1

Poslovni broj 78 Gž-2574/2020-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž-2574/2020-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. S., iz P., …, OIB: …, protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P.-P., Stalna služba u P1., odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pn-126/19-59 od 23. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja Ž. S., iz P., … kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pn-126/19-59 od 23. srpnja 2020. pod točkama II.  i III. izreke.

 

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pn-126/19-59 od 23. srpnja 2020. po točkom I. izreke te točkom II. izreke u dijelu kojim zahtjev za naknadu troškova postupka nije prihvaćen preko iznosa od 7.000,00 kn i sudi:

 

1. Odbija tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva isplatu imovinske štete i to:

- iznos od 8.355,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2008. do isplate,

- iznos od 10.355,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2009. do isplate,

- iznos od 8.355,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2010. do isplate,

- iznos od 10.355,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2011. do isplate,

iznos od 8.355,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2012. do isplate,

- iznos od 10.355,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2013. do isplate  i

- iznos od 8.355,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2014. do isplate, kao neosnovan.

 

2. Nalaže se tužitelju Ž. S. iz P., … da u korist tuženice Republike Hrvatske plati daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn u roku 15 dana.

 

III. Nalaže se tužitelju Ž. S. iz P., … naknaditi u korist Republike Hrvatske trošak žalbe u iznosu od 2.500,00 kn u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Obvezuje se R. H., OIB: …, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju Ž. S., OIB: …, iz P., …, sljedeće novčane iznose:

- na ime imovinske štete:

iznos od 8.355,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 01. siječnja 2008.,

iznos od 10.355,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 01. siječnja 2009.,

iznos od 8.355,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 01. siječnja 2010.,

iznos od 10.355,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 01. siječnja 2011.,

iznos od 8.355,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 01. siječnja 2012.,

iznos od 10.355,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 01. siječnja 2013.,

iznos od 8.355,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 01. siječnja 2014., pa sve do isplate.

II Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 7.000,00 kn (slovima: sedamtisuća kuna)u roku od 15 dana.

III Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi: "Obvezuje se R. H., OIB: …, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju Ž. S., OIB: …, iz P., …, na ime naknade neimovinske štete iznos od 150.000.00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 12. rujna 2014."

 

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkama II. i III. izreke žalbu je podnio tužitelj ne pozivajući se izrijekom na neki određeni žalbeni razlog. Predlaže da drugostupanjski sud donese presudu u skladu s čl. 366.a Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP).

 

3. Prvostupanjsku presudu pod točkom I. i točkom II. izreke u dijelu kojim zahtjev za naknadu troškova postupka nije prihvaćen preko iznosa od 7.000,00 kn žalbom pobija tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijeli na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i da shodno tome preinači odluku o troškovima postupka, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

 

4. Odgovorom na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbe tuženice i predlaže da drugostupanjski sud potvrdi pobijanu presudu u dijelu pod točkom I. izreke.

 

5. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba tuženice je osnovana.

 

6. Predmet ovog parničnog postupka zahtjev je tužitelja za naknadu štete koju, kako tvrdi, trpi zbog nepravilnog i nezakonitog rada tijela državne  uprave i suda (čl. 14. Zakon o sustavu državne uprave, Nar. nov. 150/11., 12/13., 93/16. i 104/16., dalje: ZSDU i čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima, Nar. nov. 28713., 33/15., 82715., 82/16.: dalje ZS).

 

7. U žalbenoj fazi postupka nisu sporne slijedeće činjenice:

- da je protiv tužitelja vođen prekršajni postupak pred Prekršajnim sudom u Poreču-Parenzo pod posl.br. J-320/07 radi postupanja protivno čl. 36. st. 1. Zakona o oružju (Nar. nov. 46/97., 27/99., 12/01., 19/02., 63/07., 146/08., 59/12., dalje: ZO) radi prekršaja iz čl. 75. st. 1. t. 9. istog Zakona,

- da je tijekom tog prekršajnog postupka od strane M.-a PU I., PP P., tužitelju oduzeto oružje i to 4 lovačke puške i oružani list i to na temelju Potvrde br. 511-08-27/1-58/261-07 od 09. studenog 2007. (list 8),

