- 1 -              Rev 1091/2019-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1091/2019-5

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Č., OIB: …, R., kojeg zastupa punomoćnica J. H., odvjetnica u R., protiv tuženika D. d.o.o, OIB: …, V., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u R., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, vraćanja na posao i priznanja svih prava iz radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1254/18-3 od 6. studenog 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-171/2018-9 od 29. lipnja 2018. u sjednici dana 1. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1254/18-3 od 6. studenog 2018. se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Rijeci presudom poslovni broj Pr-171/2018-9 od 29. lipnja 2018. odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da su odluka tuženika D. d.o.o., V., OIB: … o otkazu ugovora o radu (Izvanredni otkaz ugovora o radu) od 23. srpnja 2014. godine, te odluka tuženika od 13. kolovoza 2014. godine, kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava radnika D. Č. iz R., OIB: … od 04. kolovoza 2014. godine, koji je podnesen protiv odluke o otkazu ugovora o radu (Izvanredni otkaz ugovora o radu) od 23. srpnja 2014. godine, nezakonite i nedopuštene te da radni odnos tužitelja temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. veljače 1997. godine nije prestao.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao te mu prizna kontinuitet radnog odnosa od otkaza ugovora o radu do ponovnog povratka na posao, kao i da mu prizna sva prava iz radnog odnosa temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. veljače 1997. godine.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju izmjene stope zatezne kamate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana."

 

1.2. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 29. lipnja 2018. do isplate po stopama navedenim u presudi.

 

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž R-1254/18-3 od 6. studenog 2018. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

3. Tako je suđeno u sporu radi utvrđenja nedopuštenom Odluke tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu sklopljenom s tužiteljem na neodređeno vrijeme 25. veljače 1997. radi obavljanja poslova direktora. Odluka o izvanrednom otkazu je donesena 23. srpnja 2014., a odluka o zahtjevu tužitelja za zaštitu prava 14. kolovoza 2014., a ugovor o radu je otkazan zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

4. Protiv drugostupanjske presude je tužitelj podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4., 6. i 11. i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom, te zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Presuda je ispitana po čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19, dalje: ZID ZPP/19), i to samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4., 6. i 11. i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku na koje je tužitelj ukazao revizijom.

 

9. Bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP postoji ako je protivno odredbama ZPP sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (članak 3. stavak 3.). Prema odredbi čl. 3. st. 3. ZPP sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

 

9.1. Tužitelj drži da mu je tuženik nezakonito otkazao ugovor o radu jer da je formalni razlog za izvanredni otkaz bio tužiteljev nedolazak na posao nakon njegovog opoziva s funkcije direktora tuženika, a da je stvarni razlog za otkaz ugovora svađa između njega i njegove supruge, direktorice tuženika, koji je rezultirao njegovom selidbom iz zajedničkog stana u zgradi u kojoj je i poslovni prostor tuženika.

 

9.2. Tvrdnje tužitelja su bez uporišta u činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova. Tuženik je otkazao tužitelju ugovor o radu zbog nedolaska na posao nakon što ga je skupština tuženika opozvala s mjesta direktora. Za rješenje ovog spora nije odlučno kakvi su bili osobni i obiteljski odnosi između tužitelja i njegove supruge koji su prethodili njegovom opozivu s funkcije direktora i otkazu ugovora o radu. Uloga suda se svodila na to da ocijeni je li tuženik dokazao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu i okolnost da nastavak radnog odnosa nije moguć. Sve ako je tužitelj doista onemogućen pristupiti u prostorije poslodavca radi obavljanja obveza iz ugovora o radu, što u ovoj parnici nije dokazao, niti je predložio dokaze o konkretnim radnjama kojima je spriječen, mogao je tražiti zaštitu zbog povrede prava iz radnog odnosa, odnosno tražiti da mu tuženik omogući ispunjenje obveza iz radnog odnosa u novim okolnostima nakon što je opozvan s mjesta direktora. Tužitelj nije imao legitimna očekivanja da će i nakon opoziva nastaviti raditi direktorske poslove i to na način kako ih je obavljao do otkaza ugovora o radu. Nejasno je iz revizije koja su to raspolaganja tuženika koja su odlučna za rješenje spora, a da su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP.

 

10. Bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

 

