Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                                                                                       Poslovni broj: 15. Povrv-879/2019-18

                

  REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

        Split, Sukoišanska 6

 

 

Poslovni broj: 15. Povrv-879/2019-18

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              TRGOVAČKI SUD U SPLITU, po sucu Ivi Bakaliću, uz sudjelovanje Darinke Nejašmić kao zapisničara, u pravnoj stvari tužitelja B. d.d. D., OIB:, protiv tuženika S. M. iz P. 33, Potravlje, OIB:, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnice tužitelja N. V. i tuženika osobno, na ročištu za objavu presude održanom dana 1. lipnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovrv - 1163/2019 od 27. ožujka 2019. donesen po javnom bilježniku M. P. iz S., koji glasi:

 

Nalaže se ovršeniku S. M., vl. odjavljenog poljoprivrednog obrta P. iz H., OIB , da na temelju Ispisa otvorenih stavki od 1. ožujka 2019. i pripadajućih računa s otpremnicama, u roku od 8 dana od primitka ovog rješenja, namiri ovrhovoditelju B. d.d. D., OIB: …, tražbinu u ukupnom iznosu od 59.431,41 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od slijedećeg dana od dana dospijeća računa pa sve do isplate, odnosno kako slijedi:

 

-          na iznos od 835,03 kuna od 26. kolovoza 2017.

-          na iznos od 14.325,69 kuna od 12. rujna 2017.

-          na iznos od 14.804,81 kuna od 3. studenoga 2017.

-          na iznos od 14.661,07 kuna od 9. prosinca 2017.

-          na iznos od 14.804,81 kuna od 4. siječnja 2018.

 

i to po stopi koja odgovara visini prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, kao i trošak ovog postupka od 1.235,14 kuna uvećan za zakonske kamate koje teku od dana kada su isti nastali do namirenja ovrhovoditelja po stopi koja odgovara visini prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu i uvećanoj za 3 postotna poena.“

 

II Dužan je tuženik platiti tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 8.911,22 kuna sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje

 

              1. Predmetni postupak započet je prijedlogom za ovrhu povodom kojeg je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi.

 

              2. Nakon što je tuženik uložio prigovor, rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

              3. Tužitelj u tužbi tvrdi da ima nepodmireno potraživanje prema tuženiku s osnova isporuke robe temeljem ugovora o kupoprodaji.

 

              4. Tuženik u svom prigovoru-odgovoru na tužbi osporava potraživanje tužitelja u cijelosti i tvrdi da je bio u brojnim kontaktima s tužiteljem u kojima nikada nije potvrdio suglasnost tužiteljevim izvodom otvorenih stavki. Za isti izvod tvrdi kako ne odražava stvarno stanje poslovnog odnosa između stranaka prvenstveno zbog propuštenog knjiženja kompenzacije na iznos od 32.121,75 kuna na dan 30. ožujka 2017. S tim u svezi ističe da je s tužiteljem do mjeseca travnja 2017. poslovao isključivo prijebojem računa između B. d.d., A. d.d., K. d.d., B. d.o.o. i Obrt P.

 

              5. Nakon mjeseca travnja 2017. tuženik tvrdi kako nije postojala mogućnost primitka robe od strane tužitelja bez prethodne avansne uplate što je naravno čitavo vrijeme i radio, a da je tome tako razvidno je iz kartice plaćenih računa na iznos od 148.273,10 kuna. U prilogu prigovora tuženik je dostavio knjigovodstvenu dokumentaciju na koju se poziva.

 

              6. Tužitelj je u svom podnesku od 15. listopada 2019. dostavio svoje očitovanje na navode iz tuženikovog prigovora u kojem je naglasio da je predmetna višestruka kompenzacija koju tuženik spominje u prigovoru proknjižena u poslovnim knjigama tužitelja, ali ne na iznos od 32.121,75 kuna, već na iznos od 25.598,50 kuna jer B.d.o.o. kao tuženikov dužnik nije imao obvezu prema tuženiku u većem iznosu od navedenog, a što je razvidno i iz samog sadržaja izjave o kompenzaciji.

 

              7. Tužitelj stoga naglašava kako je za navedeni iznos iz provedene kompenzacije tužitelj djelomično zatvorio potraživanja prema tuženiku i tako zatvorena potraživanja nisu predmet ovog parničnog postupka.

