1                                            Broj: Ppž-4546/2021

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A.Š., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje od 19. travnja 2021., broj: 511-19-32/05-1-109-3/2021, u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2021.,

p r e s u d i o    j e

I.              Odbija se prigovor okr. A.Š. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II.              Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. A.Š. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. A.Š. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna te mu je izrečena mjera oduzimanja predmeta.             

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. A.Š. osobno je pravodobno podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja prigovora je vidljivo da se podnosi zbog izrečene novčane kazne i troškova prekršajnog postupka. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4.              Prigovor nije osnovan.             

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

6.              Okrivljenik u prigovoru ističe da počinjenje prekršaja priznaje u cijelosti, da mu je žao zbog svega što se dogodilo, da je prvi put bio u takvoj situaciji, da je policijskim službenicima transparentno i dobrovoljno izručio drogu, opisuje razloge zbog kojih je djelo počinjeno, ističe da je cijelu situaciju shvatio kao opomenu te da se obvezuje da istu ili sličnu radnju neće ponoviti. Navodi da bi izdatak novčane kazne i troškova postupka imali daljnji negativni utjecaj u njegovom životu, da je stalne prihode izgubio jer radi u sektoru pogođenom pandemijom te da sada ostvaruje isključivo povremene prihode kojima, uz svoje potrebe, podmiruje i svakodnevne potrebe svoje obitelji.

7.              Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

7.1.              Prije svega, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik je bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. Antonio Šermaul nije učinio pa su navodi prigovora (loše imovno stanje, nezaposlenost, obveza uzdržavanja obitelji) ostali na razini paušalnog isticanja.

7.2.              Nadalje, irelevantni su navodi u prigovoru kojima okrivljenik opisuje okolnosti koje su dovele do počinjenja prekršaja. Naime, motiv odnosno razlog zbog kojeg je okrivljenik počinio prekršaj, nema utjecaja na odabir vrste i visine prekršajnopravne sankcije.

7.3.              Za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Cijeneći da u konkretnom predmetu nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

7.4.              U odnosu na prijedlog okrivljenika da se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro, treba navesti da je rad za opće dobro institut koji je, uz zakonom propisane uvjete, moguće primijeniti samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka, pa ovaj sud, prilikom odlučivanja o prigovoru okrivljenika podnesenim protiv prekršajnog naloga, nema zakonske mogućnosti primjene ovog instituta.

8.              Odluku o troškovima okrivljenik pobija identičnim razlozima koje iznosi i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu.

8.1.              Međutim, visina paušalne svote od 500,00 kuna, određena po prvostupanjskom tijelu, vrlo je blizu donje granice okvira (od 100,00 do 5.000,00 kuna) paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) i primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja i nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

9.              Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

10.              Iz razloga navedenih u obrazloženju odluke o troškovima, ovaj sud je okrivljenika obvezao i na plaćanje troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna. Navedena odluka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.

11.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

Zagreb, 1. lipnja 2021.

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, VI Policijskoj postaji u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.