- da je u prekršajnom postupku doneseno rješenje posl.br. J-320/07 od 30. ožujka 2009. (list 43-44) kojim je ovdje tužitelj proglašen krivim za postupanje protivno čl. 36. st. 1. ZO-a, čime je počinio prekršaj iz čl. 75. st. 1. t. 9. istog Zakona, a u svezi s čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama ZO-a te da mu je primjenom čl. 50. st.1. Zakona o prekršajima (Nar. nov. 28/02., 122/02., 187/03., 105/04., 127/03., dalje: ZP) izrečena novčana kazna od 1.000,00 kn i na temelju čl. 41. ZP-a i čl. 75.st.2. ZO-a, a u svezi čl. 7. ZID ZO-a, određeno trajno oduzimanje oružja i ostalih predmeta (znači 4. lovačke puške i oružanog lista),

- da je to rješenje, rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske posl. br. Jž-1686/2009 od 18. studenog 2010. (list 45-46) preinačeno u dijelu u kojem je okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 75. st. 1. t. 9. ZO-a, te je temeljem čl. 196. st. 1. t. 9. ZP-a prekršajni postupak protiv okrivljenika obustavljen, a ukinuta je i odluka o primijenjenoj zaštitnoj mjeri (trajnom oduzimanju oružja) i u tom je dijelu spis vraćen prvostupanjskom sudu na odlučivanje u svezi odredbe čl. 78. ZO-a,

- da je nakon toga prekršajni sud donio rješenje posl.br. J-320/07 od 10. srpnja 2012. (list 47) kojim rješava da se predmeti oduzeti sukladno Potvrdi PP P. o privremenom oduzimanju predmeta br. 257807 od 09. studenog 2007., trebaju vratiti Ž. S., ovdje tužitelju,

- da oduzeto oružje tužitelju po tom rješenju nije vraćeno već je M., PU I., PP P., donijelo rješenje br. 511-08-27/4-UP/I-218/12 od 14. prosinca 2012. o ponovnom oduzimanju oružja tužitelju (list 19-20) i to stoga što je pravomoćnom presudom ovoga suda posl.br. K-5/08 od 25. listopada 2010. tužitelj proglašen krivim zbog kaznenog dijela iz čl. 344. st. 1. Kaznenog zakona,

- koje rješenje je po žalbi tužitelja, rješenjem MUP-a br. 511-01-202-UP/II-42/1-2013 od 28. veljače 2013. (list 21-22) poništeno i predmet je vraćen na ponovni postupak, nakon čega da je

- u ponovljenom postupku, M., PU I., PP P., donijelo rješenje br. 511-08-27/4-UP/I-218/2-12 od 30. travnja 2013. (list 23-24) kojim Ž. S. vraća oduzeto oružje i pripadajuće oružane listove.

 

7. Na temelju tih činjenica sud prvoga stupnja zaključio je da je tijekom trajanja prekršajnog postupka pod poslovni brojem J-320/07 došlo do nezakonitog rada upravnih tijela i to vezano uz oduzimanje oružja navedeno u Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta M.-a, PU I., PP P., broj 511-08-27/1-58/261-07 od 9. studenoga 2007.. Ovo jer da tuženica nije dokazala da su za poduzimanje te radnje, do koje je došlo šest mjeseci nakon što su djelatnici policije utvrdili da tužitelj ne čuva oružje na zakonom propisani način, bile ispunjene pretpostavke propisane čl. 50. st. 1. Zakona o oružju, odnosno nije dokazano da je radi zaštite javnog poretka bilo nužno i hitno tužitelju oduzeti lovačko oružje.

 

8. S druge strane sud ne nalazi propust u postupanju policijskih službenika koji nisu napravili zapisnik o nečuvanju oružja na propisani način odmah kada su za tu činjenicu saznali (prilikom dolaska u kuću tužitelja po njegovom pozivu radi provale 3. svibnja 2007.). Ovo jer da je u tom trenutku na snazi bio Zakon o oružju (Nar. nov. 69/92., 26/93., 29/94., 108/95., 20/97., 27/99., 12/01. i 19/02.) koji se primjenjivao na temelju čl. 106. Zakona o oružju (Nar. nov. 63/07., dalje: ZO/07), a koji Zakon nije propisivao obvezu policijskog djelatnika da napravi zapisnik vezano uz neposredno opažanje, već da je takva obveza propisana tek čl. 13. st. 5. ZO/07.

 

9. Također, sud prvoga stupnja zaključuje da je nezakonitost postupanja, do kojeg je došlo prilikom donošenja rješenja br. 511-08-27/4-UP/I-218/12 od 14.  prosinca 2012., kojim je ponovnom odlučeno o oduzimanju oružja tužitelju (list 19-20), ali sada iz razloga što je pravomoćno osuđen presudom posl.br. K-5/08 od 25. listopada 2010. za kazneno djelo iz čl. 344. st. 1. Kaznenog zakona, ispravljena po žalbi tužitelja, donošenjem rješenja M.-a br. 511-01-202-UP/II-42/1-2013 od 28. veljače 2013. (list 21-22) kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen na ponovni postupak, a nakon čega je M., PU I., PP P., donijela rješenje br. 511-08-27/4-UP/I-218/2-12 od 30. travnja 2013. (list 23-24) kojim Ž. S. vraća oduzeto oružje i pripadajuće oružane listove.

 

10. Dakle, sud prvoga stupnja utvrđuje da je postojala nezakonitost u radu upravnih tijela opisana pod točkom 7. ove drugostupanjske odluke, ali utvrđuje i da tužitelji nije dokazao da je radi toga pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti (čl. 1046. u vezi s čl. 19. i čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima, Nar. nov.   dalje: 35/05., 41/08., 125/11., ZOO). Ovo jer da tužitelj svoje navode glede činjenica o kojim ovisi osnovanost ovog dijela tužbenog zahtjeva nije dokazivao ni jednim drugim dokazom osim svojim iskazom, a pri čemu nije dokaza niti da bi rješenje o oduzimanju oružja bilo u vezi s progonom tužitelja kao osobe, koji tužitelj veže uz otkrivanje nezakonitosti u radu trećih osoba u obavljanju svoga posla, a uz što nije uplatio niti predujam za provođenje vještačenja koje je predložio.

 

11. S druge strane sud smatra da je tužitelju radi nezakonitog oduzimanja oružja nastala imovinska šteta i to jer mu je nezakonitim oduzimanjem oružja onemogućeno da se bavi lovom u koji je, kao član lovačkog društva, redovito je odlazio, zbog čega da mu, kada tuženica nije osporila navode o broju i vrsti divljači koje je tužitelj godišnje lovio, pripada pravo na naknadu imovinske štete u dosuđenim iznosima, sukladno Smjernicama za lovnu sezonu 2013/14 Lovačkog društva Z. i cjeniku s pripadajućim zateznim kamatama.

 

12. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje navodima žalbi stranaka. Naprotiv, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih ju ne bi bilo moguće ispitati u smislu te zakonske odredbe.

 

13. Isto tako, u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni ostale povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.

 

14. Točno tužitelj, međutim, navodi, da sud nije uzeo u obzir dokaze i okolnosti na koje se ukazuje navodima žalbe tužitelja pod točkama 1. do 14. (list 12. do 14) žalbe. Međutim, to nije bilo od utjecaja na pravilnost utvrđenih činjenica glede nezakonitog postupanja policije prilikom izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju oružja od 9. studenoga 2007.. Ovo jer je sud postupanje upravnih tijela – policije u tom dijelu pravilno ocijenio nezakonitim iz drugih razloga, koji su sumarno navedeni i pod točkom 7. obrazloženja ove drugostupanjske odluke, a zbog čega dokazi i okolnosti na koje se ukazuje navodima žalbe, iako točni, sve i da ih je sud uzeo u obzir ne bi utjecali niti promijenili utvrđenje vezano uz nezakoniti rad upravnih tijela u ovom dijelu, koje utvrđenje je u skladu s onim što tužitelj i tvrdi.

 

15. Na navode žalbe tužitelja dalje valja odgovoriti da je pravilan zaključak suda prvoga stupnja da izvan navedene nezakonitosti u radu policije, ne postoji nezakonitost u radu bilo prekršajnog suda bilo upravnih tijela.

 

16. Naime, točno je da je Prekršajni sud u Poreču donio rješenje posl. br. J-320/07 od 30. ožujka 2009. (list 43-44) koje je, rješenjem Visokog prekršajnog suda R. H. posl. br. Jž-1686/2009 od 18. studenog 2010. (list 45-46), preinačeno u dijelu u kojem je okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 75. st. 1. t. 9. ZO-a, te je temeljem čl. 196. st. 1. t. 9. ZP-a prekršajni postupak protiv okrivljenika obustavljen, a ukinuta je i odluka o primijenjenoj zaštitnoj mjeri (trajnom oduzimanju oružja) i u tom je dijelu spis vraćen prvostupanjskom sudu na odlučivanje u svezi odredbe čl. 78. ZO-a, nakon čega postupak više nije vođen, već je prvostupanjski sud donio rješenje posl. br. J-320/07 od 10. srpnja 2012. (list 47) kojim rješava da se predmeti oduzeti sukladno Potvrdi PP P. o privremenom oduzimanju predmeta od 09. studenog 2007., trebaju vratiti Ž. S., ovdje tužitelju

 

17. Isto je tako točno da po tom nalogu suda nadležno upravno tijelo suda nije postupilo već je M., PU I., PP P., donio rješenje br. 511-08-27/4-UP/I-218/12 od 14. prosinca 2012. o ponovnom oduzimanju oružja tužitelju (list 19-20) i to zbog činjenice postojanja pravomoćne kaznene presude protiv tužitelja, koje rješenje je po žalbi tužitelja, rješenjem M.-a br. 511-01-202-UP/II-42/1-2013 od 28. veljače 2013. (list 21-22) poništeno i predmet je vraćen na ponovni postupak, nakon čega je u ponovljenom postupku, M., PU I., PP P., donijelo rješenje br. 511-08-27/4-UP/I-218/2-12 od 30. travnja 2013. (list 23-24) kojim Ž. S. vraća oduzeto oružje i pripadajuće oružane listove.

 

18. No, kada je nezakonitost u radu prvostupanjskih tijela (suda/uprave) otklonjena kroz redovni put zaštite (žalbe) tada se ne može, iako su prvostupanjske odluke bile pogrešne, automatizmom govoriti o odgovornosti države za štetu. Ovo jer tijekom postupka nije dokazano da bi pogrešna primjena materijalnog prava, na kojoj su utemeljene sporne prvostupanjske odluke, bila posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne glede primjene materijalnog prava, nego je rezultat pogrešnog pravnog shvaćanja, a za što ne postoji odgovornost R. H. za štetu u smislu  čl. 14. ZSDU i čl. 105. st. 1. ZS. Ovo jer su u oba slučaja, nadležni sud, odnosno tijelo državne uprave, po primitku drugostupanjskih rješenja odustali od daljnjeg vođenja postupaka i naložili su vraćanje oružja, čime su, prema shvaćanju ovoga suda, pokazali da niti prilikom donošenja spornih prvostupanjskih odluka nije postojala namjera da se proizvoljno ili samovoljno tumači pravo na štetu tužitelja, već su samo unutar ovlasti danih zakonom proveli postupke, pri čemu je njihovo pogrešno shvaćanje materijalnog prava izraženo kroz te odluke ispravljeno kroz put redovne pravne zaštite.

 

19. Nadalje, valja reći da je u pravu sud prvoga stupnja kada navodi da je uz činjenicu nezakonitog postupanja upravnih tijela iz točke 7. ove odluke bilo potrebno dokazati i istovremeno postojanje slijedećih pretpostavki, da je šteta stvarno nastala i da postoji uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada i nastale štete, koje pretpostavke, ni prema shvaćanju ovoga suda, nisu dokazane.

 

20. Tužitelj, kako pravilno navodi sud prvoga stupnja, tvrdi da je zbog svega što se događalo od trenutka kada je policija utvrdila da ne čuva oružje na zakonom propisan način pa sve do konačnog vračanja oružja, trpio strah za život, nespokoj, nemir i sram. Međutim, te navode dokazuje samo svojim iskazom, pri čemu se u najvećem dijelu njegov iskaza svodi na neku „zavjeru“ od strane svih državnih tijela vezanu uz to da je u sklopu svog radnog mjesta utvrdio porezne malverazcije u radu poduzeća H.-i. u vlasništvu N. H.. No, ni ovaj sud, kao ni sud prvoga stupnja, ne nalazi u kakvoj bi to vezi bilo s oduzimanjem oružja tužitelju, do čega je, u konačnici došlo kao posljedica tužiteljeve radnje koji je radi provalne krađe, u kojoj je tvrdio da mu je otuđena i municija, pozvao policiju koja je tada utvrdila da tužitelj oružje i municija ne čuva u skladu s čl. 36. ZO-a.

