- 1 -              Rev-x 313/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 313/2015-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. l. s., Z., kojeg zastupa punomoćnica A. K. K., odvjetnica u O., protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel i protutužiteljice Republike Hrvatske protiv protutuženika H. l. s., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice-protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6272/12-2 od 11. studenoga 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1812/00-42 od 30. travnja 2012., u sjednici održanoj 1. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tuženice-protutužiteljice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6272/12-2 od 11. studenoga 2014. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1812/00-42 od 30. travnja 2012., u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog u stavku I, II i V izreke, kao i u dijelu odluke o parničnim troškovima sadržane u stavku VI i VII izreke te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u stavku I izreke održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi tog suda poslovni broj Ovrv-1352/99 od 11. veljače 1999. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 1.014.757,25 kuna sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to navedeno u stavku I presude. U stavku II izreke održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi toga suda poslovni broj Ovrv-1352/99 od 11. veljače 1999. u dijelu kojim se nalaže tuženici platiti tužitelju zateznu kamatu na pojedine iznose kako je to navedeno pod stavkom II izreke. U stavku III izreke ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi tog suda poslovni broj Ovrv-1352/99 od 11. veljače 1999. u dijelu kojim se nalaže tuženici platiti tužitelju iznos od 860.096,52 kune sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to navedeno pod stavkom III izreke. Prema stavku IV ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi tog suda poslovni broj Ovrv-1352/99 od 11. veljače 1999. u dijelu kojim se nalaže tuženici u roku od 8 dana platiti tužitelju iznos od 860.096,52 kune sa zateznom kamatom na 200.361,58 kuna za razdoblje od 21. siječnja 1999. do 22. siječnja 1999. i u dijelu kojim je tuženici naložena isplata daljnjeg iznosa glavnice od 518.084,99 kuna. Pod stavkom V izreke utvrđeno je neosnovano tuženičino potraživanje prema tužitelju u iznosu od 577.328,50 kuna i odbija se protutužba tuženice prema tužitelju u iznosu od 266.077,50 kuna sa zateznom kamatom od 25. lipnja 2000. u cijelosti. Prema stavku VI izreke naloženo je tuženici u roku od 15 dana platiti tužitelju parnične troškove od 101.658,40 kuna, dok je u stavku VII izreke naloženo tužitelju platiti tuženici trošak parničnog postupka od 87.457,50 kuna, u roku od 15 dana.

 

2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijena je žalba tužitelja-protutuženika (dalje u tekstu: tužitelja) kao neosnovana i potvrđena je presuda prvostupanjskog suda u stavku III i VII izreke te u dijelu u kojem tužitelj-protutuženik nije uspio sa parničnim troškovima. U stavku II izreke odbijena je žalba tuženice-protutužiteljice Republike Hrvatske (dalje u tekstu: tuženice) kao neosnovana i potvrđuje je navedena presuda u dijelu pod stavkom I, II, V i VI izreke.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju, preinači nižestupanjske presude te odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti, a utvrdi osnovanim protupotraživanje i usvoji protutužbeni zahtjev tuženice uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine nižestupanjske odluke i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi l. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Tuženica u reviziji ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 5. ZPP.

 

7.1. Prema odredbi čl. 375. st. 5. ZPP ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenom materijalnog prava.

 

7.2. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je koristio ovlaštenje iz naprijed navedene zakonske odredbe i nije posebno obrazlagao presudu, budući je prihvatio činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, kao i primjenu materijalnog prava (čl. 375. st. 5. ZPP).

 

7.3. Dakle, time što je primijenio odredbu čl. 375. st. 5. ZPP drugostupanjski sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 5. ZPP, jer je postupio sukladno navedenoj zakonskoj odredbi.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa s osnove najamnine i režijskih troškova za stambeni prostor na adresi ..., za razdoblje od ožujka 1994. do prosinca 1998. na temelju ugovora o najmu (zakupu) stambenog prostora od 23. rujna 1993. sklopljenog između tužitelja kao najmodavca i Ureda za upravljanje imovinom Republike Hrvatske kao najmoprimca.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je na temelju kupoprodajnog ugovora od 21. ožujka 1963. tada Narodna Republika Hrvatska prodala L. s. H. dvije zgrade za vršenje njegove društvene i prosvjetne (smještaj muzeja) djelatnosti i to zgrade u ..., u Z., upisane u z.k.ul. 906 k.o. G. Z., k. č. br. 1095/1 šuma, s 1 rali 379,1 čhv ili 7120 m2, 1095/3 kuća i dvorište s 856,2 čhv ili 3080 m2, 1095/4 voćnjak s 377,3 čhv ili 1336 m2, 1095/5 kuća, dvorište i put s 554,3 čhv ili 1994 m2, i 1095/6 voćnjak s 312/2 čhv ili 1123 m2, da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 100.000.000 tadašnjih dinara (list 133-134),

