1

Broj: Ppž-4533/2021

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. C. N. Z. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. C. N. Z., podnesenoj po braniteljici V. R. odvjetnici iz Z. protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 24. prosinca 2020., broj 68. Pp J-406/2020-35, u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2021.,

p r e s u d i o     j e

I.              Odbija se žalba okr. C. N. Z. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.

II.              Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. C. N. Z. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje             

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom i rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu od 24. prosinca 2020., broj 68. Pp J-406/2020-35, okr. C. N. Z. i okr. B. Đ. su proglašeni krivima da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji im je, svakome, izrečena novčana kazna u iznosu 753,81 kunu (protuvrijednost 200 DEM odnosno 100 EUR), koju su dužni platiti u roku 15 dana po primitku presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, dok je prema mlt. T. Č. primijenjena odgojna mjera sudskog ukora.

1.1.              Istom odlukom, okr. C. N. Z. i okr. B. Đ. su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 400,00 kuna, svaki okrivljenik, dok je u odnosu na mlt. T. Č. odlučeno da troškovi prekršajnog postupka, na temelju čl. 86. st. 1. Zakona o sudovima za mladež, padaju na teret državnog proračuna.

2.              Protiv navedene presude, žalbu je pravodobno podnio okr. C. N. Z., putem braniteljice odvjetnice V. R., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3.              Žalba nije osnovana.             

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5.              Okrivljenik u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, koja se očituje u tome što se pobijana presuda ne može ispitati, jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi. Konkretizirajući žalbene navode, okrivljenik ističe da iz izreke pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud mlt. T. Č. nije proglasio krivim za počinjenje predmetnog prekršaja, a izrekao mu je prekršajnopravnu sankciju. Također, žalitelj navodi da je navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka počinjena i zato što „prvostupanjski sud u izreci pobijane presude maloljetnika T. Č. ne navodi kao III-okrivljenog, dok je u optužnom prijedlogu … maloljetnik T. Č. naveden kao III-okrivljenik“.

5.1.              Ističući gornje žalbene navode, okrivljenik je potpuno zanemario odredbu čl. 227. st. 3. Prekršajnog zakona, kojom je propisano:

„(3) Rješenjem se maloljetnom počinitelju prekršaja primjenjuje odgojna mjera. U izreci tog rješenja se navodi samo koja se mjera primjenjuje, ali se maloljetni počinitelj ne proglašava krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. U obrazloženju rješenja navest će se opis prekršaja i okolnosti koje opravdavaju primjenu odgojne mjere koja je primijenjena.“.

5.1.1.              Dakle, iz prethodno citirane zakonske odredbe, suprotno žalbenim navodima, jasno proizlazi da se maloljetni počinitelj prekršaja, a u ovom postupku nije sporno da je T. Č., 18. ožujka 2019., kada se inkriminirani događaj dogodio, bio maloljetan, ne proglašava krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, nego se u izreci rješenja samo navodi koja se mjera primjenjuje. Prvostupanjski sud je u svemu postupio sukladno odredbi čl. 227. st. 3. Prekršajnog zakona te maloljetnom počinitelju rješenjem primijenio odgojnu mjeru ne proglasivši ga krivim, pri čemu se naglašava da u obrazloženju rješenja prvostupanjski sud nije morao navoditi opis prekršaja, jer je isti sadržan u dijelu izreke koji se odnosi na punoljetne počinitelje prekršaja.

5.1.2.              Neosnovano se žalitelj, argumentirajući osnovanost svojih žalbenih navoda, poziva na odredbu čl. 65. st. 2. Prekršajnog zakona (ovdje se pretpostavlja da se radi o Prekršajnom zakonu, jer u žalbi nije naveden naziv propisa na koji je žalitelj mislio). Naime, istina je da čl. 65. st. 2. Prekršajnog zakona propisano: „Prema osobi koja je počinila prekršaj kao mlađi maloljetnik, kao prekršajnopravne sankcije za počinjeni prekršaj mogu se primijeniti samo odgojne mjere“, no izričaj „prema osobi koja je počinila prekršaj“ nikako ne znači da se maloljetni počinitelj prekršaja, u izreci prvostupanjske odluke, proglašava krivim, kako to neosnovano tumači žalitelj. Odredba čl. 227. st. 3. Prekršajnog zakona, kojom su propisane obligatorne specifičnosti odluka u postupku protiv maloljetnih počinitelja prekršaja, potpuno jasno i izričito propisuje da se u izreci rješenja maloljetnik ne proglašava krivim, nego se samo navodi mjera koja je primijenjena.

6.              Nadalje, neosnovano se u žalbi navodi da je nejasno na temelju kojih činjenica je utvrđena krivnja okr. C. N. Z., naglašavajući posebno činjenicu da je on proglašen krivim da se na javnom mjestu tukao s maloljetnikom T. Č., kojem nije utvrđena krivnja da bi se na javnom mjestu tukao sa žaliteljem, zbog čega također smatra da bi bila počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

6.1.              Prije svega, u prethodnom dijelu ove odluke je objašnjeno zašto maloljetnik nije, u izreci pobijane odluke, proglašen krivim. Nadalje, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okr. C. N. Z., kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa budući da, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, pa je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka ni u ovom dijelu nije osnovana.

7.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

8.              Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 1. lipnja 2021.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, žalitelja, braniteljicu i tužitelja.