- 1 -              Rev-x 884/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 884/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Rijeke, R., OIB …, koga zastupaju punomoćnici V. K., E. B., M. H. M., I. R., B. P., S. P. i N. K., odvjetnici u R., protiv tuženice M. U. iz R., OIB …, koju zastupaju punomoćnica I. D., odvjetnica u R., radi isplate, te u pravnoj stvari tuženice M. U. protiv tužitelja Grada Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, broj Gž-1621/16-2 od 16. veljače 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, broj P-2412/2009-67 od 26. travnja 2016., u sjednici održanoj 1. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženice u dijelu koji se odnosi na protutužbeni zahtjev (toč. I al 3. izreke drugostupanjske presude) kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbacuje se kao nedopuštena revizija u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-5909/2006 od 15.12.2006. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da naknadi potraživanje od 79.139,71 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako su naznačeni u toč.1. izreke presude zajedno s troškom ovršnog postupka od 2.074,09 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2006. do isplate. Naloženo je tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak od 214.193,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (toč. 2. izreke). Ujedno je odbijen protutužbeni zahtjev tuženice kojim traži da joj tužitelj plati 743.431,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate uz naknadu parničnog troška (toč. 3. izreke presude).

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici da naknadi potraživanje od 79.139,71 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako su naznačeni u toč. 1. izreke presude, u dijelu kojim je platni nalog ukinut za 33.268,84 kn sa zakonskim zateznim kamatama te u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženice. Preinačena je u dijelu toč. I izreke presude kojim je tuženici naloženo da tužitelju na glavnicu od 79.139,71 kn u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do isplate plati zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanje, prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena te preinačuje u dijelu toč. 1. izreke presude kojim je održan na snazi platni nalog radi plaćanja troška ovršnog postupka. Preinačena je odluka o trošku tako da je tuženici naloženo da tužitelju plati 216.267,09 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 26. travnja 2016. pa do isplate.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratit prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška postupka.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. U odnosu na tužbeni zahtjev revizija je nedopuštena, dok je u odnosu na protutužbeni zahtjev neosnovana.

 

6. Sukladno čl.392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Tužbenim zahtjevom naloženo je tuženoj da tužitelju plati 79.139,71 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona. Budući da u konkretnom slučaju nije ispunjen ni jedan od navedenih uvjeta, a tužena je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP to je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP valjalo reviziju u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev, odbaciti kao nedopuštenu.

 

8. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu u odnosu na protutužbeni zahtjev samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. Suprotno navodima tuženice, u pobijanoj odluci navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, izneseni razlozi nisu nejasni ili proturječni, niti postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima odluke i predmeta tužbe, pa se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. ZPP.

 

10. Tužitelj kao zakupodavac i tuženica kao zakupoprimac su sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora koji je otkazan 17. lipnja 2003. zbog neplaćanja zakupnine. Budući da je tuženica i nakon otkaza i dalje ostala u posjedu poslovnog prostora, to je tužitelj 27. svibnja 2005. samovlasno ušao u posjed poslovnog prostora, ali su nakon toga stranke sklopile nagodbu na temelju koje je tužitelj tuženici predao ključ poslovnog prostora dozvolivši joj da ponovno obavlja djelatnost u njemu, ali uz uvjet da u određenom roku plati neplaćene obroke najma. Obzirom da tuženica nije postupila po nagodbi i nije platila neplaćeni najam to je ugovor o nagodbi raskinut te je u ovršnom postupku tužitelju 26. rujna 2007. predan u posjed poslovni prostor.

 

11. Tuženica protutužbenim zahtjevom traži isplatu štete koja se sastoji u vrijednosti otuđenih stvari i opreme kozmetičkog salona te uništenje sredstava, a kao posljedica ulaska djelatnika tuženika u poslovni prostor.

 

12. Budući da je tuženica protutužbeni zahtjev za naknadu štete postavila podneskom od 17. ožujka 2011., dok je zahtjev za vraćanjem stečenog bez osnove postavila na ročištu od 23. listopada 2014., to su nižestupanjski sudovi zaključili da je nastupila zastara. To stoga što je tužitelju u ovršnom postupku 2007. predan u posjed predmetni prostor pa je tuženica od tad znala za štetu i osobu koja ju je počinila tako da je protekao trogodišnji rok propisan čl.230. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08,125/11 i 78/15 – dalje: ZOO). U odnosu na zahtjev za vraćanjem stečenog bez osnove, protekao je opći zastarni rok od pet godina jer je taj zahtjev postavljen na ročištu od 23. listopada 2014.

 

13. Tuženica osporava zaključak nižestpanjskih sudova ističući da se sudovi ne trebaju doslovno držati pojma šteta kako je naveden u protutužbi jer je pisana bez pravnog znanja i bez kvalificiranog punomoćnika i da je protutužbom u stvari zahtijevala povrat ulaganja koja je izvršila u predmetni prostor.

 

14. Budući da je tuženica u činjeničnom supstratu protutužbe od 17. ožujka 2011. (list 121 spisa) opisala da „potražuje naknadu štete za sredstva i za uništene i otuđene stvari i opremu kozmetičkog salona, koja šteta je posljedica protupravnog ulaska djelatnika tužitelja-protutuženika u prostorije salona D. u R. na adresi …“ kao i da je zbog provale djelatnika tužitelja „došlo do uništenja i propadanja, te otuđenja stvari i skupe kozmetičke opreme, što je posljedično dovelo do nastanka štete na strani tužene-protutužiteljice“ – proizlazi ispravnim zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženica potraživala naknadu štete i da nije riječ samo o pogrešnom tumačenju riječi „šteta“.

 

15. Kako je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da su zahtjevi tuženice za naknadu štete i zahtjev za isplatu stečenog bez osnove u zastari, tako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena pa je na temelju čl. 393. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 1. lipnja 2021.