 

- da je prema rješenju tadašnjeg Općinskog suda u Zagrebu, Zemljišno-knjižni odjel, poslovni broj Z-9048/1964 uknjiženo pravo vlasništva na zgrade upisane kao z.k. tijelo 1, 2 i 3, za korist L. s. H., Z., a na temelju čl. 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta uknjiženo je pravo korištenja č. br. 1095/3 i 1095/5 u korist vlasnika zgrade kao z.k. tijelo 2 i 3, dok na tom zemljištu postoje zgrade (list 135),

 

- da je tužitelj 23. rujna 1993. s Uredom za upravljanje imovinom Republike Hrvatske sklopio ugovor o najmu stambenog prostora – stambenog objekta s pomoćnim objektima i vrtom u ..., na vrijeme od 10 godina,

 

- da je prema dopisu Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Klasa: 230-01/05-01-514, Ur. broj: 251-07-02/2-05/2 od 13. srpnja 2005. tužitelj pod nazivom L. s. H. bio upisan u Registar udruženja građana, te je potom brisan iz tog registra i upisan 6. svibnja 1987. rješenjem tog tijela UP/I-04-IV/1-15/37-3-1987 u Registar saveza i drugih oblika udruženja društvenih organizacija Republike Hrvatske,

 

- da 7. travnja 1992. S. mijenja naziv u H. l. s. (list 106 spisa).

 

10. Prvostupanjski sud polazeći od navedenih utvrđenja da je tužitelj, na temelju kupoprodajnog ugovora 21. ožujka 1963. stekao vlasništvo nekretnine, te da je s tuženicom sklopio 23. rujna 1993. ugovor o najmu (zakupu) te nekretnine koje je vlasnik, a s Uredom za upravljanje imovinom Republike Hrvatske, odlučuje kao u stavku I, II, III i IV izreke prvostupanjske presude, odbijajući pritom prigovore koje je istaknula i tuženica o pomanjkanju aktivne legitimacije i o promašenoj pasivnoj legitimaciji. Nadalje, djelomično prihvaća prigovor zastare tuženice za sva potraživanja zakupnine dospjela prije 22. siječnja 1996., pa u tom dijelu ukida platni nalog (čl. 451. st. 3. ZPP).

 

11. Drugostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP prihvaća takva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i primjenu materijalnog prava, odbija žalbe i tužitelja i tuženice kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima. Pritom dodaje da navodi tuženice o promjeni vlasništva nekretnine nisu od utjecaja, obzirom da su u konkretnom slučaju tužitelj kao najmodavac i tuženica (Ured za upravljanje imovinom Republike Hrvatske) kao najmoprimac sklopili ugovor o najmu stambenog prostora, pa kako se radi o obveznopravnom odnosu, to isti proizvodi i obveznopravni učinak među strankama, pa po toj osnovi postoji obveza tuženice isplatiti tužitelju traženi iznos.

 

12. Shvaćanje nižestupanjskih sudova barem za sada se ne može prihvatiti.

 

13. Tuženica u reviziji ističi sve one prigovore koje je isticala tijekom postupka da u utuženom razdoblju tužitelj nije imao ovlaštenja da na temelju ugovora potražuje od tuženice navedeni iznos najamnine i režijskih troškova tvrdeći da je pogrešan zaključak nižestupanjskih sudova s obzirom da je tužitelj stekao vlasništvo nekretnine na temelju kupoprodajnog ugovora od 21. ožujka 1963., da se radi o nekretnini u društvenom vlasništvu s pravom korištenja, pa se trebala primijeniti odredba čl. 38. st. 1. Zakona o udrugama ("Narodne novine" broj 70/97 – dalje: ZU).

 

14. Prema stanju spisa i pravilnom utvrđenju nižestupanjskih sudova tužitelj je kao kupac kupio od tada Narodne Republike Hrvatske dvije zgrade u ... u Z. 21. ožujka 1963., te je 23. rujna 1963. s Uredom za upravljanje imovinom sklopio ugovor o najmu stambenog prostora – stambenog objekta s pomoćnim objektima i vrtom u ..., na vrijeme od 10 godina te se upisao kao vlasnik tih nekretnina.

 

15. Međutim, prema dopisu Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, L. s. H. bio je upisan u Registar udruženja građana, te je potom brisan iz tog Registra i upisan 6. svibnja 1987. rješenjem tog tijela broj UP/1-04-IV/1-15/37-3-8-1987 u Registar saveza i drugih oblika udruženja organizacija SR Hrvatske. Dana 7. travnja 1992. te savez mijenja naziv u H. l. s.

