Poslovni broj 39 Gž-234/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 39 Gž-234/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, mr. sc. Neri Radas kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gabriele Topić Kordej kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja S. J. iz P., OIB…, 2. tužiteljice T. J. iz P., OIB… i 3. tužiteljice T. J. J. iz P., OIB…, svi zastupani po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. u. z. o., Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-14/2020-83 od 5. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I.  Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-14/2020-83 od 5. studenog 2020. i sudi:

 

" 1. Nalaže se tuženiku H. u. z. o. da 1. tužitelju S. J., isplati iznos od 330.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 11. listopada 2011. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da 2. tužiteljici T. J., isplati iznos od 330.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 11. listopada 2011. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku da 3. tužiteljici T. J. J., isplati iznos od 112.500,00 kuna, sa zateznim kamatama koje teku od 11. listopada 2011. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 100.818,50 kuna, u roku od 15 dana.

5. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 74.843,75 kuna“

 

              II.  Odbija se kao neosnovana žalba tuženika H. u. z. o. i potvrđuje odluka o parničnom trošku, sadržana u navedenoj presudi, u dijelu u kojem tuženik nije uspio sa svojim zahtjevom za naknadom parničnog troška.

 

              III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak žalbenog postupka, u iznosu od 9.662,50 kuna u roku od 15 dana.

 

              IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

             

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:             

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku H. u. z. o. da I.-tužitelju S. J. plati iznos od 330.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku H. u. z. o. da II.-tužiteljici T. J. plati iznos od 330.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Nalaže se tuženiku H. u. z. o. da III.-tužiteljici T. J. plati iznos od 112.500,00 kn sve sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da tužiteljima nadoknadi parnične troškove, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljima S. J. iz P., OIB…, T. J. iz P., OIB… i T. J. J. iz P.., OIB… da tuženiku H. u. z. o., Z., OIB… nadoknade parnični trošak u iznosu od 74.843,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. studenog 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude žalbu podnose tužitelji, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači. Tužitelji potražuju troškove sastava žalbe.

 

3. Protiv odluke o parničnom trošku, u dijelu u kojem nije uspio sa svojim zahtjevom za naknadom troškova postupka, žalbu podnosi tuženik, također zbog svih žalbenih razloga, predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, s prijedlogom da se odluka o parničnom trošku preinači. Tuženik potražuje troškove sastava žalbe.

 

4. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik osporava žalbene navode i predlaže žalbu tužitelja kao neosnovanu odbiti. Tuženik potražuje troškove sastava odgovora na žalbu.

 

5. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, kao posljedice smrti sina (1. i 2. tužitelji) i brata (3 tužiteljica) P. J., koji je smrtno stradao u štetnom događaju – prometnoj nezgodi od 19. travnja 2009. kao vozač vozila registarske oznake DU …

 

7. Iako žalba tužitelja pravilno ukazuje na to da se pri donošenju pobijane prvostupanjske presude ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a – a koja se očituje u razlozima u odnosu na utvrđenja i ocjenu dokaza, iskaza svjedoka E. M. (ranije K.) a koji su razlozi dijelom nejasni i neprihvatljivi – ovaj drugostupanjski sud nalazi, koristeći svoja ovlaštenja iz odredbe članka 373.a stavak 3. ZPP-a, da se sve odlučne činjenice mogu utvrditi na temelju izvedenih dokaza i stanja spisa.

 

8. Prema odredbi članka 373.a ZPP-a, drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu, ako prema stanju spisa nađe: da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze (stavak 1.). Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. toga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica, koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio (stavak 2.). U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. toga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. toga Zakona (stavak 3.).

 

9. Na temelju ovlasti iz citirane zakonske odredbe, ovaj sud utvrđuje da je predmetnu prometnu nezgodu, u kojoj se smrtno stradao prednik tužitelja, izazvao vozač nepoznatog vozila, nepropisnom vožnjom, na način što je pri pretjecanju kolone vozila prešao na lijevi dio kolnika te dolazio svojim vozilom direktno u susret vozilu prednika tužitelja, radi čega je isti da bi izbjegao nalet skrenuo u desno i uslijed čega je došlo do izlijetanja vozila na travnatu površinu. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedokinje E. M. (ranije K.) a takva mogućnost proizlazi i iz rezultata provedenoga vještačenja po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet, prometne nezgode, tehniku i procjenu vozila D. S. dipl. inž.

