju Ž. S. solidarno isplate iznos od 360.574,08 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose od dospjelosti do isplate po stopama navedenim u presudi (toč. I. izreke).

 

1.1. Presudom je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno isplate iznos od 146.392,80 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose od dospjelosti do isplate po stopama navedenim u presudi (toč, II. izreke).

 

1.2. Tuženicima je naloženo solidarno platiti tužitelju rentu u iznosu od po 2.498,87 kuna mjesečno počevši od 1. srpnja 2015. pa nadalje, sve s dospijećem svakog petog u mjesecu za tekući mjesec, s time da su dospjele mjesečne iznose dužni platiti odjednom u roku od petnaest dana, sve sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose od dospjelosti do isplate po stopama navedenim u presudi (toč. III. izreke).

 

1.3. Odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženici pored iznosa mjesečne rente iz toč. III. izreke solidarno plate rentu u daljnjem iznosu od po 1.298,00 kuna počevši od 1. srpnja 2015. pa nadalje, sve s dospijećem svakog petog u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznim kamatama tekućim za svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate. (toč. IV. izreke).

 

2. Odlukom o parničnim troškovima, sadržanom u presudi, naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 67.153,33 kune sa zateznim kamatama koje teku od 21. rujna 2017. do isplate po stopama navedenim u presudi (toč. V. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno naknade daljnje parnične troškove u iznosu od 125.896,67 kuna sa zateznim kamatama (toč. VI. izreke).

 

2.1. Tužitelju Ž. S. je naloženo naknaditi I-tuženiku H. I. d.o.o. parnične troškove u iznosu od 1.821,87 kuna (točka VII. izreke), a odbijen je zahtjev I-tuženika H. I. d.o.o. da mu tužitelj naknadi parnični trošak u iznosu od 10.049,80 kuna (toč. VIII. Izreke).

 

2.2. Tužitelju Ž. S. je naloženo naknaditi II-tuženiku H. P. … d.o.o. i III-tuženiku H. C. d.o.o. parnične troškove u iznosu od 45.605,66 kuna (točka IX izreke), a odbijen je zahtjev I-tuženiku H. P. d.o.o. i III-tuženiku H. C. d.o.o. da im tužitelj naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 503.790,18 kuna (toč. X Izreke).

 

3. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-5460/17-3 od 13. ožujka 2018. odbio je žalbu tužitelja Ž. S. kao neosnovanu te je potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama II., IV., VI., VII. i IX. Izreke (toč. I. izreke). Tom presudom odbijena je žalba I-tuženika H. I. d.o.o. te je u odnosu na I-tuženika potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. i III. izreke (točka II. izreke), a odbijena je i žalba II-tuženika H. P. d.o.o. i III-tuženika H. C. d.o.o. te je u odnosu na njih potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I., III., V. i X. izreke (točka III. izreke)

 

4. Tako je suđeno u sporu radi naknade materijalne štete zbog tjelesne ozljede koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi dana 1. listopada 2003. na pružnom prijelazu pruge Sisak-Predgrađe Petrinja u Petrinjskoj ulici u Sisku kao vozač teretnog vozila reg. oznake …, pri prelasku željezničke pruge, a nezgoda se dogodila kad je na njegovo vozilo naletio vlak uslijed propusta djelatnika H. d.o.o .

 

5. Tužitelj je podnio izvanrednu reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku kojom pobija drugostupanjsku presudu u toč I. izreke. U reviziji je naveo da odluka u sporu ovisi o rješenju naznačenog materijalnopravnog pitanja važnog za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude u pobijanom odbijajućem dijelu i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, a tuženicima naloži naknaditi tužitelju sveukupne parnične troškove , uključivši i troškove revizije.

 

6. Tuženici H. P. d.o.o. i H. C. d.o.o. su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom pobija drugostupanjsku presudu u toč III. izreke zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

6.1. Navedeni tuženici su podredno podnijeli i izvanrednu reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku u kojoj su naveli da odluka u sporu ovisi o rješenju naznačenih postupovnopravnih i materijalnopravnih pitanja važnih za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predložili su da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude u pobijanom dosuđujućem dijelu i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a tužitelju naloži naknaditi tuženicima sveukupne parnične troškove, uključivši i troškove revizije.

 

7. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.

 

8. Tuženici H. P. d.o.o. i H. C. d.o.o. su odgovorili na reviziju tužitelja s prijedlogom da Vrhovni sud RH odbaci reviziju tužitelja kao nedopuštenu, ili odbije kao neosnovanu, a tužitelju naloži naknaditi tuženicima troškove odgovora na reviziju.