 

16. Tijekom postupka i u reviziji tuženica tvrdi da upisom u Registar saveza i drugih oblika udruženja društvenih organizacija SR Hrvatske tužitelj više nije bio građanskopravna osoba koja je mogla biti nositelj prava vlasništva u granicama i pod uvjetom propisanim Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 i 91/92), već je bio društvenopravna osoba.

 

17. Prema Zakonu o društvenim organizacijama i udruženju građana ("Narodne novine" broj 7/72, 5/85, 47/89 i 2/90, te pročišćeni tekst 100/90) člankom 19. st. 1. (pročišćenog teksta) društvene organizacije mogu stjecati sredstva odnosno određena prava na sredstvima i tim sredstvima kao društvenim koristi za ostvarivanje svojih ciljeva te njima raspolagati u skladu sa statutom i zakonom.

 

18. Članak 38. Zakona o udrugama ("Narodne novine" broj 70/97 – dalje: ZU) uređuje pretvorbu ranijeg prava raspolaganja ili korištenja tako da to pravo, danom stupanja na snagu Zakona, postaje pravo vlasništva. Ujedno se određuju i nositelji tog vlasništva (vlasnici). Odredbe čl. 38. ZU treba shvatiti kao poseban zakon kojim se uređuje pretvorba prava na stvarima društvenih organizacija (čl. 390. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), s obzirom da se opći propisi o pretvorbi prava upravljanja i korištenja i raspolaganja o pravu vlasništva ne primjenjuju na društvene organizacije (st. 1. toga Zakona, u svezi s odredbom čl. 362.), a o tome nisu doneseni ni drugi propisi.

 

18.1. Prema st. 4. čl. 38. ZU tužitelj kao udruga koja je pravni slijednik bivše društvene organizacije nastavlja koristiti nekretnine na kojima je njegov prednik imao pravo raspolaganja ili korištenja, s tim da ih se ne može dati u zakup ili na bilo koji drugi način opteretiti niti ih prodati ili na bilo koji drugi način otuđiti. Na ugovor o zakupu sklopljen je prije stupanja na snagu tog zakona ne primjenjuje se navedena odredba, ali na mjesto zakupodavca stupa Republika Hrvatska ili osoba na koju je Vlada Republike Hrvatske prenijela pravo vlasništva u skladu s odredbom st. 3. i tako sklopljeni ugovor o zakupu moraju se u roku od godinu dana od stupanja na snagu ovog Zakona uskladiti sa Zakonom.

 

19. Prema tome, kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili odlučne činjenice o tome je li Zakonom o udrugama došlo do promjene prava vlasništva na spornoj nekretnini, je li Republika Hrvatska postala time vlasnik tog prostora, odnosno je li imovina H. l. s. koja je bila predmet ugovora o najmu bila u režimu društvenog vlasništva, i je li sukladno čl. 38. st. 1. i 4. Zakona o udrugama ("Narodne novine" broj 70/97) ta imovina postala vlasništvom Republike Hrvatske. Nižestupanjski sudovi su nadalje propustili utvrditi je li tužitelj ispisom iz Registra udruženja građana prestao biti građanskopravna osoba i upisom u Registar saveza i drugih oblika udruženja i društvenih organizacija, postao društvenopravna osoba koja može biti samo nositelj prava korištenja odnosno stjecati sredstva i njima se koristiti isključivo kao društvenim. Ovo sve s obzirom na činjenicu da je upisom u Registar društvenih organizacija i to rješenjem Sekretarijata za pravosuđe i upravo broj UP/1-04/4/1-15/37-2/1987 na temelju kojeg je 6. svibnja 1987. tužitelj brisan iz Registra udruženja građana i upisan u registar Saveza i drugih oblika udruženja društvenih organizacija.

 

19.1. Dakle, sudovi se nisu bavili pitanjem da li se status građanskopravne osobe gubi brisanjem iz Registra udruženja građana, a što se dogodilo kad je tužitelj u svibnju 1987. brisan iz Registra udruženja građana i upisan u Registar društvenih organizacija.

 

20. Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno i zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je prihvatiti reviziju tuženice, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, na temelju čl. 395. st. 2. ZPP.

 

21. U ponovnom postupku nižestupanjski sudovi će voditi računa i o samom predmetu spora, a to je isplata najamnine i isplata režijskih troškova za stambeni prostor u ... kao i o protutužbenom zahtjevu. Pritome valja voditi računa da se obveza tuženika za plaćanje najamnine temelji na ugovoru o najmu stambenog prostora sklopljenog sa Uredom za upravljanje imovinom Republike Hrvatske, pri čemu se radi o obveznopravnom odnosu među strankama pa za ove troškove ne bi bilo relevantno pitanje vlasništva predmetne nekretnine.

 

22. S tim u vezi valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka te će se o trošku revizije odlučiti u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 1. lipnja 2021.