 

              8. U odnosu na ostale navode iz prigovora tužitelj je naglasio da su isti paušalni, ničim dokazani i usmjereni jedino na odugovlačenje plaćanja. Ovo osobito iz razloga jer tužitelj posjeduje račune s otpremnicama koji dokazuju da je tužitelj isporučio tuženiku robu (stočnu hranu) i da ju je ovaj uredno primio, ali je potom nije platio.

 

9. U dokazne svrhe sud je pregledao izvod otvorenih stavki tužitelja (list 5 spisa), račune i otpremnice tužitelja (list 6-20 spisa), izjavu o kompenzaciji (list 30 spisa), tuženikovu karticu dobavljača, tužiteljevu karticu kupca, provedeno je vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke (list 72-80 spisa).

 

10. Pregledom izvoda otvorenih stavki tužitelja razvidno je da je u istom prikazano 6 računa tužitelja s dospijećima od 25. kolovoza 2017. do 1. ožujka 2018., a u prilogu tog izvoda tužitelj je dostavio račune i otpremnice koje otpremnice su potpisane u rubrici "robu primio".

 

11. Pregledom izjave o kompenzaciji koju je tuženik dostavio uz svoj prigovor (list 30 spisa) utvrđuje se da je u istoj uz tuženika i tužitelja sudjelovala još tri trgovačka društva, a iznos za prijeboj prvotno bio iskazan na iznos od 32.121,75 kuna, ali je tijekom provedbe došlo do promjene iznosa koji je potom iskazan na 25.589,50 kuna.

 

12. Zbog suprotstavljenih stavova stranaka i zbog činjenice što se od Porezne uprave nije pribavio podatak jesu li tužiteljevi računi bili proknjiženi kod tuženika i je li na iste izvršen obračun predporeza, sud je proveo vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke koji je na podlozi isprava koje su stranke priložile spisu nakon analize provedenih knjiženja kod tužitelja i tuženika utvrdio da je tužitelj u svom knjigovodstvu evidentirao sve utužene račune te da financijska kartica tužitelja nakon provedenih knjiženja iskazuje saldo koji odgovara tužbenom zahtjevu u ovom predmetu.

 

13. Istovremeno, vještak je utvrdio da tuženik u svom knjigovodstvu nije evidentirao utužene računa iz ovog parničnog postupka, a niti je evidentirao možebitna plaćanja tih računa tužitelja.

 

14. U svom završnom mišljenju vještak je iskazao stav da tuženik izvršenim uplatama u iznosu do 148.273,10 kuna nije podmirio potraživanje tužitelja po računima iz prijedloga za ovrhu, već je s navedenim uplatama tuženika izvršeno zatvaranje drugih računa tužitelja koji nisu predmet ovog parničnog postupka.

 

15. Na održanom ročištu nakon provedenog vještačenja stranke nisu iskazale primjedbe na provedeno vještačenje.

 

              16. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga.

 

 

              MJERODAVNO PRAVO

 

              17. Pravni odnos između stranaka dogodio se je 2017. pa se kao mjerodavno pravo primjenjuje Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05. i 41/08., 125/11., 78/15., - dalje: ZOO).

 


 

              O MERITUMU SPORA

 

18. Pravni odnos između stranaka vezan je uz pravni odnos ugovora o kupoprodaji iz članka 376. ZOO kojim ugovorom se tužitelj obvezao tuženika isporučiti robu, a tuženik mu je za to trebao isplatiti ugovorenu cijenu sukladno članku 438. ZOO.

 

              19. Tijekom glavne rasprave sud je pregledao isprave koje je priložio tužitelj iz kojih isprava je sud nedvojbeno zaključio da je tužitelj kao prodavatelj svoju ugovornu obvezu u cijelosti ispunio na način da je tuženiku isporučio točno određene proizvode (stočnu hranu) navedene u računima i otpremnicama, koje otpremnice su potpisane u rubrici "primatelj".

