1

Broj: Ppž-5623/2021

                                          

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I. P., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 28. kolovoza 2020., broj: 2. Pp-221/2020-23, u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I.              Djelomično se prihvaća žalba okr. I. P., preinačuje se pobijana presuda u odluci o prekršajnopravnim sankcijama na način da se okrivljeniku, za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, izriče kazna zatvora u trajanju 15 (petnaest) dana, u koju se, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), uračunava lišenje slobode od uhićenja 10. svibnja 2020. pa do prestanka zadržavanja 15. svibnja 2020., tako da je okrivljeniku preostala kazna zatvora u trajanju 9 (devet) dana.

 

II.              U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. I. P. kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

III.              Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, okr. I. P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.             

 

             

Obrazloženje

 

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 28. kolovoza 2020., broj: 2. Pp-221/2020-23, proglašen je krivim okr. I. P. da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 30 dana, u koju se uračunava šest dana lišenja slobode, pa je okrivljeniku preostala kazna zatvora u trajanju 24 dana. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 300,00 kuna.

 

2.              Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik, putem branitelja iz ZOU N. C. G. i I. C., naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

3.              Žalba je djelomično osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se on pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Okrivljenik u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističe da se pobijana presuda temelji samo i isključivo na iskazu svjedokinje Glorije Vukadinović, koga ga je neosnovano prijavila policiji, da nije izveden ni jedan drugi dokaz, da je on, kao mlada, vrijedna, poštena i neosuđivana osoba, u svojoj obrani jasno opisao sve okolnosti u vezi njihove izvanbračne veze, kao i u vezi inkriminiranog događaja. Smatra da se osuđujuća presuda ne smije temeljiti samo na iskazu tek jedne svjedokinje, koji je u suprotnosti s logičnom i uvjerljivom njegovom obranom, da se radi o arbitrarnoj i nezakonitoj odluci, da je sud, bez ikakvog logičnog i uvjerljivog objašnjenja, svu vjeru neosnovano poklonio osobi koja je prijavila okrivljenika te ističe da su ne smije samovlasno svoju odluku donositi isključivo temeljem iskaza samo jedne pristrane svjedokinje.

 

6.              Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

 

7.              Prije svega treba navesti da je, slijedeći logiku i tvrdnje okrivljenika iznesene u žalbi, teško zamisliva ijedna osuđujuća presuda za bilo koje kažnjivo djelo nasilja u obitelji koje se, između počinitelja i žrtve nasilja, dogodi bez nazočnosti ijedne druge osobe. Neosnovano okrivljenik, iskaze svjedoka žrtava nasilja, unaprijed, samo zato što su žrtve nasilja, smatra pristranim i nevjerodostojnim, a sudske odluke koje bi bile utemeljene samo na iskazu jednog svjedoka automatski nezakonitim. Slobodna ocjena dokaza, kao jedno od temeljnih načela prekršajnog procesnog prava, ne znači arbitrarnost u ocjeni dokaza, kako to okrivljenik pokušava prikazati u žalbi.

 

7.1.              Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza svjedokinje žrtve nasilja G. V., koja je iskazivala okolnosno i neproturječno i u čijem iskazu nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog, niti u istom ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama. Osim toga, svjedokinja žrtva nasilja G. V. je identično iskazivala i prilikom ispitivanja u PP Knin, a što dodatno potvrđuje vjerodostojnost njenog iskaza. Nadalje, neosnovano okrivljenik ističe u žalbi da je presuda donesena samo na temelju iskaza žrtve nasilja, budući da je prvostupanjski sud proveo i dokaz suočenjem okrivljenika i žrtve nasilja, u kojoj dokaznoj radnji je potvrđena vjerodostojnost iskaza svjedokinje žrtve nasilja G. V. Smisao suočenja je kontradiktorno sučeljavanje okrivljenika i svjedoka u odnosu na važne činjenice oko kojih se isti ne slažu, pri čemu se, osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti iskaza suočenih osoba. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je imao kontrolne mehanizme za ocjenu iskaza svjedokinje žrtve nasilja G. V. i, po ocjeni ovog suda, izveo je osnovan zaključak o vjerodostojnosti njenog iskaza.

 

7.2.              Neosnovano okrivljenik u žalbi ističe da je „objasnio kako ga je spornog dana navodna oštećenica počela vrijeđati i vikati na njega govorivši ružne stvari kako o njemu tako i o njegovoj obitelji“, jer iz podataka u spisu proizlazi da okrivljenik tako nešto u svojoj obrani nije iznosio. Pritom treba navesti da, čak i da je okrivljenik iskazao u obrani da ga je žrtva nasilja inkriminirane prilike vrijeđala i vikala na njega, a nije to rekao, takva okolnost ne opravdava njegovo ponašanje za koje je proglašen krivim, niti ga ekskulpira od prekršajne odgovornosti. Isto tako, nejasan je žalbeni navod kojim se upućuje na okrivljenikovu pisanu obrani, jer okrivljenik u ovom prekršajnom postupku nije prvostupanjskom sudu dostavio pisanu obranu.     

 

7.3.              Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

8.              U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenik ističe da se radi o mladoj, neosuđivanoj osobi i ocu jednog djeteta, da mu je umjesto novčane kazne, koju bi kao sada zaposlena osoba mogao platiti, sud izrekao kaznu zatvora u trajanju od čak 30 dana, koja je neprimjerena za osobu koja nikada nije osuđivana, koja ima posao od kojega živi i uzdržava, između ostalih, i svoje mldb dijete.

 

8.1.              Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud, cijeneći da se radi o dvije vrste nasilja (psihičko i tjelesno), da je nasilje počinjeno prema osobi u visokom stupnju rizične trudnoće (osmi mjesec trudnoće), smatra da je prvostupanjski sud pravilno izrekao kaznu zatvora. Međutim, po ocjeni ovog suda, u pravu je okrivljenik kada ističe da mu je, s obzirom da je primarni počinitelj, izrečena kazna zatvora u predugom trajanju. Osim navedenog, razlog zbog kojeg ovaj sud smatra da je okrivljeniku izrečena kazna zatvora u predugom trajanju je i taj što je prvostupanjski sud, kao otegotnu okolnost, cijenio „okolnost subjektivnog odnosa okrivljenika prema djelu koje je počinio jer nije izrazio kritičnost prema svom postupanju, a niti žaljenje zbog počinjenog“. Naime, okrivljenik ima pravo braniti se kako želi, dakle na način na koji smatra da je za njega najpovoljniji, zbog čega mu se činjenica da nije „izrazio kritičnost prema svom postupanju, a niti žaljenje zbog počinjenog“, ne može smatrati otegotnom okolnosti kod izbora vrste i mjere prekršajnopravne sankcije, jer bi to, u biti, posredno značilo da se okrivljeniku otegotnim cijeni činjenica što nije priznao počinjenje inkriminiranog mu djela.

 

8.2.              Iz navedenih razloga, ovaj sud smatra da je okrivljeniku potrebno izreći kaznu zatvora, kao težu vrstu kazne propisane za inkriminirani prekršaj, ali u kraćem trajanju nego li ju je odmjerio prvostupanjski sud. Stoga je okrivljeniku izrečena kazna zatvora u trajanju 15 dana, koja je, po ocjeni ovog suda, primjerena kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

9.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad, a niti to tvrdi u žalbi, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao ni uzdržavanje osoba koje je okrivljenik dužan uzdržavati.

 

10.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 1. lipnja 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.

 

 

                                                       Za točnost otpravka – ovlašteni službenik                                                                             Upraviteljica zajedničke sudske pisarnice

 

                                                                                                        Edita Vrkljan