10.1. Pregledom spisa predmeta i analizom nižestupanjskih presuda ovaj sud nije našao da bi tužitelju bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom. Tužitelj ima pogrešno shvaćanje da je sud dužan utvrditi sve činjenice koje su stranke iznijele i izvesti sve predložene dokaze koji su po njegovom shvaćanju odlučni za rješenje spora. Suprotno tome, u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a u ovom slučaju u granicama zahtjeva za utvrđenje nedopuštenim odluke o otkazu ugovora o radu, i to samo u okviru razloga za otkaz koji su navedeni u odluci o otkazu. U tim granicama su nižestupanjski sudovi pravilno utvrdili koje su činjenice odlučne za rješenje spora te su izveli predložene dokaze samo o tim činjenicama, jer su one bile sporne. Tužitelj nije iznio konkretne činjenice u prilog tvrdnji da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom. Pogrešno tužitelj drži da je bitna povreda odredaba postupka počinjena time što je tužitelj (navodno) bio onemogućen pristup prostorijama poslodavca, a da mu sud nije omogućio da dokaže te činjenice. Tužitelj naime nije iznio konkretne činjenice o tome kad je i od koga spriječen ući u poslovne prostorije tuženika, niti je u tom pravcu predložio konkretne dokaze. Tvrdnje tužitelja su se svodile na to da je priroda njegovog posla rad na terenu, da je u vrijeme navedeno u odluci o otkazu bila sezona godišnjih odmora, a da je on svojim angažiranjem u to vrijeme omogućio sklapanje ugovora s novim klijentom A. Z.. Pri tome nije predložio dokaze o korištenju godišnje odmora, niti o poslovnim kontaktima, očito zanemarivši da je nakon opoziva trebao dolaziti na posao radi izvršenja onih poslova koje mu poslodavac povjeri.

 

10.2. Prvostupanjski sud je omogućio tužitelju raspravljanje pred sudom na način da je njegova punomoćnica uredno pozivana na ročišta i aktivno raspravljala na njima, a i sam tužitelj je saslušan kao stranka (list 75-77 spisa), iz čega slijedi da je tužitelju dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

 

11. Bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

11.1. Tužitelj je obrazložio revizijski navod o bitnoj povredi tvrdnjom da u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu razmatrane tvrdnje tužitelja o odlučnim činjenicama koje se pretežito odnose na okolnosti koje su prethodile odluci tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, poglavito na tvrdnje o tome da je tužitelj bio spriječen u pokušaju ulaska u poslovni prostor tuženika, a da je pravi razlog otkaza prestanak zajedničkog života njega i supruge, zakonske zastupnice tuženika.

 

11.2. U odnosu na navedene tvrdnje već je djelomično odgovoreno (toč. 10.1. ovog obrazloženja). Suprotno tvrdnji tužitelja prvostupanjski sud je obrazložio presudu u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP, a drugostupanjski sud je obrazloženo odgovorio na žalbene navode. Pri tome nije odlučno je li se sud očitovao na tvrdnje tužitelja koje se odnose na njegov odnos sa suprugom (zakonskom zastupnicom tuženika), njezinim godišnjim odmorom i osobama s kojima je provela odmor, i općenito privatni odnosi tužitelja, jer ti odnosi nisu odlučni za rješenje ovoga spora. Drugostupanjski sud je postupio po odredbi čl. 375. st. 1. ZPP te je u obrazloženju presude ocijenio one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

11.3. Tužitelj je revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka pretežito obrazložio tvrdnjama o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju (pri čemu je sam preocijenio izvedene dokaze), te o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Međutim, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, a pogrešan pravni pristup u rješenju spora, kada i postoji, sam po sebi ne znači da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka ako je presudu unatoč tome moguće ispitati.

 

12. Neutemeljen je i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja prema toj odredbi postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

12.1. Tužitelj tvrdi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 220. ZPP prema kojoj dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Pri tome je ukazao i na odredbu čl. 377. st. 2. ZPP prema kojoj je prvostupanjski sud dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju, a da je to u ovom slučaju izostalo.

 

12.2. Obrazlažući ovu bitnu povredu tužitelj je naveo da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti dokaze o tome je li tužitelj izostao s posla u razdoblju nakon njegovog opoziva s mjesta direktora 10. srpnja 2014. do odluke o otkazu 23. srpnja 2014., a teret dokaza o tome je bio na tuženiku.

 

12.3. Suprotno tvrdnji tužitelja prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku postupio po ukidnom rješenju drugostupanjskog suda te je ocijenio dokaze o izostanku tužitelja s posla u mjerodavnom razdoblju, a u obrazloženju je naveo koje je dokaze izveo te kako je ocijenio te dokaze. Rezultati dokaznog postupka su potvrdili tuženikove tvrdnje o tužiteljevom izostanku s posla. Tvrdnja koju je tužitelj više puta ponovio tijekom prvostupanjskog postupka, a potom u žalbama i u reviziji, da je i nakon 10. srpnja 2014. pa sve do 23. srpnja 2014. radio na terenu što da je rezultiralo sklapanjem ugovora s A. Z. je u suprotnosti s utvrđenjem prvostupanjskog suda kojemu posao s novim klijentom nije sklopljen angažiranjem tužitelja u navedenom razdoblju, nego da je rezultat interesa ovog klijenta iskazanog već ranije. Kako je već naglašeno, ni sam tužitelj nije konkretizirao u kojim danima je na terenu komunicirao s potencijalnim klijentima, niti kada je osujećen u pokušaju da ostvari svoje pravo na rad u poslovnom prostoru tuženika.

 

12.4. Prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju, pa nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. ZPP.

 

13. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

14. Ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

14.1. Odredbom čl. 396. a) st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća.

 

14.2. Na temelju odredbe čl. 396. a) st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. toga članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

14.3. S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396. a) st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama revizijskog suda.

 

15. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 1. lipnja 2021.