 

              20. Tuženik u svom prigovoru i tijekom postupka osporava potraživanje tužitelja u cijelosti tvrdeći da su stranke zaista bile u poslovnom odnosu te da je tuženik sva svoja dugovanja prema tužitelju zatvorio ukupnim uplatama u iznosu od 148.273,10 kuna u koji iznos je ušla i provedene kompenzacija na iznos od 32.121,75 kuna te da saldo na kartici dobavljača ne pokazuje dug prema tužitelju.

 

              21. Određujući se prema suprotstavljenim stavovima stranaka, sud je presudio kao u izreci iz sljedećih razloga.

 

22. U navedenoj pravnoj stvari tužitelj je po ocjeni suda odgovarajućim dokazima dokazao postojanje pravnog odnosa kupoprodaje između stranaka te osobito činjenicu ispunjenja svoje ugovorne obveze isporukom robe tuženiku o čemu svjedoče otpremnice koje su potpisane od primatelja, a u istima kao i u utuženim računima je moguće vidjeti vrstu robe, količinu i cijenu robe. Tužitelj je uz svaki račun dostavio i izlazni vagarski list koji odgovara sadržaju otpremnica.

 

23. U isto vrijeme tuženik pogrešno tvrdi kako je izvršenim uplatama u ukupnom iznosu od 148.273,10 kuna podmirio sve svoje obveze prema tužitelju. Da je takva tvrdnja pogrešna nesporno je utvrđeno vještačenjem po vještaku financijske struke koji je u svom mišljenju iskazao nedvojbeni stav da tuženik ovdje utužene račune niti evidentirao u svom knjigovodstvu radi čega izvršenim uplatama u ukupnom iznosu od 148.273,10 kuna te račune nije niti platio, već su predmetne uplate poslužile za zatvaranje drugih računa tužitelja koji nisu predmet ovog parničnog postupka.

 

24. Iako se vještak nije posebno očitovao o kompenzaciji koju je spominjao tuženik u svom prigovoru, sud posebno napominje kako je tuženik uz svoj prigovor dostavio kopiju izjave o kompenzaciji, ali je pogrešno naveo da je kompenzacija izvršena na iznos od 32.121,75 kuna kada je već na kopiji kompenzacije koju je tuženik dostavio razvidno da je navedeni iznos prekrižen te je navedena promjena iznosa od 25.589,50 kuna (list 30 spisa). Istu tu kompenzaciju dostavio je i tužitelj u čitljivijem obliku te je na tom primjerku (list 45 spisa) sasvim razvidno na koji iznos je kompenzacija provedena pa se u tom dijelu tuženikovi navodi utvrđuju kao pogrešni za razliku od tužiteljevih koji je točno naglasio na koji iznos je kompenzacija provedena.

             

              25. Kod takvog stanja raspravnog gradiva, sukladno članak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 25/13. i 70/19., dalje: ZPP) i prema pravilima o teretu dokazivanja sud zaključuje da je tužitelj ugovorenu obvezu isporuke točno određene robe naznačene u utuženim računima prema tuženiku ispunio u cijelosti, a da tuženik svoju ugovornu obvezu plaćanja kupoprodajne cijene u cijelosti nije ispunio.

             

              26. U nedostatku dokaza da je tuženik postupio po svojoj ugovornoj obvezi sud je odlučio platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održati na snazi kako je to odlučeno u izreci pod točkom I.

 

              O TROŠKOVIMA POSTUPKA

 

              27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, a troškovi tužitelja sastoje se od pristojbe presude 944,31 kuna te materijalnih troškova dolaska na ročište 25. veljače 2020. u vidu utroška goriva na relaciji O.- S. i obratno u zatraženom iznosu od 1.236,06 kuna, troška cestarine u iznosu od 606,00 kuna te troška dnevnice u iznosu od 200,00 kuna, troška dolaska na ročište 22. travnja 2021. u vidu utroška goriva na relaciji O.- S. i obratno u zatraženom iznosu od 1.236,06 kuna, troška cestarine u iznosu od 606,00 kuna te troška dnevnice u iznosu od 200,00 kuna i troška noćenja 382,79 kuna. Tužitelju su dodatno priznati troškovi vještačenja u iznosu od 3.500,00 kuna.

 

U Splitu 1. lipnja 2021.

 

              Sudac

 

                                                                                                                                    Ivo Bakalić,v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovog suda za Visoki Trgovački sud u Zagrebu RH.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu