1

Poslovni broj 78 Gž-2846/2020-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 78 Gž-2846/2020-2

 

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Š., pok. L., iz Š., …, OIB: …, kojega zastupa punomoćnik D. U., odvjetnik u Z., …, protiv 1. tuženika I. Š., pok. J., iz Š., …, OIB: …, kojega zastupa punomoćnik I. R., odvjetniku u Z., …, 2. tuženika Z. Š. iz Z., …, OIB: … i 3. tuženika Općine Š., Trg dr. …, OIB: …, kojega zastupaju punomoćnik D. M. i drugi odvjetnici u O. društvu M. & P. j.t.d. u Z., …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-231/19-67 od 26. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja S. Š., pok. L., iz Š., …, kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-231/19-67 od 26. listopada 2020. u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.                Prvostupanjsko presudom suđeno je:

„I. - Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj S. Š. pok. L. iz Š., …, OIB: …, osobno i putem svojih pravnih prednika, i to svog oca pok. L. Š., a ovaj kupoprodajnim ugovorom od 05. veljače 1968. godine kojeg je, kao kupac, zaključio sa prodavateljima Š. A. i Š. R. pok. I., temeljem dosjelosti, stekao pravo vlasništva realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 747/4 k.o. Š., z.k. ul. 907, u naravi pašnjak, u površini od 614 m2, označenoj na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka geometra T. Ć. od dana15. svibnja 2015. godine, likom i točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A (u naravi dijelom očišćena nekretnina, a dijelom zarasla s dva veća stabla januške i polovina stabla velike murve te jedan stari betonski poljski zahod), a koja nekretnina ima površinu 7492 m2, pa je tužitelj ovlašten, nakon pravomoćnosti ove presude i provedenog postupka parcelacije zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na novoformiranoj čestici zemljišta, na svoje ime i u svoju vlasnost.“

II. - Nalaže se tužitelju da tuženiku ad/1 naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 32.500,00kuna, sve u roku od 15 dana.

III. - Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika ad/1 za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa.

IV. - Nalaže se tužitelju da tuženiku ad/3 naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkama I., II. i IV. izreke žalbu je podnio tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07.,84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i da prihvati tužbeni zahtjev ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

 

3. Odgovorima na žalbu 1. i 3. tuženici osporavaju osnovanost žalbe tužitelja i predlažu da drugostupanjski sud potvrdi pobijanu presudu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet ovoga postupka zahtjev je tužitelja za utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne, uvodno opisane, nekretnine.

 

6. Sud prvoga stupnja takav je zahtjev odbio kao neosnovan u bitnome obrazlažući:

- da iz iskaza tužitelja, 1. tuženika i svjedoka proizlazi da je predmetna nekretnina 1968. (koje godine je prema tvrdnjama tužitelja njegov prednika – otac, stupio u pošten i zakoniti posjed na temelju ugovora o prodaji) pripadala braći A. i R. Š., oboje pok. I., koji su ju stekli nasljeđivanjem od oca I. te diobom s braćom F. i L. i da je korištena kao guvno za vršenje žitarica,

- da iz provedenih dokaza ne proizlazi dokazanom činjenična tvrdnja tužitelja da je njegov otac na temelju ugovora o prodaji od 5. veljače 1968. od A. i R. Š. kupio predmetnu nekretninu i to: (1.) jer se u tom ugovoru ne navodi da je cijena plaćena ili da je došlo do predaje u posjed nakon prodaje, (2.) jer nitko od svjedoka ne potvrđuje činjenicu realizacije te kupnje, (3.) jer na temelju tog ugovora prednik tužitelja nikada nije zatražio upis činjenice svoga posjeda u katastru i (4.) jer su navodi tužitelja glede načina na koji je njegov otac došao do posjeda predmetne nekretnine iz ovog postupka kontradiktorni onome što je tužitelj o tome tvrdio u postupku poslovni broj P-544/14, uz što u iskazu navodi i treću varijantu (sve detaljno obrazloženo na listovima 16 do 18 prvostupanjske presude),

- dok da je, s druge strane, tužena strana dokazala da je nekretninu zapravo kupio Š. Š. (brat tužitelja) na temelju ugovora o prodaji od 12. ožujka 1968, koji da je cijenu u cijelosti platio te mu je nekretnina predana u posjed, koju činjenicu prodaje potvrđuju svjedoci L. Š., Š. Š., M. Š. pok. F., M. Š., T. Š., B. Š. pok. L., T. V. i B. Š., kojima sud vjeruje jer se radi o stričevima prodavatelja (M. Š. i B. Š.), kupcu i njegov supruzi (Š. i L. Š.), dok da su iskazi ostalih svjedoka suglasni,

- pa da u takvim okolnostima slučaja činjenica korištenja predmetne nekretnine od strane tužitelja i njegovog oca L., o čemu su iskazivali tužitelj i svjedoci A. Š., B. Š. i M. Š. (list 18, odlomak 2. presude), ukazuju da se ne radi o poštenom posjedu jer ni tužitelju ni njegovu ocu (i ujedno ocu kupa Š. Š.) nije moglo ostati nepoznato tko je kupac,

- zbog čega da u nedostatku poštenja posjeda tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću.

