- 1 -              Rev 2929/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2929/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. D. iz L., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z. protiv tuženika H. A. R. H. d.o.o. (ranije H. - L. K. društvo za financiranje d.o.o.), Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-456/2016-4 od 19. rujna 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1747/2012-16 od 25. studenog 2015., u sjednici održanoj 1. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužitelja O. D. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-456/2016-4 od 19. rujna 2017. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-1747/12-16 od 25. studenog 2015. pod točkom I. odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

''Utvrđuje se da između tužitelja D. O., L., i tuženika H. A. R. H. d.o.o., Z., ne postoji odnos dužnika i vjerovnika temeljem Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnina br.: …

 

Nalaže se tuženiku H. A. R. H. d.o.o., Z., izdati izjavu o vraćanju vlasništva kojom se dozvoljava tužitelju da bez ikakvih daljnjih pitanja i odobrenja od strane tuženika provede upis vraćanja prenesenog prava vlasništva uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog na stana, u prizemlju, i drvarnicu u podrumu, sve na nacrtu označeno br. 72, a koji se nalazi u stambenoj zgradi, dvorište i parkiralište, etaža 43/612, sve sagrađeno na z.č. 679/8 k.o. L., upisano u zk. ul. 1707 zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Opatiji.

zgradi i dvorištu stanja na nekretnini i da provede brisanje zabilježbe da je prijenos vlasništva izvrši u protivnom će navedenu izjavu zamijeniti ova presuda te da naknaditi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.''

 

Pod točkom II. izreke naložio je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 20.375,00 kuna u roku od 15 dana.

 

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-456/2016-4 od 19. rujna 2017. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu u stavku I. i II., a pod točkom II. izreke je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz svih zakonskih razloga. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno raspravljanje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik je naveo da se neće posebno očitovati na reviziju.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da između tužitelja i tuženika ne postoji odnos dužnika i vjerovnika na temelju ugovora o namjenskom kreditu te nalaganje tuženiku da izda tužitelju izjavu o vraćanju vlasništva na nekretnini kojom se dozvoljava tužitelju da provede upis vraćanja prenesenog vlasništva na svoje ime.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

              - da su 8. lipnja 2001. tužitelj kao dužnik i tuženik kao vjerovnik sklopili Ugovor o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine br. … te da su istog dana sklopili Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina,

 

              - da su 9. svibnja 2005. tužitelj i tuženik sklopili Aneks ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnina … iz kojeg proizlazi da dugovanje na dan zaključenja Aneksa iznosi 49.638,94 EUR u kunskoj protuvrijednosti na koji iznos se obračunavaju kamate koje na dan zaključenja aneksa iznose 32.014,18 EUR u kunskoj protuvrijednosti pri čemu su suglasno utvrdile da se preostali iznos zajma vraća s kamatama uvećanim za porez na dodanu vrijednost u 134 mjesečna obroka tako da 1. sljedeći obrok dospijeva 9. svibnja 2005., a u slučaju pravovremene uplate svih mjesečnih obroka kao i ostalih troškova u skladu s odredbama osnovnog ugovora i aneksa, predmetni ugovorni odnos prestaje 1. lipnja 2016.,

 

              - da iz uvida u ispis plaćanja proizlazi da je nakon sklapanja Aneksa ugovora od 9. svibnja 2005. tužitelj uplatio dvije rate i to 16. svibnja 2005. u iznosu od 5.112,70 kuna i 7. listopada 2005. u iznosu od 5.049,86 kuna te da je ukupno tužitelj uplatio iznos od 669.728,03 kuna.

 

9. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev jer tužitelj nije ničime dokazao da je podmirio tuženiku dugovanje iz Aneksa ugovora od 9. svibnja 2005. zbog čega nisu ispunjeni uvjeti za vraćanje vlasništva nekretnine kako je to predviđeno čl. 323. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13 i 93/14).

 

10. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje opisno ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

11. U dijelu revizijskih navoda kojima tužitelj osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja kada navodi da je podmirio tužitelju gotovo cijelo potraživanje, valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno podnijeti reviziju zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

 

12. Prema čl. 387. ZPP-a stranke u reviziji iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona mogu iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti.

 

13. Budući da pozivanje tužitelja na obračun financijskog vještaka sačinjenog u drugom parničnom predmetu ne predstavlja novu činjenicu odnosno novi dokaz koji bi se odnosio na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti, to se revident u reviziji ne može sada pozivati na taj dokaz.

 

14. Ne može se prihvatiti prigovor revidenta da je tužitelju povrijeđeno pravo pristupa sudu koje je zajamčeno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine” - „Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06 - dalje: Konvencija).

 

15. Tužitelj je tijekom postupka uredno pozivan na ročišta i predlagao je izvođenje dokaza pa mu stoga nije povrijeđeno pravo na pristup sudu zajamčeno čl. 6. Konvencije niti je povrijeđena odredba čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

 

16. Prema odredbi čl. 220. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

17. Sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a kada je odbio provesti dokaz tužiteljevim saslušanjem te naložiti tuženiku da dostavi podatke o izvršenim uplatama jer je činjenicu je li tužitelj u cijelosti podmirio dug tuženiku mogao utvrditi i iz drugih dokaza koje je dostavo tužitelj tj. Aneksa ugovora od 9. svibnja 2005. u kojem su se stranke usuglasile o visini duga na taj datum te uvidom u ispis plaćanja koji je dostavio sam tužitelj uz tužbu.

 

18. Osim toga, tužitelj nije tvrdio niti dokazao da kao stranka ugovora s tuženikom nije mogao sam pribaviti novi ispis uplata (odnosno da mu je na njegovo traženje tuženik uskratio dati novi ispis uplata) pa sud nije bio niti dužan naložiti tuženiku da dostavi novi ispis uplata, a nije niti tvrdio da je vršio daljnja plaćanja nakon zadnje uplate 7. listopada 2005.

 

19. Tužitelju je još za odgovoriti da je uvidom u spis utvrđeno da tužitelj tijekom ovog postupka nije niti predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem.

 

20. Tužitelj u reviziji navodi da reviziju podnosi iz svih zakonskih razloga iz čega bi proizlazilo da reviziju podnosi i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

21. Međutim, tužitelj nije sukladno odredbi čl. 386. ZPP-a određeno naveo i obrazložio zbog čega smatra da bi sud pogrešno primijenio materijalno pravo pa stoga ovaj sud ovakve revizijske navode nije niti uzeo u obzir.

 

22. Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 1. lipnja 2021.