- 1 -              Revd 3339/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3339/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici K. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženice M. N. iz P., (OIB: …), zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i B. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-515/2019-3 od 9. lipnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. Povrv-860/2016 od 4. travnja 2019., u sjednici održanoj 1. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

II. Tuženici se ne dosuđuje naknada troška odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenost revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom:

 

- u stavku I. izreke, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je ukinut „platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. M. iz D., poslovni broj: Ovrv-2424/2016 od 16. kolovoza 2016., kojim je tuženici naloženo da tužitelju plati iznos od 625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom“ i naknadom za parnični trošak - te je tužbeni zahtjev odbijen, a tužitelju je „naloženo da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 725,00 kn“.

 

- u stavku II. izreke, odbijeni su zahtjevi (prvo) tužitelja za nadoknadu troška žalbe i (potom) tuženice za nadoknadu troška odgovora na žalbu.

 

2. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

„Da li potpisivanjem punomoći odvjetniku, nastaje obveznopravni odnos između odvjetnika i stranke te se isti smatra ugovorom o nalogu definiranog čl. 763. Zakona o obveznim odnosima s posljedicama propisanim odredbom čl. 776. st. 1. Zakona o obveznim odnosima?“

 

„Da li je prvostupanjski sud pogrešno primjenio materijalno pravo kada je utvrdio da tužitelj nije ovlašten naplatiti uslugu sukladno čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu i čl. 776. st. 1. Zakona o obveznim odnosima?“

 

„Da li je prvostupanjski sud pogrešno primjenio materijalno pravo u smislu članka 763. st. 1. ZOO-a, a u vezi s čl. 12. Statuta Sindikata hrvatskih učitelja proizlazi da redovni članovi imaju pravo na pomoć i zastupanje u zaštiti prava i interesa iz radnog odnosa i u vezi s radnim odnosom, što uključuje pravo na besplatnu pravnu pomoć, a s obzirom na Ugovor o zastupanju sklopljen između Sindikata hrvatskih učitelja i tužitelja?“

 

3. Tuženica je odgovorila na prijedlog tužitelja i predložila da se ovaj odbaci kao nedopušten a podredno odbije.

 

4. Prijedlog nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 9. lipnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. U konkretnom slučaju tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svojeg prijedloga:

 

7.1. u odnosu na prvo u prijedlogu naznačeno pitanje, kada:

 

- se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi to u njemu naznačeno pitanje, glede onog što predlagatelj u njemu opisuje i što sugerira prihvatiti istinitim, bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja,

 

- odnosno, konkretno, kada prijedlog u svezi tog pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a ZPP-a: da o njemu (kako je formulirano), a u specifičnim činjeničnim okolnostima ovoga slučaja - gdje osporena presuda nije temeljena, kako to predlagatelj postavljenim pitanjem sugerira prihvatiti, samo na selektivnom, pojednostavljenom ili posve samostalnom tumačenju dosega i sadržaja punomoći koju je tuženica njemu potpisala - već na nečemu drugom, sa drugim sadržajem odnosa stranaka (da je „tužitelj imao sklopljen Ugovor o zastupanju sa sindikatom Hrvatskih učitelja koji je donosio odluke u ime svojih članova radi zaštite njihovih prava iz radnog odnosa, te je kao punomoćnik sindikata i tuženice, kao člana tog sindikata, poduzimao radnje u ime i za račun, kako sindikata, tako i tuženice, pa Ugovor o zastupanju koji je potpisao sa sindikatom i punomoć koju je potpisala tuženica čine cjelinu, jer je Ugovor o zastupanju osnova izdavanja punomoći“), postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njemu može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse),

 

- se uostalom, niti odluka Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici posl. br. Gž-1432/2019 od 10 lipnja 2020., koju tužitelj uspoređuje sa ovdje osporenom - sa ovom ne može uspoređivati: ona je samo „ukidujuća“ u istom spornom odnosu (jer da „nema razloga“) - i u njoj se spominje shvaćanje koje ovdje nije sporno, o naravi same punomoći koju je stranka dala odvjetniku - promatrane kao posve samostalne (jer da „Ugovor između Sindikata hrvatskih učitelja te tužitelja ne obuhvaća pružanje besplatne pravne pomoći za navedeni spor...“: konkretan, zaseban), dakle shvaćanje koje tužitelj ovdje postavljenim prvim pitanjem izvlači iz konteksta samo te odluke - a ne odnosi se i na prethodno navedeno utvrđenje, specifično za ovaj slučaj - a koje je iz te odluke izostalo (glede čega „ne sadrži razloge“): da „Ugovor o zastupanju kojeg je tužitelj potpisao sa sindikatom i punomoć koju je potpisala tuženica čine cjelinu, jer je Ugovor o zastupanju osnova izdavanja punomoći“,

 

7.2. u odnosu na drugo i treće u prijedlogu naznačena pitanja, kada:

 

- su ta pitanja (za razliku od prvog) u suštini usmjerena samo na okolnosti ovoga konkretnog slučaja, i to kako ih sam predlagatelj (a ne i sud) vidi - i na traženje odgovora na pitanje je li ovdje, samo u tim okolnostima, pravilno odlučeno o postavljenom zahtjevu: tako da prijedlog niti u svezi tih pitanja, tako shvaćenih, ne sadrži (a budući da je osporena presuda temeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja: o stvarnom sadržaju prijeporne punomoći - gledano u cjelini odnosa za koje je dana) navedene (određene) razloge za zaključiti - da bar o njima postoji ili može postojati neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda,

 

- prethodno navedene razloge ne mogu nadomjestiti samo uopćeni navodi predlagatelja o važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu,

 

- podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

- revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

8. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

8.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

8.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

9. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

10. Tuženici nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o tome prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 1. lipnja 2021.