 

10. Prvostupanjski sud odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom štete koju trpe zbog smrti sina i brata, obrazlaže zaključkom da tužitelji primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a, nisu dokazali da je u prometnoj nezgodi u kojoj je smrtno stradao njihov pravni prednik, sudjelovalo nepoznato vozilo kako to tvrde tužitelji u tužbi niti da bi to nepoznato vozilo bilo odgovorno za nastanak štetnog događaja. Pri tome prvostupanjski sud iskaz svjedokinje E. M. (ranije K.) ocjenjuje neistinitim i usmjerenim na to da tužitelji uspiju u predmetnom sporu. Navedeni je zaključak prvostupanjskog suda neprihvatljiv.

 

11. Da bi iskaz svjedokinje bio neistinit, prvostupanjski sud obrazlaže s time što je svjedokinja navela da nije razgovarala sa policijskim službenicima nakon predmetne prometne nezgode, a da suprotno proizlazi iz službenih bilježaka prema kojima su policajci na dan štetnog događaja dva puta razgovarali sa njom (prvi puta svjedokinja nije ništa izjavila u vezi prometne nezgode, a drugi puta je izjavila da se ne sjeća nezgode). Međutim, s obzirom na činjenicu da je svjedokinja u trenutku nezgode udarila glavom bočno, da je po nezgodi izgubila svijest, da je bila u umjetnoj komi i da joj je prema njenoj izjavi trebalo 2-3 dana „da dođe k sebi“, prihvatljivo je da se svjedokinja ne sjeća tijeka događaja neposredno nakon nezgode a radi pretrpljenoga šoka, pa da se samim time niti ne sjeća jeli razgovarala sa policijskim službenicima u tom kratkom periodu neposredno nakon nezgode. Istinitost iskaza svjedokinje nije dovedena u sumnju s time što svjedokinja detaljno opisuje štetni događaj, nekoliko godina nakon istoga, a kako to obrazlaže prvostupanjski sud, jer je nerazumljivo zašto svjedokinja ne bi mogla detaljno opisivati štetni događaj i nakon nekoliko godina. Dokaz o zadobivenim ozljedama i zdravstvenom stanju svjedokinje po štetnom događaju, radi kojega je i hospitalizirana, tužitelji dostavljaju kao prilog podneska od 16. ožujka 2017.

 

12. Pri ocjeni iskaza navedene svjedokinje potrebno je uzeti u obzir, da je ista svoj iskaz dala nakon propisanog upozorenja na posljedice davanja lažnog iskaza (zapisnik o saslušanju svjedokinje pri Općinskom sudu u Dubrovniku od 17. svibnja 2016.) te da protiv iste nije vođen kazneni postupak radi davanja eventualno lažnog iskaza, kao i da ista spominje nepoznato vozilo koje je sudjelovalo u predmetnoj nezgodi i u postupku za naknadu štete koji je vodila kao tužiteljica (a sudjelovanje nepoznatog vozila u predmetnoj nezgodi za rezultat toga postupka je bilo neodlučno, jer je tužiteljica u predmetnoj nezgodi sudjelovala kao treća osoba) a što sve ukazuje na to, da se istinitost iskaza svjedokinje ne može dovesti u sumnju. Konačno, i rezultat provedenoga prometnog vještačenja dopušta mogućnost nastanka predmetne prometne nezgode upravo na način na koji njen nastanak opisuje i svjedokinja. Naime, prometni vještak D. S. dipl. inž. u nalazu i mišljenju navodi da je tehnički moguće da je prednik tužitelja izbjegavao direktni sudar sa nepoznatim vozilom koje mu je dolazilo u susret prešavši pri tom djelomično na lijevi dio kolnika, dolazeći direktno u susret vozilu prednika tužitelja.