 

7. Uz navedeno sud tužbeni zahtjev u odnosu na 1. i 2. tuženike ocjenjuje neosnovanim i zbog nedostataka pasivne legitimacije i to jer da je 2. tuženik Z. Š. svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine darovao D. Š. 2015., zbog čega da u trenutku zaključenja glavne rasprave više nije bio vlasnik, a niti je u zemljišnim knjigama upisana zabilježba ovoga spora (čl. 81. Zakona o zemljišnim knjigama, Nar. nov. broj 91/96., 114/01.,100/04., 107/07., 152/08., 55/13 i 60/13., -u nastavku ZZK-a), dok da je u odnosu na 1. tuženika (protiv kojeg je tužba u ovom predmetu podnesena pozivom čl. 198. ZPP-a) pravomoćno odbijen njegov tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u postupku poslovni broj P-2704/13.

 

8. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane presude ovaj sud je ocijenio da presuda nema nedostataka zbog kojih ju ne bi bilo moguće ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a pa time nije ni počinjena ta povreda na koju se ukazuje navodima žalbe.

 

9. Također je ocijenjeno da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni ostale povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.

 

10. Suprotno navodima žalbe sud prvoga stupnja ocjenu dokaza proveo je u skladu s čl. 8. ZPP-a te nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, a  parcijalnom ocjenom provedenih dokaza koja se provlači kroz navode žalbe pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju.

 

11. U vezi s tim, navodima žalbe nije ukazano iz kojih bi dokaza, suprotno utvrđenju suda  sud prvoga stupnja, proizlazilo da je otac tužitelja mjeseca dana prije tužiteljeva brata kupio predmetnu nekretninu, isplatio cijenu i na temelju tog pravnog posla stupio u posjed. Ovo jer činjenicu te kupnje i na temelju tog pravnog posla uvođenja u posjed, koji bi tada bio zakonit i pošten, ne potvrđuje nitko od svjedoka, uz što činjenica isplate cijene i stupanja u posjed nije potvrđena ni ugovorom o prodaji, a i sam tužitelj kontradiktoran je u tvrdnjama o tome na koji je način njegov otac stekao posjed predmetne nekretnine. Stoga su u takvim okolnostima, u kojima nije utvrđeno da je tužiteljev otac platio cijenu i da mu je nekretnina predana u posjed, bespredmetni navodi žalbe da se radilo o dvostrukoj prodaji.

 

12. Nadalje, točno je da iz iskaza svjedoka na koje se ukazuje žalbom proizlazi da je prednik tužitelja vršio posjed te nekretnine. Međutim, kako ni njemu, a ni tužitelju, nije moglo ostati nepoznato da je Š. Š. kupio predmetnu nekretninu i to jer se radi o sinu tužiteljeva oca i  tužiteljevu bratu, tada je u takvim okolnostima pravilan i  zaključak da se ne radi o posjedu koji bi bio pošten.

 

13. Pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošu samostalan je (vlasnički) posjed, što znači da posjednik koji na ovaj način posjeduje stvar ne zna ili ne mora znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar (pošteni posjed). Međutim, kada iz dokaza ne proizlazi da je prednik tužitelja na temelju pravnog posla prodaje stupio u posjed predmetne nekretnine, a nije mu moglo ostati nepoznato da ju je kupio njegov sin, kao što ni tužitelju nije moglo ostati nepoznato da je kupac njegov brat, tada se ne može govoriti niti da se radilo o tzv. vlasničkom posjedu, a time niti o poštenom posjedu. Stoga, iako ovaj sud vjeruje tužitelju da su i on i njegov otac koristili predmetnu nekretninu nakon što ju je kupio Š. Š., posebno jer je tužiteljev brat živio i radio u inozemstvu, takvo posjedovanje, u kojem je zasigurno postojala svijest i znanje da se koristi tuđa stvar, ne daje tom posjedu karakteristiku poštenja niti može biti temelj za dosjelost, bez obzira na vrijeme posjedovanja.

 

14. Stoga kada tužitelj nije dokazao istinitost činjeničnih tvrdnji na kojima temelji tvrdnje o zakonitosti i poštenju posjeda njegova prednika, kao niti činjenicu da mu je otac usmeno darovao predmetnu nekretninu, a uz što mu nije moglo ostati nepoznato da se radi o nekretnini koju je kupio njegov brat, to je zbog nedostatka pretpostavke poštenja posjeda sud prvoga stupnja pravilno sudio kada je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan jer je ova pretpostavka koja morala postojati za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu svih propisa koji su bili na snazi u vrijeme za koje tužitelj tvrdio da traje posjed (od 1968. do podnošenja tužbe).

 

15. Time, izvan rečenog, ovaj sud nije smatrao potrebnim odgovarati na navode žalbe tužitelja (čl. 375. st. 1. ZPP-a), niti izvan rečenog ulaziti u ocjenu ostalih razloga zbog kojih je sud tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, već je prvostupanjska presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

16. Odluka o troškovima postupka ispitana je u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a te je ocijenjena pravilnom i zakonitom u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.).

 

17. Tužitelju trošak žalbe nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

U Zagrebu 1. lipnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan