- 1 -              Rev 362/2017-2

Broj: Rev 362/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. C. iz T., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku R. C., odvjetniku u C., protiv tužene B. Š. iz T., zastupane po punomoćnici M. D., odvjetnici u C., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3626/2015-2 od 28. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici broj P-1132/2015 (ranije P-655/2012) od 31. srpnja 2015., u sjednici održanoj 1. lipnja 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom Županjskog suda u Rijeci broj Gž-3626/2015-2 od 28. rujna 2016. potvrđena je presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici broj P-1132/2015 (ranije P-655/2012) od 31. srpnja 2015. kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženoj naloži isplatiti tužitelju iznos 330.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama te je ujedno naloženo tužitelju isplatiti tuženoj na ime troškova postupka iznos 26.000,00 kn.

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija nije osnovana.

5. Obzirom na visinu novčanog iznosa (330.000,00 kn) o kojem je odlučeno pobijanom drugostupanjskom presudom, a koji iznos ujedno označava vrijednost predmeta spora pobijane drugostupanjske presude, to je protiv nje dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 67. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor.

6. U skladu s tim, a postupajući prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 78. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi te se pravilnost pobijane presude može ispitati, što znači da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Revizijski navodi tužitelja kojima pokušavajući osporiti pravilnost pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, sve u smislu odredbe čl. 385. st. 3. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 69. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

9. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

10. Postupajući u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a polazeći od nesporne činjenice: da su na predmetnoj zgradi suvlasnici: tužena za 4/6 dijela, njezina kćerka, a supruga tužitelja za 1/6 dijela i sin tužene za 1/6 dijela; da su po sklapanju braka tužitelj i kćerka tužene, oni sa tuženom stanovali u stanu u prizemlju te zgrade, a sin tužene u stanu na katu zgrade, nižestupanjski sudovi su utvrdili da je između stranaka postignut dogovor prema kojem je tužena po preuređenju garaže u apartman (financiranom po tužitelju) preselila u isti, a stan u prizemlju nastavio koristiti tužitelj sa suprugom i djecom, a kakvo stanje i dalje egzistira, unatoč poremećenim odnosima između stranaka.

11. Na temelju prednjih utvrđenja, pravilna je ocjena iz pobijane presude da na strani tužitelja nema pretpostavki na temelju kojih bi ga pripadalo potraživati povrat uloženih sredstava na preuređenje garaže u apartman koji koristi tužena, kako na temelju odredbe čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 i 79/06 – dalje: ZVDSP) tako i odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO). Naime kod utvrđene činjenice da dogovor postignut između stranaka, a glede njihovog načina korištenja stana u prizemlju i garaže adaptirane u apartman nije raskinut, te oni dalje svatko koristi ove prostore kako su se dogovorili, ne može se govoriti o raskidu tog ugovora, a time ni postojanju pretpostavki na strani tužitelja za potraživanje sredstava uloženih na uređenje apartmana.

12. Revizijski navod tužitelja kojim sugerira da se dogovorom između stranaka tužena obvezala svoj suvlasnički dio na nekretnini prenijeti na kćerku, a suprugu tužitelja, jest prigovor činjenične naravi, a koji tužitelj, na kome je u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a bio teret dokaza, u postupku nije dokazao, pa je isticanje tog prigovora u reviziji bespredmetno.

13. Slijedom navedenog, reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 80. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

Zagreb, 1. lipnja 2021.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.