 

13. Stoga, temeljem sadržaja predmetnoga spisa: prvenstveno iskaza saslušane svjedokinje E. M. (ranije K.), rezultata provedenog prometnog vještačenja, nalaza i mišljenja prometnog vještaka kao i njegove dopune te njegova usmenoga obrazlaganja, a zatim i iskaza svjedoka N. G. (ranije R.) I. B., K. N. i I. P., te priležeće dokumentacije (zapisnika o očevidu, dokumentacije očevida, preslike spisa PP Ploče, rješenja Općinskog suda u Sesvetama posl. br. P-580/11 od 31. kolovoza 2011, medicinske dokumentacije, spisa Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću posl. br. KR-DO-130/09)  - ovaj sud utvrđuje: da je do predmetne prometne nezgode došlo 19. travnja 2009. u P., na Državnoj cesti D.., dionica .. na 9 kilometru + 300 metara, u 9,20 sati, za vrijeme dana pri dobroj vidljivosti, na asfaltu, na ravnom, djelomično mokrom kolniku. Nadalje se utvrđuje: da je prednik tužitelja, sada pokojni P. J. upravljao vozilom reg. oznake DU …, marke Audi B4, a u automobilu je na mjestu suvozača bila svjedokinja E. M. (ranije K.); da je neposredno prije izlijetanja vozila s kolnika, prednik tužitelja upravljao vozilom brzinom od oko 103 km/h; da brzina kretanja vozila prednika tužitelja nije mogla biti osnovni uzrok nesreće, jer kod te brzine vožnje, vozač sa potpunom sigurnošću po ravnom kolniku upravlja vozilom; da je u trenutku nezgode prednik tužitelja upravljajući vozilom, okrenuo upravljač vozila u desno, kojom je prilikom došlo do izlijetanja vozila sa desnim kotačima na travnatu površinu uz južni rub kolnika; da je neposredno prije nezgode nepoznato vozilo iz suprotnog smjera poduzelo radnju pretjecanja i prešlo na stranu kretanja vozila prednika tužitelja, pri čemu je on da bi izbjegao nalet skrenuo u desno.

 

14. Prihvatljivi su razlozi prvostupanjskoga suda o neprihvaćanja iskaza svjedoka A. Š., jer iz tijeka postupka ne proizlazi da bi ta osoba bila uopće očevidac predmetnog štetnog događaja.

 

15. Stoga je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran vozač nepoznatog vozila, koji je svojim ponašanjem stvorio prometnu situaciju koja je izazvala potrebu reagiranja prednika tužitelja radi izbjegavanja naleta, uslijed čega je tuženik pasivno legitimiran, a na strani prednika tužitelja nema doprinosa, budući je vozio po svojoj strani kolnika, a brzina kojom je upravljao nije mogla biti osnovni uzrok nesreće, jer kod te brzine vožnje, vozač sa potpunom sigurnošću po ravnom kolniku upravlja vozilom, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka. Sukladno odredbi članka članka 1072. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

 

16. Pri tome su neosnovani i prigovori tuženika da bi prednik tužitelja doprinio šteti radi nevezanosti zaštitnim pojasom, iz razloga što iz nalaza i mišljenja vještaka dr. D. M. spec. sudske medicine, proizlazi da je prednik tužitelja mogao zadobiti sve stvarno nastale ozljede s posljedičnim smrtnim ishodom i u slučaju da je kritične zgode koristio sigurnosti pojas.

 

17. Nalazi i mišljenja navedenih vještaka sudske medicine i prometnoga vještaka kao i njegove dopune, ovaj je sud u cijelosti prihvatio kao stručne i obrazložene, a primjedbe tuženika na nalaz prometnoga vještaka otklonjene su dopunom i usmenim obrazlaganjem nalaza i mišljenja.

 

18. Sukladno odredbi članka 1101. stavak 1. ZOO-a, u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), a sukladno stavku 2. navedenoga članka 1101. ZOO-a, takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života. Stoga su ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 1101. stavak 1. ZOO-a, u odnosu na 1. i 2. tužitelje, roditelje, te odredbe članka 1101. stavak 2. u odnosu na 3. tužiteljicu, sestru, pokojnoga Pere Jurana.

