- 1 -              Rev 1787/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1787/2019-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. G. d.o.o. K., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu S.-R. i p., odvjetnici u Z., protiv tuženika B. K. iz K., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik u Z., te B. K. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2133/16-6 od 15. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini br. Pn-37/15-42 od 30. prosinca 2015., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2021., 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2133/16-6 od 15. siječnja 2019., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženici naknade štetu u ukupnom iznosu od 2.221.577,29 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose, po stopi i tekućom u razdoblju kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Tužitelj je obvezan tuženoj B. K. naknaditi troškove postupka u iznosu od 55.510,00 kn, te tuženiku B. K. iznos od 132.565,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I.). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe (toč. II.), kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (toč. III.).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, relativno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 1. i čl. 338. st. 4. ZPP, kao i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da se ukine presuda suda drugoga stupnja i predmet vrati na ponovno odlučivanje o žalbi pred izmijenjeno vijeće drugostupanjskog suda.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno. 

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn.

 

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje od tuženika ukupan iznos od 2.221.577,29 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, od čega se iznos od 465.995,51 kn odnosi na iznos koji je prednik tuženika, kao vlasnik obrta, ubira zakupninu od tužitelja, odnosno njegovo prednika za 2002., 2003., 2004. i 2006. Preostali iznos se pak odnosi na potraživanja iznosa koji su putem ovrhe naplaćeni od strane prednika tuženika od tužitelja, a to su iznosi za pružene kolodvorske usluge na autobusnom kolodvoru u K..

 

9.1. Odlučujući o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio kao zahtjev za naknadu štete. Naime, sam tužitelj u tužbi, a i tijekom postupka, ističe da je prednik tuženika izbacio tužitelja iz posjeda autobusnog kolodvora u K. u travnju 2001., te mu time onemogućio obavljanje dotadašnje registrirane poslovne djelatnosti. Tužitelj je u svezi s tim zatražio sudsku posjedovnu zaštitu, te je u konačnici, tužitelj uspio s posjedovnom zaštitom pravomoćnim rješenjem o smetanju posjeda u lipnju 2008. Nakon toga je tužitelj ponovno uveden u posjed poslovnog prostora autobusnog kolodvora u K., odnosno uspostavljeno je posjedovno stanje kakvo je bilo prije izvršenog smetanja. Upravo pravomoćnim rješenjem o smetanju posjeda tužitelj dokazuje protupravnost radnje prednika tuženika.

 

Nadalje prvostupanjski sud ističe da tužitelj štetu nalazi u naknadi koju je tužitelj kao najveći prijevoznik na području ... županije plaćao s osnova tzv. kolodvorskih usluga za svoje autobuse, koji su morali pristajati na A. k. u K., a koje iznose je prednik tuženika ovršnim putem naplatio od tužitelja, pri čemu se tužitelj poziva na ovršna rješenja suda kojima je izvršena prisilna naplata tražbina.

 

Isto tako prvostupanjski sud ističe da tužitelj potražuje naknadu materijalne štete u visini zakupnine koju je plaćao predniku tuženika za razdoblje od svibnja 2001. do svibnja 2006.

 

Pri tome su tuženici istaknuli prigovor presuđene stvari, prigovor zastare i prigovor litispendencije.

 

9.2. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja ocijenivši osnovanim prigovor zastare naknade štete navodeći da je tužitelj za osobu štetnika saznao 4. travnja 2001., za cjelokupnu štetu koju je prisilno platio najkasnije po ispostavljanju zadnjih računa 30. travnja 2005., odnosno za plaćanje zakupnine kada je platio zadnji iznos zakupnine najkasnije 30. svibnja 2006. Kako je tužitelj tužbu podnio 24. lipnja 2010., to je po shvaćanju prvostupanjskog suda osnovan prigovor zastare u smislu odredbe čl. 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 dalje: ZOO), budući je do podnošenja tužbe protekao kako subjektivni, tako i objektivni rok zastare za naknadu štete.

 

10. Drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke opširno izlaže navode tužitelja iz žalbe, no na stranici 5. i 6. obrazloženja navodi da je zahtjev tužitelja neosnovan prema pravilima o povratu stečenog bez osnove. Kod toga se posebno ističe zahtjev tužitelja za povrat plaćene zakupnine, jer da je tužitelj platio nešto što je znao da nije dužan platiti, pa da radi toga nema pravo tražiti povrat tog iznosa, a i da je osnovan prigovor zastare. Jednako tako za iznose koji su naplaćeni putem ovrhe, ističe se da prijelaz imovine tužitelja u imovinu prednika tuženika ima pravnu osnovu u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

 

Nadalje drugostupanjski sud ističe da se iznosi koji su plaćeni po osnovi naknade za korištenje kolodvorskih usluga ne predstavljaju niti štetu, jer je tužitelj usluge stvarno koristio, kao i da sama činjenica da je netko uspio u postupku radi smetanja posjeda samo po sebi ne znači da je nastala šteta, te da se svi elementi odštetne odgovornosti moraju dokazati, a što tužitelj u ovom predmetu nije niti dokazao.

 

11. Osnovano revident u reviziji ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ali i bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP.

 

Naime, u slučaju kada prvostupanjski sud odbija zahtjev tužitelja za naknadu štete i to zbog osnovanosti prigovora zastare, isto pretpostavlja da prvostupanjski sud smatra da postoje sve pretpostavke odštetne odgovornosti, ali je zahtjev neosnovan jer je tužitelj tužbu radi naknade štete podnio po proteku roka iz čl. 376. ZOO.

 

Drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužitelja, koji osporava zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora zastare zahtjeva za naknadu štete, ne iznosi nikakve razloge o tome, već ističe da je zahtjev tužitelja neosnovan prema pravilima o stjecanju bez osnove. Kod toga drugostupanjski sud jednom rečenicom navodi da „svi elementi odštetne odgovornosti tek se traju dokazati, a što tužitelj ovdje nije učinio“.

 

Osnovano revident ističe da je zahtjev tužitelja postavljen kao zahtjev za naknadu štete, a ne kao zahtjev za povrat neosnovano plaćenih iznosa, niti je u tom smislu prvostupanjski sud provodio dokazni postupak. Tome valja dodati da je osnovano tužitelj u reviziji ukazuje da je prvostupanjski sud odbio provesti dokaze predložene od strane tužitelja glede utvrđivanja elemenata odštetne odgovornosti, a da sada drugostupanjski sud, bez da sam provede raspravu, zaključuje da tužitelj nije dokazao pretpostavke odštetne odgovornosti.

 

Prema shvaćanju revizijskog suda u slučaju kada je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu prema pravilima o naknadi štete i kada je zahtjev tužitelja odbijen zbog osnovanosti prigovora zastare zahtjeva za naknadu štete, drugostupanjski sud je morao odgovoriti na žalbene navode tužitelja i reći je li nastupila zastara zahtjeva za naknadu štete ili ne. Isto tako, ako prvostupanjski sud odbije tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog osnovanosti prigovora zastare, pretpostavlja da prvostupanjski sud smatra da postoje pretpostavke odštetne odgovornosti. U takvoj situaciji drugostupanjski sud ne može zahtjev tužitelja za naknadu štete odbiti pozivajući se da tužitelj nije dokazao pretpostavke odštetne odgovornosti, a pogotovo to ne u situaciji kada je prvostupanjski sud odbio provođenje dokaza na postojanje odštetne odgovornosti.

 

Osim toga, valja navesti da su pravno relevantne činjenice koje se utvrđuju u postupku radi naknade štete i u postupku radi stjecanja bez osnove različite. Kod postupka radi naknade štete mora se utvrditi u čemu se sastoji šteta, koja je štetna radnja, je li štetnik postupak protupravno, te postoji li uzročno posljedična veza između štetne radnje štetnika i nastale štete. Kod stjecanje bez osnove treba se utvrditi je li došlo do prelaska imovine jedne osobe u imovinu druge osobe, ima li taj prijelaz osnovu ili je takva osnova otpala, odnosno je li tužitelj koji traži povrat stečenog bez osnove platio nešto što nije bio dužan platiti. O ovome drugostupanjski sud nije vodio računa prilikom donošenja odluke u ovom predmetu.

 

12. Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja prihvatiti i ukinuti pobijanu drugostupanjsku presude na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U nastavku postupka drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja, vodeći računa o shvaćanjima revizijskog suda.

 

13. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci u smislu odredbe čl. 166. ZPP.

 

Zagreb, 1. lipnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.