Poslovni broj: 37. Gž-4860/2019-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37.Gž-4860/2019-3

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Kovačević Ostoić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ksenije Grgić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. R. iz M., OIB:…, kojega zastupaju kao punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva S., D., M., u Z., protiv tuženika M. T. iz Z., OIB:…, kojega zastupaju kao punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva F.&Š. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-698/19-5 od 24. rujna 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 1. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-698/19-5 od 24. rujna 2019. 

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 26.493,27 Eur-a u protuvrijednosti u kunama sa zateznom kamatom od 11. ožujka 2003. do isplate i za naknadu parničnoga troška. Naloženo je tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 14.062,50 kn sa zateznom kamatom od 24. rujna 2019. do isplate.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019. - dalje: ZPP), s prijedlogom za "prihvaćanje žalbe uvažavanjem njenih navoda".

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama te ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati. Žalitelj niti ne ukazuje na ikakve konkretne nedostatke u smislu ove zakonske odredbe već taj žalbeni navod argumentira samo citiranjem zakonskog teksta istovremeno potvrđujući da odlučne činjenice nisu sporne jer proizlaze iz sadržaja sudskih odluka donesenih u kaznenom postupku.

 

5. Sadržajem žalbenih navoda žalitelj ne ukazuje na druge procesne povrede niti osporava odlučne činjenice već sadržajno ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

6. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

 

- tuženik je presudom Općinskog suda u Splitu broj IK-236/00 od 3. listopada 2001. proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare na štetu ovdje tužitelja, osuđen na kaznu zatvora uz primjenu uvjetne osude uz rok kušnje od dvije godine i pod uvjetom da u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude ovdje tužitelju isplati iznos od 49.000,00 DEM

 

- navedena je presuda postala pravomoćna 10. rujna 2002., ovršna 10. ožujka 2003., tuženik nije u zadanom roku od 6 mjeseci isplatio tužitelju navedeni novčani iznos te je presudom od 17. prosinca 2003., pravomoćnom 23. ožujka 2004. opozvana uvjetna osuda

 

- na zahtjev tuženika Općinski sud u Splitu je rješenjem od 27. lipnja 2005. usvojio zahtjev za obnovom pravomoćno dovršenog kaznenog postupka no presudom poslovni broj IK-832/05 od 29. studenoga 2010., pravomoćnom 5. prosinca 2013., ostavljena je snazi presuda toga suda od 3. listopada 2001.

 

- tuženik nije isplatio tužitelju novčani iznos od 49.000,00 DEM kako mu je naloženo pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, tužitelj nije radi namirenja tražbine pokrenuo ovršni postupak, predmet ovoga spora je zahtjev za isplatu zatezne kamate na taj iznos glavnice, za razdoblje od 11. ožujka 2013. do isplate.

 

7. Imajući u vidu nesporne odlučne činjenice, pravilan je zaključak suda prvoga stupnja o zastari potraživanja.

 

8. Prema odredbi čl. 369. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 53/1991., 73/1991., 3/1994., 7/1996., 112/1999. i 88/2001. - dalje: ZOO) koja se u ovom slučaju primjenjuje obzirom na vrijeme donošenja pravomoćne kaznene presude kojim je prihvaćen imovinskopravni zahtjev tužitelja za isplatu, kada zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, uz ostalo i potraživanje kamata.

 

9. Odredbom čl. 379. st. 1. ZOO propisano je da sva potraživanja koja su, uz ostalo, utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, zastarijevaju za deset godina.

 

10. Kako je presuda kojom je utvrđena glavna tražbina tužitelja postala pravomoćna 10. rujna 2002 a ovršna 10. ožujka 2003. te nije podmirena niti je tužitelj poduzeo ikakvu radnju radi njenog namirenja koja bi dovela do prekida zastare u smislu odredbe čl. 388. ZOO, do podnošenja tužbe 22. travnja 2016. u ovom sporu protekao je zastarni rok propisan citiranom zakonskom odredbom te je glavno potraživanje u zastari.

 

11. Pogrešno je pravno shvaćanje žalitelja da je donošenjem odluke suda o obnovi kaznenog postupka nastupio prekid zastare odnosno da su nastupile nesavladive prepreke za pokretanje i vođenje postupka ovrhe.

 

12. Pravomoćna sudska presuda kojom je ovdje tuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela na štetu tužitelja, u dijelu kojim je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 49.000,00 DEM predstavlja valjanu ovršnu ispravu temeljem koje je tužitelj u smislu odredbe čl. 21.t.1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 57/1996., 29/1999. - dalje: OZ) imao je mogućnost pokrenuti postupak ovrhe, za razliku od kaznene sankcije koju po službenoj dužnosti izvršava kazneni sud. Za vođenje ovršnog postupka mjerodavne su odredbe Ovršnog zakona.

 

13. Izjavljivanje pravnog lijeka, redovnog ili izvanrednog, protiv presude kao ovršne isprave, prema odredbama OZ nije zapreka za provedbu ovršnog postupka već ovršenik ima mogućnost da, uz druge kumulativno ispunjene zakonske uvjete, predloži odgodu ovrhe (čl. 61. OZ). U konkretnom slučaju ovršna isprava tj. presuda kaznenog suda u dijelu kojim je prihvaćen tužiteljev imovinskopravni zahtjev, nije pravomoćno ukinuta niti je određeno da je bez učinka pa, suprotno tvrdnji žalitelja, nisu bile ispunjene pretpostavke za prekid postupka odnosno nisu postojale zapreke za vođenje postupka ovrhe radi namirenja glavne tražbine.

 

14. Naime, prema odredbi čl. 427. st. 5. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 62/2003. - pročišćeni tekst, 115/2006.) primjenom kojeg je provedena obnova predmetnog kaznenog postupka, po pravomoćnosti rješenja kojim se dopušta obnova kaznenog postupka obustavit će se izvršenje kazne. Dakle zakonom nije propisan učinak obnove postupka na ostvarenje imovinskopravnog zahtjeva što je logično imajući u vidu da stranke slobodno disponiraju svojim imovinskim pravima i da je građanska odgovornost šira od kaznene te o njoj nije ovisna, pa tako i dug tuženika može realno postojati neovisno o njegovoj kaznenoj odgovornosti za prijevaru. 

 

15. Budući da je nastupila zastara glavnog potraživanja, osnovan je prigovor zastare predmetne tražbine koja se odnosi na zateznu kamatu.

 

16. Odluka o naknadi parničnoga troška zakonita je i pravilna u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP dok žalitelj njenu pravilnost ne osporava konkretnim navodima.

 

17. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

18. Budući da je njegova žalba neosnovana, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova žalbe (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP).

 

 

                                                U Zagrebu, 1. lipnja 2021.

 

    Predsjednik vijeća:

Vesna Kovačević, v.r.