 

21. Isto tako, tužitelj svoje tvrdnje o neimovinskoj šteti u ovom dijelu ne dokazuje nekim liječničkim ispravama, svjedocima ili na drugi nepristrani način, već samo svojim iskazom, koji je i po shvaćanju ovoga suda lišen svake objektivnosti. Odnosno, ovaj sud može čak prihvatiti da je tužitelj imao određene neugodnosti nakon što je otkrio porezne malverzacije, no, zaista, a s obzirom na ono što proizlazi iz dokaza u spisu, ne može prihvatiti tvrdnje tužitelja da je sve to vezano uz nezakonito donošenje Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 9. studenoga 2007. Uzročno posljedična veza u tom smislu ne proizlazi iz dokaza koji su provedeni.

 

22. Konačno, pravilno sud navodi da ova šteta nije dokazana niti medicinskim vještačenje. Ovo jer se i prema stavu ovoga suda, kada stranka ne uplati predujam za provođenje dokaza koji je predložila, pravilno ima smatrati da je od tog dokaza stranka i odustala, u kojem se slučaju o osnovanosti zahtjeva odlučuje na temelju drugih dokaza koji su provedeni (čl. 153. st. 1. i 3. ZOP-a). 

23. Stoga je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom prava zakonito odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtjeva naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

 

24. Međutim, u pravu je tuženica kada navodi da je sud prvoga stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev za naknadu imovinske štete.

 

25. Lov divljači može se odvijati samo u organiziranom lovu i na način propisan zakonom što je spornom periodu bilo regulirano Zakonom o lovu (Nar. nov. 140/05., 75/09., 153/09.) u vezi s Pravilnikom o uvjetima i načinu lova, nošenja lovačkog oružja, obrascu i načinu izdavanja lovačke iskaznice, dopuštenju za lov i evidenciji o obavljenom lovu koji se donosi na temelju čl. 68. stavka 5. ZL-a. Pri tomu je čl. 73. toga Zakona propisano da ulovljena, ranjena i uginula divljač te njezini dijelovi pripadaju lovoovlašteniku, ako prema lovnogospodarskoj osnovi uzgaja tu vrstu divljači u lovištu, a na površinama izvan lovišta pripada osobi koja provodi zaštitu divljači na tim površinama, dok je čl. 74. toga Zakona propisano kako se postupa s tom divljači i njezinim dijelova.

 

26. Dakle, Zakon ne propisuje da je ulovljena i ustrijeljena divljač vlasništvo lovca, niti tužitelj ukazuje po kojem bi drugom propisu to bilo drugačije regulirano, pa stoga tužitelj time što nije išao u lov zbog oduzimanja pušaka nije moga pretrpjeti imovinsku štetu.

 

27. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude pozivom na čl. 368. st. 1. i čl. 373. točka 3. ZPP-a.

 

28. S obzirom da je time tužiteljev zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan potvrđeno je rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom II. izreke u dosuđujućem dijelu (čl. 380. točka 2. ZPP-a), a tuženici je dosuđena i razlika troška (do iznosa od 17.500,00 kn), na temelju čl. 380. točka 3. u vezi s čl. 166. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 154. a ZPP-a te u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa) i to za radnje koje je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio da za njih treba priznati trošak i u visini kako je pravilno navedena u obrazloženju pobijane odluke za svaku od radnji (list 10. odlomak 1. prvostupanjske presude).

 

29. Tuženici je s obzirom na uspjeh u žalbenoj fazi postupka priznat i trošak žalbe u iznosu od zatraženih 2.500,00 kn (čl. 154. st. 1. i čl. 154.a ZPP-a  u vezi s Tbr. 10. Tarife).

30. Na navode žalbi stranaka, izvan onih o kojima je bilo riječi u prethodnom dijelu ove odluke, ovaj sud nije smatrao potrebnim odgovarati jer ih nije smatrao odlučnim za odluku (čl. 375. st. 1. ZPP-a), a sud prvoga stupnja dužan je, s obzirom na sadržaj žalbe, ocijeniti jesu li s obzirom na navode žalbe u pojedinim i dijelovima  ispunjene pretpostavke za kažnjavanje tužitelja u skladu s čl. 110. ZPP-a (npr. list 10 žalbe – sutkinja je svjesno lagala, sutkinja je u ponovljenom postupku nastavila s kršenjem uskraćivanjem ljudskih i građanskih prava žalitelja, list 11. - prvostupanjsku sutkinju dovodi se u vezi s „i. organiziranim kriminalom“, list 14. - svjesna namjera suda da prikrije nezakonite radnje policijskih službenika i dr.).

 

U Zagrebu 1. lipnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan