- 1 -              Revd 421/2021-2

Broj: Revd 421/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. A. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. H. D., odvjetnica u Z., protiv tuženika M.-B. L. H. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnica D. F., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-666/2020-2 od 25. lipnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-376/2019-15 od 18. prosinca 2019, u sjednici održanoj 1. lipnja 2021.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja A. A. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-666/2020-2 od 25. lipnja 2020. se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj A. A. je podneskom od 2. prosinca 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-666/2020-2 od 25. lipnja 2020. radi pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu.

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost prijedloga prema odredbi čl. 387. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP.

4. Drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o poslovnom najmu osobnog automobila sklopljenog 27. ožujka 2007., koja odredba glasi: „Po isteku ugovora ukoliko na vozilu bude utvrđen prekomjerni broj kilometara u odnosu na ugovoreni, najmodavatelj će najmoprimatelju obračunati za svakih 1.000 više prijeđenih kilometara iznos u visini od 0,4 % od vrijednosti novog vozila (obračunata sva davanja bez PDV-a) za osobna vozila“.

4.1. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda, sagledavajući odredbu ugovora u svjetlu svih ostalih odredaba tog ugovora, navedena odredba nije protivna moralu jer se radi o svojevrsnoj unaprijed ugovorenoj sankciji najmoprimca za slučaj povrede ugovorne odredbe o maksimalnoj kilometraži koju najmoprimac smije iskoristiti, a služi optimalnoj iskorištenosti vozila uz odgovarajuće očuvanje vrijednosti vozila.

5. Tužitelj je osporio navedeno pravno shvaćanje te je predložio da mu se dopusti revizija radi pravnog pitanja: „Koji su kriteriji ništetnosti ugovorne odredbe (zbog protivnosti moralu društva) koja je stipulirana u adhezijskom ugovoru?“

5.1. U prijedlogu je navedeno da je pitanje važno za rješenje ovog spora, te da je važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, zato što je o tom pitanju revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-2773/2015 od 15. listopada 2019., a odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda.

6. Naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. prva ZPP.

7. Pitanje se odnosi na tumačenje određenog pravnog standarda u primjeni odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 78/2015, prema kojoj je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

8. Kad je u pitanju neki pravni standard, nije moguće unaprijed dati formulu za primjenu nekog pravnog standarda koja bi bila primjenjiva na svaki konkretni budući slučaj, nego tek opći okvir tog pojma. Zakon o obveznim odnosima a ni drugi propisi građanskog prava, ne sadrže opće primjenjivu definiciju o tome što se može smatrati moralom društva, pa je na sucu obveza u svakom pojedinom slučaju, kad se pojavi dvojba o tom pitanju, cjelovitom analizom prosuđivati je li nešto takva povreda morala društva zbog koje je ugovor ništetan. Svakako će se raditi o težoj povredi moralne norme kod ugovora čiji su učinci takvi da kod prosječnog čovjeka određenog društva u vremenu sklapanja ugovora stvara mišljenje o neodrživosti tog ugovora, unatoč tome što ugovor sam po sebi ne mora biti protivan propisima. Sudac će se kod primjene ove odredbe voditi svojim moralnim osjećajem kao odrazom općedruštvenog mišljenja kako bi zaštitio prvenstveno individualne interese radi postizanja pravednosti, koji ipak ne smiju biti protivni društvenom interesu. (tako u odluci Vrhovnog suda poslovni broj Rev-2773/2015 od 15. listopada 2019.).

9. Stoga naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. prva ZPP.

9.1. Podredno se napominje da je revizijski sud, u drugom sporu iz ovog istog ugovora (odluka poslovni broj: Rev-572/18-2 od 29. listopada 2019.), već zauzeo pravno shvaćanje da u konkretnom slučaju nije riječ o ništetnoj odredbi ugovora o leasingu, a shvaćanje glasi:

„Ovaj sud je shvaćanja da su nižestupanjski sudovi postupajući prilikom ocjene ništetnosti navedene odredbe sukladno čl. 296. st. 2. ZOO-a pravilno odbili izneseni prigovor tuženika. Naime, citiranu odredbu valja sagledati u svjetlu svih ostalih odredbi predmetnog Ugovora, Općih uvjeta tužitelja te odredbi Cjenika troškova usluga i naknada tužitelja, a koji čine sastavni dio Ugovora, i u tom smislu takva ugovorna odredba predstavlja svojevrsnu sankciju najmoprimcu u slučaju prekoračenja ugovornih odredbi koje se odnose na ugovorenu kilometražu koju vozilo može ostvariti za vrijeme trajanja takvog ugovora o najmu - osobito kad se ima u vidu činjenica da je riječ o vrsti ugovora kojim je predviđeno vraćanje vozila koje je predmet najma najmodavcu po isteku ugovora, a time i mogućnost njegove (daljnje) prodaje odnosno sklapanja novog ugovora o najmu, što podrazumijeva takvo stanje vozila koje je obzirom na prijeđeni broj kilometara optimalno i zadovoljavajuće u smislu daljnje eksploatacije vozila.“

10. Slijedom toga je valjalo odbaciti prijedlog kao nedopušten na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 1. lipnja 2021.