- 1 -              Rev 460/2014-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 460/2014-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. I. iz V. M., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. o. k. d.d. Z., koga zastupaju punomoćnici Ž. O., I. P. i F. O., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1219/10-2 od 15. svibnja 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-971/09-28 od 29. travnja 2010., u sjednici održanoj 1. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 13.025,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 2. travnja 2009. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, kao i nadoknaditi joj prouzročene parnične troškove u iznosu od 288,95 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 29. travnja 2010. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 20.975,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke, te za nedosuđeni dio parničnog troška iz točke I. izreke.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, dalje: ZPP) u kojoj predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, a podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je nedopuštena.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi st. 3. navedenog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7.1. Podnoseći reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a tužiteljica je u reviziji naznačila sljedeća pravna pitanja:

 

1. "Je li tužitelj (u predmetima naknade neimovinske štete) ovlašten (nakon provedenog medicinskog vještačenja) smanjiti tužbeni zahtjev, predstavlja li to smanjenje tužbenog zahtjeva povlačenje tužbe (na način da bi za to trebao tuženikov pristanak u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a), kao i raspravlja li i odlučuje li u tom slučaju sud o tom (konačno) postavljenom tužbenom zahtjevu ili odlučuje o onom tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi?"

 

2. "Obračunavaju li se u parnicama naknade neimovinske štete troškovi parničnog postupka na temelju uspjeha u sporu, s obzirom na vrijednost predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (koji je preciziran nakon provedenog medicinskog vještačenja, a koji je promijenjen u odnosu na onaj postavljen u tužbi) ili s obzirom na vrijednost predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine radnje?"

 

7.2. Obrazlažući važnost prvog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni revidentica navodi da je riječ o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova te ukazuje na presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-463/09 od 19. siječnja 2010. i broj Gžn-220/11 od 1. ožujka 2011. te presudu Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-3097/11 od 17. listopada 2011. Navodi i da je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, a da je pobijana drugostupanjska odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem pri čemu se poziva na odluku revizijskog suda broj Rev-662/08 od 8. travnja 2009.

 

Važnost drugog postavljenog pitanja revidentica obrazlaže pozivom na odluke revizijskog suda broj Revt-35/04 od 14. lipnja 2005., Rev-x-505/11 od 18. svibnja 2011., Revr-572/10 od 25. svibnja 2010. te odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-3838/09 od 4. listopada 2011., Gžn-2619/10 od 14. lipnja 2011., Gžn-463/09 od 19. siječnja 2010., Gžn-220/11 od 1. ožujka 2011. i Gžn-896/08 od 28. listopada 2008.

 

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale ozljeđivanjem tužiteljice u prometnoj nezgodi krivnjom osiguranika tuženika.

 

Iz nižestupanjskih presuda proizlazi:

 

- da je tužiteljica tužbenim zahtjevom potraživala naknadu štete u ukupnom iznosu od 34.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

 

- da je nakon provedenog medicinskog vještačenja podneskom od 25. siječnja 2010. tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev potražujući ukupno iznos od 13.525,00 kn,

 

- da se tuženik protivio smanjenju tužbenog zahtjeva i da na isti nije dao pristanak,

 

- da je tužiteljici na ime naknade štete dosuđen iznos od 13.025,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 20.975,00 kn je odbijen.

 

Nižestupanjski sudovi su zaključili da smanjenje tužbenog zahtjeva koje je u ovoj parnici učinila tužiteljica (tako da je umjesto zahtijevane naknade štete u iznosu od 34.000,00 kn podneskom od 25. siječnja 2010. zahtijevala naknadu štete u iznosu od 13.525,00 kn) ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe koji se ne može učiniti bez pristanka tuženika nakon njegovog upuštanja u raspravljanje, a koji pristanak tuženik u ovom predmetu nije dao. Stoga su odlučili o tužbenom zahtjevu u iznosu od 34.000,00 kn.

 

9. Pobijana drugostupanjska presuda temelji se na pravnom shvaćanju koje je podudarno s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021., pod brojem Su-IV-16/2021-8, a koje glasi:

 

"Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika."

 

10. Stoga, prvo postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je u odnosu na to pitanje reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a.

 

11. Revizija nije dopuštena ni u odnosu na drugo postavljeno pitanje.

 

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/15-15 od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno drugostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

 

Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP-a protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, te samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

 

12. Stoga je u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje reviziju valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st.1. ZPP-a.

 

Zagreb, 1. lipnja 2021.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.