 

9. Revizije su dopuštene, ali su neosnovane.

 

10. Ovaj sud je prije odluke o osnovanosti podnesenih revizija ispitao njihovu dopuštenost imajući na umu da je tužitelj podnio izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19, dalje: ZID ZPP/19), a tuženici su podnijeli i redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP i izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

10.1. Protiv drugostupanjske presude iz točaka I. i III. dopuštena je redovna revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u oba slučaja prelazi 200.000,00 kuna. Naime, tuženici revizijom pobijaju drugostupanjsku presudu u toč. I. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. i III. izreke kojom je tuženicima naloženo solidarno isplatiti tužitelju iznos od 360.574,08 kuna i daljnju mjesečnu rentu. Kod solidarnih dužnika novčane obveze svaki dužnik duguje cjelokupnu svotu, pa u odnosu na II. i III. tuženika pobijani dio presude prelazi 200.000,00 kuna.

 

10.2. Tužitelj revizijom pobija drugostupanjsku presudu u toč. III. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. i IV. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 146.392,80 kuna i za isplatu daljnje mjesečne rente od po 1.298,00 kuna, pri čemu zbroj petogodišnjih mjesečnih iznosa rente od 77.880,00 kuna i iznosa od 146.392,80 kuna premašuje 200.000,00 kuna.

 

11. Stoga su revizije stranaka razmatrane kao redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, uzimajući u obzir cjelokupni sadržaj podnesenih revizija, pa je presuda ispitana po čl. 392.a. st. 1. ZPP samo u dijelu koji se pobija svakom od revizija i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

 

12. U odnosu na reviziju tuženika protiv presude:

 

12.1. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju tuženici, a koja prema toj odredbi postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Tuženici drže da se navedena bitna povreda očituje u tome što presudu u pobijanom dijelu nije moguće ispitati, da su izreka i obrazloženje nerazumljivi, da presuda proturječi razlozima i stanju spisa, kao i da u presudi nisu navedeni razlozi odlučnih činjenica, a i oni koji su navedeni da su nejasni i proturječni, a te nezakonitosti da nije sankcionirao drugostupanjski sud.

 

12.2. Obrazlažući svoje tvrdnje tuženici su ukazali na (po njima) pogrešnu odluku o prigovoru promašene pasivne legitimacije tuženika, odnosno pogrešno shvaćanje o pravnom sljedništvu tuženika iza H. d.o.o. Z., na pogrešan pravni pristup pri odluci o tuženikovom prigovoru isključive odgovornosti tužitelja za štetni događaj, pogrešnu ocjenu o tome da postoji uzročna veza između tužiteljevog ozljeđivanja i prijevremenog umirovljenja, a time i gubitka zarade, te pogrešnu odluku o prigovoru zastare tražbine. Pri tome su tuženici sadržajno ukazali na pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza i posljedično pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te na pogrešan pravni pristup u rješenju spornih pravnih pitanja. Pri tome u reviziji nisu navedene konkretne proturječnosti niti nejasnoće u izreci i obrazloženju nižestupanjskih presuda.

 

12.3. Ovaj sud je utvrdio da je obrazloženje prvostupanjske presude sačinjeno u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP, da sadrži sveobuhvatne i neproturječne navode o odlučnim činjenicama, a drugostupanjski sud je u obrazloženju presude ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP. Tuženicima se napominje da pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog, dok pogrešan pravni pristup u rješenju spora, sve kad i postoji, sam po sebi ne znači postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ako je presudu moguće ispitati, a pobijanu presudu je moguće ispitati.

 

13. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalno g prava na koji su ukazali i tužitelj i tuženici:

 

13. 1. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava na koji su ukazali tužitelj i tuženici, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

14. Ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o spornim pravnim pitanjima, kao i razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude.

 

14.1. Odredbom čl. 396. a) st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća.

 

14.2. Na temelju odredbe čl. 396. a) st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. toga članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

14.3. S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396. a) st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama revizijskog suda.

 

15. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja i tuženika odbijena kao neosnovana.

 

16. Revizija tuženika protiv odluke o parničnim troškovima je nedopuštena.

 

16.1. Prema odredbi čl. 382. st. 1. i 2. stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude. Samo iznimno, stranke mogu prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.). Odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak o biti spora, u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

 

16.2. U odnosu na (ne) dopuštenost revizije protiv rješenja o parničnim troškovima je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje broj Su-IV-19/2015-15, prema kojemu pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

16.3. Zbog navedenog je valjalo odbaciti reviziju II. i III. tuženika protiv odluke o parničnim troškovima na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

17. Zahtjev II. i III. tuženika da im tužitelj naknadi troškove odgovora na reviziju nije prihvaćen unatoč tome što su uspjeli u odnosu na tužiteljevu reviziju, jer se ne radi o troškovima koji su bili potrebni za revizijski postupak ( čl. 15. st. 2. i čl. 164. ZPP).

 

Zagreb, 1. lipnja 2021.