 

19. S obzirom na prigovore tuženika potrebno je navesti da iz priležećeg uvjerenja  o prebivalištu za 3. tužiteljicu (list 410 spisa) proizlazi da je ista prijavljena na adresi, P. … od 11. srpnja 1995., dakle na istoj adresi kao i 1. i 2. tužitelji, njezini roditelji, i njihov pravni prednik, pa s obzirom da je 3. tužiteljica u vrijeme predmetnog događaja bila u dobi od 16 godina (rođena 3. srpnja 1995.) za zaključiti je da je u to vrijeme živjela zajedno roditeljima i bratom u zajedničkom kućanstvu te da je između nje i brata postojala trajnija zajednica života u smislu navedene zakonske odredbe članka 1101. stavka 2. ZOO-a.

 

20. Po ocjeni ovoga suda, 1. i 2. tužiteljima pripada pravična novčana naknada radi smrti sina u iznosu od utuženih 330.000,00 kuna svakome, a 3. tužiteljici radi smrti brata u utuženom iznosu od 112.500,00 kuna. Pri tome, je sud uzeo u obzir činjenicu da smrt djeteta (1. i 2. tužitelja) odnosno brata (3. tužiteljica) predstavlja notorno tragičan događaj, a naročito s obzirom na dob pokojnoga Pere Jurana (rođen 1988. godine) u vrijeme štetnog događaja kao i okolnosti samoga događaja.

 

21. Na navedene iznose tužiteljima pripadaju zatezne kamate od dana nastanka štete, odnosno utuženja. Navedeno, sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a, prema kojoj obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Jednako tako, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, zatezne kamate i na preinačeni dio tužbenog zahtjeva teku od dana podnošenja tužbe

 

22. Valjalo je stoga uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu, a sukladno odredbi članka 373.a stavak 1. i 3. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

23. Slijedom navedenoga, neosnovan je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnoga postupka, dok je osnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka koji im je tuženik dužan nadoknaditi (članak 166. stavak 2. u vezi s člankom 154. stavak 1. i člankom 155. ZPP-a).

 

24. Trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po odvjetniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: OT) 515 bodova, četiri podneska po Tbr. 8. toč. 1. po 515 bodova, trošak sastava žalbe od 25. ožujka 2014. po Tbr. 10. toč. 5., 257.5 bodova, trošak sastava žalbe od 24. svibnja 2019. po Tbr. 10. toč. 1., 643,75 bodova, trošak pristupa na ročišta: 20. veljače 2012., 13. srpnja 2015., 17. svibnja 2016., 14. lipnja 2017., 27. ožujka 2019. po Tbr. 9. toč. 1. po 515 bodova, trošak pristupa na ročište 24. rujna 2020. po Tbr. 9. toč. 1., 773 boda i trošak pristupa na ročište 1. srpnja 2020. po Tbr. 9. toč. 5., 128,75 bodova, što je ukupno 6953 boda odnosno 69. 530,00 kuna, pa uz priznati PDV i uz primjenu Tbr. 36. ukupni trošak tužitelja iznosi 100.818,50 kuna. Tužiteljima nije priznat trošak zatraženih sudskih pristojbi, jer spisu ne prileže dokazi da bi te pristojbe bile plaćene.

             

25. S obzirom na uspjeh tužitelja u žalbenom postupku priznat im je trošak sastava žalbe na presudu (čl.  166. st. 2 ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a) a prema Tbr. 10. t. 2 OT-a, 966,25 bodova, odnosno 9.662,50 kuna. Tužitelji nisu pružili dokaz da bi platili sudske pristojbe na žalbu, te im ovaj trošak nije priznat.              

26. Kako tuženik sa žalbom nije uspio, tako je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a, odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova sastava žalbe i odgovora na žalbu.

 

U Zagrebu 1. lipnja 2021.

 

             Predsjednik vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.