1                                                           Broj: Ppž-4763/2021

 

  

                                

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. V.D., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 16. veljače 2021., broj: 38. Pp J-658/2020, u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

             

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 16. veljače 2021., broj: 38. Pp J-658/2020, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), oslobođena je od optužbe okr. V.D. da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

2.              Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući da se žalba podnosi zbog svih žalbenih osnova, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Tužitelj u žalbi navodi da u prvostupanjskom postupku „nisu ispitani kao svjedoci članovi obitelji S. imajući u vidu da je V.D. i B.S. duže vrijeme živjeli u izvanbračnoj zajednici“ te da bi se „ispitivanjem članova obitelji S. prvostupanjski sud bi zasigurno došao do dokaza koji bi potvrdili krivnju okrivljene“.

 

6.              Suprotno citiranim tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza (ispitivanjem svjedoka B.S.), ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da B.S., u vrijeme počinjenja djela, nije bio izvanbračni drug okr. V.D., zbog čega isti nisu obitelj u smislu čl. 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i ne ulaze u krug osoba na koje se primjenjuju odredbe tog Zakona.

 

6.1.              U odnosu na žalbenu tvrdnju da je u dokaznom postupku trebalo ispitati članove obitelji S., treba navesti da ovaj dokaz tužitelj nije isticao u prvostupanjskom postupku, zbog čega se, sukladno odredbi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, taj dokazni prijedlog ne može s uspjehom isticati u žalbenom postupku.

 

Naime, odredbom čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona propisano je:

„(5) U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao.“

 

6.1.1.              U konkretnom slučaju, potpuno je jasno da je predmetni dokaz postojao u vrijeme prvostupanjskog postupka i da je tužitelj za njega znao u vrijeme prvostupanjskog postupka. Kako se, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, novi dokazi mogu u žalbi iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a o čemu se ovdje nedvojbeno ne radi, to žalbeni navodi tužitelja, koji se odnose na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ne mogu biti s uspjehom isticani u žalbenom postupku.

 

6.1.2. Istina, tužitelj je u optužnom prijedlogu predložio da se izvede dokaz čitanja službene zabilješke o obavljenom obavijesnom razgovoru s F.S., no radi se o nezakonitom dokazu, koji je prvostupanjski sud pravilno i osnovano, na temelju čl. 121. Prekršajnog zakona, izdvojio iz spisa predmeta. Stav je ovog suda da se dokazni prijedlog čitanja službene zabilješke o obavljenom obavijesnom razgovoru s F.S. (koji je nezakonit dokaz), naveden u optužnom prijedlogu, ne može smatrati dokaznim prijedlogom da se navedena osoba ispita kao svjedok, zbog čega taj dokazni prijedlog ne eliminira primjenu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona.

 

6.2.              Međutim, bez obzira na primjenu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona u odnosu na žalbene navode tužitelj, ovaj sud ističe da u spisu nema nikakvog podatka iz kojeg bi se zaključilo da B.S. ima ikakvog razloga prešutiti činjenicu da su on i okrivljenica u inkriminirano vrijeme živjeli u izvanbračnoj zajednici. Ovaj svjedok, koji je oštećen počinjenim djelom, jasno i kategorično tvrdi da je okrivljenica samo njegova bivša djevojka, s kojom je on bio u duljoj vezi, ali s prekidima te da je ona samo povremeno boravila s njim u obiteljskoj kući. Znači, osoba koja je izravno oštećena inkriminiranim ponašanjem okr. V.D. jasno i nedvojbeno iskazuje da okrivljenica nije bila njegova izvanbračna supruga pa kod takvog stanja stvari nema nikakve osnove za ispitivanjem kao svjedoka drugih osoba, jer je B.S. zasigurno osoba koja ima najbolja saznanja o karakteru svoje veze s okrivljenicom.

 

7.              Prema tome, usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak.

 

8.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 1. lipnja 2021.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu i tužitelja.